REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2848/2017-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Hrastinski Jurčec predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ivana Vučemila člana vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. B. iz D., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik N. V., odvjetnik iz Z., protiv tuženika I. Z. iz D., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik Ž. J., odvjetnik iz Z., radi činidbe, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-1199/15-2 od 26. rujna 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku broj P- 136/14-22 od 21. srpnja 2015., u sjednici održanoj 2. rujna 2021.,

p r e s u d i o  j e :

I. Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je suđeno:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

Nalaže se tuženiku vratiti tužitelju pravo vlasništva na nekretninama označenim kao čest.zgr. 2842, 2856 i čest.zem. 550/25 upisane u zk.ul. 905 k.o. G., tako da izda tabularnu ispravu kojom će tužitelj moći ishoditi upis uknjižbe prava vlasništva na svoje ime, uz istodobno brisanje tog prava sa imena tuženika.

U protivnom takvu ispravu će zamijeniti ova presuda kojom se nalaže, glede tih nekretnina, brisanje prava vlasništva sa imena tuženika uz istodobni upis uknjižbe prava vlasništva na ime tužitelja.

Nalaže se tuženiku platiti tužitelju troškove u iznosu od 423.125,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom, koja teče od dana donošenja presude pa do isplate, po propisanoj stopi."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka 376.250,00kn u roku 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka u iznosu od 1.020 937,50 kn.“

2. Presudom suda drugog stupnja odbijene su žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane te je potvrđena presuda suda prvog stupnja (točka I. izreke). Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu u iznosu od 175.000,00 kuna (točka II. izreke).

3. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju iz odredbe članka 382. stavak 1. točka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) je podnio tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da revizijski sud prihvati reviziju, preinači pobijanu presudu odnosno prihvati reviziju kao osnovanu i ukine u cijelosti presude suda nižeg stupnja i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuje troškove revizije.

4. Tuženik u odgovoru na reviziju osporava revizijske navode tužitelja i predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu. Potražuje troškove odgovora na reviziju.

5. Revizija tužitelja nije osnovana.

6. Prema odredbi članka 392.a stavak 1. ZPP u povodu revizije iz članka 382. stavak 1. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, na koju tužitelj ukazuje revizijom, jer su u presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Ti razlozi su jasni i nisu proturječni. Presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

7.1. Neosnovano tužitelj tvrdi da je u postupku pred sudom drugog stupnja počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi s člankom 8. ZPP. Prihvaćanjem ocjene dokaza koju je izveo sud prvog stupnja, sud drugog stupnja nije počinio navedenu relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka, jer se ocjena dokaza temelji na savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na rezultatima cjelokupnog postupka.

7.2. Sud drugog stupnja nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u vezi s člankom 7. stavak 1. i člankom 221.a ZPP obzirom da su sudovi pravilno primijenili odredbu o obvezi tužitelja da iznese relevantne činjenice i dokaze na kojima temelji svoj zahtjev, a isto tako su sudovi pravilno primijenili odredbu članka 221.a ZPP u vezi primjene pravila o teretu dokazivanja.

7.3. Tužitelj u reviziji iznosi niz činjeničnih prigovora kojima u bitnome osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Takvi činjenični navodi tužitelja izneseni u reviziji, ovaj sud ne može uzeti u razmatranje niti se upuštati u ispitivanje osnovanosti tih navoda jer prema odredbi članka 385. stavak 1. ZPP reviziju protiv presude suda drugog stupnja nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je Sporazum o prijenosu prava vlasništva od 26. srpnja 2012. ništetan, kao i uknjižba prava vlasništva izvršena po tom Sporazuma, te da tuženik, vrati tužitelju pravo vlasništva na nekretninama označenim kao čest. zgr. 2842, 2856 i čest. zem. 550/25 upisane u zk. ul. 905 k.o. G., da mu izda tabularnu ispravu za upis prava vlasništva na ime tužitelja, uz istodobno brisanje tog prava s imena tuženika.

8.1. Tužitelj je postavio i eventualno kumulirani zahtjev (članak 188. stavak 2. ZPP) kojim je tražio da se utvrdi da je Sporazum o prijenosu prava vlasništva od 26. srpnja 2012., raskinut.

9. Sud prvog stupnja je utvrdio, a ta je utvrđenja prihvatio i sud drugog stupnja:

- da su tuženik kao zajmodavac i tužitelj kao zajmoprimac sklopili ugovor o zajmu s zasnivanjem založnog prava na nekretnini, 2. lipnja 2011., ovjeren od javnog bilježnika pod brojem OV-3137/11 od 7. lipnja 2011., kojim je ugovoreno da tuženik pozajmljuje tužitelju iznos od 505.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti s rokom povrata zajma 3. prosinca 2011.,

- da je kao jamstvo povrata zajma, zajmoprimac dao zajmodavcu pravo upisa založnog prava na nekretninama čest. zgr. 2842, 2856 i čest. zem. 550/25 zk.ul. 905 k.o. G. (članak IV. ugovora),

- da su stranke ugovora o zajmu, ugovorile da ugovor o zajmu predstavlja ovršnu ispravu temeljem koje zajmodavac može radi ostvarenja činidbe iz ugovora, a nakon dospjelosti tražbine neposredno provesti prisilnu ovrhu (članak V. ugovora),

- da su tuženik kao zajmodavac i tužitelj kao zajmoprimac sklopili Dodatak ugovoru o zajmu s zasnivanjem založnog prava na nekretnini, 9. kolovoza 2011., ovjerenog od javnog bilježnika pod brojem OV-4501/11 od 10. kolovoza 2011., kojim stranke dodatno utvrđuju da je 9. kolovoza 2011. zajmodavac (tuženik) dodatno dao zajmoprimcu (tužitelju) iznos od 500.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti, s rokom povrata zajma 3. prosinca 2011.,

- da je kao jamstvo povrata zajma zajmodavcu, zajmoprimac dao pravo upisa založnog prava na nekretninama čest. zgr. 2842, 2856 i čest. zem. 550/25 zk.ul. 905 k.o. G. (članak 3. Dodatka ugovoru),

- da Dodatak ugovoru o zajmu predstavlja ovršnu ispravu temeljem koje zajmodavac može provesti prisilnu ovrhu nakon dospjelosti tražbine (članak 4. Dodatka ugovoru),

- da su tužitelj i tuženik sklopili 26. srpnja 2012. Sporazum o prijenosu prava vlasništva, kojim su stranke dogovorile da tuženik radi naplate potraživanja u iznosu od 1.005.000,00 eura protuvrijednosti u kunama, kod javnog bilježnika je ishodio ovršne isprave pod brojem OV-3137/11 i OV-4501/11 za ovrhu na nekretninama u vlasništvu tužitelja, čest. zgr. 2842, 2856 i čest. zem. 550/25 zk. ul. 905 k.o. G., za cjelinu prava vlasništva, te da su ugovorima o zajmu s zasnivanjem založnog prava na nekretnini ugovorili potpisivanje sporazuma radi prijenosa prava vlasništva predmetne nekretnine (članak I. Sporazuma),

- da sklapanjem Sporazuma, tužitelj prenosi pravo vlasništva nekretnine iz članka I. ovoga Sporazuma, na tuženika za cjelinu vlasničkih prava (članak II. Sporazuma),

- da tužitelj ovlašćuje tuženika, da temeljem Sporazuma, kod zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Dubrovniku, zatraži i ishodi uknjižbu prava vlasništva predmetnih nekretnina na svoje ime i u svoju korist (članak IV. Sporazuma),

- da je tuženik kao stjecatelj u posjedu predmetnih nekretnina (članak V. Sporazuma),

- da iz zk izvatka proizlazi da je pod brojem Z-5037/11 na osnovi ugovora o zajmu s zasnivanjem založnog prava (broj OV-3137/11), te Dodatka tom ugovoru (broj OV-4501/11), osnovano založno pravo za dug 505.000,00 eura i 500.000,00 eura na teret nekretnina čest. zgr. 2842, 2856 i čest. zem. 550/25 zk. ul. 905 k.o. G., u korist tuženika, da je pod brojem Z-5093/12 na temelju brisovnog očitovanja od 11. listopada 2012. ovjerenog od javnog bilježnika pod brojem OV-9388/12, brisano pravo zaloga upisano pod brojem Z-5037/11 za gore navedeni dug i da je 10. listopada 2012. pod brojem Z-5064/12 zaprimljen Sporazum o prijenosu vlasništva kojim je uknjiženo pravo vlasništva predmetnih nekretnina na tuženika,

- da su 31. srpnja 2012. tužitelj i tuženik sklopili Dodatak Sporazumu o prijenosu vlasništva, kojim se utvrđuje da tužitelj prenosi vlasništvo nekretnine čest. zgr. 2842, 2856 i čest. zem. 550/25 zk. ul. 905 k.o. G., u vlasništvo tuženika (članak 1. Dodatka Sporazumu),

- da se tuženik obvezuje osigurati novac za adaptaciju predmetne nekretnine koja će biti završena najkasnije do 1. siječnja 2013. (članak 2. Dodatka Sporazumu),

- da su stranke suglasne da se dug i novi troškovi adaptacije kuće, te svi ostali tekući troškovi vezani za navedenu nekretninu pribroje postojećem dugovanju tužitelja prema tuženiku najkasnije do 1. srpnja 2013. (članak 3. Dodatka Sporazumu),

- da ako u dogovorenom vremenu tj. 1. srpnja 2013., tužitelj ne podmiri dugovanja u potpunosti iz članka 3., nekretnina će se prodati prvom ponuđaču te podmiriti dugovanja prema tuženiku (članak 4. Dodatka Sporazuma),

- da je tužitelj Izjavom od 25. veljače 2014. raskinuo Sporazum o prijenosu prava vlasništva od 26. srpnja 2012. i Dodatak Sporazumu o prijenosu vlasništva od 31. srpnja 2012., koju Izjavu je tuženik primio,

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da kako nije mogao vratiti novac po ugovoru o zajmu i Dodatku ugovora o zajmu, a prijetila mu je ovrha, da je pristao prenijeti pravo vlasništva na predmetnim nekretninama, pa da su tužitelj i tuženik sklopili Sporazum o prijenosu prava vlasništva, da ono što nisu odredili u Sporazumu su odredili u Dodatku Sporazuma, pa su se dogovorili da će tuženik završiti objekt, ostaviti mu kratki rok da vrati novac koji je uložen ili će objekt prodati, namiriti njihova potraživanja, a da će ostatak zadržati tužitelj. Međutim, da tuženik nije podmirio njegova dugovanja kako je dogovoreno, niti je podmirio troškove adaptacije objekta,

- da iz iskaza tuženika proizlazi da su Dodatak Sporazumu o prijenosu vlasništva od 31. srpnja 2012. sklopili kao pojašnjenje partnerskih odnosa između tužitelja i tuženika i radi namjere tužitelja da svoj dug i njegove posljedice (gubitak vlasništva nekretnina) prikrije pred suprugom.

10. Sudovi nižeg stupnja na temelju utvrđenih činjenica ocjenjuju, da iako u Sporazumu o prijenosu prava vlasništva od 26. srpnja 2012. nije izričito navedeno da se vlasništvo predmetnih nekretnina prenosi radi osiguranja tražbine iz ugovora o zajmu i Dodatka ugovoru o zajmu, zaključuju da je predmetnim Sporazumom tužitelj, tuženiku prenio pravo vlasništva na nekretninama radi naplate dospjelog duga iz ugovora o zajmu i Dodatka ugovoru o zajmu, a da je tome tako, potvrđuje i brisovno očitovanje kojim je brisano pravo zaloga, upisano u zemljišne knjige. Dakle, zaključuju sudovi nižeg stupnja, prava volja stranaka je bila da se prijenosom prava vlasništva na predmetnim nekretninama podmiri dugovanje iz ugovora o zajmu i Dodatka ugovoru o zajmu u ukupnom iznosu od 1.005.000,00 eura u protuvrijednosti u kunama.

10.1. Sudovi nižeg stupnja ne nalaze razloge za ništetnost Sporazuma o prijenosu prava vlasništva u smislu članka 322. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08 i 125/11 – dalje: ZOO), jer je u Sporazumu o prijenosu prava vlasništva vidljiv pravni temelj – članak 1. Sporazuma, zaključuju sudovi nižeg stupnja.

10.2. Uzimajući u obzir sadržaj Dodatka Sporazumu o prijenosu vlasništva od 31. srpnja 2012. i iskaz tuženika o pravoj volji stranaka prilikom sklapanja Dodatka Sporazumu, sudovi nižeg stupnja zaključuju da su stranke njegovim sklapanjem očitovale svoju volju samo prividno, kako bi lažno prikazale prema trećima, bez namjere da takav ugovor uopće nastane i pravno djeluje. Stoga, da je takav ugovor prividan ugovor u smislu odredbe članka 285. ZOO, te je zbog toga i ništetan, zaključuju sudovi nižeg stupnja.

10.3. U odnosu na zahtjev tužitelja da se utvrdi da je Sporazum o prijenosu prava vlasništva od 26. srpnja 2012., raskinut, sudovi nižeg stupnja zaključuju da se isti ne može raskinuti jer je u cijelosti Sporazum ispunjen, obzirom je temeljem Sporazuma tužitelj prenio pravo vlasništva predmetne nekretnine na tuženika, tuženik se uknjižio u zemljišne knjige i brisovnim očitovanjem izbrisao pravo zaloga na predmetnoj nekretnini.

11. Pravno shvaćanje suda drugog stupnja je pravilno.

12. Odredbom članka 322. ZOO je propisano da ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

13. Odredbom članka 279. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 57/96, 29/99, 173/03, 88/05 i 67/08 – dalje: OZ) u vezi s odredbom članka 274. OZ propisano je da se stranke mogu sporazumjeti da se radi osiguranja određene novčane tražbine predlagatelja osiguranja na njega prenese vlasništvo na nekoj stvari protivnika osiguranja.

14. Ovršni zakon regulira prijenos prava vlasništva na stvari radi osiguranja novčane tražbine vjerovnika, te se taj zakon smatra specijalnim zakonom (lex specialis).

15. Iz sadržaja upisa u zemljišnim knjigama na predmetnim nekretninama, označenim kao čest. zgr. 2842, 2856 i čest. zem. 550/25 upisane u zk. ul. 905 k.o. G., proizlazi da je u konkretnom slučaju došlo do javnobilježničkog osiguranja, prijenosom prava vlasništva na nekretnini, koje je regulirano odredbama članka 274. do 279. OZ.

16. Prema ocjeni ovoga suda, odredbe OZ-a kojima se utvrđuje osiguranje tražbine prijenosom prava vlasništva na temelju sporazuma stranaka, može egzistirati u pravnom prometu samo onda ako postoji i tražbina koja se osigurava prijenosom prava vlasništva na nekretnini, pa su slijedom toga odredbe članka 274. do 279. OZ, propis prisilne naravi jer ne može doći do valjanog osiguranja tražbine prijenosom vlasništva ako nema tražbine koja se osigurava.

17. Dakle, da bi Sporazum o osiguranju tražbine prijenosom prava vlasništva na predlagatelja osiguranja bio u skladu s odredbom članka 274. OZ mora postojati tražbina koja se osigurava, pa stoga ako ne bi postojala tražbina koja se osigurava, tada bi Sporazum o prijenosu prava vlasništva radi osiguranja tražbine bio suprotan prisilnom propisu i time ništetan u smislu odredbe članka 322. ZOO.

18. Pravilan je zaključak sudova nižeg stupnja da je Sporazum o prijenosu prava vlasništva od 26. srpnja 2012., ovjeren od javnog bilježnika A. S. iz D. pod brojem OV-7099/12, temeljem kojeg je izvršen prijenos prava vlasništva predmetnih nekretnina, da je prijenos izvršen radi osiguranja tražbine iz Ugovora o zajmu i Dodatka ugovoru o zajmu (članak I. Sporazuma), te da je prava volja stranaka bila da se prijenosom prava vlasništva na predmetnim nekretninama podmiri dugovanje iz ugovora o zajmu i Dodatka ugovoru o zajmu u ukupnom iznosu od 1.005.000,00 eura u protuvrijednosti u kunama.

19. Nadalje, odredbom članka 274.b OZ propisano je da ako se sporazumom iz članka 274. OZ prenosi vlasništvo na nekretnini upisanoj u zemljišnoj knjizi, sporazum treba sadržavati i izjavu protivnika osiguranja o tome da je suglasan da se neposredno na temelju sporazuma može u zemljišnoj knjizi obaviti taj prijenos. 20. Dakle, u situacijama kada je predmet osiguranja tražbine, nekretnina upisana u zemljišnoj knjizi, do prijenosa prava vlasništva u svrhu osiguranja ne dolazi samim sklapanjem sporazuma iz članka 274. OZ, već upisom prava predlagatelja osiguranja u zemljišne knjige (što je sukladno članku 119. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima „Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10 – dalje: ZVDSP).

21. Kako u konkretnom slučaju Sporazum stranaka od 26. srpnja 2012. sadrži izjavu tužitelja, da tuženik temeljem Sporazuma, kod zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Dubrovniku, zatraži i ishodi uknjižbu prava vlasništva predmetnih nekretnina na svoje ime i u svoju korist (članak IV. Sporazuma), a koji je i izvršio upis prava vlasništva na predmetnim nekretninama, pravilan je zaključak sudova nižeg stupnja da ne postoje razlozi za ništetnost Sporazuma o prijenosu prava vlasništva u smislu članka 322. ZOO.

22. Nadalje, odredbom članka 43. stavak 1. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13, 108/17, 63/19 – dalje: ZZK) je propisano da će se upisi u zemljišnu knjigu dopustit samo na temelju isprava sastavljenih u obliku propisanom za njihovu valjanost. Za upis knjižnoga prava, njegove promjene, ograničenja ili prestanak, mora za to iz isprave biti vidljiv pravni temelj (stavak 2.).

23. Dakle, navedenom odredbom je propisano da u tabularnoj ispravi (u konkretnom slučaju Sporazumu) mora biti vidljiv pravni temelj, a to zapravo znači da se uknjižba ili predbilježba mogu provesti samo na temelju isprave o kauzalnom pravnom poslu iz kojeg je vidljiva pravna osnova, titulus promjene, ograničenja ili prestanak knjižnog prava.

24. Slijedom navedenoga, nisu osnovani revizijski navodi tužitelja da iz Sporazuma o prijenosu prava vlasništva nije vidljiv pravni temelj i da je zbog toga Sporazum o prijenosu prava vlasništva ništetan.

25. Nadalje, prividan ugovor u smislu članka 285. stavak 1. ZOO nema učinka među ugovornim stranama.

26. Prividan ugovor ne proizvodi pravni učinak zbog čega se u slučaju sklapanja prividnog ugovora radi o nepostojećem pravnom poslu.

27. Prividan ugovor podrazumijeva svjestan nesklad između volje i njezina očitovanja koji nastaje sporazumnim i namjernim iskazivanjem volja ugovornih strana o sklapanju određenog obvezno pravnog odnosa da bi se kod trećih osoba izazvao određeni lažni dojam, iako ugovorne strane ne žele da ugovor nastane i pravno djeluje.

28. Pravilan je zaključak sudova nižeg stupnja da je predmetni Dodatak Sporazumu o prijenosu vlasništva od 31. srpnja 2012., prividan ugovor, da su stranke njegovim sklapanjem očitovale svoju volju samo prividno, kako bi lažno prikazale prema trećima, bez namjere da takav ugovor uopće nastane i pravno djeluje. Međutim, pogrešan je zaključak sudova nižeg stupnja da je predmetni Dodatak Sporazumu, ništetan, zbog toga što je prividan.

29. Posljedica prividnosti ugovora nije njegova ništetnost, već to da među ugovornim stranama nema učinak (tako i ovaj sud u odluci broj Rev-2357/15-3 od 2. veljače 2016.). Međutim, navedeno nije bilo od utjecaja na pravilnost pobijane odluke.

30. U odnosu na eventualno kumulirani zahtjev tužitelja, da se utvrdi da je Sporazum o prijenosu prava vlasništva od 26. srpnja 2012., raskinut, sudovi nižeg stupnja su ocijenili da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za raskid ugovora zbog neispunjenja, jer je Sporazum o prijenosu prava vlasništva ispunjen u cijelosti.

31. Prema pravnom shvaćanju ovoga suda tužbeni zahtjev da se utvrdi da je Sporazum o prijenosu prava vlasništva, raskinut, Izjavom od 25. veljače 2014., je pravilno odbijen.

32. U dvostranoobveznim ugovorima, kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može, ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveze ili, pod pretpostavkama predviđenim u idućim člancima, raskinuti ugovor jednostavnom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete (članak 360. ZOO).

33. Kad je ispunjenje obveze u određenom roku bitan sastojak ugovora, pa dužnik ne ispuni obvezu u tom roku, ugovor se raskida po samom zakonu (članak 361. stavak 1. ZOO).

34. Prema odredbi članka 362. ZOO kad ispunjenje obveze u određenom roku nije bitan sastojak ugovora, dužnik zadržava pravo da i nakon isteka roka ispuni svoju obvezu, a vjerovnik da zahtijeva njezino ispunjenje (stavak 1.). Ali ako vjerovnik želi raskinuti ugovor, mora ostaviti dužniku primjeren naknadni rok za ispunjenje (stavak 2.). Ako dužnik ne ispuni obvezu u naknadnom roku, nastupaju iste posljedice kao i u slučaju kad je rok bitan sastojak ugovora (stavak 3.).

35. Slijedi da u dvostranim ugovorima, kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može, ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveze ili raskinuti ugovor običnom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete.

36. Dakle, u situacijama kada je ugovor ispunjen, isti se ne može raskinuti.

37. Slijedom navedenog, nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, te je valjalo na temelju odredbe članka 393. ZPP reviziju odbiti kao neosnovanu.

38. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi odgovora na reviziju budući da je ocijenjeno da ta radnja nije bila potrebna u revizijskoj fazi postupka (članak 166. stavak 1. i članak 155. stavak 1. ZPP).

Zagreb, 2. rujna 2021.

Predsjednica vijeća:

Ljiljana Hrastinski Jurčec, v.r.