REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 459/2017-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đure Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. s. z. u V., zastupani po upravitelju I. P., vlasniku obrta za održavanje i upravljanje zgradama S. u V., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik M. C., odvjetnik u V., protiv tuženika V. v. k. d.o.o., V., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica N. B., odvjetnica u V., radi isplate, odlučujući o reviziji i dopuni revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Vukovaru broj Gž- 37/2017-3 od 28. veljače 2017., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Vukovaru, Stalna služba u Vinkovcima broj P- 421/16-12 od 12. siječnja 2017., u sjednici održanoj 2. rujna 2021.,

r i j e š i o  j e :

I. Prihvaća se revizija te dopuna revizije tuženika i ukida se presuda Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-37/2017-3 od 28. veljače 2017., te se predmet vraća sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja je suđeno:

„Nalaže se tuženiku V. v. k. d.o.o. V. OIB 30638414709 da tužiteljima na ime naknade za korištenje prostorija kotlovnice plati iznos od 47.692,80 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 1.324,80 kn počevši od 01. rujna 2007. godine do isplate,

- na iznos od 1.324,80 kn počevši od 01. listopada 2007. godine do isplate,

- na iznos od 1.324,80 kn počevši od 01. studenoga 2007. godine do isplate,

- na iznos od 1.324,80 kn počevši od 01. prosinca 2007. godine do isplate,

- na iznos od 1.324,80 kn počevši od 01. siječnja 2008. godine do isplate,

- na iznos od 1.324,80 kn počevši od 01.veljače 2008. godine do isplate,

- na iznos od 1.324,80 kn počevši od 01. ožujka 2008. godine do isplate,

- na iznos od 1.324,80 kn počevši od 01. travnja 2008. godine do isplate,

- na iznos od 1.324,80 kn počevši od 01. svibnja 2008. godine do isplate,

- na iznos od 1.324,80 kn počevši od 01. lipnja 2008. godine do isplate,

- na iznos od 1.324,80 kn počevši od 01. srpnja 2008. godine do isplate,

- na iznos od 1.324,80 kn počevši od 01. kolovoza 2008. godine do isplate,

- na iznos od 1.324,80 kn počevši od 01. rujna 2008. godine do isplate,

- na iznos od 1.324,80 kn počevši od 01. listopada 2008. godine do isplate,

- na iznos od 1.324,80 kn počevši od 01. studenoga 2008. godine do isplate,

- na iznos od 1.324,80 kn počevši od 01. prosinca 2008. godine do isplate,

- na iznos od 1.324,80 kn počevši od 01. siječnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 1.324,80 kn počevši od 01. veljače 2009. godine do isplate,

- na iznos od 1.324,80 kn počevši od 01. ožujka 2009. godine do isplate,

- na iznos od 1.324,80 kn počevši od 01. travnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 1.324,80 kn počevši od 01. svibnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 1.324,80 kn počevši od 01. lipnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 1.324,80 kn počevši od 01. srpnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 1.324,80 kn počevši od 01. kolovoza 2009. godine do isplate,

- na iznos od 1.324,80 kn počevši od 01. rujna 2009. godine do isplate,

- na iznos od 1.324,80 kn počevši od 01. listopada 2009. godine do isplate,

- na iznos od 1.324,80 kn počevši od 01. studenoga 2009. godine do isplate,

- na iznos od 1.324,80 kn počevši od 01. prosinca 2009. godine do isplate,

- na iznos od 1.324,80 kn počevši od 01. siječnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 1.324,80 kn počevši od 01. veljače 2010. godine do isplate,

- na iznos od 1.324,80 kn počevši od 01. ožujka 2010. godine do isplate,

- na iznos od 1.324,80 kn počevši od 01. travnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 1.324,80 kn počevši od 01. svibnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 1.324,80 kn počevši od 01. lipnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 1.324,80 kn počevši od 01. srpnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 1.324,80 kn počevši od 01. kolovoza 2010. godine do isplate,

- na iznos od 1.324,80 kn počevši od 01. rujna 2010. godine do isplate,

i to do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i da tužitelju naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 15.594,84 kn i to sve u roku od 15 dana.

Odbija se tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva kao neosnovanim.“

2. Presudom suda drugog stupnja je suđeno:

„Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, a prihvaća se žalba tužitelja osnovanom te se prvostupanjska presuda Općinskog suda u Vukovaru, Stalna služba u Vinkovcima broj: P-421/16. od 12. siječnja 2017.g., preinačuje tako da se tužbeni zahtjev prihvaća u cijelosti, pa je tuženik dužan tužitelju naknaditi troškove postupka u iznosu od daljnjih 49.328,97 kn., u roku od 15 dana.“

3. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju i dopunu revizije je podnio tuženik pozivom na odredbu članka 382. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te pozivom na odredbu članka 382. stavak 2. ZPP, ističući da je riječ o materijalnopravnim pitanjima koja su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava. Predlaže prihvatiti reviziju, uz naknadu troškova postupka tuženiku.

4. Tužitelji u odgovoru na reviziju i dopunu revizije osporavaju revizijske navode tuženika i predlažu reviziju i dopunu revizije odbaciti. Potražuju troškove odgovora na reviziju.

5. Revizija i dopuna revizije iz članka 382. stavak 1. ZPP nije dopuštena, dok je revizija i dopuna revizije iz članka 382. stavak 2. ZPP osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja, kao upravitelja stambene zgrade, za isplatu naknade koju je tuženik ostvario uporabom zajedničkog dijela zgrade – kotlovnice na adresi V., ... u iznosu od 129.830,40 kuna za razdoblje od 5. srpnja 2002. do 1. rujna 2010.

7. Sud prvog stupnja je utvrdio, a ta je utvrđenja prihvatio i sud drugog stupnja:

- da je predmetnu kotlovnicu, tuženik 11. studenoga 1986. dobio na upravljanje i održavanje od Samoupravne interesne zajednice stambeno komunalne djelatnosti Općine V.,

- da tuženik za korištenje kotlovnice nije plaćao naknadu,

- da je odlukom nadležnih vlasti, tuženik izvršio dogradnju, adaptaciju predmetne nekretnine,

- da predmetna kotlovnica od tada služi za opskrbu toplinskom energijom ne samo stanova zgrade u kojoj se ona nalazi, već i stanova cijelog naselja,

- da je tuženik kotlovnicu koristio do 15. rujna 2010.

8. Sud prvog stupnja je zaključio pozivom na odredbu članka 165. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10 – dalje: ZVDSP) da je tuženik bio nepošteni posjednik tuđe stvari (kotlovnice) i da tužitelju pripada naknada u visini najamnine koju je realno mogao ostvariti da je posjedovao predmetnu nekretninu.

8.1. Obzirom na istaknuti prigovor zastare, sud prvog stupnja zaključuje da vlasnikovo traženje naknade iz stavka 1. članka 165. ZVDSP zastarijeva u roku od 3 godine od dana kada mu je stvar predana (članak 165. stavak 2. ZVDSP), to tužitelj, zaključuje sud prvog stupnja, ima pravo potraživati naknadu u roku od 3 godine od dana kada je kotlovnica predana (predana 15. rujna 2010.). Stoga sud prvog stupnja prihvaća zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 47.692,80 kuna s zateznim kamatama.

9. Sud drugog stupnja navodi da s obzirom da je u postupku utvrđeno da je tuženik spornu zajedničku prostoriju u kojoj je smještena kotlovnica koristio bez pravne osnove, tužitelji kao suvlasnici zgrade imaju pravo na naknadu za njeno korištenje. Stoga se, u konkretnom slučaju, zaključuje sud drugog stupnja, ne primjenjuju odredbe ZVDSP, nego odredbe Zakona o obveznim odnosima kojima je reguliran institut stjecanja bez osnove, te se na predmetno potraživanje primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina. Tako da je neosnovan tuženikov istaknuti prigovor zastare, zaključuje sud drugog stupnja i preinačava presudu suda prvog stupnja i dosuđuje preostali zatraženi iznos na ime naknade za korištenje kotlovnice.

10. Prema odredbi članka 382. stavak 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna (točka 1.), ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa (točka 2.), ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a i 373.b ovoga Zakona (točka 3.).

10.1. Odredba članka 382. stavak 1. ZPP se u konkretnom slučaju primjenjuje na temelju odredbe članka 53. stavak 4. u svezi s odredbom članka 29. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 57/11

– dalje: ZID ZPP/11).

10.2. Kako se u ovom predmetu ne radi o sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno o prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, a niti je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a ili članka 373.b ZPP, dopuštenost se revizije procjenjuje prema vrijednosnom kriteriju iz članka 382. stavak 1. točka 1. ZPP.

10.3. Vrijednost predmeta spora u ovoj pravnoj stvari je iznos od 129.830,40 kuna (članak 35. stavak 1. ZPP), pa stoga ne prelazi granični iznos za dopuštenost revizije iz članka 382. stavak 1. ZPP u svezi s odredbom članka 53. stavak 4. i članka 29. ZID ZPP/11.

10.4. Zbog navedenoga, u ovoj parnici nije dopuštena revizija iz odredbe članka 382. stavak 1. ZPP (redovna revizija).

11. Prema odredbi članka 382. stavak 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz članka 382. stavak 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u točki 1. do 3. članka 382. stavak 2. ZPP. Pri tome prema odredbi stavka 3. istog članka u reviziji iz članka 382. stavak 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za meritorno razmatranje takve revizije.

12. Pitanja koja tuženik postavlja u reviziji su:

„1. Je li osoba koja je do 01.01.1997.g. temeljem odobrenja tada nadležnih vlasti, vlastitim sredstvima na nekretnini u tada društvenom vlasništvu izvršila izgradnju, dogradnju i adaptaciju, te prenamjenu prostorija po samom Zakonu postala izvanknjižni vlasnik predmetnih prostorija?

2. Je li osoba koja je do 01.01.1997.g. temeljem odobrenja tada nadležnih vlasti, vlastitim sredstvima na nekretnini u tada društvenom vlasništvu izvršila izgradnju, dogradnju i adaptaciju, te prenamjenu prostorija, a koja nije u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnik, dužna knjižnim suvlasnicima zgrade u kojoj se nalaze prostorije koje je ona prenamijenila plaćati naknadu za korištenje navedenih prostorija?“

3. U slučaju kada je tužitelj u tužbi izrijekom naveo za koje razdoblje utužuje tražbinu, a tijekom spora vrši preinaku tužbe na način da povećava tužbeni zahtjev proširujući razdoblje koje obuhvaća novim zahtjevom a koje prethodi razdoblju za koje je podnijeta tužba, računa li se zastara za novopostavljeni-preinačeni tužbeni zahtjev od dana preinake ili od dana podnošenja tužbe?

4. Je li dopuštena subjektivna preinaka tužbe-promjena tužitelja bez izričite suglasnosti tuženika koji se upustio u raspravljanje?“

13. Kao razloge važnosti za postavljeno 1. i 2. pitanje tuženik ukazuje na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev x-434/13-2 od 22. svibnja 2013., broj Rev-976/06-2 od 4. siječnja 2007., broj Rev-1018/02-2 od 15. prosinca 2004., broj Rev-1103/04-2 od 15. prosinca 2004. i broj Rev x-605/11 od 24. srpnja 2012. Za treće postavljeno pitanje tuženik se pozvao na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-1454/10-2 od 8. prosinca 2010., broj Rev-719/96-2 od 16. veljače 2000. i broj Rev-21/10-2 od 17. siječnja 2012. Za četvrto postavljeno pitanje tuženik se pozvao na odluku Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-216/14-2 od 12. svibnja 2014.

14. Sukladno odredbi članka 392.a stavak 2. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz članka 382. stavka 2. ovoga Zakona, ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo, uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

15. Po ocjeni ovog suda postavljeno pitanje pod 3., koje se u bitnome svodi – „da kada tijekom spora tužitelj vrši preinaku tužbe na način da povećava tužbeni zahtjev proširujući razdoblje koje obuhvaća novim zahtjevom, računa li se zastara za novopostavljeni zahtjev od dana preinake ili od dana podnošenja tužbe?“

je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i osiguranje ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer je pravno shvaćanje suda drugog stupnja u suprotnosti s pravnim shvaćanjem koje je ovaj revizijski sud iznio u svojim odlukama broj Revr- 1460/13-2 od 24. siječnja 2017., broj Revr-1068/16-2 od 9. travnja 2019., broj Rev x- 887/15-2 od 20. siječnja 2016., broj Revr-1797/10 od 19. ožujka 2013., broj Rev x- 424/11 od 29. siječnja 2014. i dr.

16. U navedenim odlukama je revizijski sud zauzeo pravno shvaćanje da „u slučaju preinake tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva u odnosu na povećani dio tužbenog zahtjeva pitanje zastare ocjenjuje se samostalno, tako da je za dio tražbine na koji se odnosi preinačenje tužbe za ocjenu pitanja zastare bitan dan preinake tužbe.“

17. Tužitelj je u tužbi potraživao od tuženika isplatu dospjelih, a ne podmirenih iznosa za razdoblje unazad tri godine od dana podnošenja tužbe (period od 7. svibnja 2004. do podnošenja tužbe, 7. svibnja 2007.), dok je podneskom od 1. lipnja 2014. od tuženika potraživao naknadu za razdoblje od 5. srpnja 2002. do 1. rujna 2010.

18. Kako je tijekom postupka, od strane tuženika bio istaknut prigovor zastare, sud drugog stupnja je odlučivao o prigovoru zastare a da nije uzeo u obzir podnesak tužitelja od 1. lipnja 2014., čime je postupio protivno shvaćanju ovoga suda.

19. Nadalje, i postavljeno pitanje pod 2. koje se u bitnome svodi - „Je li osoba kojoj je nadležna vlast prije stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, u granicama svoje ovlasti dala imovinsko pravno raspolaganje, o svome trošku proveo prenamjenu zajedničkih prostorija u zgradi u samostalnu prostoriju, pošteni ili nepošteni posjednik?“

je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i osiguranje ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer je odluka suda drugog stupnja utemeljena na pravnom shvaćanju koje nije podudarno s pravnim shvaćanjem koje je ovaj revizijski sud iznio u svojoj odluci broj Rev x-248/18-3 od 26. veljače 2020.

20. Naime, u revizijskoj odluci broj Rev x-248/18-3 od 26. veljače 2020. izraženo je pravno shvaćanje „(...) da je prije stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, na temelju odobrenja koje je nadležna vlast dala u granicama svoje ovlasti na takvo imovinskopravno raspolaganje, o svome trošku proveo prenamjenu zajedničkih prostorija u zgradi u samostalnu prostoriju (...) tuženik nema položaj nepoštenog posjednika na temelju odredbe članka 165. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (...).“

21. Dakle, suprotno zaključku suda drugog stupnja, sporni odnos među strankama trebalo bi razmotriti u svijetlu odredbi ZVDSP, i to odredbe članka 164. ZVDSP prema kojoj pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pritom oštećeno ili uništeno (stavak 1.), te odredbe članka 165. ZVDSP kojom je propisano da nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario (stavak 1.).

22. Naime, pravila o vraćanju stečenog bez osnove (članak 1120. ZOO) primjenjuju se samo kada korisnik tuđe stvari nije u mogućnosti vratiti tu stvar imaocu (radi toga što bi stvar korištenjem prestala postojati ili bi promijenila identitet ili iz gospodarskih razloga ne bi bilo opravdano vraćanje). U tom slučaju korisnik tuđe stvari dužan je imaocu nadoknaditi koristi bez obzira na to da li je u korištenju te stvari bio pošten ili nepošten (tako i ovaj sud u odluci broj Rev-195/11 od 21. siječnja 2014.).

23. Zbog pogrešnog pravnog pristupa suda drugog stupnja u postupku koji je prethodio reviziji, to u konkretnom slučaju nisu utvrđene sve činjenice važne za donošenje odluke u ovom sporu. Zbog navedenog, nema uvjeta za preinaku pobijane presude pa je na temelju odredbe članka 395. stavak 2. ZPP, valjalo prihvatiti reviziju tuženika i odlučiti kao u izreci ovog rješenja (točka I. izreke).

24. Budući da odluka o troškovima postupka ovisi o konačnom uspjehu stranaka u sporu, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima (u smislu odredbe članka 164. stavak 4. ZPP).

25. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 166. stavak 3. ZPP (točka II izreke).

Zagreb, 2. rujna 2021.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.