Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž Ovr-347/2021-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Vesni Rep kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja E. M. d.o.o., iz Z., OIB: …, protiv ovršenice D. A., iz Đ., OIB: …, radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Đakovu poslovni broj Ovr-153/2020-29 od 19. svibnja 2021., 1. rujna 2021.,
r i j e š i o j e :
Žalba ovrhovoditelja djelomično se uvažava kao osnovana, a djelomično odbija kao neosnovana te se rješenje Općinskog suda u Đakovu poslovni broj Ovr-153/2020-29 od 19. svibnja 2021.:
- potvrđuje u dijelu kojim je odbijen prigovor ovrhovoditelja protiv točke I izreke rješenja o pristojbi Općinskog suda u Đakovu broj Ovr-153/2020-20 od 15. travnja 2021. za iznos od 2.600,00 kn (slovima: dvije tisuće šesto kuna), te u dijelu kojim je odbijen prigovor protiv točaka II, III, IV i V izreke,
- ukida u dijelu kojim je odbijen prigovor ovrhovoditelja protiv točke I izreke rješenja o pristojbi Općinskog suda u Đakovu broj Ovr-153/2020-20 od 15. travnja 2021. za iznos 1.350,25 kn (slovima: tisuću tristo pedeset kuna i dvadeset pet lipa), bez vraćanja sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
Obrazloženje
1. Sud prvog stupnja donio je rješenje čija izreka glasi:
"Odbija se prigovor ovrhovoditelja kao neosnovan i potvrđuje se u cijelosti rješenje ovog suda pod posl. br. Ovr-153/2020-20 od 15. travnja 2021."
2. Pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu protiv navedenog rješenja podnio je ovrhovoditelj 26. svibnja 2021. zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – u daljnjem tekstu: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud ukine pobijano rješenje te prema potrebi vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je prvostupanjski sud rješenjem o pristojbi od 15. travnja 2021. pozvao ovrhovoditelja na plaćanje sudske pristojbe za prijedlog za ovrhu u iznosu od 1.350,25 kn (preostali neplaćeni iznos), za rješenje o ovrsi u iznosu od 2.500,00 kn i za rješenje o pristojbi u iznosu od 100,00 kn, ukupno 3.950,25 kn. Ovrhovoditelj je podnio prigovor protiv rješenja o pristojbi navodeći da je pristojbu na prijedlog za ovrhu uplatio temeljem generiranog naloga suda za plaćanje pristojbe u roku od tri dana od dana predaje prijedloga sudu elektroničkim putem i to u visini koja proizlazi iz tog naloga, kao i iz Obavijesti o primitku elektroničkog podneska. Rješenje o ovrsi da mu je dostavljeno također elektroničkim putem pa da je sud pogrešno utvrdio iznos pristojbe u punom iznosu, te da je on tu pristojbu platio u roku od tri dana u visini polovice propisanog iznosa pristojbe.
6. U obrazloženju pobijanog rješenja kojim je odbio prigovor ovrhovoditelja kao neosnovan prvostupanjski sud je naveo da je ovrhovoditelj 29. svibnja 2020. podnio prijedlog za ovrhu putem elektroničke komunikacije te da je dana 1. lipnja 2020. platio samo pristojbu na prijedlog za ovrhu u iznosu od 1.149,75 kn, dok pristojbu na rješenje o ovrsi nije platio. Po ocjeni prvostupanjskog suda ovrhovoditelj pogrešno smatra da je zbog korištenja elektroničke komunikacije imao mogućnost platiti polovicu pristojbe u roku od tri dana, jer se prema čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18 – dalje: ZSP) za podneske koji se podnose u elektroničkom obliku pristojba plaća u trenutku njihovog podnošenja u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom ("Narodne novine" br. 53/19). Rok od tri dana predviđen je, po ocjeni toga suda, samo za slučaj dostave odluka u elektroničkom obliku, čija pristojbena obveza nastaje u trenutku dostave odluka sukladno čl. 7. st. 3. ZSP-a, dok se pristojba za podneske predane u elektroničkom obliku plaća odmah u trenutku podnošenja.
7. U žalbi protiv rješenja ovrhovoditelj je naveo da je u cijelosti postupio sukladno generiranom nalogu iz sustava e-komunikacije prema kojem je bio dužan platiti pristojbu u iznosu od 1.149,75 kn, a koji iznos proizlazi i iz Obavijesti o primitku elektroničkog podneska. Nadalje je istaknuo da je člankom 7. stavak 1. ZSP-a propisan samo trenutak nastanka obveze plaćanja sudske pristojbe za podneske koji se podnose u elektroničkom obliku te da visina sudske pristojbe iznosi polovicu punog iznosa pristojbe, međutim, da citiranom odredbom nisu propisane nikakve pravne posljedice propuštanja ako stranka u trenutku podnošenja podneska u elektroničkom obliku ne plati sudsku pristojbu, a pogotovo nije propisano da je stranka u tom slučaju dužna platiti puni iznos sudske pristojbe. Zaključno je naveo da mu je rješenje o ovrsi dostavljeno elektroničkim putem te da je u roku od tri dana od dostave rješenja uplatio pristojbu u visini pola propisanog iznosa pristojbe.
8. Žalbene navode ovrhovoditelja ovaj sud je prihvatio u dijelu koji se odnosi na plaćanje pristojbe na prijedlog za ovrhu. Naime, ovaj sud je u više svojih odluka zauzeo pravno stajalište da je čl. 7. st. 1. ZSP-a propisan samo trenutak nastanka obveze plaćanja sudske pristojbe za podneske koje se podnose u elektroničkom obliku te da visina sudske pristojbe za takve podneske iznosi polovicu punog iznosa sudske pristojbe, međutim, da citiranom odredbom nisu propisane nikakve pravne posljedice propuštanja ako stranka u trenutku podnošenja podneska u elektroničkom obliku ne plati sudsku pristojbu, a pogotovo da bi stranka u tom slučaju bila dužna platiti puni iznos sudske pristojbe. Budući da iz stavke "Pristojba – Iznos za platiti" sadržane u Obavijesti o primitku elektroničkog podneska proizlazi da pristojba na prijedlog za ovrhu iznosi 1.149,75 kn te da je ovrhovoditelj taj iznos uplatio, prvostupanjski sud ga je pogrešno pozvao na plaćanje razlike.
8. 1. Što se tiče pristojbe na rješenje o ovrsi, u prvostupanjskom spisu nema dokaza da je ovrhovoditelj istu platio, niti je ovrhovoditelj bilo uz prigovor, bilo uz žalbu, dostavio dokaz da je platio tu pristojbu pa ga je prvostupanjski sud na temelju Tar. br. 1. st. 2. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 53/2019) pravilno pozvao na plaćanje pola pristojbe u iznosu od 2.500,00 kn (puni iznos pristojbe prema vrijednosti predmeta spora od 487.004,96 kn iznosi 5.000,00 kn), kao i na plaćanje dodatne pristojbe na rješenje o pristojbi u iznosu od 100,00 kn (čl. 28. st. 9. u vezi st. 5. ZSP-a).
8. 2. U pogledu točaka II, III, IV i V rješenja o pristojbi ovrhovoditelj nije istaknuo nikakve žalbene razloge pa je ovaj sud u tom dijelu ispitao pobijano rješenje u smislu čl. 365. st. 1. ZPP-a te ocijenio da kod donošenja rješenja nije počinjena nijedna bitna povreda na koju sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, a materijalno pravo na koje se sud pozvao pravilno je primijenjeno.
9. Slijedom navedenoga ovaj sud je na temelju čl. 380. toč. 3. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17) potvrdio pobijano rješenje u dijelu kojim je odbijen prigovor ovrhovoditelja protiv točke I izreke rješenja o pristojbi od 15. travnja 2021. za iznos od 2.600,00 kn te u dijelu kojim je odbijen prigovor protiv točaka II, III, IV i V izreke, dok je u preostalom dijelu kojim je prigovor protiv točke I izreke rješenja o pristojbi odbijen za iznos 1.350,25 kn ukinuo pobijano rješenje, bez vraćanja sudu prvog stupnja na ponovni postupak. Koprivnica, 1. rujna 2021.
Sutkinja
Vesna Rep v. r.
