Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Borelli 9, Zadar

Poslovni broj: 12 Gž-644/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Tante, predsjednice vijeća, Franke Zenić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Eugena Škunce člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. H. iz Z., …, OIB: …, zastupanog po punomoćnici M. B. L.,

odvjetnici iz I., … , protiv tuženika pod 1) M. T. iz

Z., … , OIB: …, 2) I. B. iz Z.,

…, OIB: …, 3) N. F. iz S.,

…, OIB: …, 4) J. F. iz S., …

A, OIB: …, 5) P. T. pok. I. iz Z., … , 6)

R. H., OIB: …, zastupane po zakonskom zastupniku

O. d. o. u S., S. s. u M., 7) K.

T. ud. M., 8) M. Č. pok. L., 9) M. Č. pok. L., 10) M.

Š. pok. I., 11) A. Š. ud. M., 12) M. J. žene V., tuženici

od 7 do 12, odsutni i nepoznata boravišta, zastupani po privremenoj zastupnici S. Đ. M., odvjetnici iz I., … i 13) S. G. iz R.,

…, OIB: …, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženice pod 6) protiv presude Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom, poslovni broj P-877/2020-27 od 25. ožujka 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 1. rujna 2021.,

p r e s u d i o  j e

Preinačuje se presuda Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom, poslovni broj P-877/2020-27 od 25. ožujka 2021. u odnosu na tuženicu pod 6) i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja Saše Haramina koji glasi:

Utvrđuje se da je tužitelj S. H., vlasnik nekretnine čest. zem. … u površini od 969 m2, k.o. Z., prikazane na skici izmjere od strane vještaka za geodeziju A. K., od 27. siječnja 2021., koja skica čini sastavni dio ove presude, pa je isti ovlašten zatražiti i ishoditi pravo pologa ove presude kod zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, a nakon osnutka zemljišne knjige za k.o. … i upis prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime, uz istodoban izbris tog prava na navedenoj nekretnini sa imena tuženice, što je ova dužna trpjeti.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"Usvaja se tužbeni zahtjev koji glasi:

Utvrđuje se da je tužitelj S. H.,OIB: …, …,

Z., vlasnik nekretnine označene kao d.č.zem. …. u pov. od 1306

m2,d.k.č.zem. … u pov. od 1371 m2, d.k.č.zem. … u pov. od 969

m2,d.k.č.zem. … u pov.858 m2 i d.k.č.zem. … u pov. od 21 m2,ukupne površine 4525 m2,sve K.O.Z., prikazane na skici izmjere od strane vještaka za geodeziju A. K.,od 27.siječnja 2021.godine, koja skica čini sastavni dio ove odluke,s tim da će nakon izrade parcelacijskog elaborata predmetna nekretnina nositi oznaku č.zem…. K.O.Z., pa je isti ovlašten zatražiti i ishoditi pravo pologa ove presude kod zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Makarskoj,Stalna služba u Imotskom, a nakon osnutka zemljišne knjige za K.O.Z. i upis prava vlasništva predmetnih nekretnina na svoje ime, uz istodoban izbris tih prava na navedenoj nekretnini sa imena tuženih, što su ovi dužni trpjeti."

2. Protiv citirane presude žalbu je izjavila tuženica pod 6) pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te predložila, da se žalba uvaži i preinakom prvostupanjske presude odbije tužbeni zahtjev u odnosu na tu tuženicu, podredno da se žalba uvaži, pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. U žalbi ističe da je pobijana presuda donesena uz apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP) jer nema razloga o odlučnim činjenicama i ne može se ispitati. Tužitelj naime, ističe kao osnov stjecanja prava vlasništva kupoprodajni ugovor koji je njegov prednik M. T. zaključio sa M. Č. 1954. godine, da je

predmet kupoprodaje nekretnina u naravni pašnjak zvana "A. b." u površini ½ kampa. Kao što je poznato "kanap" je mjerna jedinica za površinu koja se ranije primjenjivala, a jedan kanap je iznosio oko 3600 m2. Slijedom sadržaja U. prednik tužitelja je kupio površinu od oko 1800 m2, pa je nejasno na temelju kojeg pravnog osnova je stekao preostali dio nekretnine, što znači da je pogrešan zaključak suda prvog stupnja da bi vlasništvo stekao dosjelošću.

3. U odgovor na žalbu tužitelj je istakao neosnovanost žalbenih navoda i razloga, te predložio da se žalba odbije kao neosnovana i u cijelosti potvrdi presuda suda prvog stupnja. Pobijanom presudom usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja te je isti utvrđen vlasnikom na čest. zem. … u površini od 969 m2 k.o. Z. u odnosu na koju je kao vlasnik upisana tuženica pod 6). U odnosu na ostale nekretnine ta tuženica ne polaže nikakva prava, pa su žalbeni navodi neosnovani u odnosu na ostale nekretnine koje su predmetnom tužbenog zahtjeva. U postupku saslušani svjedoci na licu mjestu su naveli koju nekretninu je kupio prednik tužitelja, te su iskazali da je nekretnina u utuženoj površini u posjedu i vlasništvu tužitelja preko 50 godina.

4. Žalba je osnovana.

5. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju tuženica pod 6) ukazuje u žalbi, jer pobijana presuda ima razloga o odlučnim činjenicama i može se ispitati.

6. Prvostupanjski sud nadalje, nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na postojanje kojih ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je vlasnik dijela čest. zem. … u površini 1306 m2; dijela čest. zem. … u površini od 1371 m2; dijela čest. zem. … u površini od 969 m2; dijela čest. zem. … u površini od 858 m2 i dijela čest. zem. … u površini od 21 m2 odnosno ukupne površine 4525 m2 sve k.o. Z., da je vlasništvo stekao nasljeđivanjem iza smrti prednika a isti dosjelošću.

8. Odlučujući o tužbenog zahtjevu tužitelja sud prvog stupnja je isti prihvatio jer je temeljem rezultata provedenog dokaznog postupka utvrdio da su se ispunili uvjeti iz čl. 114. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01,79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 81/15 - pročišćeni tekst - dalje ZV), drugim riječima da je tužitelj dokazao pretpostavke iz čl. 159. ZV. Naime, sud prvog stupnja zaključuje da je prednik tužitelja kupio temeljem kupoprodajne pogodbe od 12. rujna 1954. navedene nekretnine od M. Č. pok. L., a svjedoci M. Č. i B. T. su u

svojim Iskazima potvrdili da je tužitelj osobno i putem svojih prednika u posjedu navedenih nekretnina preko 50 godina.

9. Tuženica pod 6) tijekom postupka je osporavala tužbu i tužbeni zahtjev navodeći da tužitelj u odnosu na čest. zem. … na kojoj ista polaže vlasnička prava nije dokazao osnov stjecanja, jer iz priložene dokazne građe ne slijedi na koji način je tužitelj stekao vlasništvo i ove nekretnine, jer navedena čestica nije bila predmetom kupoprodaje, a niti se nalazi u ostavinskoj imovini u rješenjima o nasljeđivanju prednika tužitelja na koji se isti poziva. Dakle, tužitelj da nije dostavio dokaze na okolnost da su se ispunili uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću sukladno čl. 159. ZV, u odnosu na navedenu nekretninu.

10. Odredbom čl. 114. ZV, propisano je da se vlasništvo može steći temeljem pravnog posla, odluke državnog tijela, temeljem zakona i nasljeđivanjem, pa je tužitelj morao dokazati postojanje jedne od tih osnova. Nesporno je da je tužitelj kao osnovu za stjecanje prava vlasništva putem svojih pravnih prednika naveo dosjelost, a koju osnovu da bi dokazao morao je predočiti dokaz da su njegovi prednici, kao pošteni posjednici, osobno i putem svojih pravnih prednika bili u posjedu sporne nekretnine najmanje 40 godina.

11. Da bi se dosjelošću steklo vlasništvo stvari samostalnim posjedovanjem te stvari, takav posjed treba imati zakonom određenu kakvoću i neprekidno trajanje kroz zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban biti vlasnikom te stvari (čl. 159. st. 1. ZV).

12. Vrijeme potrebno da bi se dosjelošću steklo vlasništvo na nekretnini, na kojoj je uknjiženo vlasništvo R. H., iznosi dvostruko vrijeme od vremena iz čl. 159. st. 3. ZV, odnosno 40 godina.

13. Ova materija na identičan način bila je riješena i odredbama Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 9/92 i 77/92 : dalje ZOVO) kao i odredbama OGZ koji je Zakon bio na snazi do 6. travnja 1941. godine, dok se nakon toga njegove odredbe primjenjuju kao pravna pravila temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine ("Narodne novine", broj 73/91).

14. Čl. 18. st. 1. ZV, propisuje da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj tog posjedovanja (pravo na posjed), st. 2. istog članka, određeno je da je posjed istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja. Posjed koji je pribavljen silom, potajno ili prijevarom ili zlouporabom povjerenja postaje miran kad osobi od koje je tako pribavljen prestane njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet, dok st. 3., propisuje da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao, niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali da poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

15. Čl. 159. st. 1. ZV, određeno je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari; st. 2. istog članka, određeno je da samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja; st. 3., određeno je da samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja; st. 4., propisuje da samostalni posjednik stvari u vlasništvu R. H., županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak, nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme iz onog iz st. 2. i 3. tog članka. Čl. 160. st. 1. ZV, propisano je da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onog dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost; st. 2. propisuje da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici; st. 3., propisuje da nasljednik postaje poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kad je ostavitelj bio nepošteni posjednik, ali ne ako je nasljednik to znao ili morao znati, dok st. 6., određuje da na prekid, odnosno zastoj tijeka vremena dosjelosti na odgovarajući način se primjenjuju odredbe o prekidu, odnosno zastoju tijeka rokova za zastaru tražbina.

16. Dakle, kada se ima u vidu čl. 18. st. 3. ZV, jasno slijedi da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali da poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Naime, posjed mora biti barem pošten da bi se mogao putem izvanredne dosjelosti pretvoriti u pravo vlasništva, a ako posjednik naknadno sazna da mu ne pripada pravo vlasništva, ne može dalje samostalno posjedovati kao pošten posjednik, pa zato sazna li da je vlasnik stvari neka druga osoba, a nastavi samostalno posjedovati, postao je nepošteni posjednik, pa prestaje za njega svaka mogućnosti da stekne stvari dosjelošću, te se zato prekida rok dosjelosti. Izvanrednom dosjelošću se može u pravo vlasništva pretvoriti samostalni posjed stvari, ako je posjed barem pošten, te nije sporno da se poštenje uvijek podrazumijeva, ali ako posjed nije pošten, odnosno ako je posjednik znao ili morao znati da mu ne pripada pravo na posjed, ne može steći pravo vlasništva putem dosjelosti.

17. Sukladno spomenutim odredbama, nepošten (nesavjestan) posjednik ne može steći vlasništvo nekretnine dosjelošću, ni redovnom ni izvanrednom, a budući se pravo vlasništva dosjelošću može steći samo u smislu odredbe čl. 11. st. 1. ZV, ako postoji samostalan posjed, dakle, ako posjednik izvršava svoju faktičnu vlast na nekretnini kao da je vlasnik nekretnine (ako je imao tzv. vlasnički posjed), za zaključiti je da je pošteni posjednik onaj koji nije znao ili nije morao znati (niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati) da mu ne pripada pravo samostalno posjedovati nekretninu.

18. Glede zakonitosti posjeda, za navesti da je zakonit onaj posjed koji ima valjani pravni temelj za posjedovanje, a da je nezakonit onaj koji uopće nema pravni temelj ili mu temelj nije valjan, a da bi posjed bio zakonit, da je neophodno da njegov pravni temelj objektivno postoji i da je valjan.

19. Prema pravilu paragrafa 1468. OGZ, koje je dopunjeno načelnim mišljenjem Opće sjednice saveznog suda, broj 3/60 od 4. travnja 1960., rok dosjelosti za stjecanje prava vlasništva na nekretninama na kojima su u zemljišnim knjigama kao vlasnici bile upisane fizičke osobe, bio je dvadeset godina, dok je prema pravnom pravilu paragrafa 1472. OGZ, rok dosjedanja na nekretninama na kojima su u zemljišnim knjigama kao vlasnici bili upisane država, općina, crkva i dr., rok dosjedanja iznosi četrdeset godina. Prema čl. 28. st. 2. ZOVO, koji je stupio na snagu 1. rujna 1980., za redovnu dosjelost, koja se primjenjuje na kvalificiranog posjednika, rok dosjedanja je deset godina, a za izvanrednu dosjelost dvadeset godina. Do 8. listopada 1991., bila je propisana izričita zabrana dosjedanja nekretnina u društvenom vlasništvu, sukladno čl. 29. ZOVO. Time je, dakle, zakonom isključeno stjecanje pravo vlasništva na nekretninama u društvenom vlasništvu od 8. rujna 1980. do 8. listopada 1991., kada je odredba čl. 29. ZOVO stavljena izvan snage, sukladno čl. 3. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima. Međutim, i prije 1. rujna 1980., postojala je zabrana dosjedanja na zemljištu u društvenom vlasništvu, u smislu čl. 113. Osnovnog zakona o iskorištavanju poljoprivrednog zemljišta ("Službeni list SFRJ", broj 25/65, 12/67 i 14/70, te "Narodne novine", broj 52/71 i 52/73), osim ako je vrijeme dosjelosti bilo dovršeno prije 6. travnja 1941.

20. Prema pravnom shvaćanju G. o. V. s. R.

H. koje je zauzeto na sjednici održanoj 14. veljače 2019. slijedi da pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (kvaliteta i trajanje posjeda, sposobnost posjednika biti vlasnikom stvari, te sposobnost stvari da bude u vlasništvu) moraju biti ispunjene u vrijeme podnošenja tužbe.

21. Prema tome u konkretnom slučaju su se trebale ispitati pretpostavke na strani tužitelja da li je isti mogao steći vlasništvo čest. zem. … k.o. Z. temeljem dosjelosti.

22. Tužitelj u povjesnici tužbe navodi da je njegov prednik zaključio kupoprodajnu pogodbu sa M. Č. pok. L., da je predmetnom kupoprodajom

nekretnina zvana "A. b." i to u površini ½ kampa. Iz tog Ugovora ne slijedi da bi predmetom kupoprodaje bila i sporna nekretnina, a da ista predstavlja ostavinu prednika tužitelja ne slijedi niti iz priloženih rješenja o nasljeđivanju, a u katastarskoj evidenciji je kao posjednik upisana tuženica pod 6), a tužitelj s obzirom na narav nekretnine (šuma) nije dokazao posjedovne čine.

23. Dakle, tužitelj se kao osnov stjecanja poziva na kupoprodaju sa M. Č., a iz priložne dokazne građe ne slijedi da bi isti bio vlasnik niti posjednik sporne nekretnine, kao i nasljeđivanjem iza smrti svojih prednika, a navedena nekretnina nije evidentirana kao ostavina njegovih prednika, pa u takvoj pravnoj i činjeničnoj situaciji se može zaključiti da pod pretpostavkom da su prednici tužitelja i koristili navedenu nekretninu su bili svjesni da koriste tuđu nekretninu i time nepošteni posjednici slijedom čega je i tužitelj takav posjednik. Poštenje posjeda je bitna pretpostavka bilo kojeg načina stjecanja prava vlasništva dosjelošću i bez postojanja iste ni po kojem propisu se nije moglo stjecati pravo vlasništva bez obzira na trajanje posjeda. (odluka V. s. R. H. broj Rev-67/2016 od

14. travnja 2021.)

24. Kako po ocjeni ovog drugostupanjskog suda tužitelj u odnosu na tuženicu pod 6) nije dokazao pretpostavke iz čl. 114. st. 1. ZV to je žalbu valjalo uvažiti i temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP preinačiti prvostupanjsku presudu u odnosu na tu tuženicu i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

25. U ostalom nepobijanom dijelu prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

U Zadru, 1. rujna 2021.

Predsjednica vijeća

Marina Tanta, v.r.