REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Poslovni broj: P-1178/2019-20
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Josi Puljiću, u pravnoj stvari tužiteljice M. M., Ž., OIB:…, koju zastupa F. D., odvjetnik u S., protiv tuženika R. H., OIB:…, zastupana po ODO u S., radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 1.srpnja 2021. u nazočnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i punomoćnika zakonskog zastupnika tuženika, dana 1.rujna 2021. na ročištu za objavu odluke,
p r e s u d i o j e:
I – Utvrđuje se da je tužiteljica M. M., OIB: …vlasnica za cijelo nekretnine označene kao čest.zem.5696/10 k.o.K. te suvlasnica za 11/139 dijela nekretnine označene kao čest.zem.5696/8 k.o.K..
II - Tužiteljica je ovlaštena upisati pravo vlasništva čest.zem.5696/10 k.o.K. te pravo suvlasništva za 11/139 dijela nekretnine čest.zem.5696/8 k.o.K. uz istodobno brisanje tog prava s uknjiženog z.k.vlasnika, odnosno tužene.
III – Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu kojim je zahtijevala:
a)da se utvrdi vlasnicom čest.zem.5696/5 k.o.K. uz ovlaštenje da uknjiži pravo vlasništva,
b)da se utvrdi suvlasnicom čest.zem.5696/8 k.o.K. za daljnji udio od 128/139 dijela uz ovlaštenje da uknjiži pravo suvlasništva za taj udio.
IV – Nalaže se tužiteljici u roku od 15 dana naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.170,00 kuna.
Obrazloženje
1.Tužiteljica je dana 15.3.2019. podnijela tužbu ovom sudu protiv tuženika radi utvrđenja prava vlasništva i ispravka uknjižbe. Tužba se činjenično temelji na tome: da je tužiteljica stvarna vlasnica i posjednica čest.zem.5696/5, 5696/8 i 5696/10, sve upisane u Z.U. 781 k.o. K.; da trenutno upisano pravo vlasništva ne predstavlja stvarno stanje; da je navedene nekretnine naslijedila iza smrti svog supruga, a on ih je stekao kupoprodajom od M. B.; da je bila pokrenula pojedinačni ispravni postupak, no radi uloženog prigovora povukla je prijedlog; da joj je odbijen zahtjev za mirnim rješenjem spora.
2.U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu, predložio isti odbiti te obvezati tužiteljicu na plaćanje parničnog troška tuženiku. Nadalje, tuženik navodi kako iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka za predmetne nekretnine proizlazi da su iste 1948. dane na korištenje D. industriji S., da prednici tužiteljice nisu držali u posjedu predmetnu nekretninu te godine, a niti ranijih godina pa zaključuje da nisu ostvarene pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću. Nadalje, iz
povijesti promjena na katastarskim česticama razvidan je upis P. J. i P. I. te B. J. i P. I.
u posjedovnom listu te da nije dokazan pravni slijed između upisanih posjednika i tužiteljice odnosno njenih prednika.
3.Ovaj sud je u dokaznom postupku izveo dokaz pregledom izvatka iz zemljišne knjige, prijepisa posjedovnog lista, kupoprodajnog ugovora od…, rješenja o nasljeđivanju br. O-100/2005, zapisnika s očevida br. Z-20829/17, RZ-176/15 od 8.6.2017., povijesti promjena na katastarskim česticama, zahtjeva za mirno rješenje spora, odgovora ODO-a S. na zahtjev za mirno rješenje spora, očevidom na licu mjesta, vještačenjem po vještaku geodetu A. B., saslušanjem tužiteljice i svjedoka J. R. i
Z. M..
3.1.Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
4.Predmet spora u ovom postupku je zahtjev tužiteljice za utvrđenje vlasništva.
4.1.Među strankama nije sporno: da je tuženik pasivno legitimiran kao uknjiženi vlasnik; da je tužiteljica prethodno podnijela zahtjev za mirno rješenje spora koji nije prihvaćen.
4.2.Među strankama je sporno: jesu li ispunjeni uvjeti za stjecanje vlasništva nasljeđivanjem, kupoprodajom ili dosjelošću.
4.3.U ovom postupku su mjerodavne niže citirane odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje: ZV).
5.U postupku je utvrđeno sljedeće:
Stanje u izvatku priloženom uz tužbu ne odgovara više stvarnom stanju jer su predmetne nekretnine otpisane u ZU 3949 k.o.K. (što je vidljivo iz stanja u zemljišnoj knjizi koje je javno dostupno putem interneta) te je uknjižena samo R. H. bez upisa organa upravljanja „D. i. “ koji upis je bio u ZU 781 k.o.K..
5.1.Tužiteljičin pok. suprug P. M. je na dan 12.3.2019. bio upisan kao isključivi posjednik č.zem.5696/10 te kao suposjednik č.zem.5696/5 (za 10 m2) I 5696/8 (za 11 m2) što je vidljivo iz prijepisa posjedovnog lista.
5.2.Tužiteljičin pok. suprug P. M. je 14.4.1978. kao kupac s prodavateljem M. B. sklopio kupoprodajni ugovor u pogledu č.zem.5696/5 i 5696/10 k.o.K.. U ugovoru nije kao predmet prodaje navedena č.zem.5696/8.
5.3.Tužiteljica je proglašena nasljednikom svog supruga što je vidljivo iz rješenja o nasljeđivanju br. O-100/2005.
5.4.U pojedinačnom ispravnom postupku dana 8.6.2017. na očevidu saslušani su svjedoci A. M. i J. R. koji su izjavili da je M. B. predmetne nekretnine naslijedio iza oca J.
B. te su iste djedovina obitelji B. više desetljeća ako ne i stoljeća. Nadalje, naveli su da
iste nekad nisu bile obrasle već su se koristile kao vrt.
5.5.Iz povijesti promjena na katastarskim česticama je vidljivo sljedeće:
-na č.zem.5696/5 (površine 41 m2) tužiteljičin suprug nije nikad bio upisan kao isključivi posjednik već kao suposjednik skupa s J. B. i I. P. i to od 31.1.1991. za površinu od 10 m2,
-na č.zem.5696/8 (površine 139 m2) tužiteljičin suprug nije nikad bio upisan kao isključivi posjednik već kao suposjednik skupa s M. B. i to od 31.1.1991. za površinu od 11 m2 s tim da su nakon smrti posjednika J. B. od 1970. bili upisani „M. B. pok.Joze i družina“,
-na č.zem.5696/10 (površine 41 m2) tužiteljičin suprug je upisan kao isključivi posjednik od 31.1.1991. s tim da je prije tog upisa do 1971. bio upisan kao posjednik J. B., a nakon njegove smrti su bili upisani „M. B. i družina“.
Prema ovoj ispravi fizičke osobe kao posjednici se vode od revizije katastra 1966.g. 5.6.Nakon obavljenog očevida, na kojemu je utvrđeno da predmetne nekretnine su u naravi zapušteni vrtovi iza srušenih kuća bez krova i da su međe posjeda samo djelomično vidljive zbog zapuštenosti, vještak A. B. je u nalazu i mišljenju na skici prikazao predmetne nekretnine navodeći: a) nekretnina č.zem. 5696/5 površine 32 m2 u naravi je neobrađeni vrt na kojem se nalazi nekoliko stabala maslina, a međe čestice jasno su vidljive sa sjeverne, istočne i južne strane (podzid) dok sa zapadne strane međa nije jasno vidljiva; b) nekretnina č.zem.5696/10 površine 46 m2 u naravi je totalno zapuštena nekretnina (šikara) s jasno vidljivom jedino južnom međom (podzid); c) č.zem. 5696/8 površine 134 m2 u naravi je totalno zapuštenoj nekretnini (šikara) s jasno vidljivom jedino istočnom međom (podzid); d) da sve tri predmetne nekretnine u granicama dozvoljenih odstupanja odgovaraju površinama upisanima u katastarski operat.
Ovdje valja napomenuti da kao površine ovaj sud uzima one navedene u katastarskom operatu (vidjeti toč.5.5) budući da su podaci iz operata mjerodavni sve dok se ne promijeni stanje u istome.
5.7.Svjedok J. R. je u bitnom iskazao: da znam koje su nekretnine predmet ove parnice, ali po brojevima parcela ne znam koje su njihove oznake; da je riječ o nekretninama koje se nalaze sjeverno tj. iza kuće koju je kupio tužiteljičin suprug, a koja kuća se nalazi s desne strane ceste kad se ide prema centru K.; da je na tom zemljištu bio negdje početkom 80-ih godina (misli da je bila 1982. ili 1983.) te je tužiteljičinom suprugu zajedno s drugim osobama pomogao čistiti to zemljište koje je bilo obraslo raznim žbunjem; da je nakon tog događaja još jednom, otprilike godinu ili dvije kasnije, bio na tom zemljištu; da ga je za čišćenje parcele angažirao tužiteljičin suprug koji mu je još ranije kazao kako je kupio kuću i parcelu na K. te je govorio kako planira tu otvoriti mesnicu; da mu nije poznato od koga je on kupio predmetnu kuću i zemljište, a u trenutku kad je prvi put bio na toj lokaciji kuća koju je tužiteljičin suprug kupio je bila neprikladna za stanovanje, oronula i devastirana, a u međuvremenu se i krov urušio; da tužiteljica i njezin suprug koliko mu je poznato nisu nikada stanovali u toj kući; da mu nije poznato koju svrhu je trebalo imati predmetno zemljište koje se nalazi iza kuće, a koje su raščišćavali; da koliko mu je poznato tužiteljičin suprug nije nikad ništa sadio na tom zemljištu niti je ikad govorio da bi imao s nekim nekakvih problema u vezi zemljišta to jest da bi mu netko zabranjivao da ga koristi; da nakon ta dva posjeta nije više ni dolazio na to zemljište pa ne zna sa sigurnošću je li nakon toga tužiteljičin suprug štogod sadio na tom zemljištu, a u kući na K. nije stanovao zbog toga što kuća nije bila za stanovanje, a ne zbog toga što mu se tu nije stanovalo.
5.8.Svjedok Z. M. (rođ.1953.) je u bitnom iskazao: da zna koju kuću je njegov pokojni rođak P. M. kupio od pokojnog M. B. zajedno sa zemljištem iza te kuće jer je njegov brat bio vlasnik susjednog zemljišta; da je M. B. tu kuću i zemljište naslijedio iza svog oca te je navedeno zemljište predstavljalo vrt kuće u kojemu su bile zasađene nekakve šljive te se sjeća da je još kao dijete znao otići na to tuđe zemljište i krišom ubrati sa stabala voćke; da je sad je to zemljište obraslo budući da tužiteljici sigurno nije zgodno dolaziti s K. obrađivati taj vrt; da je urušen krov na predmetnoj kući vjerojatno još od doba kada je prodavateljeva tetka M. prestala dolaziti u tu kuću i koristiti je; da su on i J. R. čistili sa predmetne nekretnine nekakvo samoniklo divlje bilje i stabla i to posebno zbog razloga jer se u kutu parcele nalazi nekakav izvor vode koji tu postoji skoro stoljećima; da koliko mu je poznato tužiteljici i njezinom suprugu nije nitko branio da koriste predmetno zemljište iza kuće; da ne zna zašto bi se u zemljišnim knjigama u vezi tog zemljišta spominjala i c..i. jer je to zemljište u naravi uvijek predstavljalo vrt; da njegov moj rođak P. i tužiteljica nisu nikad živjeli u predmetnoj kući budući da ista nije imala krova.
5.9.Tužiteljica je u iskazu navela: da je njezin suprug predmetno zemljište i kuću kupio od M. B. koji je to naslijedio iza svog oca, ali ne zna točno kad je naslijedio; da se njezin suprug poznavao s M. B. i jednom su se susreli u P. pa je kuću i zemljište kupio od njega na riječ, te mu je tad prodavatelj kazao da je on upisan u katastru, a poslije se ispostavilo da vlasničko stanje nije raščišćeno te joj zaista nije jasno zašto bi na tom zemljištu bila uknjižena cementna industrija i općenarodna imovina; da su planirali podići kredit radi sređivanja kuće, ali je to zahtijevalo čisto vlasničko stanje pa se s vremenom krov na kući urušio, a u trenutku kad je suprug istu kupio tad je čak i priključak za električnu energiju u kući bio u funkciji; da u toj kući nisu nikad živjeli jer su tad živjeli u P., a kad bi došli na K. tad bi boravili u kući svekra i svekrve; da se predmetno zemljište raščišćavalo i krčilo jer je suprug planirao posaditi vinograd, ali kako je svekar umro … odustao je od te ideje; da je njezin suprug za života tri ili četiri puta angažirao ljude kako bi raščistio teren od žbunja i korova, a nakon njegove smrti nije odlazila na K. raščišćavati to zemljište; da nju i supruga nije nikad nitko ometao u posjedovanju zemljišta iza kuće niti im je govorio da to nije njihovo zemljište, a vlasništvo kroz sudske postupke pokušavaju riješiti od….
5.10.Iskazima svjedoka J. R.. i Z. M. se poklanja vjera budući da nijedna od stranaka nije osporila njihove iskaze niti ih je nekakvim protudokazima učinila nevjerodostojnim.
Isto tako, ni javne i javno ovjerene isprave nijedna od stranaka nije dovela u pitanje. Nalazu i mišljenju vještaka geodeta se poklanja vjera budući da nijedna stranka nije prigovarala, a i po ocjeni ovog suda isto je stručno napravljeno.
Iskazima A. M. i J. R. se vjera može pokloniti u onom dijelu u kojemu nisu u suprotnosti s javnim ispravama.
6.Za napomenuti je da je tužiteljica izričito navela nasljeđivanje kao temelj stjecanja vlasništva, ali iz navoda tijekom postupka proizlazi kako smatra da je njezin pravni prednik vlasništvo stekao kupoprodajom i/ili dosjelošću tj. posjedovanjem kroz propisano razdoblje.
Međutim, tužiteljica niti u jednom podnesku ili navodu s ročišta do zaključenja prethodnog postupka nije precizirala od kojeg datuma (ili barem godine) traje posjed pravnih prednika njezinog supruga – M. B. i njegovih predaka.
6.1.Što se tiče tužiteljičinog stjecanja nasljeđivanjem iza smrti supruga, isto je valjan temelj stjecanja pod uvjetom da je njezin suprug u trenutku svoje smrti bio (makar izvanknjižni) vlasnik predmetnih nekretnina.
6.2.Tužiteljičin suprug je kupio 2 od 3 utužene nekretnine 14.4.1978. tj. u vrijeme važenja pravnih pravila OGZ-a (koja su se primjenjivala temeljem Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. aprila 1941.godine i za vrijeme neprijateljske okupacije - Sl.list FNRJ br. 86/46 i 105/47) pa je mogao steći vlasništvo istih samim ispunjenjem ugovora, ali naravno pod uvjetom da je prodavatelj u tom trenutku bio vlasnik prodanih nekretnina.
6.3.Kako je gore navedeno (toč.6.1. i 6.2.), tužiteljica je trebala dokazati na koji način su M. B. i njegov prednik, otac J. B., stekli vlasništvo predmetnih nekretnina,
a
ako su stekli dosjelošću otkad su posjednici istih.
Ako bi se pozivanje na određene priložene isprave shvatilo kao dopunu tužiteljičinih tužbenih navoda (kad već nije izričitom izjavom navela vremensko razdoblje posjedovanja), onda se može reći da je tužiteljica dokazala da su J. B. i kasnije njegov sin M. B. bili posjednici č.zem.5696/8 i č.zem.5696/10 od 1966.g. Navedeno je u suglasju s iskazom Z. M. (rođ.1953.) koji je izjavio da je kao dijete krišom brao voćke sa stabala u predmetnom vrtu.
Ne može se prihvatiti kao vjerodostojna tvrdnja A. M. i J. R. da su predmetna zemljišta stoljećima u vlasništvo obitelji B. budući da su na području Dalmacije krajem 19.stoljeća osnovane zemljišne knjige na temelju zapisnika komisije koja je obilazila mjesta i utvrđivala kome pripada koje zemljište.
Da je to zaista bilo djedovina obitelji B., onda bi zasigurno neki članovi obitelji B. bili uknjiženi prilikom osnivanja zemljišne knjige.
Međutim, treba naglasiti premda u kupoprodajnom ugovoru od … nije navedeno da kupuje č.zem.5696/8 k.o.K., očito je kako je dopuštanjem upisa u katastru za 11 m2 od ukupno 139 m2 na ime tužiteljičinog supruga M. B. konkludentno priznao da je dio posjeda prenio na tužiteljičinog supruga.
Stoga se može reći da je tužiteljica počevši od 1966. do podnošenja tužbe 15.3.2019., računajući vrijeme prednika (čl.160.ZV), suposjedovala č.zem.5696/8 za 11/139 dijela (budući da nitko nije tvrdio da je izvršena dioba po kojoj bi posjedovala realni dio površine 11 m2) te isključivo posjedovala č.zem.5696/10 k.o.K..
Glede tuženikovog prigovora da su parcele bile zapuštene, a čime aludira na to da nisu posjedovane, treba reći da iz iskaza svjedoka R. proizlazi da su se vršile posjedovne radnje. Osim toga, posjed postoji i onda kada postoji svakodobna, realna mogućnost faktičnog raspolaganja stvari koja je u posjedu pa tako, primjerice, ako netko ne vozi automobil godinu dana, a ima ključ od istoga, ne znači da ga nije posjedovao u tom razdoblju.
6.4.Što se tiče č.zem.5696/5, treba reći da iz povijesti promjena ne proizlazi da je prednik tužiteljičinog supruga bio evidentiran kao posjednik navedene nekretnine već su do 31.1.1991. kao posjednik bile evidentirane druge osobe od kojih tužiteljičin suprug nije kupio navedenu nekretninu. Nijedan od svjedoka saslušanih u ovoj parnici nije izričito rekao da je baš i ta nekretnina bila posjed M. B. već su svi govorili (apstraktno) o vrtu iza kuće. Stoga se ne može uzeti za dokazano da je, unatoč upisu posjeda u katastru na ime J. B. i I. P., prodavatelj M. B. bio posjednik č.zem.5696/5. No, ne smije se zanemariti činjenicu da je tužiteljičin suprug od 31.1.1991. upisan kao suposjednik ove nekretnine za 10 m2 (što znači da su mu dotadašnji isključivi posjednici J. B. i I. P. dopustili upis u katastru) pa od tog trenutka teče vremensko razdoblje posjedovanja predmetne nekretnine od strane tužiteljičinog supruga. Međutim, ni do podnošenja tužbe ni do zaključenja glavne rasprave nije istekao rok od 40 godina iz čl.159.st.3. i 4. u vezi s čl.160.ZV.
6.5.Kad je u pitanju stjecanje vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su 8.10.1991. bile u društvenom vlasništvu, treba reći da je, u skladu sa pravnim shvaćanjima Europskog suda za ljudska prava (predmeti T. protiv R. H., R. i dr. protiv R. H. te J. protiv R.H.), recentna sudska praksa (ŽS Zagreb:Gž-656/20; ŽS Rijeka: Gž- 2494/2020; VSRH: Rev-3014/19) zauzela stav da se računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije 8.10.1991. te da nije odlučno je li tužba podnesena nakon 17.11.1999., kao dana donošenja odluke Ustavnog suda RH kojom je bila ukinuta odredba čl.388.st.4.ZV kako je tad glasila.
6.6.Povrh toga, treba reći da je Veliko vijeće Europskog suda za ljudska prava dana 20.3.2018. objavilo presudu (u predmetu R. i dr. protiv RH) kojom je presudio da država nije povrijedila pravo podnositelja na mirno uživanje vlasništva (članak 1. Protokola br.1. uz Konvenciju) te je utvrđeno da su nedopušteni prigovori u mjeri u kojoj obuhvaćaju razdoblje od 6.4.1941. do 8.10.1991.
Ovakva presuda je donesena zbog toga što podnositelji zahtjeva nisu u zahtjevima uključili razdoblje od 6.4.1941. do 8.10.1991. u činjeničnu i pravnu osnovu svojih prigovora (toč.130.obrazloženja te presude) pa da je gore navedena presuda donesena izvan opsega predmeta kako je određen prigovorima podnositelja zahtjeva (toč.133.).
Dakle, ovom presudom Velikog vijeća nije dirano u pitanje odlučnosti vremena podnošenja tužbe radi utvrđenja vlasništva tj. je li podnesena prije ili nakon 17.11.1999.
6.7.Stoga, zaključno se može reći da je u ovoj parnici dokazano da su zbog posjedovanja od 1966. do 15.3.2019. temeljem čl.159.st.3. i 4. u vezi s čl.160.ZV ispunjeni uvjeti za stjecanje suvlasništva č.zem.5696/8 za 11/139 dijela te vlasništva za cijelo č.zem.5696/10 k.o.K. pa je temeljem navedenih odredbi i čl.130.st.1.ZV odlučeno kao pod točkama I. i II.
6.8.Glede odluke pod točkom III., treba reći da je utvrđeno kako tužiteljica nije dovoljno dugo (su)posjedovala č.zem.5696/5 k.o.K. (vidi toč.6.4.) pa je u odnosu na ovu nekretninu odbijen tužbeni zahtjev.
Također, tužbeni zahtjev je odbijen u pogledu suvlasničkog udjela od 128/139 č.zem.5696/8 k.o.K. budući da je utvrđeno kako tužiteljica nije isključivi posjednik predmetne nekretnine (vidi toč.5.5. i 6.3.) pa nije ni mogla steći vlasništvo preko dosuđenog dijela od 11/139.
7.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi č l.154.st.2., čl.155. i čl.163.Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, dalje: ZPP) te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 142/12, 103/14, 118/14, dalje: OT).
Budući da je tužiteljica tražila utvrđenje vlasništva na 3 nekretnine ukupne površine 221 m2, a uspjela je u pogledu 2 nekretnine i to za ukupnu površinu od 52 m2, ocjena je ovog suda da je tužiteljica uspjela u sporu 24% (52:221), a tuženik 76% pa bi tužiteljica trebala naknaditi tuženiku 52% troška koji mu je nastao. S obzirom na vrijednost predmeta spora tuženiku je dosuđen sljedeći trošak: po 750,00 kn za sastav odgovora na tužbu te za ročišta od 7.11.2019. i 1.7.2021. što zbrojeno iznosi 2.250,00 kn, ali je razmjerno uspjehu temeljem čl.154.st.2.ZPP dosuđeno 1.170,00 kuna.
U Splitu, 1.rujna 2021.
S U D A C
Joso Puljić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u 3 primjerka (čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.
