Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 31 Gž-1981/2021-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vande Senta kao predsjednice vijeća, Marijana Vugića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. I. iz V., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik M. J., odvjetnik iz Š., protiv tuženika Grada Vodice, OIB:…, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i dijela rješenja Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-2019/2019-17 od 11. prosinca 2020. godine ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj P-2019/2019 od 26. srpnja 2021. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 1. rujna 2021. godine
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja D. I. kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-2019/2019-17 od 11. prosinca 2020. godine, ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-2019/2019 od 26. srpnja 2021. godine pod točkom I izreke.
r i j e š i o j e
I Ukida se navedena presuda pod točkom II izreke kao i pod točkom II rješenja u dijelu u kojem je tužitelj obvezan tuženiku naknaditi parnični trošak, te se u tom dijelu predmet istom sudu na ponovno suđenje.
II Ostavlja se da se o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom i rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:
"p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
" Utvrđuje se da je tužitelj D. I., V., OIB:…, vlasnik dijela nekretnine koja se katastarski identificira kao čest.zem. 6..¹, Z.U. 1… K.O. V., koji dio je prikazan u vještu sudskog vještaka Zorana Marina dipl.ing.geod. i to u identifikaciji nekretnine koja je sastavni dio vještva od dana 25.studenog 2019.godine te označen slovima A-
B-C-D-E-A i površine 34 m2.“
II Odbija se kao neosnovan alternativni tužbeni zahtjev koji glasi:
„ Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime naknade za oduzeto zemljište isplati novčani iznos čija visina će se odrediti nakon što tuženik položi račun ili preda pregled imovine i obveza te provedu vještačenja, sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća 17.studenog 2017.godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe.“
i
r i j e š i o j e
I Odbija se kao neosnovan prijedlog za određivanje privremene mjere koji glasi:
„1. Radi osiguranja nenovčane tražbine tužitelja prema tuženiku koja se sastoji u zaštiti njegova prava vlasništva, određuje se privremena mjera tako što se zabranjuje tuženiku rušenje betonskog ogradnog zida dužini od cca 20 m na dijelu nekretnine koja se katastarski identificira kao čest.br. 6..¹ Z.U.1.. K.O.V. koji dio je prikazan u skici od dana 14.svibnja 2019.godine, izrađenoj po P. S. dipl.ing.geod te označen slovima A-B-C-D-A i površine 34 m2.
2. Rješenje o određivanju privremene mjere ima učinak rješenja o ovrsi.
3. Privremena mjera trajat će najduže do pravomoćnosti presude u ovom postupku.“
II Dužan je tužitelj nadoknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 6.562,50 kn, sve u roku od 15 dana. U preostalom dijelu preko dosuđenog, u iznosu od 2.187,50 kn odbija se zatraženi trošak parničnog postupka kao neosnovan."
2. Protiv ove presude kao i protiv rješenja pod točkom II izreke, žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima ili ukine.
3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava osnovanost navoda žalbe te predlaže da se odbije kao neosnovana uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Prvostupanjski sud u bitnom navodi slijedeće:
"Odredbom čl. 131. st. 1. Zakona o cestama („Narodne novine“, br. 84/11, koji je stupio na snagu dana 28. srpnja 2011., 18/13, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14, dalje ZC), propisano je da ceste koje se na dan stupanja na snagu toga Zakona koriste za promet vozila po bilo kojoj osnovi i koje su pristupačne većem broju korisnika, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu ovoga Zakona, postaju nerazvrstane ceste. Stavkom 2. istog članka propisano je da će se postojeći upisi u zemljišnim knjigama nerazvrstanih cesta iz stavka 1. ovoga članka u vlasništvu jedinice lokalne samouprave zamijenit po službenoj dužnosti upisom nerazvrstane ceste javnog dobra u općoj uporabi kao neotuđivog vlasništva jedinice lokalne samouprave. Stavkom 3. istog članka propisano je da se nerazvrstane ceste iz stavka 1. ovoga članka koje nisu upisane u zemljišnim knjigama ili u tim knjigama nije upisano njihovo stvarno stanje, upisuju u zemljišne knjige po službenoj dužnosti na temelju prijavnog lista koji nakon evidentiranja nerazvrstane ceste, odnosno njezinog stvarnog stanja u katastru, zemljišnoknjižnom sudu po službenoj dužnosti dostavlja tijelo nadležno za katastar. Stavkom 4. istog članka propisano je da se nerazvrstane ceste iz stavka 1. ovoga članka koje nisu evidentirane u katastru ili u katastru nije evidentirano njihovo stvarno stanje, evidentiraju u katastru na temelju odgovarajućeg geodetskog elaborata kojim je snimljeno izvedeno stanje, a kojega pribavlja i tijelu nadležnom za katastar dostavlja jedinica lokalne samouprave, odnosno pravna osoba koja je ovlaštena upravljati nerazvrstanom cestom sukladno propisima iz članka 107. ovoga Zakona, dok je stavkom 5. istog članka propisano da se nerazvrstane ceste iz stavka 4. ovoga članka upisuju u zemljišne knjige sukladno stavku 3. ovoga članka. Među strankama je također nesporno da sporni dio označen slovima A-B-C-D- A na skici predmetne nekretnine izrađenoj po P. S. dana 14.svibnja 2019. godine sve do provedbe geodetskog elaborata evidentiranja nerazvrstanih cesta oznake RN 284/2018 (oznaka promjene 180/2018 te prijavni list oznake 932-06/17-02/450 koji se veže na Z-14460/17) predstavlja dio nekretnine oznake čest.zgr. 2… K.O. V., da bi potom prešao u čest.zem. 6..¹ K.O.V..
Pregledom zemljišnoknjižnog predmeta ovog suda posl.br. Z-14460/2017 i to Prijavnog lista položenog u Zbirci isprava pod brojem Z-14460/17 proizlazi da je sporni upis izvršen temeljem navedenog prijavnog lista pregledom kojeg nedvojbeno proizlazi da je predmet spora- nekadašnja kat.čest. 2.. zgr upisana u Z.U 8.. K.O. V., tada u vlasništvu tužitelja, poništena i pripojena čest.zem. 6¹ Z.U. 1… K.O. V., sukladno Odluci o nerazvrstanim cestama i javno-prometnim površinama na području grada Vodica (“Službeni vjesnik Šibensko-kninske županije”, broj 16 od dana 23. prosinca 2010. i “Odluci o dopuni Odluke o nerazvrstanim cestama i javno-prometnim površinama na području grada Vodica”, broj 2 od dana 23. ožujka 2016.), da geodetski elaborat izvedenog stanja prema novom stanju odgovara izvedenom stanju ceste te da je predmetna cesta izgrađena, odnosno rekonstruirana do stupanja na snagu Zakona o cestama, “Narodne novine” br. 84/2011). Stoga je ocjena ovog Suda da je postupak evidentiranja i upisa nerazvrstane ceste (u konkretnom dijela Zatonske ulice u Vodicama) proveden sukladno gore citiranim odredbama čl. 131. ZC-a, što u tijeku postupka tužitelj nije niti osporavao. Iz iskaza saslušanih svjedoka je svakako proizašlo da se predmetnom nekretninom prolazilo, a navedeno ni ne osporava tužitelj koji pritom navodi kako je on prilikom gradnje zida vodio računa o tome da se ostavi oko 3 metra za prolaz automobilima uključivo i kamion za skupljanje otpada te da su isti koristili cestu za prolaz.
S tim u vezi kazati je kako je Ustavni sud Republike Hrvatske u više svojih odluka od 7. veljače 2017. godine ocijenio kako je način koji tužitelj ocjenjuje neprihvatljivim zapravo jedan od legitimnih načina na koji subjekti javnog prava (Republike Hrvatska i jedinice lokalne samouprave) stječu pravo vlasništva. Predmet stjecanja su dobra takvog značenja da uživaju i ustavnu zaštitu te na njima vlasništvo privatnopravnih subjekata (fizičkih i pravnih osoba) nije niti moguće budući je riječ o dobrima koja služe svima i /ili imaju osobitu gospodarsku, obrambenu ili kakovu drugu stratešku svrhu. Riječ je o stjecanju na temelju samog zakonu (ex lege) na dobra koja su od interesa za Republiku Hrvatske (čl. 50. st.1, čl. 52. Ustava te čl. 3 i 4 ZV.)."
6. Vezano uz navode žalbe kojim se osporava da su bili ispunjeni uvjeti, a sukladno čl. 131. st. 1. i 2. ZC da tuženik temeljem zakona stekne pravo vlasništva na utuženom dijelu nekretnine kao dijelu nerazvrstane ceste jer da utuženi dio nekretnine nije bio dio nerazvrstane ceste u trenutku stupanja na snagu ZC dana 28. srpnja 2011. godine, radi nepotrebnog ponavljanja, ovaj sud upućuje na pravilno i dostatno obrazloženje iz prvostupanjske presude pri čemu žalitelju valja samo reći da sukladno čl. 129. st. 3. ZVDSP, odnosi prijašnjeg vlasnika i osobe čija su prava na odnosnoj stvari prestala zbog stjecanja prava vlasništva na temelju zakona, prosuđuju se po obveznopravnim pravilima, ako nije što posebnim zakonom određeno.
7. Te odnosi prijašnjeg i novog vlasništva ne propisuju odredbe ZC, dakle, o tome pripada li prijašnjim vlasnicima u navedenom slučaju naknada, međutim, treba navesti da sukladno načelu zaštite prava vlasništva iz čl. 50. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj 85/10 – pročišćeni tekst) pravo vlasništva u interesu RH, a građenje, rekonstrukcija i održavanje nerazvrstane ceste od interesa je za RH sukladno čl. 105. st. 1. ZC) može se oduzeti samo uz naknadu tržišne vrijednosti.
8. Tužitelj je postavio tužbeni zahtjev u vidu eventualne kumulacije tužbenih zahtjeva, dakle, ukoliko prvostupanjski sud ne prihvati tužbeni zahtjev pod I, da onda prihvati pod II a kojim zahtjevom tužitelj potražuje isplatu novčanog iznosa na ime naknade za oduzeto zemljište. Ovaj sud ne može prihvatiti stajalište prvostupanjskog suda da činjenica da je utuženi dio nekretnine još 2003. godine označen kao dio puta i kao takav obilježen na skici A. M. ing.geo. da iz tog razloga, a obzirom da je tužba podnesena 2019. godine je nastupila zastara tužiteljevog potraživanja.
9. Prije svega, valja reći da iz stanja spisa bi proizlazilo da bi tužitelj bio ovlaštenik prava na naknadu. Naime, spisu prileži presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-2366/03 od 19. rujna 2003. godine iz koje proizlazi da je tužitelj vlasnik čest.zgr. 2… k.o. V. koja je nastala na čest.zem. 6..², a ova parcelacijom od čest.zem. 6..³ z.u 4.. k.o. V., a upravo iz skice mjerenja od 25. ožujka 2003. godine jasno proizlazi da nekretnine kako su označene u izreci presude obuhvaćaju i utuženi dio nekretnine, pa kako se ima smatrati istinitim ono što je utvrđeno u pravomoćnoj presudi, onda bi tužitelj i bio aktivno legitimiran kao vlasnik tražiti naknadu za oduzeto zemljište.
10. Glede pitanja zastare potraživanja ovaj sud upućuje na praksu Europskog suda za ljudska prava s obzirom na to da je zastara način ograničenja prava na pristup sudu, te razmatrajući da li je u slučaju primjene propisa o zastari došlo do povrede prava na pristup treba uzeti u obzir slijedeće: pravo na pristup sudu ne smije biti ograničeno u opsegu i na način koji umanjuje samu bit tog prava, ograničenje (odnosno, primjena propisa o zastari) mora težiti legitimnom cilju, i mora biti postignuta ravnoteža između cilja kojem se teži i upotrijebljenih sredstava (razmjernost). Pri ocjeni razmjernosti, a koja je najčešće u praksi presuda za konačni zaključak o tome da li je došlo do povrede prava, čimbenici koji se uzimaju u obzir u okolnostima konkretnog predmeta su, primjerice, je li zastarni rok bi prekratak, predvidivost primjene – i to uzimajući u obzir mjerodavno pravo i praksu te konkretne okolnosti predmeta. Primjena propisa o zastari mora biti takva da se može uzeti u obzir različite okolnosti pojedinog slučaja uključujući i subjektivne momente, što znači da treba postojati mogućnost određene fleksibilnosti, a ne samo kruti formalizam.
11. Suprotno stajalištu prvostupanjskog suda, a na što ukazuje i tužitelj u žalbi, iz skice mjerenja od 25. ožujka 2013. godine jasno ne proizlazi da je utuženi dio nekretnine označen kao makadamski put. Iz iskaza saslušanog tužitelja i svjedoka u tijeku ovog postupka bi proizlazilo da je prvo postojala "kozja staza", da u tijeku Domovinskog rata su upravo vlasnici nekretnina, i to na štetu svojih nekretnina, proširivali tu "kozju stazu", s tim da u odnosu na utuženu nekretninu bi proizlazilo da se radilo o dijelu koji je bio nasut šljunkom (ili travnata površina) na koje se parkirao tužitelj ali i neki drugi susjedi, s tim da iz stanja spisa proizlazi da je kompletan taj put, pa i utuženi dio nekretnine, asfaltiran tek 2018. godine.
12. Stoga se ne može zaključiti da je tužitelj imao jasna saznanja da je utuženi dio nekretnine predstavljao dio nerazvrstane ceste (ako su vozila bila parkirana onda se nije niti moglo prolaziti utuženom nekretninom), a pogotovo ne da je bila izgrađena, jer kao što je navedeno, asfaltirana je tek 2018. godine. Tim više, a o čemu postoje različiti iskazi svjedoka, a tužitelj tvrdi da je to bilo 2005. godine, tužitelj je utuženi dio nekretnine a u dijelu gdje graniči s makadamskim putem ogradio na način da je postavio betonski zid čije rušenje mu je naloženo tek 2018. godine.
13. Valja reći da u postupku evidentiranja cesta u katastar i zemljišne knjige prethodi postupak izrade geodetskog elaborata koji započinje javnim pozivom u lokalnom glasilu kojim pravna osoba koja upravlja cestom, odnosno jedinica lokalne samouprave obavještava nositelje prava na nekretninama koji neposredno graniče sa zemljištem na kojem je izvedena cesta o započinjanju postupka evidentiranja javne ili nerazvrstane ceste, i tada će u tom postupku biti obaviješteni i oni vlasnici nekretnine čiji dio nekretnine ulazi u cestu. Već samo saznanje da se ti postupci vode, daju nositeljima prava vlasništva informaciju koja im može poslužiti za zaštitu njihovih prava.
14. Iz stanja spisa, pa i priležećeg upravnog spisa koji se vodio vezano uz postupak za uklanjanje po tužitelju novopostavljenog zida proizlazi da je tužitelj tek 2018. godine bio upoznat s postupkom evidentiranja cesta u katastar i zemljišne knjige s tim da iz rješenja zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Šibeniku od 2. ožujka 2018. godine proizlazi da u zk.ul. 8.. k.o. V. na nekretninama koje se sastoje od zkčbr 2.. ZGR kuća i dvor površine 592 m2, upisuje se promjena tako da sada glasi zkčbr 2.. zgr. kuća i dvorište površine 516 m2, dakle došlo je do umanjenja površine upravo za površinu utuženog dijela nekretnine koja je postala temeljem zakona vlasništvo tuženika, dok iz dostavne naredbe je razvidno da je svim fizičkim osobama od ukupno 524 osobe, dostava vršena putem oglasne ploče.
15. Stoga se za sada ne može prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da je nastupila zastara potraživanja naknade štete tužitelja, pa sukladno tome potrebno je i ocijeniti da li je potrebno prihvatiti dokazni prijedlog tužitelja da se provede odgovarajuće građevinsko vještačenje radi utvrđivanja naknade tržišne vrijednosti oduzete nekretnine.
16. Zbog navedenog,a temeljem čl. 368. st. 1. ZPP (presuda) i čl. 370. i čl. 380. toč. 3. ZPP (rješenje) odlučeno je kao u izreci.
17. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.
U Zagrebu, 1. rujna 2021. godine
Predsjednica vijeća:
Vanda Senta, v.r.
