Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-372/2021-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ingrid Bučković, kao sucu pojedincu, u građansko pravnoj stvari tužiteljica 1. N. T. iz Z., i 2. V. M. iz S., obje zastupane po punomoćniku M. V., odvjetniku u S., protiv tuženika 1. Z. K. –P. iz B., i 2. V. K. iz B., oboje zastupani po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda M. B. i G. L., iz S., radi zabrane uznemiravanja i predaje u posjed te u pravnoj stvari tužitelja 1. Z. K. –P. iz B., i 2. V. K. iz B., zastupani po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda M. B. i G. L., iz S., protiv tuženika 1. N. T. iz Z., 2. V. M. iz S., obje zastupane po punomoćniku M. V., odvjetniku u S., 3. F. E., odsutnog i nepoznata boravišta, zastupanog po privremenom zastupniku S. E., odvjetniku u S., 4. V. R. pok. T. iz B., i 5. V. M. rođ. R. pok. T. iz B., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužiteljica 1. N. T. i 2. V. M. podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru, poslovni broj P-10886/15 od 7. srpnja 2020., 1. rujna 2021.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužiteljica, kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru, poslovni broj P-10886/15 od 7. srpnja 2020.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem u točci I. izreke odbijen je prijedlog tužiteljica N. T. i V. M. (dalje: tužiteljice) za ponavljanje postupka, dok je točkom II. izreke naloženo tužiteljicama da naknade tuženicima Z. K. –P. i V. K. trošak nastao povodom prijedloga za ponavljanje postupka u iznosu od 1.250,00 kn.

2. Protiv navedenog rješenja žalbu podnose tužiteljice pozivajući se na pogrešnu primjenu materijalnog prava, dakle na žalbeni razlog propisan čl. 353. st. 1.toč. 3. u svezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje: ZPP), s prijedlogom da se žalba usvoji i dopusti ponavljanje postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl.365. st 2., u svezi s čl. 381. ZPP- a na bitne procesne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, nije utvrđeno da bi donošenjem pobijanog rješenja bila počinjena koja od tih procesnih povreda.

6. Donoseći pobijano rješenje, prvostupanjski sud utvrđuje da je postupak pravomoćno dovršen presudom Općinskog suda u Supetru, posl. broj P-236/08 od 23. travnja 2014., ispravljenom rješenjem od 02. listopada 2015., koja presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž x-765/14 od 11.veljače 2016., a kojom je pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev tužiteljica, kao i da su tužiteljice pravodobno podnijele prijedlog za ponavljanje pravomoćno završenog postupka temeljem čl.421.st.1.t.10. ZPP-a.

7. Vezano za tvrdnju tužiteljica kako su nakon donošenja pravomoćne presude utvrdile da agrarne odluke na kojima je sud utemeljio presudu nisu postale pravomoćne, prvostupanjski sud utvrđuje da takva tvrdnja nije osnovana, s obzirom da u svojoj presudi nije utvrdio da bi se radilo o pravomoćnim odlukama, već da te odluke imaju samo deklaratorni karakter, dok da su tuženici stekli pravo vlasništva temeljem samog zakona i to čl. 1. Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja od 22. studenog 1946.. Stoga, zaključuje da sve da je sud i znao da agrarne odluke nisu pravomoćne, zbog toga ne bi bila donesena drugačija odluka, a pored toga da se ne radi niti o činjenici koju tužiteljice nisu mogle provjeriti i utvrditi tijekom trajanja prvostupanjskog postupka.

8. U odnosu na utvrđenje prava vlasništva tuženika Z. K. P. na k.č…., …, …i …K.O. B., a u odnosu na navode tužiteljica kako tuženik svoja prava crpi kao nasljednici A. C. –K. pok. M., rođenog 1879., a umrlog 1968., dok je pod istim imenom u katastru upisana druga osoba – A. C. K., rođen 1920. i umro 2008., sa OIB-om koji 1968. nije postojao, prvostupanjski sud zaključuje da se ne radi o činjenici koju tužiteljice nisu mogle bez svoje krivnje iznijeti tijekom prvostupanjskog postupka, odnosno o činjenici i dokazu kojeg su tek naknadno stekle mogućnost upotrijebiti.

9. Imajući u vidu prethodna utvrđenja, prvostupanjski sud zaključuje da nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 421. st. 1. t. 10. ZPP-a za ponavljanje pravomoćno završenog postupka.

10. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154. i 155. ZPP-a pa tuženicima dosuđuje troškove postupka odmjerene prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: Tarifa).

11. Neosnovan je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava jer je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 421. st. 1. toč. 10. i čl. 422. st.2. ZPP-a kada je odbio prijedlog tužiteljica za ponavljanje postupka.

12. Presudom kojom je pravomoćno završen postupak odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljica za predaju u posjed i zabranu uznemiravanja nekretnina k.č. …,…,…, …, …, …. i …. K.O. B. od strane tuženika Z. K. P. te nekretnina k.č. … i … K.O. B. od strane tuženika V. K., dok je prihvaćen tužbeni zahtjev tuženika Z. K. P. za utvrđenje prava vlasništva na k.č. …,…,…, …, …., …. i …. K.O. B. i tužbeni zahtjev tuženika V. K. za utvrđenje prava vlasništva na k.č. … K.O. B..

12.1. Tužiteljice su pravodobno podnijele prijedlog za ponavljanje postupka zbog novih činjenica i novih dokaza u smislu čl. 421. st. 1. t. 10. ZPP-a, jer da su naknadno saznale da su agrarne odluke na kojima je utemeljena pravomoćna presuda nepravomoćne, kao i da prednici tuženika Z. K. P. nisu istovjetne osobe upisanim posjednicima predmetnih nekretnina.

13. Prema čl. 421. st. 1. t. 10. ZPP-a, postupak koji je odlukom suda pravomoćno završen može se na prijedlog stranke ponoviti ako stranka sazna za nove činjenice ili nađe ili stekne mogućnost da upotrijebi nove dokaze na temelju kojih je za stranku mogla biti donesena povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku.

13.1. Nadalje, čl. 422. ZPP-a propisano je da se ponavljanje postupka iz razloga navedenih u čl. 421. st. 1. točkama 1., 7., 8., 9. i 10. te stavku 3. toga Zakona može dopustiti samo ako stranka bez svoje krivnje nije mogla te razloge iznijeti prije nego što je prijašnji postupak završen pravomoćnom sudskom odlukom.

13.2. Dakle, sukladno navedenim zakonskim odredbama razlozi za ponavljanje postupka iz čl. 421. st. 1. t. 10. ZPP-a moraju se odnositi na činjenice koje su objektivno postojale u vrijeme donošenja odluke o tužbenom zahtjevu, dakle u trenutku zaključenja glavne rasprave, ali je stranka za njih saznala naknadno ili je naknadno stekla mogućnost upotrijebiti nove dokaze o tim činjenicama neovisno o tome kada su nastali sami dokazi, s time da se mora se raditi o takvim činjenicama ili dokazima koji bi mogli utjecati na odluku suda u postupku koji je prethodio podnošenju prijedloga za njegovo ponavljanje na način da za stranku bude donesena povoljnija odluka. Pored toga, mora se raditi o činjenicama i dokazima koje stranka nije mogla iznijeti do završetka prijašnjeg postupka bez svoje krivnje.

14. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda kako i pored činjenice nepravomoćnosti agrarnih odluka za tužiteljice ne bi bila donesena povoljnija odluka. Naime, prvostupanjski sud je odluku o stjecanju prava vlasništva tuženika Z. K. P. na k.č…., … i …. i tuženika V. K. na k.č. … utemeljio na čl. 1. Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja od 22. studenog 1946., zauzevši stav da su tuženici stekli vlasništvo na temelju zakona, a ne odluka nadležnog tijela (agrarnih odluka), koji stav je prihvatio i drugostupanjski sud u svojoj presudi kojom je potvrdio prvostupanjsku presudu, to i prema stavu ovog suda, sve i da je u prijašnjem postupku utvrđeno da agrarne odluke kojima je prednicima tuženika priznato pravo vlasništva na navedenim nekretninama nisu postale pravomoćne, za tužiteljice ne bi bila donesena povoljnija odluka.

15. Podredno, valja napomenuti da nije točna tvrdnja tužiteljica kako agrarne odluke nisu pravomoćne, budući da je prema stanju spisa, a prema podacima dostavljenim od strane nadležnog upravnog tijela, odluka A-2399/47 (list 85-86) postala pravomoćna 26. rujna 1947., a odluka A-2445/47 15. srpnja 1948.. Pri tome, žalbeni navodi kojima tužiteljice osporavaju istovjetnost A. C. K. pok. M. iz odluke A- 2399/47 (u žalbi pogrešno navedeno A-2445/47) i A. C. K. pok. M. rođenog 1878., umrlog 1968. tj. pravnog prednika tuženika Z. K. P., nisu od odlučnog značaja, budući da tužiteljice u prijedlogu za ponavljanje postupka tu činjenicu nisu navele kao novu činjenicu zbog koje traže ponavljanje postupka, a podredno je za napomenuti da bi se prema sadržaju navedene agrarne odluke i rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-124/68 radilo o istovjetnoj osobi, odnosno upravo predniku M. P. i T. P. –B., pravnim prednicima tuženika Z. K. P..

16. U odnosu na činjenicu navodne neistovjetnosti upisanih posjednika predmetnih nekretnina u katastru zemljišta i prednika tuženika Z. K. P., tužiteljice u prijedlogu za ponavljanje postupka nisu navele razloge zašto tu činjenicu i odgovarajuće dokaze bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti i predložiti tijekom postupka koji je završen pravomoćnom presudom, pa nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 422. st. 2. ZPP-a za udovoljenje prijedlogu za ponavljanje postupka u odnosu na tu činjenicu kao razlog za ponavljanje postupka.

17. Žalbeni navodi kojima tužiteljice osporavaju ispunjenost zakonskih pretpostavki iz čl. 1. Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja od 22. studenog 1946. za stjecanje prava vlasništva tuženika na predmetnim nekretninama na temelju zakona, kao niti zakonskih pretpostavki za stjecanje prava vlasništva tuženika Z. K. P. dosjelošću, nisu od odlučnog značaja, budući da se prijedlogom za ponavljanje postupka ne može s uspjehom osporavati pravilnost primjene materijalnog prava na temelju kojeg je donesena pravomoćna presuda.

18. Žalbeni navodi kojima tužiteljice upiru na falsificiranje isprava od strane tuženika, a na temelju kojih je donesena pravomoćna presuda, nisu od odlučnog značaja, s obzirom da tužiteljice ne tvrde niti dokazuju da raspolažu odlukom kojom bi bilo utvrđeno da su tuženici takvim postupanjem počinili kazneno djelo, a što bi predstavljalo razlog iz čl. 421.st.1. t. 6. ZPP-a za ponavljanje postupka.

19. Odluka o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te Tarife.

20. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP-a odbiti žalbu tužiteljica, kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje, kao u izreci.

U Rijeci 1. rujna 2021.

Sutkinja

Ingrid Bučković