REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3382/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja te Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OPĆINE BOL, OIB 88849172829, Bol, Uz Pjacu 2, koju zastupa punomoćnik mr. sc. iur. Berigoj Vrsalović, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika HOTELI ZLATNI RAT d.d. iz Bola, Bračka cesta 13, OIB 52164567674, kojeg zastupa punomoćnik dr. sc. Damir Primorac, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Primorac i Partneri d.o.o. iz Splita, radi isplate iznosa od 995.200,00 kn, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2209/2017-3 od 5. veljače 2021., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-374/2016 od 10. veljače 2017., u sjednici održanoj 31. kolovoza 2021.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2209/2017-3. od 5. veljače 2021., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv- 374/2016 od 10. veljače 2017.
2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da su u prijedlogu za dopuštenje revizije postavljena tri pravna pitanja za koje predlagateljica smatra da su važna, a iznoseći razloge važnosti tih pitanja, u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a, pozvala se na odluku VSRH broj Rev-x 295/2018-2 i Revt 73/2009-2, te odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2244/2014 od 6. lipnja 2016. (NN 57/2016.), te broj U-I- 2813/2014. od 3. lipnja 2016. (NN 67/16) U-III-2244/2014 od 6. lipnja 2016. (NN 57/2016) i U-III-408/2005 od 7. veljače 2008. (NN 24/08).
3. Odgovoru na prijedlog nije podnesen.
4. Prijedlog je nedopušten.
5. 1. Za prvo pitanje (je li općina kao jedinica lokalne samouprave aktivno legitimirana odnosno ovlaštena tražiti isplatu naknade za korištenje pomorskog dobra na njezinom području od osobe koja pomorsko dobro koristi bez pravne osnove) tužiteljica nije iznijela odgovarajući razlog važnosti toga pitanja jer se odluka revizijskog suda broj Rev-x 295/2018-2 od 9. travnja 2019. odnosi na naknadu ekološke štete velikih razmjera u zaljevu nastale kao posljedica pretakanja jestivog ulja i njegovog izlijevanja (u količini od 220 tona) kroz puknuti cjevovod u more i pitanje aktivne legitimacije lokalne jedinice (grada) za potraživanje te vrste naknade štete.
5. 2. Za drugo postavljeno pitanje (predstavlja li pravnu radnju, poduzetu protiv neovlaštenog korisnika pomorskog dobra radi naknade štete odnosno naplate potraživanja naknade za korištenje pomorskog dobra od neovlaštenog korisnika, radnju zaštite pomorskog dobra) predlagateljica se pozvala na odluku ovoga suda broj Revt 73/2009-2 od 2. ožujka 2010., međutim ta odluka odnosi se na isplatu koju tužitelj temelji na ulaganjima svoga prednika u nekretninu koja u naravi predstavlja špilju, koja se nalazi u zoni pomorskog dobra.
5. 3. Za treće postavljeno pitanje uopće nisu izneseni razlozi njegove važnosti, a osim toga ono polazi i od pogrešne pretpostavke da je došlo do promjene granice pomorskog dobra, jer tu činjenicu nižestupanjski sudovi nisu utvrdili, niti su s obzirom na tu činjenicu iznosili bilo kakvo pravno shvaćanje.
5. 4. Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-2244/2014 od 6. lipnja 2016. (NN 57/2016.), te broj: U-I-2813/2014. od 3. lipnja 2016. (NN 67/16) U-III- 2244/2014 od 6. lipnja 2016. (NN 57/2016) i U-III-408/2005 od 7. veljače 2008. (NN 24/08), na koje se pozvala predlagateljica odnose se na „Pravičnu ravnotežu i razmjernost između zahtjeva od općeg interesa i zahtjeva za zaštitu imovinskih prava građanskopravnih subjekata“ i na „vladavinu prava“, kao jednu od najviših vrednota ustavnog poretka RH, koje nisu primjenjive u ovom slučaju.
6. 1. Naime, prema utvrđenjima nižestupanjskih sudova tuženik nije niti zatražio niti imao koncesiju za korištenje predmetne nekretnine, koja je nesporno, pomorsko dobro, pa tako nije s tužiteljem niti sklopio ugovor o koncesiji na temelju kojeg bi tužitelju dugovao koncesijsku naknadu, a predmetnu nekretninu je u razdoblju na koje se odnosi sporna naknada koristio za obavljanje svoje gospodarske djelatnosti.
6. 2. Cijeneći da prema čl. 10. („Narodne novine“ broj: 158/03, 100/04, 141/06, 38/09 i 123/11 - dalje: ZPDML) pomorskim dobrom upravlja, vodi brigu o zaštiti i odgovara Republika Hrvatska, neposredno ili putem jedinica lokalne samouprave u skladu s odredbama tog Zakona, da na pomorskom dobru nitko nema pravo vlasništva i da ga nitko nema pravo gospodarski koristiti bez posebnog ovlaštenja, a za slučaj da se to ipak dogodi, nužno je, radi zaštite pomorskog dobra, zakonom odrediti tko ima pravo tužiti radi utvrđenja pomorskog dobra, naknade štete ili stjecanja bez osnove protiv osoba koje gospodarski koriste pomorsko dobro bez koncesije i time ostvaruju određenu korist ili su svojim radnjama uzrokovale štetu, nižestupanjski sudovi logičnim smatraju da to pravo ima onaj tko pomorskim dobrom upravlja i vodi brigu o njegovoj zaštiti i odgovoran je za sve to, a da je odredbom čl. 37.a ZPDML-a jasno i izričito određeno da to pravo ima isključivo Republika Hrvatska, slijedom čega su na temelju odredbe čl. 37.a ZPDML-a, utvrdivši da tužitelj nije aktivno legitimiran za podnošenje ove tužbe odbili njegov tužbeni zahtjev kao neosnovan.
7. Prema navedenom, odluke na koju se pozvala tužiteljica, navodeći razloge važnosti, nisu donesene u istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji.
8. Kako od navedenih pitanja ne zavisi odluka u ovoj pravnoj stvari ne radi o važnim pitanjima, niti o dostatnim razlozima za intervenciju ovoga suda.
9. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP-a, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP-a, riješeno kao u izreci.
Zagreb, 31. kolovoza 2021.
Predsjednica vijeća:
Viktorija Lovrić
