Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Ulica plemića Borelli 9
Poslovni broj: 5 Gž-1011/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Katije Hrabrov, predsjednice vijeća, Marina Grbića, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Sanje Dujmović, članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužiteljica: 1. mldb. K. D. J. OIB: …, 2. mldb. V. D. J. OIB: …, obje zastupane po majci i zakonskoj zastupateljici M. J. i 3.
M. J. OIB: …, sve iz K., … i zastupane po
punomoćnici D. D. L., odvjetnici u K., …, protiv
tuženika J. D. OIB: … iz V., …, zastupana
po punomoćnicima, odvjetnicima iz Z. o. u. J. J.,
M. B., D. B. i T. H. iz K., … , radi
predaje u suposjed, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu od 11. lipnja 2021. poslovni broj P-769/2019, u sjednici vijeća održanoj dana 31. kolovoza 2021.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika J. D. kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu od 11. lipnja 2021. poslovni broj P-769/2019, s time da se odbija i zahtjev za naknadom troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odlučeno je:
„I. Nalaže se tuženiku J. D. iz V., …, OIB … da tužiteljicama i to I. tužiteljici mldb. K. D. iz
K., … (ranije iz V., …), OIB …, II.
tužiteljici mldb. V. D. iz K., … (ranije iz V.,
…), OIB … i III. tužiteljici M. J. iz K., …
… (ranije iz V., …), OIB … preda u suposjed
nekretninu upisanu u zk.ul. … k.o. K., kč.br. …, kuću i neplodno, ukupne površine 800 čhv, a na kojoj nekretnini su stranke suvlasnici svaki u ¼ dijela.
II. Nalaže se tuženiku J. D. iz V., …, OIB … naknaditi I. tužiteljici mldb. K. D. iz K., …
…, OIB …, II. tužiteljici mldb. V. D. iz K.,
…, OIB … i III. tužiteljici M. J. iz K.,
… trošak parničnog postupka u iznosu 10.080,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude 11. lipnja 2021. po stopi od 6,54% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodni tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana."
2. Protiv gornje presude žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, pobijajući i odluku o trošku, s prijedlogom da se presuda preinači ili ukine.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Svoju odluku o meritumu stvari sud prvog stupnja obrazlaže time:
- da je predmet spora zahtjev tužiteljica za predajom u suposjed nekretnine upisane u zk.ul. … k.o. K., …, kuća i neplodno, ukupne površine 800 čhv, a na kojoj nekretnini su stranke suvlasnici svaki u ¼ dijela jer nije sporno da su stranke upisani zk. suvlasnici na predmetnoj nekretnini svaki za ¼ dijela, da su tuženik i njegova sadašnja supruga N. D. u isključivom posjedu predmetne nekretnine, da je tuženik trećetužiteljici M. J. tijekom postupka predao ključ od kuće i ključ od velikih dvorišnih vrata (2 ključa), a sporno je da li tužiteljice imaju pravni interes za podnošenje ove tužbe budući im tuženik osporava pravni interes, je li trećetužiteljica M. J. imala ključ od kuće, spriječava li tuženik tužiteljice u suposjedu predmetne nekretnine te slijedom toga osnovanost zahtjeva za predaju suposjeda predmetne nekretnine tužiteljicama,
- da temeljem rezultata cjelokupno provedenog dokaznog postupka ocjenjujući svaki dokaz zasebno i u ukupnosti sud utvrđuje da su trećetužiteljica M. J. i tuženik J. D. bili u braku od 2004. do 16. studenog 2016., da je tuženik sredinom studenog 2014. nakon svađe s trećetužiteljicom M. J. istjerao tužiteljice iz kuće, da je otac trećetužiteljice J. J. došao po tužiteljice, svoju kćer i unuke, usred noći na cesti i odvezao ih k svojoj kući, da su tužiteljice tamo ostale živjeti oko tri godine, a nakon toga da su živjele u unajmljenom stanu u Karlovcu, da je trećetužiteljica u više navrata tražila od tuženika da se ona i djeca vrate živjeti u kuću, da je tuženik to odbijao navodeći da on u kući živi sa svojom drugom suprugom, da tuženik nije ni otvorio vrata već je tek nakon nagovaranja kroz prozor potpisao suglasnost da kćerka može ići na izlet, da je tuženik na dvorišna vrata stavio lanac s lokotom od kojeg III. tužiteljica nema ključ, da je tuženik nabavio velikog psa, njemačkog ovčara, te i upozorio tužiteljice da je pas opasan, a pas se slobodno kreće cijelim dvorištem, da je tuženik rekao da se moraju najaviti da on sveže psa i da im da ključ, da iako je tuženik na ročištu dao ključ od kuće i ključ od lokota velikih dvorišnih vrata III. tužiteljici M. J. da do zaključenja glavne rasprave tužiteljice nisu ušle u posjed, da je tuženik rekao trećetužiteljici da može doći samo s policijom, da on nema gdje živjeti, da je njegova supruga bolesna i da je podnijela zahtjev za dodjelu stana od grada K. te se nalazi 30. na listi, da su tužiteljice u unajmljenom stanu i nemaju drugih nekretnina,
- da iako tuženik tijekom postupka navodi da ne priječi tužiteljicama suposjed nekretnine, sud smatra da iz dokaznog postupka proizlazi drukčije činjenično stanje, naime, pored činjenice da je tuženik usred noći istjerao tužiteljice iz kuće i da su tužiteljice našavši se usred noći na cesti tu noć otišle kod roditelja trećetužiteljice, odnosno bake i djeda ostalih tužiteljica, i da su tamo živjele oko tri godine, sud prihvaća navode trećetužiteljice da nije mogla ući u posjed jer je tuženik na njene upite i traženja kada može doći po ključeve i ući u kuću odgovarao da ne može dobiti ključeve i da ne može živjeti u kući jer on u kući živi sa svojom sadašnjom suprugom, pa sud smatra da su prethodno navedenim utvrđenjima i radnjama tužiteljice pokušavale i tražile da im tuženik dopusti suposjed i budući isto nisu realizirale podnijele su tužbu, za podnošenje koje sud cijeni da su imale pravni interes,
- da prema odredbi čl. 36. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima («Narodne novine», broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 - pročišćeni tekst, dalje - ZVDSP) kada više osoba ima neku stvar u svom vlasništvu tako da svakoj pripada računski određen dio toga prava vlasništva u razmjernom dijelu prema cijelom pravu vlasništva te stvari i prema odredbi čl. 37. st. 4. ZVDSP-a, svaki suvlasnik je vlasnik onog idealnog dijela stvari koji odgovara njegovom suvlasničkom dijelu pa u pogledu toga suvlasničkog dijela ima sve ovlasti vlasnika. Vlasništvo uključuje pravo posjedovanja, uporabe, korištenja i raspolaganja stvari i te ovlasti na nekretnini prema odredbi čl. 30. ZVDSP-a imaju stranke u postupku razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima. Prema čl. 46 ZVDSP-a: (1) Svaki suvlasnik ima pravo glede cijele stvari postavljati svojim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz njegova suvlasništva., (2) Svaki suvlasnik ima glede cijele stvari pravo postavljati protiv svakoga one zahtjeve koje može staviti vlasnik stvari, s time da predaju cijele stvari u posjed može od trećega zahtijevati samo prema obveznopravnim pravilima o nedjeljivim obvezama. Dakle, predmet spora je zahtjev tužiteljica za predajom u suposjed nekretnine kao suvlasnika. Prema odredbi čl. 161. st. 1. ZVDSP-a vlasnik ima pravo od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijevati da mu preda svoj posjed te stvari, a to pravo ne zastarijeva. Da bi tužitelj uspio u takvom postupku, prema odredbi čl. 162. ZVDSP-a treba dokazati da je vlasnik stvari i da se stvar nalazi u posjedu i faktičnoj vlasti tuženika, dok posjednik prema odredbi čl. 163. ZVDSP-a može odbiti predaju stvari vlasniku ukoliko dokaže svoje pravo na posjed, kao i u slučaju da svoje pravo na posjed izvodi od posrednog posjednika koji ima pravo na posjed stvari osim ako je posjed dobio od posrednog posjednika koji nije bio ovlašten predati mu ga. Ako posjednik stvari koja je bila otuđena ustupom zahtjeva da je posjednik preda njezinom vlasniku može novom vlasniku suprotstaviti i prigovore svoga prava na suposjed kojeg je imao prema ustupitelju. U slučaju da je tuženi nesamostalni posjednik, od zahtjeva za predaju posjeda može se braniti imenovanjem posrednog samostalnog posjednika čiju višu vlast priznaje i iz čijeg posjeda izvodi svoj posjed. Tužiteljice imaju pravo tražiti predaju u suposjed predmetne nekretnine čak i da su svojom voljom napustile istu, a s obzirom da im suposjed pripada po samom zakonu. Tužiteljice kao nesporni suvlasnici (upisane u zemčjišno knjizi, a i tuženik pravo suvlasništva ničime nije osporio), prema čl. 46. st. 1 ZVDSP-a imaju pravo glede cijele stvari postavljati svojim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz njihovog suvlasništva pa tako i temeljem čl. 161. i 162. ZVDSP-a tražiti od tuženika kao nedvojbenog posjednika predmetne nekretnine da im preda u suposjed predmetnu nekretninu s obzirom na nepobitno utvrđenu činjenicu njihovog suvlasništva od ¾ dijela tj. svake tužiteljice od ¼ dijela. Prema odredbi čl. 37. st. 6 ZVDSP-a svaki suvlasnik ima pravo glede svog idealnog dijela stavljati svakome pa i svojim suvlasnicima sve zahtjeve koji proizlaze iz njegova prava vlasništva, a sukladno čl. 42. st. 1. ZVDSP-a svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, ali oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje. Budući je nesporno da tuženik drži isključivi posjed cijele nekretnine, tužiteljice su aktivno legitimirane, a tuženik je pasivno legitimiran u ovom postupku. Obzirom da tuženik drži cijelu nekretninu u isključivom posjedu, a nema pravni osnov za više od 1/4 dijela nekretnine te da onemogućuje tužiteljicma vršenje suposjeda, uporabu i korištenje stvari u odgovarajućem suvlasničkom opsegu prava vlasništva tužbeni zahtjev tužiteljica za predaju u suposjed 3/4 dijela nekretnine je osnovan.
6. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda pobijana presuda nije ostvarila niti jednu apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine», broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP) na koje pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a, a ni onu iz točke 11. na koju se upire u žalbi tuženika jer presuda nema takvih proturječnosti ili pak nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati u pogledu ocjene dokazne građe koju je sud dao na temelju svojih pridržanih procesnih ovlasti iz čl. 8. ZPP-a.
7. Naime, u pogledu ocjene iskaza stranaka sud prvog stupnja vjeruje trećetužiteljici kao stranci da ih je tuženik istjerao iz kuće koncem 2014. i da stvarno ne dozvoljava suposjed iako je tijekom parnice predao kjučeve ulaznih vrata što je bila tek nedovoljna simbolička predaja suposjeda (v. odluku Ustavnog suda R. H. broj U-III-674/1994), jer njezin iskaz podupiru svjedoci B. i J. J.
koji su doduše njezini roditelji, ali za razliku od drugih, imaju neposredna saznanja o odlučnim činjenicama da je tuženik istjerao tužiteljice iz predmetne kuće sredinom studenog 2014. godine oko 01,30 sati ujutro kada se trećetužiteljica M. J.
našla usred noći na cesti s djecom i zvala svoje roditelje i da je otac došao do predmetne kuće po njih svojim vozilom i odvezao ih k svojoj kući, da je trećetužiteljica M. J. tražila tuženika da joj da isprave te odjeću za djecu i sebe, ali joj tuženik to nije htio dati, da nije imala ključ od kuće i da je ključ tražila tuženika, ali joj nije dao, da je pitala da bi se ona i djeca vratili u kuću živjeti, ali joj tuženik nije dao ključ i rekao je da ne mogu jer on u kući živi sa sadašnjom suprugom, da je tuženik stavio lokot na velika dvorišna vrata koji je zaključan i da je nabavio velikog psa, da je tuženik rekao da je promijenio sve brave, a da ključeve ima samo on i da trećetužiteljica može doći samo s policijom, što podupiru i materijalni dokazi (P. nalaz i mišljenje zavod K. županije za
drugotužiteljicu V. D. J., sms poruke i fotografije s lokotom) pa otpada žalbeni prigovor da su ti svjedoci pristrani, dok iskazi svjedoka P. M. i N. E., na koje ukazuje žalitelj, nemaju takve dokazne
vrijednosti govoreći, u bitnom, kako sami kažu, po čuvenju o onome što im je rekao tuženik da ne bi istjerao tužiteljice i da im ne brani povratak u kuću.
8. S obzirom na tako utvrdjeno činjenično stanje stvari, koje tuženik u žalbi navodima ne dovodi u sumnju, po nalaženju ovoga suda pravilnom je primjenom materijalnog prava sud prvog stupnja, suprotno žalbi tuženika, utvrdio aktivnu legitimaciju tužiteljica i obvezao tuženog da preda spornu nekreninu u suposjed tužiteljicama, u smislu citiranih odredbi ZVDSP-a, s time da se ovdje radi o kondemnatornoj tužbi za koju se pretpostavlja da tužitelj ima pravni interes za njezino podnošenje.
9. Kraj navedenog stanja stvari valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, zajedno s odlukom o trošku koja se ničim određenim ne dovodi u pitanje žalbenim navodima, dok je odluka o trošku žalbenog postupka donesena temeljem čl. 166. st. 1. ZPP-a.
U Zadru, 31. kolovoza 2021.
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Katija Hrabrov, v.r.
