REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Povrv-996/2020
Ex vojarna Sveti Križ, Dračevac
S P L I T
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Mirjani Rubić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja C.-E. s.l., B., O.:
… zastupan po odvjetnicima iz O. društva N. i p.
d.o.o. Z., protiv tužene D. H. iz S., O.:
…, radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene dana 6. srpnja 2021. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja S.
B., odvjetnika u S., 31.kolovoza 2021.
p r e s u d i o j e
I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika T. K.-M. iz S. posl.br. O.-516/20, od 20. listopada 2020. godine u
dijelu u kojem se nalaže tuženoj D. H., S., O.: …, da
tužitelju C.-E. s.l., B., O.: …,
isplati novčani iznos od 7.200,00 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:
- na iznos od 4.200,00 kn od 24.05.2020. godine pa do isplate,
- na iznos od 3.000,00 kn od 10.06.2020. godine pa do isplate,
po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.
II. Dužna je tužena u roku od 15 dana isplatiti tužitelju trošak postupka u iznosu od 2.487,50 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
Obrazloženje
1.Dana 12.lipnja 2020. tužitelj je kao ovrhovoditelj javnom bilježniku T. K. M. iz S. protiv tužene (tada ovršenice) uputio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave (zaprimljen kod javnog bilježnika 16.lipnja 2020.) radi isplate iznosa od 7.200,00 kuna sa pripadajućim kamatama i troškom, sukladno čemu je spomenuti javni bilježnik Rješenjem o ovrsi br. Ovrv-516/2020 od 20.listopada 2020. obvezao tuženu na isplatu zatraženog iznosa, a povodom prigovora tužene citirano rješenje o ovrsi je rješenjem ovog suda br. Povrv-996/2020 od 20. studenog 2020. stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha te je po pravomoćnosti tog rješenja postupak nastavljen kao parnični postupak.
2.U tijeku postupka sud je izveo dokaz pregledom Izvoda iz knjige otvorenih stavaka zajmodavca, O. uvjeta poslovanja C.-E. s.l., preslika bankovne kartice tužene, preslika osobne iskaznice tužene; U. o zajmu- E.-20-35142, O. plana -E.-20-35142, O. plana -P. od 24.02.2020.,
O. plana -P. od 25.03.2020. O. plana -prolongat od
28.04.2020., O. U. o zajmu E.-20-35142, S. poruke tužene kojom zahtijeva isplatu iznosa zajma, potvrde C. banke o isplati iznosa zajma na račun tužene, S. poruke tužene kojom zahtijeva prolongat time da stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.
3.Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi valjalo je održati na snazi.
4.Provedenim dokazima utvrđene su slijedeće činjenice:
4.1.Tužena je kao zajmoprimac sa trgovačkim društvom C.-E. s.l.,
B., kao zajmodavcem 24. siječnja 2020. godine na
daljinu, uz prihvat O. uvjeta ugovora o zajmu za zajmove društva C.-E.
s.l., sklopila U. o zajmu br. E.-20-35142.
5.Prema čl. 293. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ( NN 35/05.,
41/08., 125/11., 78/15., 29/18. dalje ZOO) ugovor je sklopljenim elektroničkim putem kad su se stranke suglasile o bitnim sastojcima ugovora.
Prema odredbi iz čl. 499. st.1. ZOO-a ugovorom o zajmu obvezuje se zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.
Slijedom navedenog je zaključiti kako je ugovor o zajmu konsensualni ugovor koji nastaje kad se stranke suglase o bitnim sastojcima ugovora.
Dakle, to je neformalni ugovor za čije se sklapanje unaprijed ne traži određeni oblik, što znači da se ugovor može sklopiti u bilo kojem obliku te da za njegovu valjanost nije preduvjet sklapanje u pisanom obliku.
6.U konkretnom slučaju, pristupom internetskoj stranici zajmodavca tužena je zatražila zajam u ukupnom iznosu od 6.000,00 kn i obvezala se navedeni iznos vratiti zajmodavcu zajedno s pristojbom u ukupnom iznosu od 1.800,00 kn, s krajnjim dospijećem dana 24.03.2020. godine.
Tužena je radi produljenja dospijeća zajma izvršila uplatu prolongata te je prolongatom produljila rok dospijeća do dana 22.06.2020. godine.
Budući protekom roka dospijeća nije platila cjelokupno dugovanje, tužitelj je pokrenuo ovršni postupak.
Sklapanje ugovora uređeno je čl. 4. i 5. Općih uvjeta tužitelja koje je tužena prihvatila.
Nakon što je tužena podnijela Zahtjev za odobrenje zajma te podnijela odgovarajuću dokumentaciju i poslala SMS kojim potvrđuje isplatu, iznos je plaćen na njezin bankovni račun.
U skladu s čl. 5. O. uvjeta ugovora o zajmu zajmodavca, upoznavanje s O. uvjetima prije sklapanja U. o zajmu i izričita izjava odnosno potvrda tužene da O. uvjete prihvaća u potpunosti i bez zadrški te da se s njima izričito slaže, predstavlja apsolutno bitan uvjet odobrenja zajma od strane zajmodavca te je bez istog nemoguće sklopiti U. o zajmu.
Označavanjem polja ''Prihvaćam'' na internetskoj stranici zajmodavca, tužena je dala svoj izričit i nedvosmislen pristanak na odredbe Općih uvjeta, te izričito izjavila da će ih se pridržavati.
Prihvatom Općih uvjeta, tužena je sukladno odredbi čl. 5. istih dostavila presliku svoje bankovne kartice E.&S. B. d.d. iz kojeg je vidljiv
broj istog te presliku svoje osobne iskaznice.
Temeljem navedenog ugovora, tužena je za isplatu iznosa zajma sukladno čl.
6. Općih uvjeta poslala SMS poruku na broj tužitelja s tekstom ''želim isplatu odobrenog zajma es-19-20-35142“.
Zajmodavac C.-E. s.l. je tuženoj dana 24. siječnja 2020. godine isplatio novčani iznos od 6.000,00 kn umanjeno za naknadu obrade u iznosu od 100,00 kn, dok se tužena obvezala vratiti iznos od 6.000,00 kn, uvećan za 1.800,00 kn pristojbe, sukladno čl. 7. i 8. Općih uvjeta, i to najkasnije sa danom 24. ožujka 2020. godine. Navedenim radnjama, sklopljen je ugovor o zajmu elektroničkim putem, sukladno čl. 247., čl. 286. i čl. 293. Zakona o obveznim odnosima.
Zajmodavac je svoju obvezu iz Ugovora o zajmu izvršio uplativši iznos zajma na tekući račun tužene koja pak nije izvršila svoju obvezu povrata zajma. Iz same uplate koju je tužitelj dokazao potvrdom C. banke uz sve navedene podatke, nesumnjivo proizlazi da je iznos novca isplaćen upravo temeljem ugovora o zajmu. Sukladno čl. 7. Općih uvjeta, zajam se odobrava bez naknade i kamata. Društvo za isplaćeni zajam naplaćuje Klijentu fiksnu pristojbu koja ovisi o visini zajma, te u konkretnom slučaju iznosi 1.800,00 kn.
Slijedom navedenog, ukupni dug tužene prema tužitelju iznosi 7.200,00 kn, a sve utemeljeno na važećim cjenicima sadržanim u Općim uvjetima zajmodavca i ovdje tužitelja. Kao posljedicu neplaćanja zajma u ugovorenom roku, tužitelj je sukladno Općim uvjetima otkazao ugovor o zajmu dana 9.lipnja 2020. i pokrenuo predmetni ovršni postupak.
Tužena, dakle, u ovom postupku duguje s osnova dvije rate zajma :
- iznos za jednu ratu zajma sa pristojbom za tu ratu 4.200,00 kn
- iznos za drugu ratu zajma bez pristojbe na tu ratu 3.000,00 kn
7. Tužena u bitnom ne spori postojanje ugovornog odnosa među strankama, već osporava visinu dugovanja pozivajući se na svoju evidenciju koju nije dostavila. S druge strane, kako je ranije navedeno, provedenim dokazima ponuđenim po tužitelju nepobitno je utvrđeno kako je tužena uplaćivanjem prolongata produljila rok otplate zajma do 22.06.2020., nakon čega nije izvršila uplatu cijelog iznosa zajma sa pristojbom, dok je zajmodavac, ovdje tužitelj svoju obvezu iz Ugovora o zajmu izvršio uplatom iznosa zajma na tekući račun tužene dok tužena kao zajmoprimac nije izvršila svoju obvezu povrata zajma.
Iz uplate, koju je tužitelj dokazao potvrdom C. banke d.d. uz sve navedene podatke nesumnjivo proizlazi da je iznos novca isplaćen upravo temeljem ugovora o zajmu.
Slijedom navedenog, prigovore tužene usmjerene na protivno ocijeniti je neutemeljenim budući se svode na prigovaranje iznosima točno utvrđenim u Ugovoru o Zajmu, na koje je izričito pristala prilikom apliciranja za zajam i sklapanja ugovora o zajmu.
8.Dosljedno, platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi valjalo je održati na snazi i presuditi kao u izreci što uključuje i kamatu na zatražene iznose sukladno čl. 29. ZOO-a.
9.U nastavku je valjalo odlučiti o troškovima postupka, time da je sud imao u vidu pravno stajalište zauzeto na zajedničkom sastanku Vrhovnog suda RH sa predsjednicima građanskih odjela Županijskih sudova u Zagrebu 2. lipnja 2017.g. (Su-IV-204/17) prema kojem trošak ovršnog i parničnog postupka predstavlja jedinstven trošak i odluka o troškovima ne predstavlja platni nalog, kako to proizlazi iz odredbe čl. 450. st. 1. ZPP-a.
Tako, što se tiče troškova ovršnog postupka tužitelju su priznati oni koji se odnose javnobilježničku nagradu u visini od 250,00 kn (Pravilnik o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku – NN 8/11,
114/12) i PDV na istu u iznosu od 62,50 kn, što je ukupno u toj fazi postupka 312,50 kn, dok ostali troškovi iz ovrhe nisu dokazani ( javnobilježnički trošak dvije dostave i materijalni trošak ovrhovoditelja), čemu je pridružiti trošak parničnog postupka za sastav podneska od 10. prosinca 2020. kojim se očituje na navode iz prigovora te za pristup na ročište od 6. srpnja 2021. po 750,00 kn, ukupno 1.500,00 kuna, čemu je dodati s naslova PDV-a 375,00 kn te pristojbu presude u iznosu od 300,00 kn, što je u toj fazi postupka 2.175,00 kuna te zbrojeno s troškom ovrhe ukupno za cijeli postupak 2.487,50 kuna.
Trošak je tužitelju obračunat primjenom odredbi čl. 154. st. 1, 155. i 164. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91., 91/92., 58/93., 112/99.,
88/01., 117/03., 88/05., 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, ZPP) te tako što je sud imao u vidu vrijednost predmeta spora, priloženi popis troška i odredbe Tbr. 7., 8., 9., 42., 48. i 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje:
OT).
Na dosuđeni trošak tužitelju u skladu sa stajalištem Vrhovnog suda RH pripada kamata od presuđenja pa do isplate što je utemeljeno na odredbi iz čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. dalje OZ)
U Splitu, 31.kolovoza 2021.
SUTKINJA:
Mirjana Rubić
PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
DNA:
- pun. tužitelja
- tuženoj
- u spis