REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr 89/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika vijeća, te dr. sc. Zdenka Konjića i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog B. N., zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.) i dr., odlučujući o zahtjevu osuđenog B. N. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Bjelovaru od 5. prosinca 2018. broj K-164/2016-78 i presuda Županijskog suda u Karlovcu od 7. prosinca 2020. broj Kž-39/2019-6, u sjednici vijeća održanoj 31. kolovoza 2021.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog B. N. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Bjelovaru broj K- 164/2016-78 od 5. prosinca 2018. i presuda Županijskog suda u Karlovcu broj Kž- 39/2019-6 od 7. prosinca 2020., B. N. proglašen je krivim zbog dva kaznena djela prijevare iz čl. 236. st. 1. KZ/11. za koja su mu izrečene kazne zatvora u trajanju od po šest mjeseci za svako djelo, te jednog kaznenog djela nedozvoljene uporabe osobnih podataka iz čl. 146. st. 1. KZ/11., za koje mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od tri mjeseca, pa je na temelju čl. 51. st. 1. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca.

2. Protiv te pravomoćne presude osuđenik je putem branitelja V. D., odvjetnika u B., u zakonskom roku podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude. U zahtjevu se osuđenik nominalno poziva na povredu zakona iz čl. 517. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 469. toč. 1., te povredu zakona iz čl. 517. st. 2. u vezi čl. 468. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje u tekstu: ZKP/08). Predlaže se ukidanje prvostupanjske i

III Kr 89/2021-3

drugostupanjske presude, te vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku.

3. Na temelju čl. 518. st. 4. ZKP/08., spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je u odgovoru predložilo da se zahtjev osuđenika odbije kao neosnovan. Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske dostavljen je na znanje osuđeniku i njegovu branitelju.

4. Zahtjev nije osnovan

5. U odnosu na istaknutu povredu zakona iz čl. 517. st. 1. toč. 1. ZKP/08., treba naglasiti da osuđenik suštinski ponavlja svoju obranu i poriče inkriminaciju, kao i vjerodostojnost u postupku izvedenih dokaza, smatrajući pritom da ni na koji način nije doveo u zabludu oštećenike (teleoperatere), jer da on s njima uopće nije kontaktirao, iz čega izvodi daljnji zaključak kako njegove radnje nisu kazneno djelo, a ako jesu, da je sud trebao primijeniti odredbu o produljenom kaznenom djelu. Međutim, iako se u konkretnom slučaju u pretežitom dijelu radi o činjeničnom pobijanju pravomoćne presude, treba ipak naglasiti, kako su sudovi u pobijanoj pravomoćnoj presudi u dostatnoj mjeri objasnili pitanje prijevarne namjere, kao subjektivnog elementa kod kaznenih djela prijevare. S druge strane, protivno tvrdnji iz zahtjeva osuđenika, sudovi s pravom nisu primijenili u konkretnom slučaju odredbu o produljenom djelu, jer kod kaznenih djela u potpunosti izostaje kako prostorna (mjesta počinjenja djela), tako i vremenska povezanost, jer između djela postoji vremenski odmak od gotovo godinu i pol dana, slijedom čega istaknuta povreda zakona nije ostvarena.

6. U odnosu na apostrofiranu povredu iz čl. 517. st. 1. toč. 2. ZKP/08., valja istaknuti da je neosnovan prigovor iz zahtjeva osuđenika o povredi prava na pravično suđenje iz čl. 468. st. 2. ZKP/08. Naime, iz obrazloženja zahtjeva u tom dijelu zapravo proizlazi da osuđenik potpuno paušalno i sumarno ističe tu zakonsku povredu o kojoj sadržajno ne navodi ni riječi u čemu bi se ona sastojala, slijedom čega na ovakav način samo nominalno istaknuta povreda Ustava RH i konvencijskog prava, bez ikakvog obrazloženja, ne može sama za sebe kao posljedicu imati istaknutu povredu, kako to očigledno pogrešno smatra podnositelj zahtjeva.

7. Zbog navedenog je zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan trebalo odbiti, te presuditi kao u izreci, na temelju čl. 512. u vezi čl. 519. ZKP/08.

Zagreb, 31. kolovoza 2021.

Predsjednik vijeća:

Damir Kos, v.r.