Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 9 Gž Ovr-284/2021-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Tatjani Ledinšćak-Babić, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja A. B. d.d. Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva O., R. & S. iz O., protiv ovršenika S. B. iz Č., OIB: ... i Grada B. M. iz B. M., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku Z. S., odvjetniku iz B. M., radi ovrhe na nekretnini, povodom žalbe ovrhovoditelja podnesene protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku, broj: 70 Ovr-3949/2016-49 od 29. travnja 2021., 30. kolovoza 2021.

r i j e š i o  j e

Žalba ovrhovoditelja djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća, pa se rješenje Općinskog suda u Osijeku, broj: 70 Ovr-3949/2016-49 od 29. travnja 2021.

- potvrđuje u pobijanom dosuđujućem dijelu u pogledu odluke o troškovima postupka za iznos od 25.512,50 kn,

- preinačuje u preostalom pobijanom dosuđujućem dijelu u pogledu odluke o troškovima postupka na način da se ovršenik Grad B. M. odbija s dijelom zahtjeva za naknadu troškova postupka u iznosu od 13.959,37 kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem naloženo je ovrhovoditelju da naknadi ovršeniku Gradu B. M. trošak ovršnog postupka u iznosu od 39.471,87 kn.

2. Navedeno rješenje pravodobno podnesenom žalbom pobija ovrhovoditelj iz svih zakonom dozvoljenih žalbenih razloga, s prijedlogom da ovaj sud isto rješenje ukine te odbije zahtjev navedenog ovršenika za naknadu troška kao neosnovan, odnosno podredno da istu odluku preinači te donese „ispravnu odluku o troškovima".

3. Žalba ovrhovoditelja je djelomično osnovana.

4. Nije sporno da je na prijedlog ovrhovoditelja prvostupanjski sud 13. lipnja 2018. pod brojem Ovr-3949/16 donio rješenje o ovrsi na nekretnini ovršenika Grad B. M., a da je između ovrhovoditelja i H.-A. d.o.o. 30. lipnja 2014. sklopljen Ugovor o cesiji koji je sudu dostavljen 17. veljače 2021. te je H.-A. predložio nastavak ovršnog postupka u korist novog ovrhovoditelja na način da sud donese odluku kojom bi promijenio ovrhovoditelja u konkretnom predmetu.

5. Kako je sud pozvao ovršenike da se očituju da li daju svoj pristanak na subjektivnu preinaku sukladno odredbi čl. 192. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst i 25/13), a ovršenik Grad B. M. se na isto nije očitovao, to je sud rješenje od 19. ožujka 2021. odlučio da se ne dopušta subjektivna preinaka konkretnog ovršnog postupka na strani ovrhovoditelja, te je obustavljena ovrha određena navedenim rješenjem o ovrsi temeljem navedene odredbe Zakona o parničnom postupku u svezi s čl. 21. Ovršnog zakona.

6. S obzirom da je ovršenik Grad B. M. zatražio trošak ovršnog postupka, sud je primjenom odredbe čl. 14. st. 5. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 57/96, 29/99, 42/00 – Odluka USRH, 173/03, 194/03 - ispravak, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08 - dalje: OZ), a u svezi s čl. 158. st. 1. navedenog Zakona o parničnom postupku uz primjenu čl. 19. st. 1. OZ-a, budući je pravomoćnim rješenje obustavljena ovrha, jer je ovrhovoditelj ustupom tražbine izgubio svojstvo vjerovnika, te je obustava posljedica radnje istog, dosudio trošak navedenom ovršeniku u iznosu od 39.471,87, koji trošak se odnosi na naznačene ovršne radnje a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12,103/14, 118/14 i 107/15 - dalje: Tarifa).

7. U žalbi ovrhovoditelj tvrdi da je ovrha određena i vođena temeljem valjane ovršne isprave pa da se ne radi o troškovima koje je ovrhovoditelj neosnovano prouzročio navedenom ovršeniku u smislu odredbe čl. 14. st. 5. OZ-a, slijedom čega da je zahtjev za trošak valjalo odbiti kao neosnovan, a da ukoliko sud ipak smatra da je zahtjev za naknadom troškova postupka djelomično opravdan, da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kad je navedenom ovšeniku dosudio naznačeni iznos troška, s obzirom da trošak žalbe i trošak sastava podneska nisu obračunati sukladno važećoj Tarifi.

8. Ispitujući pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima, valja istači da pobijana odluka nije opterećena ni bitnom povredom odredaba parničnog (ovršnog) postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19 – dalje: ZPP) na koju ukazuje ovrhovoditelj, a koji svoju primjenu u ovoj pravnoj stvari nalazi u odredbi čl. 19. st. 1. OZ-a, ni jednom drugom na koju odredbom čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, jer ista nema nikakvih nedostataka ni manjkavosti zbog kojih ovaj sud ne bi mogao ispitati pravilnost i zakonitosti iste, dok su razlozi o odlučnim činjenicama jasno određeni te bez proturječja sa stanjem spisa.

9. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da nakon obustave ovog ovršnog postupka koja nije uslijedila nakon podmirenja tražbine ovrhovoditelja već činjenice da je ovrhovoditelj ugovorom o cesiji izgubio svojstvo vjerovnika, navedeni ovšenik ima pravo na trošak ovršnog postupka kojeg mu je vođenjem neosnovano prouzročio ovrhovoditelj, koji je, iako je u vrijeme vođenja ovog ovršnog postupka ustupio navedenu tražbinu trećoj osobi, preuzevši pri tome i rizik da će ovršenici iskoristiti svoje zakonsko pravo te neće pristati da na mjesto ovrhovoditelja dođe osoba kojoj je tražbina ustupljena, zbog čega je došlo do obustave ovršnog postupka, pa ovrhovoditelj zbog te činjenice mora navedenom ovršeniku naknaditi opravdane troškove ovog ovršnog postupka.

10. Međutim, osim što je prvostupanjski sud točno odmjerio troškove zastupanja na očevidu sukladno Tbr. 12. Tarife u iznosu od 7.430,00 kn te isti trošak za troškove zastupanja na ročištu 06. srpnja 2020., nije pravilno odmjerio trošak sastava žalbe navedenog ovršenika temeljem Tbr. 13. st. 1. Tarife, jer isti trošak iznosi 50% troška od iznosa određenog Tbr. 7. t. 1.,3. i 6 u svezi s Tbr. 10. toč. 5. Tarife, pa taj trošak pravilno iznosi 3.715,00 kn a navedenom ovršeniku pogrešno je određen i trošak sastava podneska od 18. lipnja 2020. jer je valjalo pravilno odmjeriti taj trošak u iznosu od 1.835,00 kn temeljem Tbr. 11. toč. 8. Tarife slijedom čega je valjalo navedenom ovršeniku dosuditi trošak u iznosu od 25.512,50 kn koji iznos uključuje i trošak PDV-a sukladno odredbi čl. 42. Tarife, s obzirom da punomoćnik nije dužan dokazati, suprotno žalbenim navodima ovrhovoditelja, da je u sustavu plaćanja PDV- a.

11. Stoga je valjalo primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u svezi s čl. 19. st. 1. OZ-a djelomičnim odbijanjem žalbe ovrhovoditelja potvrditi pobijano rješenje o trošku za iznos od 25.512,50 kn, dok je primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a u svezi s čl. 19. st. 1. OZ-a valjalo djelomičnim prihvaćanjem žalbe ovrhovoditelja preinačiti dio pobijane odluke o troškovima postupka, te navedenom ovršeniku odbiti dio zahtjeva za naknadu troška u iznosu od 13.959,37 kn kao neosnovan.

U Varaždinu 30. kolovoza 2021.

Sutkinja

Tatjana Ledinšćak-Babić v.r.