REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb
Poslovni broj: 7 Pž-3815/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Ružica Omazić, u pravnoj stvari tužitelja P. 91 d.o.o., OIB ..., Z., N. B., kojeg zastupa punomoćnik D. D., odvjetnik u Z., protiv tuženika Z.-B. d.o.o., OIB ..., S., S. K., kojeg zastupa punomoćnik L. Z., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-958/2020 od 26. ožujka 2021., 30. kolovoza 2021.
p r e s u d i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-958/2020 od 26. ožujka 2021.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika S. L. iz S. poslovni broj Ovrv-972/2019 od 16. prosinca 2019. kojim je tuženiku naloženo da tužitelju plati iznos od 154.064,40 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačno naznačene iznose od njihova dospijeća do isplate i da naknadi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 5.580,55 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. prosinca 2019. do isplate (točka 1. izreke). Tuženiku je naloženo da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 11.150,00 kn (točka 2. izreke).
2. Žalbu protiv prvostupanjske presude je podnio tuženik iz svih zakonom dopuštenih žalbenih razloga. Tuženik navodi da je prvostupanjski sud u suprotnosti s njegovim navodima sadržanim u prigovoru protiv rješenja o ovrsi utvrdio da tuženik nije osporio postojanje poslovnog odnosa s tužiteljem, premda je tuženik u tom prigovoru istaknuo da su tužitelj i tuženik bili u poslovnom odnosu, stavljajući pritom naglasak općenito na njihovo međusobno poslovanje, a ne na predmetni poslovni odnos. Preslike računa na kojima tužitelj temelji svoju tražbinu nisu dostavljene u izvorniku, a prvostupanjski sud nije ocijenio niti obrazložio predstavljaju li oni u smislu odredbe čl. 31. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20) vjerodostojne isprave. Navedenim propustima prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, dok iz stanja spisa nije razvidno iz kojeg pravnog odnosa proizlazi tužiteljeva tražbina. Predlaže, stoga, preinačiti, a podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitavši pobijanu sukladno odredbi čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava glede odluke o troškovima postupka, ovaj sud nalazi da je pobijana presuda pravilna i zakonita.
6. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 154.964,40 kn koji tužitelj potražuje od tuženika na ime cijene za isporučenu robu.
7. Iz činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da su tužitelj i tuženik bili u poslovnom odnosu u kojem je tužitelj izdao tuženiku račune u ukupnom iznosu od 236.779,73 kn, a koje je tuženik djelomično platio, dok je ostalo neplaćeno dugovanje u iznosu koji tužitelj potražuje u ovom postupku (utvrđeno na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije i knjigovodstvo, dipl.oecc. Z. B.). S obzirom na to da tuženik nije osporavao postojanje poslovnog odnosa s tužiteljem niti je osporavao pravilnost nalaza i mišljenja financijskog vještaka, odnosno nije dostavio niti do zaključenja prethodnog postupka niti na poziv vještaka dokaz o ispunjenju duga, to je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da tuženik nije dokazao osnovanost svog prigovora ispunjenja (čl. 219. st. 1. i čl. 221.a ZPP-a), i slijedom toga je pravilno zaključio da je tuženik dužan platiti tužitelju utuženi iznos na ime kupoprodajne cijene sukladno odredbi čl. 376. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO).
8. Žalbeni navodima kojima ukazuje da je prvostupanjski sud pogrešno i u suprotnosti sa sadržajem navoda iz prigovora protiv rješenja o ovrsi utvrdio da između stranaka nije bilo sporno postojanje poslovnog odnosa, sadržajno predstavljaju žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Međutim, ovaj sud nalazi da oni nisu osnovani, jer iz sadržaja prigovora protiv rješenja o ovrsi proizlazi da tuženik ne spori postojanje poslovnog odnosa, već ističe prigovor ispunjenja čiju osnovanost tijekom ovog postupka nije dokazao premda je na tuženiku bio teret dokazivanja sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a. Tuženik je na pripremnom ročištu održanom 2. rujna 2020. izričito naveo da nema dokaz o podmirenju duga, a takvo očitovanje je uslijedilo nakon što je od tužitelja zaprimio račune izdane radi naplate kupoprodajne cijene. Osim toga, tuženik, premda mu je rješenjem suda dodijeljen rok za očitovanje, nije osporavao da bi zaprimio robu navedenu u izdanim računima niti primitak predmetnih računa. Stoga je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da između stranaka nije bila sporna osnova i visina zahtjeva, već osnovanost prigovora ispunjenja tražbine.
9. Žalbeni navodim kojima ukazuje da prvostupanjski sud nije ocijenio jesu li računi koje je tužitelj dostavio u preslici na ročištu vjerodostojne isprave u smislu odredbe čl. 31. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20) nisu od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane presude. Naime, platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi čija se zakonitost ispituje u ovom postupku je izdan na temelju izvoda iz tužiteljevih poslovnih knjiga dostavljenih u izvorniku koji jesu vjerodostojna isprava, a ne na temelju preslika računa koje je tužitelj dostavio u spis i vjerodostojnost kojih tuženik nije osporavao.
10. Odluka o troškovima postupka je donesena pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, a žalitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost te odluke.
11. Slijedom navedenog, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbio tuženikovu žalbu kao neosnovanu i potvrdio pobijanu presudu, jer ne postoje razlozi zbog kojih se pobija niti razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
Zagreb 30. kolovoza 2021.
Sutkinja
Ružica Omazić, v.r.
