Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Plemića Borelli 9

Poslovni broj: 15 Gž-858/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zadru, po sucu Igoru Delinu, u pravnoj stvari tužitelja S.

E. d.o.o. Z., OIB: ….,

koga zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu N. i P. d.o.o. u Z., protiv tuženice M. S. iz V.,

OIB: …, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv

rješenja Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj Povrv-144/20-6 od 19. svibnja 2021., 27. kolovoza 2021.,

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tuženice M. S. i preinačuje rješenje Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj Povrv-144/20-6 od 19. svibnja 2021., tako da se rješava:

Odbija se tužiteljev prigovor mjesne nenadležnosti kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Uvodno označenim prvostupanjskim rješenjem riješeno je:

"I. Općinski sud u Vinkovcima oglašava se mjesno nenadležnim za postupanje u ovom predmetu.

II. Nakon pravomoćnosti ovoga rješenja predmet će se ustupiti nadležnom Općinskom građanskom sudu u Zagrebu kao stvarno i mjesno nadležnom sudu za postupanje."

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je izjavila tuženica, ne navodeći iz kojih žalbenih razloga. U žalbi ističe kako je 5. ožujka 2020. zaprimila SMS poruku tužitelja u kojoj stoji da je njeno dugovanje u cijelosti podmireno te da je protiv tužitelja podnijela kaznenu prijavu. Jamac nije ispoštovao uvjete jamstva, a zahtjev za ugovaranje mjesne nadležnosti Općinskog građanskog suda u Zagrebu dostavljen je sa ciljem daljnjeg zastrašivanja tuženice, obzirom da je više nego jasno da osoba koja ishodi kredit na ovakav način, u krajnjoj nuždi, ne može sebi priuštiti troškove koji bi nastali promjenom nadležnosti suda. Navodi kako nije svojevoljno odabrala jamstvo S. D., već joj je isto nametnuto i uvjetovano od strane F. banke, te

- 2 –

nije bila upoznata sa troškovima jamstva, koje ju je koštalo 1.728,00 kn mjesečno. Iz svega slijedi kako se radi o perfidno smišljenom planu, fiktivnom jamcu i prividnom pravnom poslu sa svrhom zaobilaženja najviših dopuštenih kamatnih stopa u Republici Hrvatskoj.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda tuženice, a pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19. - u daljnjem tekstu: ZPP) temeljem odredbe čl. 365. u vezi čl. 381. ZPP, ovaj drugostupanjski sud smatra da navedene bitne povrede postupka nisu počinjene.

6. Iz spisa predmeta proizlazi da je tuženica podnijela prigovor protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. K. iz Ž.

poslovni broj Ovrv-342/2020 od 20. studenog 2020., povodom kojeg je Općinski sud u Vinkovcima rješenjem poslovni broj Povrv-144/20-2 od 5. siječnja 2021. stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo provedene ovršne radnje i odlučio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

7. Tužitelj je u podnesku od 20. siječnja 2021., kojim se očitovao na prigovor tuženice protiv javnobilježničkog rješenja o ovrsi, istakao prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Vinkovcima, pozivajući se na opće uvjete za davanje jamstva kojima je ugovorena mjesna nadležnost Općinskog građanskog suda u Zagrebu.

8. Pobijanim rješenjem prvostupanjski se sud pozivom na odredbu čl. 70. ZPP oglasio mjesno nenadležnim za postupanje u ovom predmetu te odredio da će se po pravomoćnosti tog rješenja predmet ustupiti stvarno i mjesno nadležnom Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, iz razloga što je općim uvjetima za davanje jamstva u slučaju spora između stranaka ugovorena mjesna nadležnost tog suda.

9. Međutim, po ocjeni ovog suda, sud prvog stupnja pogrešno je primijenio materijalno pravo kada se po prigovoru tužitelja oglasio mjesno nenadležnim te odlučio da je za postupanje u predmetnoj pravnoj stvari nadležan Općinski građanski sudu u Zagrebu.

10. Odredbom čl. 70. st. 1. ZPP normirano je ovlaštenje stranaka da se mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi sud koji nije mjesno nadležan, uz uvjet da je taj sud stvarno nadležan, ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost suda. Taj sporazum važi samo ako je sastavljen u pisanom obliku i ako se tiče spora ili više sporova koji svi proistječu iz određenog pravnog odnosa (st. 3.), a ispravu o sporazumu tužitelj mora priložiti uz tužbu (st. 5.).

- 3 –

11. Po ocjeni ovog suda, o prigovoru tužitelja valjalo je odlučiti uz primjenu Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14., 110/15. i 14/19. - u daljnjem tekstu: ZZP) u kojem je, između ostalih, implementirana i Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama potrošačkih ugovora (u daljnjem tekstu: Direktiva), posljedično čemu je hrvatsko zakonodavstvo usklađeno sa pravnom stečevinom Europske unije u području zaštite potrošača.

12. Odredbom čl. 49. st. 1. i 2. ZZP propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Odredbom čl. 51. ZZP je propisano da će se prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimati u obzir priroda proizvoda ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor, dok je čl. 55. ZZP propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

13. Prema čl. 3. Direktive, ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora (st. 1.), time da se uvijek smatra da se o nekoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ona sastavljena unaprijed pa potrošač nije mogao utjecati na njezin sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranog standardnog ugovora (st. 2.). Iz daljnje odredbe čl. 6. Direktive proizlazi da države članice utvrđuju da u ugovoru koji je prodavatelj robe ili pružatelj usluge sklopio s potrošačem prema nacionalnom pravu nepoštene odredbe nisu obvezujuće za potrošača, a da ugovor u tim uvjetima i dalje obvezuje stranke ako je u stanju nastaviti važiti i bez tih nepoštenih odredaba (st. 1.), kao i da države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi onemogućile da potrošač ne izgubi zaštitu koju mu se pruža Direktivom, na temelju odabira prava države koja nije članica kao prava primjenjivog na taj ugovor ako je taj ugovor usko povezan s državnim područjem države članice (st. 2.).

14. U konkretnom slučaju, navedeni ugovor o jamstvu (jednako kao i ugovor o kreditu), sklopljen je na unaprijed formuliranom obrascu, pa se posljedično tome temeljem zakonske presumpcije ima smatrati da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranke u postupku nisu pregovarale - ugovor je sklopljen elektroničkim putem, i obzirom na to tuženica nije imala nikakve mogućnosti utjecati na sadržaj odredbe o ugovorenoj mjesnoj nadležnosti Općinskog građanskog suda u Zagrebu za postupanje u ovoj pravnoj stvari, radi čega je, po shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, takva odredba za tuženicu, kao potrošača nepoštena.

15. Osim toga, cijeneći okolnosti konkretnog slučaja i sadržaj navedenih odredbi, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da se radi o ugovornoj odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je sročena sa ciljem da se smanje troškovi postupka za tužitelja, za razliku od tuženice koja na takvu ugovornu odredbu nije mogla utjecati a obzirom da se radi o odredbi koja utječe na udaljenost mjesta prebivališta tuženice

- 4 –

do mjesta ugovorene nadležnosti Općinskog građanskog suda u Zagrebu. Time je u znatnijoj mjeri narušena procesno pravna ravnoteža položaja ugovornih strana, pa posljedično tome valja zaključiti da u konkretnom slučaju između stranaka u postupku nije sklopljena valjana prorogacijska klauzula u smislu odredbe čl. 70. ZPP, a kako to smatra prvostupanjski sud.

16. Slijedom iznesenog, trebalo je temeljem odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP uvažiti žalbu tuženice i pobijano rješenje preinačiti tj. odlučiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

Zadar, 27. kolovoza 2021.

Nacrt odluke izradila

Sudac

viša sudska savjetnica

Igor Delin

Ivana Festini