REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

21000 Split

Poslovni broj: P-2580/2017-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu toga suda Sonji Meštrović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice M. M., OIB:…, iz Š., , koju zastupa opunomoćenik M. F., odvjetnik u Š., protiv

tuženika P.-A. d.o.o. S., OIB:…, , kojeg zastupa

opunomoćenik D. M., odvjetnik u S., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 13. srpnja 2021. u prisutnosti opunomoćenika tužiteljice i zamjenika opunomoćenika tuženika, objavljene dana 27. kolovoza 2021.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku P.- A. d.o.o." iz S., ,

OIB:…, da isplati tužiteljici iznos od 30.098,00 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 18. svibnja 2017. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, pa sve do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 15.000,00 kuna.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 19. svibnja 2017. podnijela tužbu radi isplate protiv ovdje tuženika u kojoj tužbi iznosi kako su tužiteljica i tuženik dana 1. rujna 2015. sklopili Sporazum o kupnji vozila Suzuki Vitara 1.6 GL + Premium prema kojem je tužiteljica u trenutku preuzimanja vozila uplatila (tadašnjem) direktoru tuženika iznos od 30.098,00 kn (tridesettisućadevedesetosamkuna), te se obvezala da će u sljedećih 60 (šezdeset) mjesečnih rata isplaćivati 1.650,00 kn (tisućušestopedesetkuna) kako bi isplatila ukupnu vrijednost vozila koja iznosi 129.098,00 kn, nakon čega će predmetno vozilo prijeći u vlasništvo tužiteljice. Nakon godinu dana korištenja vozila, tijekom koje je uredno izvršeno svako mjesečno plaćanje ugovorene rate, u trenutku kada je trebala biti produžena registracija vozila, registracija da nije bila dozvoljena od strane tuženika budući je vozilo registrirano na tvrtku Auto za treće tisućljeće d.o.o. (dalje u tekstu: "ATT"), a vlasnik vozila "SG L. d.o.o." Dakle, nakon godinu dana korištenja tužiteljica više da nije bila u mogućnosti koristiti se vozilom koje je do tada uredno plaćala, te je na taj način prekršen potpisani Sporazum. Isto tako tužiteljica da je ostala bez iznosa koji je platila u trenutku preuzimanja vozila budući je za taj iznos cijena automobila trebala biti umanjena, te upravo taj iznos i potražuje s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Tužiteljica je pisanom izjavom dana 17. svibnja 2017. raskinula predmetni Sporazum te potražuje naknadu štete.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivio navodima iz tužbe kao neosnovanim ističući prigovor promašene pasivne legitimacije budući da tuženik nije vlasnik ovdje predmetnog vozila. Nadalje navodi da u odnosu na Sporazum koji je tužiteljica dostavila uz tužbu da Sporazum nije ni mogao biti zaključen jer tuženik da nije vlasnik predmetnog vozila. Budući da tuženik nije primio sporni novčani iznos ne postoji pravna osnova za vraćanje, te da je tužiteljica predmetno vozilo koristila preko godinu dana a vozilo da nije vratila u posjed tuženiku pa je onda pravno nejasno zbog čega bi tuženik bio u obvezi tužiteljici isplatiti zatraženi iznos. U skladu s prethodnom iznijetim tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3. U provedenom dokaznom postupku izvedeni su dokazi uvidom u sporazum o kupnji vozila Suzuki Vitara 1.6 GL + Premium od 1. rujna 2015. (list 4 spisa) i prometnu dozvolu za Suzuki Vitaru (list 5-6 spisa), uplatnice br. 052/15, 042/16, 021/16, 016/16, 010/16, 001/16, 006/16, 029/16, 055/15, 035/16 i 058/15 (list 7-10 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra za tvrtku P. A. d.o.o. (list 20-22 spisa), policu osiguranja (list 33 spisa), izveden je dokaz i to saslušanjem tužiteljice M. M. i svjedoka N. R. (list 35-36 spisa), saslušana je

svjedokinja T. Š. (list 48 spisa), saslušani svjedok T. P. (list 67

spisa) i svjedok D. Š. (list 80-81 spisa), dok drugih dokaznih prijedlog stranke nisu imale, pa je na prijedlog punomoćnika stranaka ovaj sud zaključio raspravljanje.

4. Odredbom članka 7. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. i 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. dalje: ZPP-a) stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Sud je ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele i izvesti dokaze koje stranke nisu izložile samo ako posumnja da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati, ako zakonom nije drugačije određeno.

5. Stranke su popisale parnični trošak.

6. Predmet ovog postupka je potraživanje tužiteljice prema tuženiku radi isplate na temelju sklopljenog Sporazuma koji je raskinut 17. svibnja 2017. jer je sporazum prekršen od strane tuženika.

6.1. Među strankama je sporno da je tužiteljica platila utuženi iznos na ime sklopljenog Sporazuma o kupnji vozila i je li tuženik u obvezi podmiriti utuženo potraživanje zajedno s kamatom.

7. Iz pregleda Sporazuma o kupnji vozila Suzuki Vitara 1.6 GL + Premium od 1. rujna 2015. utvrđeno je da je 1. rujna 2015. M. M. kupila vozilo Suzuki Vitara 1.6 GL + Premium oznake šasije TSMLYD21S00124670. Kao korisnik vozila u knjižici vozila i prometnoj dozvoli navedena je tvrtka A. Z. T. T. d.o.o. dok je vlasnik vozila SG L. d.o.o., Podružnica Š.. Prodavatelj, odnosno potpisnik Sporazuma je tuženik, P.-A. d.o.o. Prijenos vlasništva obavit će se isplatom cjelokupne vrijednosti vozila (129.098,00 kn). Tužiteljica M. M. se obvezala isplatiti cjelokupni iznos čime će biti podmirena sva potraživanja tvrtke A. Z. T. T. d.o.o, nakon otplate 60 (šezdeset) mjesečnih rata vozilo prelazi u vlasništvo tužiteljice.

7.1. Uvidom u povijesni izvadak iz sudskog registra za tvrtku P.-A.

d.o.o. utvrđeno je da je za utuženo razdoblje direktor i član uprave bio D. Š. koji je zastupao pojedinačno i samostalno tvrtku P.-A. d.o.o.

7.2. Saslušana tužiteljica M. M. u svom iskazu je navela kako je ona isplatila za vozilo Suzuki Vitaru iznos od oko 30.000,00 kn (tridesettisućakuna), godinu dana da je plaćala mjesečne rate za korištenje vozila na način da je nosila novac u salon za vozila tvrtke ATT d.o.o. na Bilicama i to na način da bi predala gotovinu, a da bi joj u salonu dali dokaz o izvršenoj uplati. Nakon proteka roka od godine dana da je trebala registrirati vozilo i da se obratila D. Š. u svezi toga,

a on da ju je uputio da kontaktira tvrtku ATT d.o.o. Par puta telefonom da je nazivala tvrtku ATT d.o.o., da joj se javila A. iz komercijale koja je rekla da treba dovesti vozilo, ali da je ona odbila jer da nije bilo registrirano. Nakon 3 (tri) mjeseca od toga da ju pokupila policija radi krađe vozila. Nadalje, da pri sklapanju Sporazuma da nije dobila dokaz o uplati, ali da joj ništa nije bilo sumnjivo jer je dobila i vozilo i ključeve i da se to sve dogodilo u salonu koji prodaje vozila marke Suzuki. Uredno da je prelazila granicu s vozilom i da nikada nije imala problem u svezi sadržaja prometne dozvole niti je imala bilo kakve sumnje u vezi sklopljenog pravnog posla. U odnosu na problem s registracijom i uputu D. Š. da kontaktira tvrtku ATT d.o.o. tužiteljica je istaknula da iako je kupila vozilo od P. A. da joj ništa nije bilo neobično. U godini dana korištenja vozila da je nitko nije kontaktirao iz tvrtke P. A. kao ni iz tvrtke ATT d.o.o.

7.3. Saslušani svjedok N. R. u svom iskazu je naveo da je u vezi s tužiteljicom i da su se zajedno odlučili na kupnju vozila, te da su platili dio cijene, vozilo da su uredno koristili godinu dana i uredno otplaćivali rate. Po proteku godine dana kad je trebalo registrirati vozilo da se pojavio problem i da nije bilo moguće vozilo registrirati. Stoga, da je zvao direktora tvrtke P. A. d.o.o. D. Š.

koji da ga je uputio da zove tvrtku ATT d.o.o. Njegova partnerica M. M. i on da su bili jedini kupci na temelju jedinog Sporazuma koji je sklopljen, te da mu ništa nije bilo sporno obzirom da su uredno otplaćivali rate svaki mjesec sve do registracije vozila. Naime, da ima saznanja da je bilo više osoba koje su bile u istoj situaciji, ali da su dobili auto.

7.4 Svjedokinja T. Š. u svom iskazu je navela da je zaposlena kod tuženika na financijskim poslovima, ali i u tvrtki ATT d.o.o. Ime tužiteljice da joj je postalo poznato nakon što se pojavio problem s D. Š., jer da se tužiteljica tek tada vratila u tvrtku ATT d.o.o. i da je komunicirala s njenom kolegicom A. G.. Pregledom financijskih papira da je utvrđeno da tužiteljica nije bila naznačena kao kupac ili kao korisnik vozila tvrtke ATT d.o.o. Naime, tužiteljica da nije kupila novo vozilo, već vozilo koje je već bilo registrirano na ime tvrtke ATT d.o.o., a da je imala ugovor s tvrtkom P. A. d.o.o. Tužiteljica da nije ni platila vozilo već je to bila posljedica nekakve kompenzacije koja da je proizlazila iz privatnog odnosa D. Š. i supruga tužiteljice, odnosno njezinog partnera.

Naime, D. Š. da je sklapao Sporazume, kao i predmetni Sporazum, i s drugim kupcima. Obzirom da su postojali problemi i s drugim kupcima i s D. Š. u odnosu na sklopljene Sporazume i dani novac, a kupci nisu dobili vozilo, kasnije kad se pojavio problem da se postupilo po Sporazumima i kupcima da su dana vozila kako je njima raspolagala tvrtka ATT d.o.o. i tuženik.

7.5. Saslušani svjedok T. P. je naveo da je on vlasnik tuženika, da mu je poznat predmet spora, te da mu je D. Š. otuđio predmetno vozilo zajedno s partnerom tužiteljice, odnosno da je direktor tuženika D. Š. nešto gradio, da mu je te radove izvodio partner tužiteljice, pa da je dao vozilo kao kompenzaciju tužiteljici i njenom partneru. Naime, da su imali pritužbe kupaca u svezi rada D. Š., te da su svi sporni odnosi s kupcima razriješeni, da su svi kupci imali vozila tuženika osim tužiteljice jer da se u konkretnom slučaju radi o vozilu koji nije u vlasništvu tuženika. Vozilo da je u vlasništvu tvrtke ATT d.o.o. a iznos koji se potražuje u ovoj parnici da nikad nije sjeo na račun tuženika kao niti tvrtke ATT d.o.o. Tvrtka ATT d.o.o. čiji je vlasnik također svjedok T. P. da je prijavila krađu vozila i pozvala M. M. da vrati to vozilo.

7.6. U svom iskazu saslušani svjedok D. Š. je naveo da je bio zaposlen u tvrtci P. A. d.o.o. i da je vozilo koje je predmet ovog postupka bilo vozilo tvrtke P. A. d.o.o. za koji je sačinjen Sporazum. Vozilo da je bilo u leasingu i tužiteljica da je sklopila ugovor za to vozilo. Po sklopljenom Sporazumu tužiteljica da je morala izvršiti uplatu u iznosu od 30.000,00 kn (tridesettisućakuna) koji je iznos tužiteljica i uplatila, kao i mjesečne iznose od po 1.600,00 kn (tisućušestokuna) na koje se obvezala plaćati. Tužiteljica i tvrtka P. A. d.o.o. da su sklopili ugovor, tužiteljica da je izvršila uplatu i preuzela vozilo. Tužiteljicu da je poznavao preko njezinog partnera i da ne zna zašto je tužiteljica ostala bez vozila. U svom poslovanju da je raspolagao s vozilima koju se vodila i na tvrtku P. A. d.o.o. i na tvrtku ATT d.o.o. i svi ugovori da su bili valjani. Tužiteljica da mu je dala sav novac na ruke kao što su to radili i drugi kupci vozila te da je onda on novac nosio u Split i ovisno o formalnom vlasniku vozila da se taj novac razdjeljivao. On da je koristio pečat tvrtke P. A. d.o.o. iako da je riječ o vozilu tvrtke ATT d.o.o. jer da je kao zaposlenik tvrtke P. A. d.o.o. imao samo štambilj od tvrtke P. A. d.o.o. i da na 90% vozila koje je prodao da stoji baš pečat tvrtke P. A. d.o.o. Svaki put da je zaprimao novac i onda da je jednom tjedno nosio novac u S. za kupnju tih vozila. Prodaja da se odvijala dijelom na račun, a dijelom u gotovini. Za uplatu u gotovini klijenti da su dobivali potvrdu o izvršenom plaćanju. U odnosu na vlasništvo vozila je naveo da vozilo nije u vlasništvu niti tvrtke ATT d.o.o., niti tvrtke P. A. d.o.o., već je u vlasništvu leasing kuće, a svakako tvrtka P. A. d.o.o. i ATT d.o.o. da su u vlasništvu braće Prizmić za koje je prodao oko 400 (četiristo) vozila u 8 (osam) godina radnog staža i kad bi preuzeo novce od kupaca da bi nosio u knjigovodstvo tvrtke na adresi, S..

8. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i njihove ukupnosti, te na temelju rezultata cjelokupnog provedenog postupaka u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Iskazivanja tužiteljice M. M. i svjedoka N. R. sud

prihvaća kao precizna, vjerodostojna i točna jer se podudaraju, jer su sve stavke predmetnog Sporazuma ispunjene od strane tužiteljice. Dakle, potvrđuju sklapanje Sporazuma kojeg su i ispoštovali do trenutka registracije vozila kada im iz tvrtke ATT d.o.o. traže da vrate vozilo jer da je ukradeno. Član uprave i direktor P. A. d.o.o. D. Š. je sklopio s tužiteljicom predmetni Sporazum u kojem navodi da je vlasnik vozila SG leasing, korisnik ATT d.o.o., te po isplati cjelokupne cijene da će vozilo prijeći u vlasništvo tužiteljice. Po preuzimanju vozila godinu dana da su uredno koristili vozilo, otplaćivali rate kredita, prelazili granicu da bi nakon godinu dana u tvrtki ATT d.o.o. prijavili krađu vozila.

9.1. U odnosu na iskazivanje člana uprave i direktora tuženika D. Š.

sud ga prihvaća kao logično jer on potvrđuje da je Sporazum valjan, da su svaki mjesec uredno otplaćivane rate kredita od strane tužiteljice, te da ne zna što se dalje događalo jer da je on smijenjen s mjesta direktora tuženika. Sud utvrđuje da su braća P. vlasnici i tvrtke ATT d.o.o i tvrtke P. A. d.o.o, te da je Sporazumom obuhvaćeno tko je vlasnik, tko korisnik vozila i tko će postati vlasnik po isplati zadnje rate.

9.2. Iskazivanje svjedoka T. P. i T. Š. sud ocjenjuje kao nelogična i nevjerodostojna. Svjedok T. P., kao vlasnik tvrtke P. A.

d.o.o. i ATT d.o.o., sam odlučuje koga će postavit na mjesto direktora. Osoba ovlaštena za zastupanje tvrtke P. A. d.o.o. D. Š. je bio ovlašten za prodaju predmetnog vozila Suzuki Vitara koje je prodano tužiteljici. U odnosu na iskazivanje da se ne sjeća kada je prijavljena krađa vozila sud utvrđuje da je isto nelogično jer tijekom postupka je više puta potvrđeno da je tek po proteku godine dana od sklapanja Sporazuma prijavljena krađa vozila, odnosno u trenutku kad je tužiteljica trebala produljiti registraciju vozila. U odnosu na iskazivanje svjedoka T. P. da novac nikad nije sjeo na račun tuženika sud utvrđuje da je to relevantno za ovaj postupak. Izvadak iz sudskog registra potvrđuje da je D. Š. osoba ovlaštena za zastupanje i prodaju u P. A. d.o.o., a sam Sporazum koji je potpisan od strane direktora odnosno osobe ovlaštene za zastupanje tvrtke P. A. d.o.o. i kupca M. M. je dovoljan kao dokaz o sklapanju Sporazuma kao i potvrdi plaćenog iznosa u gotovini na dan sklapanja Sporazuma. Svjedokinja T. Š. kad navodi da je kupljeno vozilo koje nije bilo novo time ne osporava i kupnju samog vozila. To da tužiteljica nije platila vozilo sud ne prihvaća kao uvjerljivo iskazivanje jer u Sporazumu stoji da je vozilo plaćeno dijelom u gotovini, a dijelom u ratama do trenutka kršenja Sporazuma i da će prijeći u vlasništvo tužiteljice o isplate zadnje mjesečne rate utvrđene Sporazumom.

9.3. Nakon provedenog dokaznog postupka ovaj sud je utvrdio i zaključio da je D. Š. kao direktor tvrtke P. A. d.o.o. bio ovlašten za prodaju kao i za zastupanje P. A. d.o.o. Sporazum je sklopljen 1. rujna 2015., postojala je suglasnost obiju ugovornih stranaka. Sporazumom o kupnji vozila Suzuki Vitara 1.6 GL + Premium obuhvaćeno je da je tužiteljica uplatila (tadašnjem) direktoru tuženika iznos od 30.098,00 kuna (tridesettisućadevedesetosamkuna), te se obvezala da će u sljedećih 60 (šezdeset) mjesečnih rata isplaćivati 1.650,00 kuna (tisućušestopedesetkuna) kako bi isplatila ukupnu vrijednost vozila koja iznosi 129.098,00 kuna (stodvadesetdevettisućadevedesetosamkuna) nakon čega će predmetno vozilo prijeći u vlasništvo tužiteljice. Nakon godinu dana korištenja vozila tijekom koje je uredno izvršeno svako mjesečno plaćanje ugovorene rate, što tuženik i nije sporio prema priloženim uplatnicama, u trenutku kada je trebala biti produžena registracija vozila, ta registracija nije bila dozvoljena od strane tuženika budući je vozilo registrirano na tvrtku A. Z. T. T. d.o.o., a vlasnik vozila S.

. d. Dakle, nakon godinu dana korištenja tužiteljica više nije bila u mogućnosti koristiti se vozilom koje je do tada uredno plaćala, te je na taj način prekršen potpisani Sporazum. Dakle, osnovu svog potraživanja tužiteljica temelji na Sporazumu koji su potpisale obje sporazumne strane, tužiteljica i tuženik, a iz kojeg nedvojbeno proizlazi da je tužiteljica isplatila 30.098,00 kuna (tridesettisućadevedesetosamkuna) prilikom sklapanja ugovora, a preostali dio se obvezala u ratama. Dakle, ispoštovan je Sporazum od strane tužiteljice sve do trenutka registracije vozila, odnosno do trenutka kršenja Sporazuma od strane tuženika. Sud utvrđuje da je tužiteljica u cijelosti izvršavala sve odredbe iz Sporazuma o kupnji vozila i time ima osnovu za potraživanje isplaćenog iznosa jer je tuženik prekršio potpisani Sporazum. Naime, tužiteljica M. M. je onemogućena zbog kršenja Sporazuma nakon uredne isplate 11 (jedanaest) mjesečnih rata nastaviti isplaćivati rate za vozilo jer vozilo nije mogla registrirati, a netom nakon toga joj je i oduzeto od strane tuženika. Dakle, tuženik je onemogućio tužiteljici preostalu isplatu budućih 48 (četrdesetosam) mjesečnih rata nakon koje isplate bi vozilo, a sukladno Sporazumu stranaka, prešlo u vlasništvo tužiteljice. Obveza vraćanja odnosno nadoknade vrijednosti nastaje kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

9.4. Ovaj sud zaključuje kako tužiteljica ima osnove ustati tužbom naspram tuženika i tražiti utuženo potraživanje zajedno s kamatom jer je isto i platila u samom trenutku sklapanja Sporazuma.

9.5. Članak 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35; 41/08; 125/11; 78/15; 29/18; dalje ZOO) propisuje da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, dok članak 20. stavak 1. ZOO-a propisuje da obveze nastaju na osnovi pravnih poslova, prouzročenjem štete, stjecanjem bez osnove, poslovodstvom bez naloga, javnim obećanjem nagrade i izdavanjem vrijednosnih papira.

9.6. Odredbom članka 1111. stavak 1. i 3. ZOO-a propisano je kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

9.7. Slijedom navedenog, sud je primjenom pravila o teretu dokazivanja propisanih odredbom članka 221. a ZPP-a ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim te je odlučio kao u točki I. izreke ove presude. Pri tome, navodi tuženika da se nije radilo o isplati utuženog iznosa već o kompenzaciji D. Š. i partnera tužiteljice su po ocjeni ovog suda paušali i nelogični jer u navedenom Sporazumu su jasno i precizno određene isplate tužiteljice koje je odgovorna osoba tuženika potvrdila svojim potpisom i pečatom tvrtke tuženika.

10. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. i 155. ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14).

10.1. Tužiteljici pripada trošak sastava tužbe od 19. svibnja 2017. u iznosu od 100 bodova (vrijednost 1 boda=10,00 kn) što iznosi 1.000,00 kn (tisućukuna), trošak sastava podneska od 17. veljače 2020., 20. ožujka 2020., 3. veljače 2021. i 30. ožujka 2021. u iznosu od 400 bodova (vrijednost 1 boda=10,00 kn) što iznosi 4.000,00 kn (četiritisućekuna), trošak zastupanja na ročištima od 21. studenog 2019., 12. prosinca 2019., 11. ožujka 2020., 3. lipnja 2020., 27. siječnja 2021., 22. travnja 2021., 13. srpnja 2021.–za svako po 100 bodova, odnosno 700 bodova što iznosi 7.000,00 kn (sedamtisućakuna)uvećano za trošak PDV-a u iznosu od 3.000,00 kn (tritisućekuna). Slijedom navedenog tužiteljici je priznat trošak u ukupnom iznosu od 15.000,00 kuna (petnaesttisućakuna) kako je to navedeno u točki II. izreke ove presude.

11. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Split, 27. kolovoza 2021.

S U T K I NJ A

Sonja Meštrović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba drugostupanjskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave strankama. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o terminu toga ročišta, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava obavljena s danom zaprimanja pisanog otpravka odluke.

DNA:

- punomoćniku tužiteljice

- punomoćniku tuženika

- u spis

Broj zapisa: eb2fe-e90c1

Kontrolni broj: 08b58-818bb-ff2f1

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=SONJA MEŠTROVIĆ, L=SPLIT, O=OPĆINSKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.