Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: I Kž-uv-141/2021-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te mr.sc. Marijana Bitange i dr.sc. Lane Petö Kujundžić, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika R. D., zbog kaznenog djela iz članka 90. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. i 143/12. dalje: KZ/97.) odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu broj Ik I-501/2021-9 od 12. srpnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 27. kolovoza 2021.,
r i j e š i o j e
I Prihvaća se žalba zatvorenika R. D., preinačuje se prvostupanjsko rješenje, te se na temelju članka 59. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., - ispravak. 101/17., 118/18., 126/19., dalje: KZ/11) zatvorenik R. D., sin J., rođen ... u …, sa prebivalištem u … i boravištem u … državljanin Republike Hrvatske,
otpušta na uvjetni otpust
sa izdržavanja kazne zatvora u trajanju od 13 (trinaest) godina iz pravomoćne presude koju čine presuda Županijskog suda u Vukovaru broj K-37/2010. od 28. studenog 2011. i presuda Vrhovnog suda republike Hrvatske broj Kž-82/2012. od 4. travnja 2012., kojom je R. D. proglašen krivim zbog kaznenog djela iz članka 90. KZ/97.
II Uvjetni otpust započinje trenutkom otpusta s izdržavanja kazne zatvora i traje do isteka neizdržanog dijela kazne zatvora na koju je zatvorenik osuđen, a datum otpusta bit će određen nalogom za otpust.
III Na temelju članka 62. stavak 2. točka 11. KZ/11. uvjetno otpuštenom osuđeniku R. D. izriče se posebna obveza redovitog javljanja jednom mjesečno nadležnoj policijskoj upravi i nadležnom tijelu za probaciju.
IV Na temelju članka 174. stavak 2., 3. i 4. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 14/21., dalje ZIKZ) uvjetno otpušteni osuđenik R. D. može promijeniti mjesto prebivališta odnosno boravišta određeno u ovom rješenju o uvjetnom otpustu samo uz suglasnost suca izvršenja.
Sudac izvršenja odlučuje i o odsutnosti s mjesta adrese prebivališta odnosno boravišta duljem od tri dana, kao i o svakom odlasku u inozemstvo osuđenika na uvjetnom otpustu.
Tijekom uvjetnog otpusta osuđenik može istupati u sredstvima javnog priopćavanja samo uz odobrenje suca izvršenja.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijski sud u Varaždinu na temelju članka 170. točka 2. ZIKZ-a, odbio prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika R. D. kao neosnovan. Zatvorenik se nalazi u Kaznionici na izdržavanju kazne zatvora u trajanju 13 (trinaest) godina, na koju je osuđen pravomoćnom presudom koju čine presuda Županijskog suda u Vukovaru broj K-37/2010. od 28. studenog 2011., potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kž-82/2012. od 4. travnja 2012., zbog kaznenog djela iz članka 90. KZ/97.
2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je osobno zatvorenik R. D. ne navodeći izrijekom žalbenu osnovu, već reinterpretira i daje drugačiji vrijednosni predznak u postupku utvrđenim okolnostima. U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da "…donese pozitivno rješenje na prijedlog o uvjetnom otpustu".
3. Spis je u skladu s člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), na čiju
ZIKZ, prije dostave sucu izvjestitelju, primjenu upućuje članak 44. stavak 2.
dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba zatvorenika je osnovana.
5. Naime, prvostupanjska odbijajuća odluka, nakon ispravne i potpune konstatacije glede svih pozitivnih pretpostavki za odobrenje uvjetnog otpusta, temelji se na dva utvrđenja toga suda: da se "vjerojatnost recidiva ne može isključiti" i "težini počinjenog kaznenog djela za koje je zatvorenik osuđen". Vjerojatnost recidiva se gradira na način da vještaci svoju prognozu glede budućeg ponašanja motrenika gradiraju od postojanja male vjerojatnosti, na jednoj strani, do postojanja velike vjerojatnosti kriminalnog povrata (recidiva), na drugoj strani. Kada stručni tim Kaznionice navodi kako je "vjerojatnost kriminalnog povrata umanjena, ali se ne može u potpunosti isključiti" (strana 5. Mišljenja Kaznionice o uvjetnom otpustu), u osnovi se daje pozitivna prognoza budućeg zatvorenikovog ponašanja u postpenalnom vremenu, već samim time što potpuno isključenje kriminalnog povrata kao takvog praktički nije moguće. Pritom se ukazuje i na pogrešnu reinterpretaciju toga podataka u pobijanoj odluci gdje se barata zaključkom da se kriminalni povrat "ne može isključiti", dočim stručni tim ocjenjuje da se isti "ne može u potpunosti isključiti", što prognozi daje drugačiji smisao.
5.1. Društveni prijekor kojeg je društvo uputilo zatvoreniku povodom počinjenog kaznenog djela već je sadržan u pravomoćno izdržanoj kazni. Stoga prvostupanjski sud "…uzimajući u obzir i težinu počinjenog kaznenog djela za koje je zatvorenik osuđen…" (točka 7. pobijanog prvostupanjskog rješenja) pogrešno tumači odredbu članka 59. stavak 2. KZ/11., koja odredba upućuje sud da prilikom odlučivanja o prijedlogu za uvjetni otpust uzme u obzir (između ostalog) i zatvorenikov "prijašnji život i osuđivanost". Naime, prema shvaćanju ovog žalbenog suda, navedeni kriterij se mora nužno dovesti u vezu sa procjenom mogućnosti zatvorenikovog kriminalnog povrata (recidiva), te je kao takav i propisan u zakonu. Stoga navedenu zakonsku odredbu treba povezati i sa glavnom svrhom izvršavanja kazne zatvora, kako je ista normirana u članku 3. ZIKZ-a. Drugačiji pristup ovom pitanju značio bi ponovnu, dvostruku valorizaciju kazne koja je zatvoreniku već pravomoćno izrečena sukladno odgovarajućim kriterijima glede odmjeravanja kazne iz članka 47. KZ/11. Drugim riječima, sintagma "prijašnji život i osuđivanost" je pogrešno svoditi na pravomoćno izrečenu zatvorsku kaznu za kazneno djelo zbog kojeg zatvorenik izdržava istu, već je treba tumačiti kao ukupne okolnosti zatvorenikovog prijašnjeg života, pa i eventualnu drugu osuđivanost, koje okolnosti bi indicirale zaključak o njegovom budućem, postpenalnom ponašanju. Ovo stoga što je svrha uvjetnog otpusta sadržana u procjeni da nema potrebe za daljnjim izvršavanjem kazne zatvora, jer je zatvorenikovo ponašanje u postupku njegove resocijalizacije dovedeno u okvire društveno prihvatljivog. O tom kriteriju ovisi odluka o uvjetnom otpustu, a ne o pogibeljnosti kaznenog djela povodom kojeg zatvorenik izdržava izrečenu zatvorsku kaznu. Drugačiji pristup ovoj situaciji doveo bi u pitanje sam smisao instituta uvjetnog otpusta, u osnovi kojeg je preispitivanje daljnje potrebe izvršavanja kazne zatvora.
6. Kraj takvog stanja stvari, a osobito cijeneći sve pozitivne kao utvrđene pretpostavke za uvjetni otpust od strane prvostupanjskog suda (zatvorenikova ranija neosuđivanost, izostanak drugog kaznenog postupka koji bi bio u tijeku, priznaje počinjeno kazneno djelo i pokazuje kritičnost prema istom, prihvaćanje opravdanosti njegovog kažnjavanja, naročita uspješnost u provedbi pojedinačnog programa izvršavanja izrečene kazne radi čega je novčano nagrađivan i pohvaljivan, stalna radna angažiranost, održavanje kontakta sa primarnom obitelji koja ga podržava, izostanak stegovnih mjera, uredno korištenje izvankaznioničnih pogodnosti, "vjerojatnost kriminalnog povrata je umanjena, ali se ne može u potpunosti isključiti"), ocjena je ovog žalbenog suda da kod zatvorenika R. D. nije potrebno ustrajavati na daljnjem izvršavanju kazne zatvora. Pritom je ovom odlukom o uvjetnom otpustu navedenom osuđeniku izrečena posebna obveza, koja će svojim sadržajem i duljinom trajanja dodatno doprinijeti izostanku mogućeg kriminalnog povrata, recidiva zatvorenika R. D.. Ovo tim prije što u postupku nije utvrđena nijedna negativna pretpostavka glede uvjetnog otpusta, slijedom čega i prema mišljenju Kaznionice prijedlog glede uvjetnog otpusta treba prihvatiti uz jednovremeno izricanje odgovarajuće posebne obveze. Zaključno, trebalo je uzeti u obzir i duljinu preostalog dijela izrečene zatvorske kazne, budući ista u svom izrečenom trajanju istječe 7. ožujka 2023., te potporu koju će u vremenu trajanja uvjetnog otpusta uspješnosti provedbe istog dati nadležna probacijska služba.
7. Budući da ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno članku 494. stavak 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bile ostvarene zakonske povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavak 3. točka 3. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja, jer su odlučne činjenice u pobijanom rješenju pravilno utvrđene, te je obzirom na utvrđeno činjenično stanje po pravilnoj primjeni zakona trebalo donijeti drugačiju odluku.
U Zagrebu 27. kolovoza 2021.
Predsjednik vijeća:
Željko Horvatović, v.r.
