REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 7 Pž-113/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Ružica Omazić, u pravnoj stvari tužitelja H. Z. Z. M. O., OIB …, Z., A. M. 3, protiv tuženika I.-G. d.o.o., OIB …, Z., K. 3/IV, kojeg zastupa punomoćnik A. P., odvjetnik u Z., radi naknade štete u iznosu od 27.277,83 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1169/2018-41 od 9. studenog 2020., 27. kolovoza 2021.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1169/2018-41 od 9. studenog 2020.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je naloženo tuženiku da tužitelju plati iznos od 27.277,83 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. svibnja 2014. do isplate po stopi propisanoj za tražbine koje proizlaze iz ostalih odnosa (točka I. izreke). Tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka je u cijelosti odbijen kao neosnovan (točka II. izreke).

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi navodi da je prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka, premda je tuženik prigovarao tom nalazu i mišljenju u dijelu u kojem se navodi da je danom odobrenja računa poslovnih banaka ili Hrvatske pošte za tužitelja izvršena mirovina, ukazujući pritom da vještak nije zasnovao nalaz na konkretnim činjenicama, već na propisima kojima je određen način isplate mirovine. Tumačenje propisa nije u nadležnosti vještaka, već u nadležnosti suda, a sud je u pobijanoj presudi propustio ocijeniti činjenicu da tužitelj nije dostavio dokumentaciju o isplati utuženog iznosa mirovine svom osiguraniku i time je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka. Tuženik smatra da je dokazao da je u ispravama dostavljenim od strane tužitelja neistinito utvrđeno da je tužitelj isplatio invalidsku mirovinu, pa predlaže preinačiti pobijanu presudu i tužitelja obvezati na naknadu troškova parničnog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitavši pobijanu presudu sukladno odredbi čl. 365. st. 1. i st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), a pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je pobijana presuda pravilna i zakonita i da pri njenom donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti bitna povreda odredaba parničnog postupaka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju žalitelj ukazuje u žalbi.

6. Tuženik pobija presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, navodeći da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito iz razloga što je prvostupanjski sud propustio ocijeniti tuženikove prigovore na nalaz i mišljenje financijskog vještaka kojima je tuženik ukazivao da vještak nije zasnovao nalaz na konkretnim činjenicama, već na propisima kojima je određen način isplate mirovine. Ocjena je ovoga suda da tuženikovi žalbeni navodi nisu osnovani jer iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud otklonio i raspravio tuženikove prigovore istaknute na nalaz i mišljenje vještaka u smislu odredbe čl. 258. ZPP-a, a u vezi s odredbom čl. 259. st. 1. ZPP-a.

7. Naime, dužnost vještaka u parničnom postupku je da predmet vještačenja brižljivo razmotri, da točno navede sve što opazi i nađe i da svoje mišljenje iznese savjesno i u skladu s pravilima znanosti i vještine (čl. 258. ZPP-a), dok je dužnost suda da, rukovodeći vještačenjem, postavlja vještaku pitanja i traži objašnjenja u vezi s danim nalazom i mišljenjem (čl. 259. st. 1. ZPP-a). Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je stalni sudski vještak ekonomske struke dipl. oec. D. P., kojem je prvostupanjski sud povjerio vještačenje na okolnost isplate i pravilnosti obračuna invalidske mirovine, u svom nalazu i mišljenju od 23. svibnja 2019. naveo da spisu prileže obavijesti o obračunu mirovina – banka podataka doznačenih mirovinskih primanja (list 23. – 32. spisa), dok je u dopuni nalaza i mišljenja od 25. kolovoza 2020. te očitovanju iznesenom na ročištu od 27. listopada 2020. dodatno pojasnio da tužitelj ne isplaćuje mirovinu osiguranicima direktno sam na način da ima isplatna mjesta ili putem svojim zaposlenika koji bi vršili isplatu mirovina, već koristi posrednike u isplati – poslovne banke i Hrvatsku poštu, s time da je danom odobrenja računa poslovnih banaka/Hrvatske pošte na teret proračunskih sredstava za sve osiguranike kod te banke/Hrvatske pošte izvršena isplata mirovine jer se radi o financijskim odobrenjima, a ne o fizičkim isplatama gotovim novcem. Vještak je dodatno pojasnio da se iz tog razloga tužiteljeva dokumentacija naziva „banka podataka doznačenih mirovinskih primanja“ jer tužitelj odnosno proračun doznačuje zbirno iznose mirovina poslovnim bankama i Hrvatskoj pošti koja vrši isplate mirovina osiguranicima.

8. Imajući u vidu takva opažanja i nalaz vještaka na temelju kojeg je dano mišljenje na okolnost izvršene isplate mirovine, ocjena je ovoga suda da je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da u nalazu i mišljenju vještaka nema proturječnosti niti nedostataka, već da se radi o jasnom i potpunom nalazu koji stručno, objektivno i u skladu s pravilima znanosti i vještine iznosi svoje mišljenje o izvršenim isplatama, a na temelju isprava u spisu – banke podataka doznačenih mirovinskih primanja koje predstavljaju javnu ispravu u smislu odredbe čl. 230. st. 1. ZPP-a za koju se smatra da su u njoj navedene činjenice istinito utvrđene činjenice. Vještak je, naime, na temelju razmotrene dokumentacije u spisu (banke podataka doznačenih mirovinskih primanja) našao da tužitelj vrši „zbirnu“, a ne „individualnu i gotovinsku“ isplatu mirovina, i da zbog toga tužitelj nije niti mogao dostaviti dokumentaciju za pojedinog osiguranika jer takvu dokumentaciju, s obzirom na način isplate mirovine, niti ne može posjedovati. Prema tome, tuženikovi žalbeni navodi kojima ukazuje da tužitelj nije dostavio isprave iz kojih bi vještak mogao utvrditi jesu li isplata osiguraniku Č. K. izvršene, odnosno da nije raspravio tuženikove prigovore na nalaz i mišljenje vještaka nisu osnovani.

9. Predmet ovoga spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 27.277,83 kn koji tužitelj potražuje na ime naknade štete u visini razmjernog dijela isplaćene invalidske mirovine za razdoblje od 1. svibnja 2012. do 21. prosinca 2013., a u vezi s nezgodom koju je tuženikov zaposlenik i tužiteljev osiguranik Č. K. pretrpio na radu 27. ožujka 1998.

10. Iz činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da je tužiteljev osiguranik Č. K. u štetnom događaju od 27. ožujka 1998. zadobio tjelesne ozljede priznate kao ozljeda na radu i da je zbog zadobivenih ozljeda kod tužiteljevog osiguranika nastupila opća nesposobnost za rad zbog koje je tužiteljevom osiguraniku priznato pravo na invalidsku mirovinu rješenjem broj IN-116186 od 4. svibnja 2000. Imajući u vidu da tuženik, kao poslodavac tužiteljevog osiguranika, tijekom prvostupanjskog postupka nije dokazao provođenje mjera zaštite na radu u trenutku štetnog događaja (čl. 219. st. 1. ZPP-a), te da iz provedenog financijskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku dipl. oec. Darku Prpiću proizlazi da je u spornom razdoblju tužitelj obračunao i isplatio svom osiguraniku invalidsku mirovinu u iznosu od 46.628,78 kn, a da razmjerni dio te mirovine iznosi 27.277,83 kn, to je pravilno prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje primijenio materijalno pravo kada je zaključio da je tuženik obvezan nadoknaditi tužitelju razmjerni dio isplaćene mirovine. Zaključak prvostupanjskog suda je u skladu s odredbom čl. 161. st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 102/98, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04, 92/05, 79/07, 35/08, 121/10, 130/10, 61/11, 114/11, 76/12, 112/13 i 113/13; dalje: ZOMO) kojom je propisano da za štetu Zavodu odgovara poslodavac, ako je šteta nastala zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu, kao u konkretnom slučaju, kao i rezultatima dokaznog postupka iz kojih proizlazi da tuženik nije dokazao da činjenice utvrđene u javnoj ispravi (Obračunu invalidske mirovine) ne bi bile istinito utvrđene (čl. 230. st. 1. i st. 3. ZPP-a).

11. Na dosuđeni iznos glavnice tužitelj ima pravo na zakonske zatezne kamate, kako je to pravilno prvostupanjski sud zaključio (čl. 166. st. 3. ZOMO-a, u vezi s čl. 2. st. 1. ZPP-a) po stopi propisanoj za tražbine koje proizlaze iz ostalih odnosa (čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima „Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18).

12. Odluka o troškovima parničnog postupka je donesena pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, imajući u vidu da je tuženik u cijelosti izgubio parnicu.

13. Slijedom navedenog, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbio tuženikovu žalbu kao neosnovanu i potvrdio pobijanu presudu, jer ne postoje razlozi zbog kojih se pobija niti razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Zagreb, 27. kolovoza 2021.

Sudac

Ružica Omazić