REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 19 Pr-1246/2020-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marini Braje Meznarić, u pravnoj stvari tužiteljice J.M. iz Đ., OIB: …, koju zastupa punomoćnik I.Ć., odvjetnik iz Z., protiv tuženika K. d.o.o. iz O., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik R.Ž. i odvjetnici iz odvjetničkog društva Ž. i P.iz Z., radi utvrđenja nezakonitosti otkaza, nakon održane glavne javne rasprave zaključene dana 14. srpnja 2021., u prisutnosti tužiteljice osobno i punomoćnika tužiteljice I.Ć., odvjetnika i punomoćnika tuženika V. K., odvjetnika, dana 26. kolovoza 2021.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"1. Utvrđuje se da otkaz Ugovora o radu, broj 293/16 od 6. rujna 2016., sklopljenog na neodređeno vrijeme, a koji otkaz je tuženik dao tužiteljici Odlukom o otkazu ugovora o radu, br. 49/20 od 11. ožujka 2020., nije dopušten, to stoga radni odnos tužiteljice na radnom mjestu 390 PRODAVAČ, u OJ Logistika- Maloprodaja, prema Ugovoru o radu, br. 293/2016 od 6. rujna 2016., nije prestao.

2. Nalaže se tuženiku vratiti tužiteljicu na rad na ugovorene poslove "PRODAVAČ", u OJ Logistika-Maloprodaja prema Ugovoru o radu, br. 293/16 od 6. rujna 2016., u roku od 8 dana.

3. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 8 dana. "

II Nalaže se tužiteljici platiti tuženiku trošak parničnog postupka u visini od 2.500,00 kuna, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je kao radnica imala kod tuženika neprekidni radni staž u trajanju od 41 godine. Temeljem Ugovora o radu br. 293/2016 sklopljenog na neodređeno vrijeme, dana 6. rujna 2016., tužiteljica je u tuženika obavljala poslove radnog mjesta "390 PRODAVAČ", u OJ Logistika - Maloprodaja, a koji su opisani u pravilniku o sistematizaciji poslova i zadataka tuženika. Član uprave tuženika donio je Odluku o otkazu ugovora o radu, br. 49/20 od 11. ožujka 2020., kojom se tužiteljici otkazuje navedeni Ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme zbog navodno organizacijskih promjena, a koja je dostavljena tužiteljici. U obrazloženju te Odluke se navodi da je donesena zbog odluke o prestanku rada Prodavaonice K. u Z., i ukidanju mjesta troška 390, te da je ukinut organizacijski dio u kojem je radnica do sada radila, pa da je time prestala potreba za radom radnice. Tužiteljica navodi da navedenu Odluku o otkazu ugovora o radu tuženik nije obrazložio jer se jasnim iščitava da tuženik nije ukinuo svoju OJ Logistika-Maloprodaja kao organizacijski dio u kojem je tužiteljica do sada radila zbog čega predmetna Odluka sadrži kontradiktornosti koje ukazuju da tuženik kao poslodavac nije imao valjane razloge za donošenje takve Odluke i da prilikom donošenja iste nisu poštivana prava tužiteljice kao radnice i kršene su brojne odredbe Zakona o radu, Pravilnika o radu za K.d.o.o., te su kršene i odredbe Kolektivnog ugovora. Nadalje tužiteljica navodi da je u otvorenom roku, odnosno dana 24. ožujka 2020. uložila Zahtjev za zaštitu prava radnika za zahtjevom za povrat na radno mjesto. Njen zahtjev za zaštitu prava tuženik je zaprimio 26. ožujka 2020., međutim, na spomenuti zahtjev tuženik se nije očitovao odnosno, istom nije udovoljio. Tužiteljica ističe da je nejasno iz kojih razloga je tuženik donio odluku o prestanku rada Prodavaonice K. u Z., nazvavši to organizacijskim promjenama, iako je to samo dio od OJ Logistika-Maloprodaja. Poslodavčeva namjera o ukidanju organizacijskog dijela u kojem radnica radi više od 40 godina nije razlog za otkaz predmetnog ugovora o radu, niti je prestala potreba za radom radnice. Osim navedenog, prilikom odlučivanja o poslovno uvjetovanom otkazu tuženik nije vodio računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama koje terete tužiteljicu kao radnicu u smislu Zakona o radu, a niti je uzeo u obzir smisao odredbi Pravilnika o radu, kao i smisao odredbi iz Kolektivnog ugovora. Naime, prilikom donošenja ovakve Odluke u potpunosti je zanemarena činjenica da je tužiteljica od svoje 17 godine zaposlenica tuženika kao poslodavca i da gotovo 41 godinu radi kao njegova zaposlenica, kao i činjenica da je tužiteljica u 58 godini života. Tužiteljica ističe da je u obrazloženju tuženik naveo da je njegova Uprava donijela pobijanu Odluku uz postupak savjetovanja s Radničkim vijećem u smislu čl. 150. Zakona o radu, koje je navodno, dana 3. ožujka 2020., dalo pisanu suglasnost na predloženu Odluku o otkazu Ugovora o radu za tužiteljicu kao radnicu, iako ne postoji niti jedan dokaz da je poštivan smisao odredbi iz čl. 150. Zakona o radu. Stoga tužiteljica predlaže presuditi kako to sadržajem opisuje izreka ove odluke u st.I.

2. U odgovoru na tužbu tuženik čini nespornim da je tužiteljica predmetnu odluku o otkazu zaprimila 11. ožujka 2020. Iz povratnice je također vidljivo, a što tuženik ne spori, da je tuženik zahtjev za zaštitu prava primio 26. ožujka 2020. Dakle, zadnji dan za podnošenje predmetne tužbe je bio 25. travnja 2020. (subota), odnosno faktično 27. travnja 2020. (ponedjeljak). Međutim, iz prijemnog štambilja je vidljivo da je tužba podnesena tek 28. travnja 2020., stoga tuženik predlaže naslovnom sudu, u skladu sa čl. 133. st. 2. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, dalje ZR) odbaciti tužbu kao nepravovremenu. Tuženik je zakonito otkazao ugovor o radu tužiteljici uslijed ukidanja poslovnice tuženika u Z., Odluka o otkazu je donesena kao posljedica odluke tuženika broj 46/20 od 13. veljače 2020. o ukidanju prodavaonice u Z., a koja je mjesto troška broj 390. Kao što je u odluci o ukidanju spomenute poslovnice navedeno, takva je odluka donesena u cilju smanjenja troškova. Temeljem odluke o ukidanju poslovnice, tuženik je odlučio otkazati ugovore o radu radnicama koje su u poslovnici u J. zaposlene, a uz tužiteljicu to su još i radnica M.K. i M.P. Radnici M.K. tuženik

je također odlučio otkazati ugovor o radu iz razloga zatvaranja poslovnice, dok je u odnosu na radnicu M.P. na snazi apsolutna zabrana otkazivanja iz čl. 34. ZR-a temeljem korištenja posebnih prava iz Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama. Stoga ovoj radnici, unatoč tome što je poslovnica ukinuta, poslodavac nije mogao otkazati ugovor o radu. Tuženik ističe da se, s obzirom da je znao da je odluka o ukidanju poslovnice važna za položaj radnika u smislu čl. 150. ZR-a, oko donošenja odluke o ukidanju poslovnice savjetovao s radničkim vijećem. Prije otkazivanja ugovora o radu tužiteljici i radnici K., tuženik se savjetovao s radničkim vijećem koje je dalo svoju suglasnost na otkazivanje ugovora o radu. Nadalje da je iz izreke Odluke o otkazu razvidno da se tužiteljici ugovor o radu otkazuje za "radno mjesto 390 PRODAVAČ u OJ 390 Maloprodaja", pri čemu je u obrazloženju jasno identificirano da se odluka donosi uslijed okolnosti da je poslodavac ukinuo organizacijsku jedinicu - poslovnicu broj 390 u Z., Tuženik u prilogu dostavlja i Pravilnik o sistematizaciji poslova i zadataka tuženika od 31. listopada 2016., Reg. broj 9/16 iz čijeg je priloga vidljivo da se radno mjesto prodavača vodi pod šifrom 390, dok je u članku 10. ovog Pravilnika navedeno da "svaki posao i zadatak uvršten u opise radnih mjesta obvezno mora sadržavati slijedeće elemente: oznaku (šifru) i naziv radnog mjesta, povezanost radnih mjesta (…). Nadalje ističe da se poslovnica u Z. u J. vodila pod šifrom 390, što je vidljivo iz odluke o ukidanju ove poslovnice, kao i iz glavne rekapitulacije za obračun plaća. Stoga je: Odluka o otkazu donesena kao posljedica zakonite odluke tuženika o ukidanju poslovnice; poslodavac je iz istog razloga otkazao ugovor o radu i drugoj radnici zaposlenoj u istoj poslovnici, a trećoj i posljednjoj radnici ugovor o radu nije mogao otkazati uslijed zabrane iz čl. 34. ZR-a; tuženik se s radničkim vijećem savjetovao kako o odluci o ukidanju poslovnice, tako i o Odluci o otkazu, i u oba slučaja dobio suglasnost radničkog vijeća; u Odluci o otkazu jasno su i transparentno navedeni i opisani razlozi otkazivanja ugovora o radu tužiteljici. Slijedom navedenoga, tuženik ističe da je nejasno u odnosu na kojeg još radnika je poslodavac, prema mišljenju tužiteljice, trebao vršiti usporedbu kriterija iz čl. 115. st. 2. ZR-a, ako je otkazao svim usporedivim radnicima, odnosno svim usporedivim radnicama u odnosu na koje nije bio spriječen apsolutnom zakonskom zabranom otkazivanja. Tuženik predlaže odbaciti tužbu, a podredno odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. U tijeku postupka sud je proveo dokaze uvidom u: Ugovor o radu broj 293/16 koji je sklopljen između stranaka 06.09.2016., Odluku o otkazu ugovora o radu broj 49/20 od 11.03.2020., Zahtjev za zaštitu prava tužiteljice sa zahtjevom za povrat na radno mjesto uz presliku povratnice i potvrde o primitku, presliku radne knjižice tužiteljice, Odluku Uprave tuženika broj 46/20 od 13.02.2020., Glavnu rekapitulaciju za obračun za travanj 2020., obračun dohotka - plaće za Organizacijsku jedinicu: 390 Maloprodaja, Rješenje HZZO-a, Regionalni ured Zagreb, Odjel za zdravstveno osiguranje od 19.11.2019. kojim se M.P. i nadalje priznaje pravo na dopust za njegu djeteta s težim smetnjama u razvoju, dopis tuženika Radničkom vijeću u pogledu donošenja odluke o prestanku rada prodavaonice tuženika u Z. od 07.02.2020. sa prijedlogom te odluke, dopis Radničkog vijeća tuženiku od 12.02.2020., dopis tuženika Radničkom vijeću u pogledu prijedloga Odluka o otkazu ugovora o radu za M.K. i tužiteljicu od 27.02.2020.

sa

prijedlogom

Odluke

o

otkazu

ugovora

o

radu za tužiteljicu, Očitovanje Radničkog vijeća od 03.03.2020., Pravilnik o sistematizaciji poslova i zadataka od 11.10.2016. sa opisima radnih mjesta, Pravilnik o radu tuženika od 27.04.2020. (pročišćeni tekst), Pravilnik o radu tuženika od 15.09.2016. sa izmjenama i dopunama od 30.12.2016., 20.12.2017., 06.06.2019. (objave u službenom biltenu tuženika), strukturu zaposlenih kod tuženika po radnim mjestima i organizacijskim dijelovima na dan 11.03.2020., popis radnika Logistike-Maloprodaje na dan 11.03.2020. i drugu dokumentaciju u spisu, te su saslušani svjedoci S.U. i Z.P., te tužiteljica kao stranka u postupku.

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan. 5. Odluku o otkazu ugovora o radu od 11.03.2020. tužiteljica je, kako je neprijeporno između stranaka, zaprimila 11.03.2020. Zahtjev za zaštitu prava, kako tuženik navodi je zaprimio 26.03.2020. (povratnica list 10 spisa), dok je tužba ovom sudu predana preporučeno poštom 24.04.2020., kako slijedi iz omotnice na listu 18 spisa, pa je tužiteljica postupila sukladno čl. 133. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19 , dalje u tekstu ZR).

6. Uvidom u Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu, koju je tuženik donio dana 11.03.2020., sud je utvrdio da je tuženik tužiteljici zaposlenoj na radnom mjestu 390 Prodavač u OJ 390 Maloprodaja, otkazao Ugovor o radu broj 293/16, jer je zbog organizacijskih promjena prestala potreba za obavljanjem poslova koje je tužiteljica obavljala. Tuženik je tužiteljici priznao pravo na otkazni rok u trajanju od 4 mjeseca koji počinje teći danom dostave Odluke o otkazu te je utvrdio da tužiteljica ima pravo na otpremninu. Iz obrazloženja navedene Odluke slijedi da sukladno organizacijskim promjenama,odnosno sukladno Odluci Uprave K. d.o.o. broj: 46/20, od 13.02.2020., kojom je odlučeno o prestanku rada Prodavaonice K. u Z., i ukidanju mjesta troška 390, ukinut organizacijski dio u kojem je tužiteljica radila, te je time prestala potreba za njenim radom. U skladu s prethodno navedenim, tužiteljici je otkazan ugovor o radu na neodređeno vrijeme br. 292/16 za radno mjesto 390 Prodavač u OJ Maloprodaja. Tuženik se u obrazloženju otkaza poziva na čl. 115. st. 1., toč. 1., čl. 115. st. 2. Zakona o radu i čl. 139. Pravilnika o radu, te navodi da je proveden postupak savjetovanja s Radničkim vijećem u smislu čl. 150. Zakona o radu, koje je dana 03.03.2020. dalo pisanu suglasnost na predloženu Odluku o otkazu Ugovora o radu za tužiteljicu.

7. Iz Odluke tuženika od 13.02.2020. broj 46/20 proizlazi da je navedenu prodavaonicu

u

Z.,

tuženik

zatvorio,

odnosno

odredio

da

prestaje s radom te da se ukida mjesto troška 390. Ujedno da će se sukladno toj Odluci otkazati Ugovor o zakupu poslovnog prostora te da je odluka o prestanku rada prodavaonice donesena u svrhu smanjenja troškova. Tuženik je tijekom postupka dostavio i dokumentaciju iz koje slijedi da se u pogledu donošenja odluke savjetovao sa Radničkim vijećem, te da je isto bilo suglasno sa prijedlogom odluke o prestanku rada te prodavaonice (dokumentacija na listu 32-34 spisa).

8. Iz suglasnih iskaza svjedoka S.U., predsjednice Radničkog vijeća i svjedoka Z.P., proizlazi da se Maloprodaja tuženika u Z. zatvorila, ugasila, a da drugih maloprodaja u Z. tuženik nije imao već je postojala samo ta prodavaonica u ulici u Z.. Na ovaj način iskazuje svjedok S.U.dok svjedok Z.P. navodi da je ova prodavaonica zatvorena budući je stvarala gubitak za poslovanje tuženika i bila je neprofitabilna. Naime, troškovi zakupa prostora su iznosili 9.500,00 kuna mjesečno, trebalo je plaćati režijske troškove, a i 3 plaće radnica koje su u tom dućanu radile, što sve navedeno, promet trgovine nije mogao pokriti.

9. Slijedom navedenog, sud zaključuje da je tuženik donio poslovnu odluku o zatvaranju svoje prodavaonice u Z. ocjenjujući da je ista za njegovo poslovanje neprofitabilna te da mu stvara gubitak u poslovanju. U navedenu procjenu tuženika sud nije ovlašten ulaziti već samo ustvrditi da takva procjena poslodavca opravdava mogućnost davanja otkaza radnicima koji su u prodavaonici zaposleni. Naime, ocjena dopuštenosti otkaza ograničena je na ispitivanje onog zakonom propisanog opravdanog razloga za otkaz, zbog kojeg je ugovor otkazan iz čl. 115. stavka 1. ZR-a, a to je konkretno prestanak potrebe za radom tužiteljice iz gospodarskih i organizacijskih razloga. Tuženik u odluci o otkazu navodi da je ukinut organizacijski dio u kojem je tužiteljica radila, koji organizacijski dio je logično prodavaonica tuženika koja prestaje s radom, pa je suvišno po tom pitanju ulaziti u sam sastav organizacijskih cjelina kod tuženika.

Istom odredbom u stavku 2. propisano je da pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

10. Iz Ugovora o radu koji je sklopljen na neodređeno vrijeme između stranaka dana 06.09.2016. proizlazi da se tužiteljica prema čl. 4. Ugovora obvezala obavljati poslove radnog mjesta 390 Prodavač u OJ Logistika - Maloprodaja, a koji su opisani u Pravilniku o sistematizaciji poslova i zadataka u K. d.o.o.

11. Uvidom u Pravilnik o sistematizaciji poslova i zadataka od 11.10.2016. sud je utvrdio da radno mjesto Prodavača ulazi u organizacijsku cjelinu Logistike i da mu je šifra radnog mjesta 390. Osnovni zadaci radnog mjesta su podijeljeni u Logistiku i posebno u Logistiku - Restoran. Radno mjesto Prodavača u Logistici obuhvaća u bitnome poslove maloprodaje asortimana tuženika kupcima u maloprodajnom objektu, snabdijevanje prodajnog mjesta iz priručnog skladišta potrebnom robom, aranžiranje izloga i prodajnog pulta te organiziranje robe na policama prema predlošku marketinga, održavanje čistoće i urednosti prodajnog mjesta, vođenje potrebne evidencije prometa, obavljanje poslova pologa utrška, ispostavljanje računa za izvršene usluge, odgovornost za primjenu cjenika. Poslovi prodavača u Logistici - Restoranu obuhvaćaju u bitnom zaprimanje pripremljene hrane, posluživanje i izdavanje hrane radnicima, pranje posuđa, održavanje radnog prostora urednim i čistim i drugo. Stoga se radi o bitno drugačijim poslovima prodavača. Identično tome i opis poslova radnih mjesta kao prilog 1 Pravilnika o sistematizaciji poslova i zadataka tuženika od 06.06.2019. dijeli poslove prodavača na poslove u Logistici i na poslove u Logistici - Restoranu. Zbog navedenog, a imajući u vidu da je tužiteljica prema Ugovoru o radu radila na radnom mjestu Prodavača u OJ Logistika - Maloprodaja, a koji poslovi su upravo opisani u oba citirana pravilnika kao poslovi maloprodaje, a ne Logistike - Restorana, to se ovakvo radno mjesto tužiteljice (prodavača) ne može komparirati sa radnim mjestom prodavača u restoranu u smislu odredbe čl. 115. st.2. ZR-a. Stoga, tuženik nije imao obvezu tužiteljicu i osobu koja radi na poslovima prodavača u restoranu (Logistika – Restoran) komparirati u odnosu na propisane Zakonske kriterije (trajanje radnog odnosa, starost i obveze uzdržavanja koje terete radnika), jer bi to bilo suprotno činjenici da se tužiteljica obvezala Ugovorom o radu obavljati poslove prodavača u maloprodaji u konačnici s mjestom rada u prodavaonici tuženika u Z., a ne poslove prodavača u restoranu, koji poslovi su se obavljali u O.

12. Pri tom valja ukazati da nije sporno između stranaka, kako to sama tužiteljica i iskazuje da je bila zaposlena kao prodavač u dućanu tuženika "Bombonijera K." u Z., u kojem su radile ukupno 3 prodavačice: M.P., M.K. i tužiteljica.

13. Iz suglasnih iskaza svjedoka S.U., predsjednice Radničkog vijeća i svjedoka Z.P., proizlazi jasno i suglasno da su dvije prodavačice: M.K. i tužiteljica, iz navedenih poslovno uvjetovanih razloga; dobile otkaze ugovora o radu, dok je treća prodavačica M.P., zaštićena kategorija radnika zbog njege djeteta s teškoćama u razvoju. Posljednje proizlazi i iz Rješenja HZZO-a, Regionalni ured Zagreb, Odjel od 19.11.2019. (list 30 spisa).

14. Također, oba svjedoka suglasno iskazuju da je tuženik imao još samo jednog prodavača koji je radio u O.u tvornici tuženika u Restoranu, a iz jasnog i sigurnog iskaza svjedoka Z.P.slijedi da se radi o prodavaču koji radi u tvorničkom restoranu tuženika u O. i poslužuje hranu, prodaje sokove, jogurte i slično, ali da ne prodaje proizvode tuženika. Navedenom iskazu svjedoka sud daje prednost pred iskazom svjedoka S.U., kada ona navodi da je ovaj prodavač u restoranu prodavao i proizvode tuženika, budući svjedokinja u više navrata mijenja iskaz radi naknadnog prisjećanja u odnosu na činjenice za koje je upitana, dok svjedok Z.P. iskazuje konkretno i jasno, sukladno opisima poslova prodavača iz citiranih Pravilnika.

15. Iz Popisa radnika logistike, maloprodaje s naznakom radnih mjesta od 11.03.2020., također proizlazi, sukladno navodima svjedoka, da su kod tuženika na radnom mjestu prodavača bile zaposlene M.K. i tužiteljica dok je M.P. bilo priznato pravo na dopust za njegu djeteta s težim smetnjama u razvoju. Prema popisu radnika restorana kao prodavač je radila B.A.

Iz navedenog Popisa je razvidno da su prodavačice u Maloprodaji radile u Odjelu 390 Maloprodaja, dok je prodavačica u restoranu radila u Odjelu 380 Restoran.

16. Slijedom navedenog, valja zaključiti da poslovi koje je ranije obavljala tužiteljica, poslovi prodavača u OJ Logistika - Maloprodaja, a koji su se konkretno odnosili na poslove prodaje proizvoda tuženika u jedinom dućanu tuženika u Z. (ujedno i jedinom prodajnom mjestu takve vrste u Hrvatskoj, kako slijedi iz iskaza svjedoka), više ne egzistiraju, te da tuženik uopće nije imao mogućnosti primijeniti Zakonske kriterije kojim bi komparirao tri prodavačice na radu u navedenoj prodavaonici, jer je M.K. dobila otkaz ugovora o radu kao i tužiteljica a u odnosu na M.P. je postojala zabrana otkazivanja ugovora o radu, sukladno odredbi čl. 34. ZR-a.

17. U odnosu na preostala radna mjesta na koje se poziva tužiteljica; pomoćnik skladištara II, pomoćnik skladištara I, skladištar II, skladištar I, viličarist, navodeći da je tuženik bio u obvezi primijeniti zakonske kriterije u odnosu na ta radna mjesta a u odnosu na tužiteljicu, valja ukazati da ne postoji obveza poslodavca ponuditi tužiteljici drugo radno mjesto, ukoliko tužiteljica smatra da su joj ista trebala biti ponuđena, a kako je rečeno, primjena navedenih kriterija se odnosila samo na tri prodavačice zaposlene u prodavaonici tuženika u Z.

18. Iz dopisa tuženika Radničkom vijeću u pogledu prijedloga Odluka o otkazu ugovora o radu za M.K. i tužiteljicu od 27.02.2020. sa prijedlogom Odluke o otkazu ugovora o radu za tužiteljicu te Očitovanja Radničkog vijeća od 03.03.2020., nedvojbeno proizlazi da je tuženik postupio sukladno odredbi čl. 150. ZR-a. O tome iskazuje u konačnici i svjedok S.U. koja potvrđuje da je Radničko vijeće tuženika dobilo prijedloge Odluka o otkazima i na to su odgovorili da su suglasni da se tužiteljici otkaže ugovor o radu, a dobili su prijedlog Odluka o otkazu za sve tri radnice u pisanom obliku u kojem je bilo sve navedeno i objašnjeno zašto će im uslijediti otkaz. Druge pisane dokumentacije nisu dobili, a niti su imali usmene razgovore sa bilo kim od predstavnika tuženika u pogledu tih otkaza, međutim, znali su situaciju u pogledu toga tko radi u tom dućanu u J.i što se događa. Dakle, valja zaključiti da je Radničkom vijeću bila dostupna ona dokumentacija i saznanja na temelju kojih je isto moglo zaključiti o opravdanosti otkaza i dati svoje u konkretnom slučaju pozitivno očitovanje na namjeru otkazivanja Ugovora o radu tužiteljici.

19. S obzirom da je Odluka o otkazu Ugovora o radu zakonita, to ne postoji pravna osnova za vraćanjem tužiteljice na rad.

20. Preostale predložene dokaze sud više nije našao potrebnim provoditi, niti posebno obrazlagati ostale provedene, kraj utvrđenog činjeničnog stanja na temelju opisanih dokaza.

21. Odluka o trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. ZPP-a, i važećoj Odvjetničkoj Tarifi a odnosi se na trošak zastupanja tuženika po punomoćniku. Trošak je dosuđen u vidu jednokratne naknade za cijeli prvostupanjski postupak po Tbr. 7. u visini od 200 bodova=2.000,00 kuna, kojem iznosu je valjalo pridodati i PDV u visini od 500,00 kuna

22. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 26. kolovoza 2021.

Sudac:

Marina Braje Meznarić, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi pisano u 5 istovjetna primjerka putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženika