REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-7657/2021

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog B.B., zbog prekršaja iz članka 22. stavak 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 70/17. i 126/19.), odlučujući o žalbi okrivljenog B.B., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zagrebu, Stalne službe u Jastrebarskom od 7. svibnja 2021., broj: 69 Pp J-907/2020- 13, u sjednici vijeća održanoj 25. kolovoza 2021.,

p r e s u d i o  j e:

I. U povodu žalbe okrivljenog B.B., a po službenoj dužnosti preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni te se izriče, da je okrivljeni Božidar Balaban, djelom za koje je proglašen krivim, počinio prekršaj iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu se, na temelju te zakonske odredbe i uz primjenu odredbe članka 37. stavak 3. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), izriče novčana kazna u iznosu od 1.800,00 (tisućuosamsto) kuna, koju je dužan platiti u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude, a ako okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

II. Odbija se žalba okrivljenog B.B. kao neosnovana te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

III. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona, okrivljeni B.B. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 200,00 (dvjesto) kuna u roku 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Jastrebarskom od 7. svibnja 2021., broj: 69 Pp J-907/2020-13, proglašen je krivim okrivljeni B.B. da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz članka 22. stavak 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je, uz primjenu odredbi o ublažavanju izrečena novčana kazna u iznosu od 3.000,00 (tritisuće) kuna, koju je dužan platiti u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja 2/3 izrečene novčane kazne, dok je u cijelosti oslobođen plaćanja troškova prekršajnog postupka.

2. Protiv te presude, okrivljeni B.B. osobno je pravodobno podnio žalbu ne naznačujući žalbenu osnovu dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Tako je ispitivanjem po službenoj dužnosti utvrđeno da je prvostupanjski sud, u odnosu na prekršaj činjenično opisan u izreci pobijane presude, u smislu odredbe članka 196. točke 4. Prekršajnog zakona, na štetu okrivljenika, povrijedio materijalno prekršajno pravo.

5.1. Naime, prvostupanjski sud je okrivljenog B.B. proglasio krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 22. stavka 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Navedena zakonska odredba glasi: „Tko ponovi nasilje iz stavka 1. ovoga članka, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 5.000,00 (pettisuća) kuna ili kaznom zatvora u trajanju od najmanje 15 dana.“ Iz citirane zakonske odredbe jasno proizlazi da je odlučna činjenica za ostvarenje bitnih obilježja prekršaja iz članka 22. stavak 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji da se ponovi osnovni oblik prekršaja činjenja nasilja u obitelji odnosno da je ponovio nasilje u obitelji iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a kojom odredbom je propisano „Tko počini nasilje iz članka 10. ovoga Zakona, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 1.000,00 (tisuću) kuna ili kaznom zatvora do 90 dana.“.

5.2. Iz stanja spisa, i to presude Općinskog suda u Novom Zagrebu od 24. travnja 2019., broj: 84 Pp J-473/2019-11 (list 9-12 spisa), koja je postala pravomoćna 27. svibnja 2019., proizlazi da je okrivljeni B.B. pravomoćno osuđivan radi prekršaja iz članka 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, odnosno da je u nazočnosti djeteta počinio nasilje u obitelji, dok je kvalificirani oblik nasilje iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisan odredbom članka 22. stavka 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, na način da je propisano „Tko ponovi nasilje u obitelji iz stavka 3. ovoga članka, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 7.000,00 (sedamtisuća) kuna ili kaznom zatvora u trajanju od najmanje 45 dana.“

5.4. Obzirom da iz činjeničnog opisa izreke pobijane presude, ne proizlazi da bi okrivljeni B.B. inkriminirane počinio nasilje u obitelji u nazočnosti djeteta, dok je s druge strane isti pravomoćno osuđivan radi prekršaja iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i to presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu od 24. travnja 2019., broj: 84 Pp J-473/2019-11, time u činjeničnom opisu nisu navedene odlučne činjenice za ostvarenje bitnih obilježja prekršaja iz članka 22. stavak 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

5.5. Ovdje je potrebno napomenuti da je u činjeničnom opisu optužbe bilo naznačeno da je okrivljeni B.B., počinio nasilje u obitelji prema svojoj supruzi M.B., u prisustvu njihovog zajedničkog maloljetnog djeteta L.B., a time da je i ostvario bitna obilježja prekršaja iz članka 22. stavka 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, koje djelo je tužitelj pravilno označio kao prekršaj iz članka 22. stavka 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Međutim, prvostupanjski sud je odlučnu činjenicu počinjenja nasilja u obitelji u nazočnosti djeteta ispustio iz činjeničnog opisa izreke pobijane presude, iako nije naveo razloge takvog postupanja, a kako je u tom pravcu izostala žalba ovlaštenog tužitelja odnosno protiv prvostupanjske presude podnesena je samo žalba u korist okrivljenika to ovaj sud nije imao mogućnosti sanirati navedeni propust prvostupanjskog suda jer bi isto predstavljalo povredu načela zabrane preinačenja na teže.

5.6. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci djela prekršaja te okrivljenika proglasio krivim za prekršaj iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kako je to i navedeno u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.

6. U žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik ističe da je M.B.izrekla hrpu laži i to sve planski da ga diskreditira te da ista stalno poduzima radnje protiv njega u cilju diskreditacije njega kao čovjeka.

6.1. Naime, prvostupanjski sud je s pravom poklonio vjeru iskazu svjedokinje oštećene M.B., obzirom da je ista iskazivala uvjerljivo, objektivno, detaljno u opisu tijeka događaja inkriminirane prilike te u njezinom iskazu nije bilo kontradiktornosti niti nelogičnosti, pa je prvostupanjski sud, imao dovoljno osnova za zaključak da je okrivljenik predmetne zgode počinio psihički oblik nasilja u obitelji prema supruzi. Sve provedene dokaze, prvostupanjski je sud, sukladno odredbi članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak da je okrivljenik predmetne zgode počinio prekršaj za koji se tereti.

6.2. Stoga, pravilnost i točnost utvrđenog činjeničnog stanja od strane prvostupanjskog suda nije dovedena u pitanje žalbenim navodi okrivljenika kojima ukazuje na netočno lažno svjedočenje oštećene M.B..

7. Odluka o prekršajnopravnoj sankciji razmatrana je uslijed preinake u pravnoj oznaci djela prekršaja (budući da je sukladno tome promijenjen i temelj za izricanje kazne), kao i sukladno odredbi članka 202. stavak 5. Prekršajnog zakona, obzirom da iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

7.1. Ocjenjujući sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te uzimajući u obzir da je u povodu podnesene žalbe izmijenjena pravna oznaka djela prekršaja i da je okrivljenik sada proglašen krivim za blaži prekršaj nego u pobijanoj presudi, ovaj drugostupanjski sud smatra da, imajući u vidu težinu počinjenog djela kao i imovno stanje okrivljenika, odnosno da je isti nezaposlen sa povremenim prihodima, ima mjesta primjeni instituta ublažavanja kazne te da je novčana kazna u iznosu 1.800,00 (tisućuosamsto) kuna, primjerena stupnju krivnje okrivljenog B.B., opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

8. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavak 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika, imajući na umu okolnosti koje su navedene kod obrazlaganja žalbene osnove pobijanja odluke o troškovima prvostupanjskog postupka, ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 200,00 (dvjesto) kuna, dakle blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

9. Slijedom navedenog, na temelju članka 207. (točka I.) i članka 205. (točka II.), Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 25. kolovoza 2021.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu u 4 otpravka za spis, okrivljenika i tužitelja.