REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj:Ppž-7714/2021
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. M.M., zbog prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 5/90., 30/90., 47/90. i 92/94.), odlučujući o žalbi okr. M.M., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 10. svibnja 2021., broj: Pp-2744/2021, u sjednici vijeća održanoj 25. kolovoza 2021.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba okr. M.M. kao neosnovana te potvrđuje prvostupanjska presuda.
II. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3 c.) u vezi sa člankom 139. stavkom 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okr. M.M. oslobađa se dužnosti da naknadi paušalni iznos troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Rijeci od 10. svibnja 2021., broj: Pp-2744/2021, proglašena je krivom okr. M.M. da je na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinila prekršaj iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji joj je izrečena kazna zatvora u trajanju od 30 dana, u koju se uračunava vrijeme oduzimanja slobode kao 2 dana u kaznu zatvora, pa je okrivljenici preostalo za izdržati 28 dana zatvora, a na temelju članka 44. Prekršajnog zakona primjenjena je uvjetna osuda kojom se odgađa izvršenje izrečene kazna zatvora u trajanju od 28 dana, za vrijeme od jedne godine tako da se izrečena kazna neće izvršiti ako okrivljenica u tom roku, računajući od pravomoćnosti presude ne počini jedan ili više prekršaja za koji joj je izrečena kazna zatvora te se na temelju članka 45. Prekršajnog zakona, okrivljenoj M.M. uz uvjetnu osudu naređuje posebna obveza liječenja od ovisnosti od alkohola u trajanju od 1 godine u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi zatvorenog tipa, koja će se izvršiti nakon što presuda postane pravomoćna i izvršna.
1.1. Istom presudom, okr. M.M. na temelju članka 58.a stavak 1. i stavak 2. Prekršajnog zakona, izrečena je zaštitna mjera zabrane posjećivanje Trgovačkog centra „xxi područja oko navedenog trgovačkog centra u radijusu od 100 metara te Gradske tržnice Rijeka u roku od jedne godine.
1.2. U odnosu na troškove prekršajnog postupka, pobijanom prvostupanjskom presudom okr. M.M. u cijelosti je oslobođena obveze na naknadu istih.
2. Protiv te presude, okr. M.M. osobno je pravodobno podnijela žalbu ne naznačujući žalbene osnove, dok iz sadržaja žalbe proizalzi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li presudom na štetu okrivljenice povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenica pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.
4. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenica ističe da se ne osjeća krivom jer je bila pod utjecajem alkohola i u takvom društvu koje ju je dovelo do psihičkog i fizičkog sloma. Ističe da je napustila to društvo, vratila se u majci u normalan život, našla si posao da može dostojno živjeti te da će se truditi da ne poklekne ropstvu alkohola i takvog društva.
4.1. Iz ovakvih žalbenih navoda okrivljenice proizlazi da ista dovodi u sumnju činjenicu svoje ubrojivosti u vrijeme počinjenja djela. Međutim, iz obrane okrivljenice i žalbenih navoda nesporno proizlazi da se okrivljenica svojom voljom dovela u alkoholizirano stanje. Imajući u vidu odredbu članka 27. Prekršajnog zakona kojom je propisano da se ne smatra neubrojivim počinitelj prekršaja koji se svojom krivnjom doveo u stanje u kojem nije mogao shvatiti značenje svojeg postupanja ili nije mogao vladati svojom voljom uporabom alkohola, droga ili drugih sredstava ako je u vrijeme kada se dovodio u takvo stanje kod njega postojao nehaj glede prekršaja što ga je počinio, odnosno namjera kada je propisom o prekršaju propisano kažnjavanje za taj oblik krivnje, jasno je da se kod okrivljenice radilo o samoskrivljenoj neubrojivosti pa ne postoje okolnosti koje isključuju njezinu krivnju.
4.2. Slijedom navedenog, žalba okrivljenice zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.
4.3. Iz sadržaja žalbe okr. M.M. proizlazi da se ista nije žalila zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi članka 202. stavak 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.
5.1. Razmotrivši odluku prvostupanjskog suda o izrečenoj kazni zatvora, ovaj sud prihvaća sva utvrđenja tog suda o činjenicama koje u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja, i te su okolnosti, po mišljenju ovog suda, pravilno ocijenjene. Po ocjeni ovog suda, a imajući na umu dosadašnju višestruku pravomoćnu osuđivanost okrivljenice radi prekršaja iz područja javne sigurnosti i to 14 puta radi prekršaja iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira te 15 puta radi prekršaja iz članka 29. stavak 1. točke 1. Zakona o osobnoj iskaznici te 1 put radi prekršaja iz članka 71. stavak 1. točke 6. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana i Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti (a, što proizlazi iz Izvatka iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa (list 22-27 spisa) a što ukazuje na izrazitu upornost i drskost okrivljenice u činjenju istovrsnih prekršaja unatoč dosadašnjem kažnjavanju, a iz čega i proizlazi činjenica da dosadašnjim kažnjavanjem nije ostvarena svrha kažnjavanja, radi čega nema nikakve mogućnosti izricanja blaže kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem. Stoga, pravilno je prvostupanjski sud okrivljenicu izrekao kaznu zatvora kao težu vrstu kazne ujedno primijenivši mjeru upozorenja – uvjetnu osudu tako da se izrečena zatvorska kazna neće izvršiti ukoliko okr. M.M. u roku od 1 godine ne počini jedan ili više prekršaja za koji joj je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom te posebnu obvezu liječenja od ovisnosti od alkohola u trajanju od 1 godine u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi zatvorenog tipa, a u cilju otklanjanja uvjeta koji pogoduju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja.
5.2. Nadalje, ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri zabrane posjećivanja Trgovačkog centra „xx i područja oko navedenog trgovačkog centra u radijusu od 100 metara te Gradske tržnice Rijeka u roku od 1 godine, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud osnovao je i u skladu sa zakonom okrivljenici izrekao predmetnu zaštitnu mjeru, a imajući u vidu posebno dosadašnju višestruku pravomoćnu osuđivanost okrivljenice radi prekršaja narušavanja javnog reda i mira na javnim mjestima. Primjena zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenice.
4.4. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3 c.) u vezi s članka 139. stavak 6. Prekršajnog zakona okrivljenica je oslobođena dužnosti da naknadi paušalni iznos troškova žalbenog postupka kako plaćanjem troškova žalbenog postupka, a obzirom na imovno stanje, ne bi bilo dovedeno u pitanje njezino uzdržavanje.
5. Slijedom svega navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 25. kolovoza 2021.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Gordana Korotaj, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenicu i tužitelja.
