REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-5882/2021
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. J.Z., zbog prekršaja iz čl. 54. st. 3. u vezi sa st. 1. t. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga („Narodne novine“, broj 107/01., 87/02., 163/03., 141/04., 40/07., 149/09., 84/11., 80/13. i 39/19.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave primorsko- goranske, Policijske postaje Vrbovsko, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama od 20. travnja 2021., broj: Pp J-1536/2020-7, u sjednici vijeća održanoj 25. kolovoza 2021.,
p r e s u d i o j e
I. Djelomično se prihvaća žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave primorsko-goranske, Policijske postaje Vrbovsko, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o novčanoj kazni na način da se okr. J.Z., za prekršaj iz čl. 54. st. 3. u vezi sa st. 1. t. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, za koji je tom presudom proglašen krivim, na temelju te zakonske odredbe, izriče novčana kazna u iznosu 5.000,00 (pettisuća) kuna, koju je dužan platiti u roku 90 dana od primitka ove odluke, a ako u navedenom roku plati dvije trećine te novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.
II. U ostalom dijelu, žalba tužitelja se odbija kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama od 20. travnja 2021., broj: Pp J-1536/2020-7, okr. J.Z. je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 54. st. 3. u vezi sa st. 1. t. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, za koji mu je, uz primjenu odredbe o ublažavanju kazne, izrečena novčana kazna u iznosu 300,00 kuna, koju je dužan platiti u roku dva mjeseca od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, oslobođen je obveze naknade troškova prekršajnog postupka te mu je izrečena mjera oduzimanja predmeta – jednog PVC omota sa sadržajem droge hašiš u ukupnoj količini 0,5 grama.
2. Protiv te presude, tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava te odluke o prekršajnopravnim sankcijama. Predlaže da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda.
3. Žalba je djelomično osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.
5. Žaleći se zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, tužitelj u žalbi navodi da je sud, izrekavši okrivljeniku novčanu kaznu ispod zakonom propisanog posebnog minimuma, prekoračio ovlast koju ima po zakonu. Time, iako to u žalbi nije navedeno, tužitelj očigledno smatra da je počinjena povreda iz čl. 196. t. 5. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.).
5.1. Međutim, ova žalbena osnova nije ostvarena. Prema čl. 37. Prekršajnog zakona, na koju odredbu se prvostupanjski sud izričito pozvao prilikom izricanja kazne, sud je, za prekršaj za koji je okrivljenika proglasio krivim, ovlašten ublažiti zakonom propisani minimum kazne do općeg minimuma novčane kazne propisanog Prekršajnim zakonom za odgovarajuću vrstu okrivljenika, a to je 100,00 kuna (čl. 33. st. 3. Prekršajnog zakona). Zbog toga, time što je okr. J.Z., za prekršaj iz čl. 54. st. 3. u vezi sa st. 1. t. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, izrečena novčana kazna u iznosu 300,00 kuna, prvostupanjski sud nije prekoračio ovlasti koje ima po zakonu, jer to ovlaštenje proizlazi iz izričite zakonske odredbe čl. 37. st. 3. t. 1. Prekršajnog zakona. Drugo je, pak, pitanje je li prvostupanjski sud pravilno utvrdio i vrednovao postojanje posebno izraženih olakotnih okolnosti, koje u smislu čl. 37. st. 2. Prekršajnog zakona opravdavaju ublažavanje zakonom propisane kazne. Međutim, takva ocjena prvostupanjskog suda može se preispitivati samo u okviru žalbene osnove zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama.
5.2. Iz navedenih razloga, nije osnovana žalba zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava.
6. U žalbi zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, osnovano tužitelj ističe da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni instituta ublažavanja kazne. Naime, kako je to vidljivo iz obrazloženja pobijane presude, prvostupanjski sud je primijenio odredbu o ublažavanju kazne utvrdivši kao olakotne okolnosti: iskreno priznanje počinjenja prekršaja, nekažnjavanost te imovno stanje, dok otegotnih okolnosti nije utvrdio.
7. Prije svega, nejasno je što je prvostupanjski sud cijenio kada je naveo, kao olakotnu okolnost, „imovno stanje“ okrivljenika. Po ocjeni ovog suda, radi se o paušalnom i nekonkretiziranom navodu prvostupanjskog suda, koji upravo zbog te svoje paušalnosti ne može imati nikakav značaj pri odabiru vrste i visine prekršajnopravne sankcije, a kamoli značaj naročito olakotne okolnosti. Isto tako, nije jasno što je prvostupanjski sud imao na umu kada je cijenio činjenicu da „počinjenim prekršajem nisu prouzročene teže posljedice“, jer se radi o prekršaju koji se, u svom biću, iscrpljuje u samom posjedovanju droge i za koji nije ni teoretski imanentno bilo kakvo nastupanje štetnih posljedica, a kamoli težih štetnih posljedica, kako to potpuno paušalno i nejasno navodi prvostupanjski sud. Također, nejasno je što znači „s obzirom na okolnosti pod kojima je prekršaj počinjen“, jer iz činjeničnog opisa djela ne proizlazi da bi se radilo o nekom posebnom i neuobičajenom načinu počinjenja djela, koji bi imao ikakav utjecaj na izbor vrste i visine prekršajnopravne sankcije. Nadalje, okolnost da je okrivljenik neosuđivan, a s obzirom da čl. 5. Ustava Republike Hrvatske obvezuje sve građane na poštivanje pravnog poretka, očekivana je okolnost kod svakog građanina i ne može predstavljati naročito izraženu olakotnu okolnost.
7.1. Stoga, po ocjeni ovog suda, preostale utvrđene olakotne okolnosti (priznanje djela, mala količina droge), ni svaka za sebe, a niti u svojoj ukupnosti i kvaliteti, ne čine upravo one posebno izražene olakotne okolnosti koje bi u smislu čl. 37. Prekršajnog zakona, kao zakonski preduvjet, opravdavale primjenu instituta ublažavanja kazne. Pritom svakako treba naglasiti da su kod ovog prekršaja značajno izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja.
7.2. Imajući na umu prethodno navedeno, ovaj sud je, prihvaćajući žalbu tužitelja u dijelu kojim pobija odluku o prekršajnopravnoj sankciji, okrivljeniku izrekao novčanu kaznu u visini zakonom propisanog minimuma, smatrajući je primjerenom stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.
8. Slijedom svega navedenog, na temelju čl. 207. i čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 25. kolovoza 2021.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Goranka Ratković, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 3 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika i tužitelja.
