Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 31 Gž-2667/2021-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Marijanu Vugiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari prvotužiteljice J. M. iz K., OIB:… i drugotužitelja M. M. iz V., OIB:…, oboje zastupani po punomoćnici G. G., odvjetnici iz R., protiv prvotužene M. B. iz Z., OIB:… i drugotuženika A. B. iz Z., OIB:…, oboje zastupani po punomoćniku Z. B., odvjetniku iz Z., radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbama stranaka protiv rješenja Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu poslovni broj Psp-55/2020-83 od 25. svibnja 2021. godine, dana 25. kolovoza 2021. godine

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba prvotužene M. B. i drugotuženika A. B. kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu poslovni broj Psp-55/2020-83 od 25. svibnja 2021. godine u točki I izreke, u točki II izreke gdje im je naloženo da naknade tužiteljima parnični trošak u iznosu od 2.600,00 kn (slovima: dvije tisuće i šesto kuna), te u dijelu u kojem nije prihvaćen njihov zahtjev za naknadu parničnog troška.

II Djelomično se uvažava žalba i dopuna žalbe prvotužiteljice J. M. i drugotužitelja M. M. kao osnovana i preinačuje se navedeno rješenje u točki II izreke u dijelu gdje su prvo i drugotužitelji odbijeni sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 8.634,04 kn (slovima: sedam tisuća šesto trideset i četiri kune i četiri lipe) i rješava:

Nalaže se prvotuženoj M. B. i drugotuženiku A. B. da prvotužiteljici J. M. i drugotužitelju M. M. naknade daljnji parnični trošak u iznosu od 8.834,04 kn (slovima: sedam tisuća devetsko osamnaest kuna i četiri lipe) u roku od 8 dana.

III Djelomično se odbija žalba i dopuna žalbe prvotužiteljice J. M. i drugotužitelja M. M. kao neosnovana i potvrđuje se navedeno rješenje pod točkom II izreke u preostalom dijelu u kojem su prvo i drugotužitelji odbijeni sa zahtjevom za naknadom parničnog troška.

IV Nalaže se prvotuženoj M. B. i drugotuženiku A. B. da prvotužiteljici J. M. i drugotužitelju M. M. naknade trošak sastava žalbe u iznosu od 225,00 kn (slovima: dvjesto dvadeset i pet kuna) u roku od 8 dana.

V Odbijaju se prvotužiteljica J. M. i drugotužitelj M. M. sa zahtjevom za naknadu troška postupka sastava odgovora na žalbu prvo i drugotuženika.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Utvrđuje se da su tuženici smetali tužitelje u posljednjem mirnom posjedu dijela k.č.br. 3…¹, k.č.br. 3…² i k.č.br. 3…³ k.o. K. i to dijela na kojem je bio kameno- betonski zid visine 120 cm, širine 30 cm, dužine 35 m (na nalazu vještaka označeno točkama A B H G C D A i to dijelom na k.č. 3..² k.o. K. označen točkama A B C D A i crvenom bojom i dijelom k.č.br. 3..³ k.o. Kolan označen točkama B C G H B i plavom bojom) s izvedena tri polukružna zidića visine 30 cm oko stabla označena na nalazu vještaka točkama TUV, C1D1E1 i F1G1H1, 35 m podzemnog kabela PGP kojim su se napajala rasvjetna tijela označena na nalazu vještaka oznakom J, 3 rasvjetna tijela na željeznim stupovima visine 1 m, s betonskim temeljima, na nalazu vještaka oznake L, M I N, podni benkovački kamen debljine 5 cm u dužini 35 m i širine 35 cm, (na nalazu vještaka označeno točkama D E F C D i zelenom bojom na k.č. 3..² k.o. K. i točkama C F I G C na k.č. 3…³ k.o. K.), na način da su neutvrđenog dana, a za što su tužitelji saznali 27. listopada 2017.g. srušili kameno-betonski zid visine 120 cm, širine 30 cm, dužine 35 m s izvedena tri polukružna zidića visine 30 cm oko stabala, počupali 35 m podzemnog kabela PGP kojim su se napajala rasvjetna tijela, počupali 3 rasvjetna tijela na željeznim stupovima visine 1 m, s betonskim temeljima, odrezali podni benkovački kamen debljine 5 cm u dužini 35 m i širine 35 cm, pa su tuženicima nalaže uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja na način da sagrade kameno-betonski zid visine 120 cm, širine 30 cm, dužine 35 m (na nalazu vještaka označeno točkama A B H G C D A i to dijelom na k.č. 3..² k.o. K. označen točkama A B C D A i crvenom bojom i dijelom na k.č. 3..³ k.o. K. označen točkama B C G H B i plavom bojom) s izvedena tri polukružna zidića visine 30 cm oko stabala, postave 35 m podzemnog kabela PGP kojim su se napajala rasvjetna tijela, postave 3 rasvjetna tijela na željeznim stupovima visine 1 m, s betonskim temeljima, postave podni benkovački kamen debljine 5 cm u dužini 35 m i širine 35 cm, ( na nalazu vještaka označeno točkama D E F C D i zelenom bojom na k.č. 3..² k.o. K. i točkama C F I G C na k.č. 3..³ k.o. K.), sve na mjestu gdje se nalazio prije počinjenog smetanja, te im se zabranjuje takvo ili slično smetanje posjeda tužitelja, sve u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženicima da naknade tužiteljima parnični trošak u iznosu od 2.600,00 kuna, sve u roku od 8 dana, dok se u preostalom dijelu zatraženom u iznosu višem od dosuđenog zahtjev tužitelja za naknadom troška odbija kao neosnovan."

2. Protiv ovog rješenja pod točkom I izreke, pod točkom II izreke gdje su obvezani na plaćanje parničnog troška, te u dijelu u kojem nije prihvaćen njihov zahtjev za naknadu parničnog troška žale se prvo i drugotuženi (dalje tuženi) iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) s prijedlogom da se u pobijanom dijelu prvostupanjsko rješenje preinači sukladno žalbenim navodima ili ukine.

3. U odgovoru na žalbu tuženika prvo i drugotužitelji (dalje tužitelji) osporavaju osnovanost navoda žalbe te predlažu da se odbije kao neosnovana uz dosudu troška sastava odgovora na žalbu.

4. Protiv ovog rješenja pod točkom II izreke u dijelu u kojem su odbijeni sa zahtjevom za daljnjom naknadom parničnog troška žale se tužitelji žalbom i dopunom žalbe iz žalbenog razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 3. ZPP s prijedlogom da se u pobijanom dijelu prvostupanjsko rješenje preinači sukladno žalbenim navodima uz dosudu troška postupka u povodu pravnog lijeka.

5. Žalba tužitelja je djelomično osnovana dok žalba tuženika nije osnovana.

6. Suprotno navodima žalbe tuženika prvostupanjski sud nije učinio one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuje žalba jer je pobijano rješenje u svemu sačinjeno sukladno čl. 338. st. 4. ZPP pa nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati.

7. Prvostupanjski sud u bitnom navodi:

"Prema odredbi čl. 441. ZPP raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničiti će se samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda.

Prema odredbi čl. 22. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 28/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 – dalje ZVDSP) sud pruža zaštitu posjeda prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu. Cilj posjedovne zaštite koje se pruža prema odredbi čl. 22. ZVDSP-a jest u održanju kontinuiteta postojećeg stanja pa pružena posjedovna zaštita vodi k cilju uspostave stanja kako je bilo prije pružanja posjedovne zaštite. Povredom posjeda nastaje za posjednika specifično subjektivno pravo da osobu koja smeta njegov posjed prisili na prestanak tog smetanja i uspostavljanje njegove faktične vlasti u punom sadržaju i opsegu kakav je bio u času smetanja.

Tužbenim zahtjevom upravljenim radi zaštite posjeda tužitelj zahtjeva pod 1) da se utvrdi čin smetanja tužiteljeva posjeda, pod 2) da se tuženiku naredi uspostava ranijeg stanja i pod 3) da mu se zabrani takvo ili slično smetanja ubuduće. Prije svega, valja navesti da smetanje posjeda mora biti izvršeno određenom ljudskom radnjom koja je protupravna i koja je upravljena na uznemiravanje, odnosno oduzimanje tuđeg posjeda. U parnicama za smetanje posjeda pasivno je legitimirana u odnosu na čin smetanja svaka osoba koja posjednika neposredno uznemirava u posjedu ili mu posjed oduzima.

Kako proizlazi iz navoda tuženika, tužena pod 1. je kao vlasnica nekretnine dala nalog tuženom pod 2. da izvrši posjedovne čini odnosno da sruši predmetni zid pa je stoga prigovor tuženika o promašenoj pasivnoj legitimaciji neosnovan. Nadalje, u odnosu na prigovor tuženika da su tužitelji preinačili tužbu ovaj sud isti nalazi neosnovanim obzirom da se radi o uređenju tužbenog zahtjeva nakon obavljenog očevida na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geometra.

Temeljem nalaza i mišljenja sudskog vještaka geometra je utvrđeno da se dio srušenog zida nalazio na kat. čest. 3724/3 k.o. Kolan, na nekretnini tuženika dok se dio nalazio na kat. čest. 3..³, da se dio uklonjenog podnog benkovačkog kamena nalazio dijelom na nekretnini tuženika, a dijelom na nekretnini oznake kat. čest. 3..³, da su se uklonjena rasvjetna tijela nalazila na kat. čest. 3..², na nekretnini tuženika kao i postavljena željezna konstrukcija te uklonjeni polukružni kameni – betonski zidići. Međutim, nije bitno na čijoj nekretnini su se nalazili objekti čina smetanja posjeda nego je odlučno tko je vršio faktičnu vlast na tom dijelu nekretnine. Prema mišljenju ovoga suda, tužitelji su dokazali da su bili u posljednjem mirnom posjedu predmetnih dijelova nekretnina kat.čest. 3..² i kat.čest. 3..³ obje k.o. K. te su oni vršili faktičnu vlast na stvari. Naime, iz izvedenih dokaza jasno proizlazi da je zid koji je predmet ovog spora napravljen od strane tužitelja negdje oko 2003. godine, što potvrđuje i svjedok R. Š. kojem ovaj sud u cijelosti poklanja vjeru. Nadalje proizlazi da je tužena pod 1. kupila predmetnu nekretninu kupoprodajnim ugovorom iz 2013. u vrijeme kada je predmetni zid bio izgrađen. Pregledom fotografija u spisu, kao i nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi da dio nekretnine koji se nalazi unutar nekretnine tužitelja tuženici nisu niti mogli koristiti (dio neposredno uz zid), a niti tuženici tvrde da su ikada koristili taj dio nekretnine koji se je protezao od spornoga zida prema kući tužitelja. Stoga iz navedenog nedvojbeno proizlazi, što tuženici nikada nisu niti osporili, da su sporni prostor koristili tužitelji odnosno da su tužitelji imali faktičnu vlast na tom dijelu nekretnine, a da su tuženici srušili zid, što sami potvrđuju i na taj način izvodeći daljnje radove smetali tužitelje u njihovom posljednjem mirnom posjedu. Ovaj sud ne nalazi dokazanim da su se tuženi poslužili dopuštenom samopomoći obzirom da isti to nisu ničim dokazali posebno obzirom na utvrđenja u ovome postupku da isti nisu bili u posjedu koji bi im bio oduzet. Slijedom svega navedenog, ovaj sud nalazi dokazanim da su tužitelji bili posljednji mirni posjednici predmetnih dijelova nekretnine, da su ih tuženici smetali u posljednjem mirnom posjedu i na taj način onemogućili tužitelje u posjedu istoga, pa je stoga ovaj sud našao tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim te je valjalo odlučiti kao u izreci ovog rješenja."

8. Ova odluka suda prvog stupnja žalbenim navodima tuženika nije dovedena u sumnju.

9. Vezano uz navode žalbe tuženika valja reći da odgovara da su tužitelji tužbom tražili utvrđenje da su tuženici ih smetali u posljednjem posjedu dijela kčbr 3..¹ i kčbr 3..² k.o. K. s tim da bi kasnije u tijeku postupka, i to nakon što je zaključeno pripremno ročište specificirali svoj tužbeni zahtjev i u odnosu na kčbr 3..³ (list 70 spisa).

10. Međutim, valja reći da već iz podnesene tužbe i petita tužbenog zahtjeva, i to u dijelu kojim se označava čin smetanja posjeda jasno razvidno se je radilo i o smetanju posjeda na kčbr 3..³ sukladno čl. 191. st. 3. ZPP tužba nije preinačena ako je tužitelj promijenio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, ako je smanjio tužbeni zahtjev ili ako je promijenio, dopunio ili ispravio pojedine navode, tako da zbog toga tužbeni zahtjev nije promijenjen, a to je upravo ovdje i slučaj.

11. Naime, ovdje se ne radi o postavljanju novog zahtjeva o kojem se do tada nije raspravljalo, ne radi se ni o povećanju prvotnog zahtjeva niti zamjenjivanju tog zahtjeva nečim drugim jer nije došlo do mijenjanja sadržaja zahtjeva niti pravne osnove. Naprotiv, radi se o istom životnom događaju i jednom pravnom odnosu, pa utoliko se ne radi o preinaci tužbe, a sukladno tome onda nije ni osnovan prigovor tuženika prekluzije prava na sudsku zaštitu obzirom da iz tvrdnji tužitelja i utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da su za sam čin smetanja saznali dana 27. listopada 2017. godine dok su tužbu podnijeli 20. studenog 2017. godine (takav identičan stav zauzeo je VSRH u predmetu poslovni broj Rev-744/13-2 od 11. rujna 2018. godine).

12. Nadalje, odgovaraju navodi žalbe da su tužitelji u podnesku (list 560 spisa) ostali kod do tada postavljenog tužbenog zahtjeva, s tim da su ga nadopunili na način da se naloži tuženima da tužiteljima isplate iznos od 100.508,71 kn kako bi se moglo uspostaviti prijašnje posjedovno stanje, ali također valja reći da su takvu nadopunu tužbenog zahtjeva koji su označili kao alternativni tužbeni zahtjev povukli na ročištu od 18. ožujka 2021. godine.

13. Odgovaraju navodi žalbe da kčbr 3..³ i 3..² nisu u vlasništvu tužitelja već tuženika i treće osobe dok su tužitelji samo suvlasnici kčbr 3..¹ međutim, a na što pravilno upire prvostupanjski sud, sukladno čl. 22. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 73/00, 114/01, 141/06 i 146/08 – dalje: ZVDSP) sud pruža zaštitu posjeda prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu.

14. Naime, odgovara da svaki vlasnik ima pravo koristiti i posjedovati nekretninu, međutim ako je ne posjeduje, to ne znači da nije vlasnik, ali kao vlasnik ne mora biti posjednik jer ne vrši faktičnu vlast na nekretnini obzirom da sukladno čl. 10. st. 1. ZVDSP posjednik je ona osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari.

15. Valja reći da iz stanja spisa jasno proizlazi da zid koji je predmet spora je napravljen od strane tužitelja negdje oko 2003. godine, da je prvotužena kupila nekretninu kčbr 3..² 2013. godine, s tim da iz stanja spisa jasno proizlazi da tuženi nisu nikad tvrdili da su oni i koristili dio nekretnine koji se protezao od spornoga zida pa prema kući tužitelja, a i sami rezultati dokaznog postupka, pa i priložene fotografije, bi ukazivale da sporni prostor su koristili tužitelji, dakle, da su oni imali faktičnu vlast na tom dijelu nekretnine.

16. Pritom pozivanje tuženika na iskaz svjedoka R. Š. vezano uz njegov iskaz na raspravi održanoj dana 13. prosinca 2018. godine, valja reći da taj svjedok je samo iskazivao o onim činjenicama koje su mu bile poznate do 2003. godine a kada je dolazio na nekretnine koje su predmet spora.

17. Nadalje, na navode žalbe nastavno valja reći da ovdje predmet tražene posjedovne zaštite nije zid nego, a kako je to pravilno u tužbi i označeno, dijelovi tri nekretnine na kojima je izvršen čin smetanja posjeda na način kako je to opisano u izreci te je naložena uspostava ranijeg posjedovnog stanja.

18. Vezano uz pasivnu legitimaciju tuženika, valja reći da u tijeku postupka tuženi nisu ni osporavali da sam čin smetanja je počinio drugotuženik, međutim, u konkretnoj situaciji, a kako to proizlazi iz stanja spisa, kada se radi o tuženima koji su bračni drugovi pri čemu je prvotužena upisana kao vlasnica kčbr 3..², te kad se sagleda da iz stanja spisa proizlazi da je i od vlasnika kčbr 3..³ tražena dozvola da se izvrši rušenje zida, onda je i ovom sudu razuman zaključak prvostupanjskog suda da su onda tuženi djelovali zajednički pri čemu drugotuženik nije niti mogao djelovati na tim nekretninama bez suglasnosti i naloga prvotužene, a osobito na kčbr 3..² koje prvotužena vlasnik.

19. Odgovara da iz stanja spisa proizlazi da je u tijeku postupka prvotužena nekretninu kčbr 3..² kao vlasnik prodala trećoj osobi međutim, čl. 195. st. 1. ZPP propisuje da ako koja od stranaka otuđi stvari ili pravo o kojem teče parnica, to ne sprječava da se parnica među istim strankama dovrši.

20. Pritom valja reći ukoliko bi se prihvatio pravni stav tuženika da bi zbog toga već trebalo odbiti tužbeni zahtjev, ta bi činjenica u potpunosti onemogućila tužitelje da ostvare zaštitu svojih povrijeđenih subjektivnih prava pa već iz razloga jer tužba za smetanje posjeda može biti usmjerena samo prema onome koji je čin smetanja i počinio.

21. U odnosu na žalbene navode da je nekretnina kčbr 3..³ u vlasništvu treće osobe, te oni ne bi mogli ispuniti naloženu im činidbu na nekretnini u vlasništvu treće osobe, valja reći da ta činjenica ne čini tužbeni zahtjev neosnovanim u odnosu na tu nekretninu. Naime, ukoliko ovrha bude nemoguća, onda će se ovrha i obustaviti, a i vlasnik te nekretnine može staviti prigovor u smislu odredbe čl. 59. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 – dalje: OZ).

22. Također, neosnovani su žalbeni navodi tuženika glede počinjenih činova smetanja, pa i u dijelu betonskog zidića na koji je bio učvršćen poštanski sandučić, jer rezultati dokaznog postupka, pa i provedenog očevida u prisutnosti vještaka dokazuju suprotno.

23. Zbog navedenog pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo sadržano u odredbi čl. 22. ZVDSP kada je tužiteljima pružio traženu pravnu zaštitu.

24. Pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada tužiteljima nije priznao daljnji parnični trošak u iznosu od 8.634,04 kn.

25. Odgovara da spisu prileži spis istog suda poslovni broj R1-327/17 i to u postupku osiguranja dokaza. Odgovara da po odredbi čl. 168. st. 1. ZPP troškove postupka za osiguranje dokaza podmiruje stranka koja je podnijela prijedlog za osiguranje dokaza, a po stavku 2., te troškove stranka može naknadno ostvarivati kao dio parničnih troškova, prema uspjehu u parnici.

26. U Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – dalje: Tarifa) nije propisana posebno nagrada za ovakvu vrstu postupka, pa ni u Tbr. 16. koji se odnosi na izvanparnični postupak, pa ni u Tbr. 11. koji se odnosi na prijedloge za osiguranje po odredbama OZ, te sukladno čl. 168. st. 2. ZPP vezano uz troškove koji se odnose na nagradu za rad odvjetnika, a obzirom da se radi o dijelu parničnih troškova, treba primijeniti jednokratnu nagradu iz Tbr. 7. st. 2. Tarife.

27. Međutim, obzirom na plaćeni predujam za troškove vještačenja u tom predmetu R1-327/17 a koji se odnose na troškove vještačenja po stalnom sudskom vještaku za geodeziju trebalo je iz tog predmeta priznati iznos od 2.500,00 kn, ali ne i troškove koji se odnose na provedeno vještačenje po vještaku graditeljske struke a vezano uz procjenu nastale štete, zatim, trebalo je priznati i troškove vještačenja koje je platio tužitelj u ovoj pravnoj stvari u ukupnom iznosu od 4.209,04 kn kao i troškove koji se odnose na izlazak sudske komisije u ukupnom iznosu od 459,00 kn, kao i plaćeni trošak dolaska svjedoka u iznosu od 1.250,00 kn (list 182 spisa) ali ne i zatraženi trošak dolaska svjedoka u iznosu od 400,00 i 170,00 kn jer u spisu nema dokaza da su ti troškovi po tužiteljima i plaćeni. To ukupno čini 8.418,04 kn, a kad se tome dodaju i zatraženi trošak pristupa prvo i drugotužitelja radi njihovog saslušanja u ukupnom iznosu od 216,00 kn to onda čini 8.634,04 kn kao daljnji iznos koji je trebalo priznati tužiteljima.

28. Pritom valja reći da tužiteljima samo treba priznati onaj opravdani trošak koji je vezan uz ročište kada su pozvani radi saslušanja a ne i druga ročišta na koje su pristupili obzirom da imaju punomoćnika odvjetnika kao što valja reći, a kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud, pa i u situaciji kad je prvotužitelj s prebivalištem upravo na otoku P., da nema razumnog razloga, a niti su tužitelji uvjerili i ovaj sud u suprotno, da se angažiraju odvjetnici iz R. čime bi se, ako bi se priznali i troškovi puta, tuženicima glede visine troška koji trebaju platiti nametao prekomjerni teret, pa je stoga pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo tužitelje odbiti s daljnjim zahtjevom za naknadu troška.

29. Pritom osobito nije jasno u žalbi tužitelja zahtijevanje troška koji se odnose na policijski očevid kao i troškove grafološkog vještačenja koji, istina, određeni su rješenjem prvostupanjskog suda na pripremnom ročištu, ali tužitelji nisu nikakav predujam uplatili u tijeku postupka niti je takvo vještačenje u postupku provedeno, a niti bi takvo vještačenje bilo u ikakvoj relevantnoj vezi s predmetom spora.

30. Pritom, vezano uz navode žalbe, valja reći da iako pristojbena obveza na žalbu dospijeva danom podnošenja žalbe, da iz stanja spisa proizlazi da tužitelj nije platio pristojbu na žalbu na rješenje prvostupanjskog suda od 17. svibnja 209. godine kao i prvostupanjsko rješenje od 8. siječnja 2020. godine ali da je platio sudsku pristojbu na tužbu od 200,00 kn, tako da ukupno treba tužitelju priznati iznos od 8.834,04 kn. 31. Zbog navedenog, a temeljem čl. 380. toč. 2. i 3. ZPP odlučeno je kao u izreci (točka I do III).

32. Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP u vezi Tbr. 10. toč. 2. Tarife a u vezi zahtjeva za naknadu parničnog troška za davanje odgovora na žalbu tužitelja temeljem čl. 155. st. 1. ZPP (točka IV i V).

U Zagrebu, 25. kolovoza 2021. godine

Sudac:

Marijan Vugić, v.r.