Poslovni broj: 12 Povrv-121/2023-10

REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U SPLITU
Split, Sukoišanska 6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, sudac Paško Bačić, u pravnoj stvari tužitelja
GENERALI OSIGURANJE d.d. Zagreb, Slavonska avenija 1B, OIB: 10840749604,
kojeg zastupa punomoćnik Tihomir Houška, odvjetnik u Odvjetničkom društvu
Owens, Houška i Partneri d.o.o. Zagreb, Praška 10, protiv tuženika KENDIĆ d.o.o.
Split, Meštrovićevo šetalište 78, OIB: 68006399599, kojeg zastupa punomoćnik Duje
Koceić, odvjetnik u Kaštel Kambelovcu, Cesta dr. Franje Tuđmana 632, radi isplate
iznosa od 646,67 EUR, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene

16. siječnja 2024. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Nenada Čovića,
odvjetnika u Splitu te zastupnika po zakonu tuženika Elvisa Kendića i punomoćnika
tuženika, 1. ožujka 2024.

p r e s u d i o j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju
vjerodostojne isprave javnog bilježnika Sandre Jelavić iz Splita pod poslovnim
brojem javnobilježničkog predmeta UPP/OS-Ovrv-715/2022 od 25. kolovoza

2022. u dijelu kojim se nalaže tuženiku da u roku od osam dana isplati tužitelju
iznos od 646,67 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:
- na iznos od 254,51 EUR od 4. studenoga 2021. do isplate, - na iznos od 392,16 EUR od 4. studenoga 2021. do isplate,

po stopi koja se za razdoblje od 4. studenoga 2021. do 31. prosinca 2022.
određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na
stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim
trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023.
do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište,
uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na
svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog
kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a za
razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za
svako polugodište, uvećanjem referente stope za osam postotnih poena, pri
čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na
dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na
dan 1. srpnja te godine, kao i u dijelu kojim se nalaže tuženiku da u roku od
osam dana naknadi tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od
107,84 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku
od 25. kolovoza 2022. do isplate i to po stopi koja se za razdoblje od 25.

2 Poslovni broj: 12 Povrv-121/2023-10

kolovoza 2022. do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište,
uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje
dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,
za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se
određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska
središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja
koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri
postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi
koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri
postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa
koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa
koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od petnaest dana naknadi tužitelju troškove
parničnog postupka u iznosu od 557,79 EUR zajedno sa zakonskim zateznim
kamatama koje teku od 1. ožujka 2024. do isplate po stopi koja se određuje,
za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri
čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na
dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na
dan 1. srpnja te godine.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog
postupka u iznosu od 156,25 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama
koje teku od 1. ožujka 2024. do isplate.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja kao ovrhovoditelja, javni bilježnik Sandra Jelavić iz
Splita donijela je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod poslovnim
brojem javnobilježničkog predmeta UPP/OS-Ovrv-715/2022 od 25. kolovoza 2022., a
kojim rješenjem je naloženo tuženiku kao ovršeniku da u roku od osam dana isplati
tužitelju iznos od 4.872,34 kn, što preračunato u EUR po fiksnom tečaju konverzije (1
EUR = 7,53450 kn) iznosi 646,67 EUR, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim
kamatama koje teku od dospijeća pojedinačnih iznosa do isplate, kao i da mu
naknadi troškove ovršnog postupka sa zateznim kamatama te je radi prisilnog
ostvarenja te tražbine određena predložena ovrha.

2. Protiv donesenog rješenja o ovrsi tuženik je pravovremeno podnio prigovor,
a povodom kojeg prigovora je rješenjem Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovrv-
19512/2022-7 od 23. rujna 2022. naprijed navedeno rješenje o ovrsi javnog bilježnika
stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su provedene radnje
te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog
naloga. Tim rješenjem Općinski sud u Splitu se ujedno oglasio stvarno nenadležnim
za daljnje postupanje te je po pravomoćnosti tog rješenja spis dostavio ovom sudu,
kao stvarno i mjesno nadležnom, na daljnje nadležno postupanje.

3 Poslovni broj: 12 Povrv-121/2023-10

3. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi tuženik je u cijelosti osporio utuženo
potraživanje tužitelja navodeći da nema nikakvih saznanja o navodnom dugovanju
prema tužitelju, a u odnosu na bilo kakvu isporuku dobara navedenu u konto kartici
tužitelja. Iz te konto kartice da nije razvidno o kojim se uslugama radi, zbog čega
tuženik predlaže da tužitelj dostavi račune na kojima temelji svoje potraživanje.
Tuženik je naveo i da račune navedene u konto kartici tužitelja nije knjižio u svojim
poslovnim knjigama, jer smatra da nije dužan platiti uslugu koja mu nije izvršena.
Budući da nema nikakvih saznanja o predmetnom dugovanju prema tužitelju, tuženik
je naveo da predmetno potraživanje tužitelja osporava u cijelosti.

4. Podneskom od 28. rujna 2022. tužitelj se očitovao na navode iz prigovora
tuženika, ističući da su ti navodi neobrazloženi, nedokazani i irelevantni za predmet
ovog postupka. Tužitelj navodi da je s tuženikom sklopio ugovor o osiguranju imovine
– opasnost potresa evp i osiguranje obrta i ind.evp te temeljem tih ugovora da
osnovano potražuje isplatu neplaćenih premija osiguranja od tuženika. Nadalje,
tuženik da je 3. prosinca 2020. potpisao ponude za police osiguranja imovine br.
N113E-1023901332 i br. N112B-1023901332, čime da su sukladno članku 925.
stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11,
78/15 i 29/18, dalje ZOO) sklopljeni ugovori o osiguranju, na razdoblje od 3. prosinca

2020. do 3. prosinca 2021. Za sklopljene ugovore o osiguranju, izdane su police broj
P113E-1023901332 i broj P112B-1023901332. Tužitelj ističe da je tuženik prema
navedenim ponudama polica uplatio prvu ratu premije 3. prosinca 2020., a što da
predstavlja dokaz da su ugovori ne samo sklopljeni, već da su počela i njihova
izvršavanja. Međutim, tuženik da nije uplatio preostala dospjela potraživanja iz
predmetnih ugovora, a niti je iste otkazao. Slijedom navedenog, tužitelj je predložio
sudu u cijelosti održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog
bilježnika, kao i obvezati tuženika da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka
sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja
presude do isplate.

5. U podnesku od 5. svibnja 2023. tuženik je naveo kako je tužitelj svojim
podneskom dostavio dokumentaciju iz koje proizlazi da su parnične stranke u
ugovornom odnosu, međutim isto da ne znači kako tuženik ima bilo kakvo dugovanje
prema tužitelju. Tuženik je također naveo, a pod pretpostavkom da je zaista dužan
tužitelju utuženu naknadu, da ne raspolaže činjenicom visine eventualnog dugovanja
prema tužitelju, a zbog čega da osporava kako osnov tako i visinu predmetnog
potraživanja.

6. Nadalje, na ročištu održanom kod ovog suda 17. listopada 2023., tuženik je
iskazao da razlozi zbog kojih nije imao saznanja za predmetno potraživanje tužitelja
leže u činjenici što je predmetni ugovor o osiguranju imovine zaključen u vrijeme
Covid-19 krize, kada tuženik nije obavljao svoju ugostiteljsku djelatnost, jer mu je to
bilo zakonom zabranjeno. Isto tako, tuženik da se u komunikaciji s tužiteljem
sporazumno usuglasio da će predmetni ugovori biti u mirovanju za vrijeme za koje
tuženik ne može obavljati ugostiteljsku djelatnost. Na narednom ročištu od 14.
studenog 2023., tuženik je naveo i da je između stranaka postojao dogovor prema
kojem bi ugovorni odnos koji je predmet ovog postupka bio konzumiran sklapanjem

4 Poslovni broj: 12 Povrv-121/2023-10

novog ugovornog odnosa na isto vremensko razdoblje, a na koju okolnost je predložio saslušati zastupnika po zakonu tuženika Elvisa Kendića.

7. Tužitelj je osporio naprijed iznesene navode tuženika o postojanju bilo kakvog dogovora između stranaka kojeg tuženik spominje.

8. U dokaznom postupku sud je pregledao isprave i dokumentaciju koja je
priložena spisu i to: izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja – konto karticu tužitelja od 1.
lipnja 2022. (stranica 11 spisa), potvrde o izvršenim uplatama tuženika tužitelju od 3.
prosinca 2020. (stranice 30 i 40 spisa), policu osiguranja imovine – opasnost potresa
evp broj: P113E-1023901332 (stranice 31-34 spisa), policu osiguranja imovine –
osiguranje obrta i ind.evp broj: P112B-1023901332 (stranice 35-39 spisa), tužiteljevu
ponudu osiguranja imovine poslovnih subjekata broj: N112B-1023901332 od

3.12.2020. (stranice 41-47 spisa), tužiteljevu ponudu osiguranja imovine poslovnih
subjekata broj: N113E-1023901332 od 3.12.2020. (stranice 52-55 spisa), tužiteljeve
Uvjete za osiguranje od rizika požara i nekih drugih rizika (stranice 48-51 spisa),
tužiteljeve Posebne uvjete za osiguranje od rizika potresa te Informacije o
ugovaratelju osiguranja o osiguranju imovine (stranice 56-58 spisa), kao i tužiteljeve
Uvjete za osiguranje stakla od loma, zatim Uvjete za osiguranje od rizika provalne
krađe, Opće uvjete za osiguranje imovine, Opće uvjete za osiguranje od
odgovornosti te Posebne uvjete za osiguranje građevinskih objekata i opreme od
rizika požara i nekih drugih rizika na novu vrijednost (stranice 59-76 spisa). Isto tako,
izveden je dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu tuženika Elvisa Kendića.

9. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

10. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 4.872,34 kn,
što preračunato u EUR po fiksnom tečaju konverzije iznosi 646,67 EUR, zajedno s
pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Isplatu tog iznosa tužitelj potražuje od
tuženika na ime neplaćenih premija osiguranja po dva sklopljena ugovora o
osiguranju imovine.

11. Odredbom članka 921. ZOO-a propisano je da se ugovorom o osiguranju
osiguratelj obvezuje isplatiti osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurninu ako
nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj se osiguranja obvezuje osiguratelju platiti
premiju osiguranja.

12. Prema članku 925. stavak 1. ZOO-a, ugovor o osiguranju je sklopljen kad je ponuda o osiguranju prihvaćena.

13. Prema članku 936. stavak 1. ZOO-a, ugovaratelj osiguranja dužan je platiti
premiju osiguranja, dok se prema stavku 2. tog članka ZOO-a, premija plaća u
ugovorenim rokovima, a ako je treba platiti odjednom, onda se plaća prilikom
sklapanja ugovora.

14. Iz izvatka iz poslovnih knjiga – konto kartice koju je tužitelj dostavio uz prijedlog za ovrhu razvidno je da tužitelj u svojim poslovnim knjigama ima

5 Poslovni broj: 12 Povrv-121/2023-10

evidentirano nepodmireno potraživanje prema tuženiku na dan 1. lipnja 2022. u
ukupnom iznosu od 4.872,34 kn. Isto se sastoji od neplaćenog potraživanja po polici
broj P112B-1023901332 u iznosu od 2.954,71 kn i to za ukupno jedanaest rata,
svaka rata po 268,61 kn. Nadalje, isto se sastoji i od nepodmirenog potraživanja po
polici broj P113E-1023901332 u iznosu od 1.917,63 kn i to za ukupno jedanaest rata,
svaka rata po 174,33 kn.

15. Tužitelj je u spis dostavio ponudu za osiguranje imovine poslovnih
subjekata – rizik potresa broj N113E-1023901332 od 3.12.2020. te pripadajuću
policu osiguranja imovine – opasnost potresa evp broj P113E-1023901332 od

8.2.2021., a u kojima je kao ugovaratelj osiguranja i osiguranik naveden tuženik, dok
je tužitelj osiguratelj. Predmetna ponuda je potpisana i pečatirana od strane tužitelja i
tuženika čime je, sukladno odredbama članka 925. stavak 1. ZOO-a, sklopljen
ugovor o osiguranju između stranaka. Iz te ponude koja je prihvaćena od strane
tuženika, kao i priložene police osiguranja, koja sukladno članku 925. stavak 2. ZOO-
a također predstavlja dokaz o sklopljenom ugovoru o osiguranju te o sadržaju tog
ugovora, razvidno je da je istom ugovoreno osiguranje od rizika potresa za poslovni
prostor, opremu i zalihe robe te da se radi o jednogodišnjem osiguranju za razdoblje
od 3.12.2020. do 3.12.2021. Tim ugovorom o osiguranju stranke su ugovorile premiju
osiguranja u ukupnom iznosu od 2.092,03 kn koja se plaća mjesečno i to u dvanaest
obroka, a koji obroci dospijevaju na naplatu svakog 3. u mjesecu, počevši od

3.12.2020. do 3.11.2021. Razvidno je i da je prvi obrok premije određen u iznosu od
174,40 kn, dok je preostalih jedanaest obroka premije određeno u iznosu od po
174,33 kn.

16. Nadalje, iz dostavljene ponude osiguranja imovine poslovnih subjekata
broj N112B-1023901332 od 3.12.2020. te pripadajuće police osiguranja imovine -
osiguranje obrta i ind.evp broj P112B-1023901332 od 8.2.2021., razvidno je da je u
istima također kao ugovaratelj osiguranja i osiguranik naveden tuženik, dok je tužitelj
osiguratelj. Predmetna ponuda je isto tako potpisana i pečatirana od strane tužitelja i
tuženika, čime je između stranaka sklopljen i taj ugovor o osiguranju. Iz te ponude
koja je prihvaćena od strane tuženika, kao i priložene police osiguranja, razvidno je
da je istom ugovoreno osiguranje tuženikove imovine i to poslovnog prostora,
opreme, zaliha robe, tende, opreme na otvorenom, a za rizike od požara, oluje i tuče,
izljeva vode iz cijevi, poplave i bujica te provalne krađe, kao i za osiguranje stakla od
loma te osiguranje od odgovornosti prema trećim osobama i djelatnicima. Isto tako,
radi se o jednogodišnjem osiguranju za razdoblje od 3.12.2020. do 3.12.2021. Tim
ugovorom o osiguranju stranke su ugovorile premiju osiguranja u ukupnom iznosu od

3.223,34 kn, koja se plaća mjesečno i to u dvanaest obroka, a koji obroci dospijevaju
na naplatu svakog 3. u mjesecu, počevši od 3.12.2020. do 3.11.2021. Razvidno je i
da je prvi obrok premije određen u iznosu od 268,63 kn, dok je preostalih jedanaest
obroka premije određeno u iznosu od po 268,61 kn.

17. Iz dostavljenih potvrda o uplatama OTP banke d.d. od 3. prosinca 2020.
(stranice 30 i 40 spisa) razvidno je da je tuženik izvršio uplate tužitelju i to prve rate
premije osiguranja po svakom od navedenih dvaju ugovora o osiguranju. Tako je
tuženik po ponudi (ugovoru) br. N112B-1023901332 platio prvu ratu u iznosu od

6 Poslovni broj: 12 Povrv-121/2023-10

268,63 kn, dok je po ponudi (ugovoru) br. N113E-1023901332 platio prvu ratu u
iznosu od 174,40 kn.

18. U svom iskazu, danom na ročištu koje je kod ovog suda održano 16.
siječnja 2024., zastupnik po zakonu tuženika Elvis Kedić je naveo kako nije sporno
da su između parničnih stranaka sklopljeni predmetni ugovori o osiguranju. U vrijeme
kad su ti ugovori sklapani da su bile restrikcije i ograničenja poslovanja zbog Covid
krize, a zbog čega da je tuženik, koji se inače bavi ugostiteljstvom, poslovao malo ili
nikako. Zbog toga, z.z. tuženika da je smatrao da će, kao i ostalim ugostiteljskim
djelatnicima, predmetne police biti otkazane, ali to da se u konkretnom slučaju nije
dogodilo. Stoga, z.z. tuženika da je kontaktirao osobu koja mu je "prodala"
predmetne police, a radilo se o Pašku Karinu, međutim isti da više nije bio zaposlenik
tužitelja. Z.z. tuženika je nadalje naveo da je nakon toga kontaktirao voditeljicu
tužiteljeve poslovnice u Splitu, koja je potpisala predmetne police osiguranja. S njom
da je održao sastanak u lokalu, ali se nije mogao sjetiti kada je to točno bilo. Tom
prigodom da je bilo dogovoreno da će se između stranka sklopiti nova polica
osiguranja, kao i da tuženik prethodno zatraži povrat uplaćenih iznosa po već
sklopljenim ugovorima o osiguranju. Međutim, do svega toga da nije došlo,
komunikacija da je prestala, a z.z tuženika da je nakon toga pokušavao putem info e-
maila tužitelja stupiti u kontakt s njima kako bi riješio ovu situaciju i eventualno
sklopio nagodbu. Iskazao je da je i nakon pokretanja ovog postupka punomoćnik
tuženika pokušao s punomoćnikom tužitelja postići dogovor oko sklapanja nagodbe u
ovom predmetu, ali da do toga nije došlo. Na posebno pitanje da se izjasni o
vremenu održavanja sastanka s voditeljicom tužiteljeve poslovnice u Splitu o kojem je
iskazivao, a s obzirom na vrijeme sklapanja ugovora o osiguranju te uplate prve rate
od strane tuženika, zz tuženika je naveo da nakon što je tuženik uplatio prvu ratu po
policama o osiguranju da su bile na snazi restrikcije, nakon toga polica da je istekla,
a nakon čega da se on sastao s voditeljicom tužitelja. Dodatno je naveo da su police
za osiguranje bile sklopljene na period od jedne godine.

19. Po ocjeni ovog suda, tužitelj je naprijed navedenim ispravama koje je
dostavio u spis dokazao da su između parničnih stranaka sklopljena dva ugovora o
osiguranju i to po ponudama tužitelja broj: N113E-1023901332 od 3.12.2020. i broj:
N112B-1023901332 od 3.12.2020, a za koje sklopljene ugovore je tužitelj izdao
tuženiku naprijed navedene police osiguranja, te da stoga s osnovom potražuje od
tuženika utuženi iznos neplaćene premije, čija visina proizlazi ne samo iz dostavljenih
ponuda i polica osiguranja, već i iz priloženog izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja.
Kao što je to već naprijed navedeno, po ponudi (ugovoru) broj N113E-1023901332
od 3.12.2020. te pripadajućoj polici osiguranja imovine broj P113E-1023901332
ukupno ugovorena premija osiguranja iznosi 2.092,03 kn, od čega je tuženik platio
prvu ratu premije u iznosu od 174,40 kn pa stoga preostali neplaćeni dug po toj polici
iznosi 1.917,63 kn, dakle upravo onoliko koliko je za tu policu navedeno u izvatku iz
poslovnih knjiga tužitelja. Isto tako, po ponudi (ugovoru) broj N112B-1023901332 od

3.12.2020. te pripadajućoj polici osiguranja imovine broj P112B-1023901332 ukupno
ugovorena premija osiguranja iznosi 3.223,34 kn, od čega je tuženik platio prvu ratu
premije u iznosu od 268,63 kn pa stoga preostali neplaćeni dug po toj polici iznosi

2.954,71 kn, dakle upravo onoliko koliko je za tu policu navedeno u izvatku iz

7 Poslovni broj: 12 Povrv-121/2023-10

poslovnih knjiga tužitelja. Uzimajući u obzir da je u svakoj od navedenih ponuda
odnosno polica osiguranja naveden ukupan iznos ugovorene premije osiguranja, kao
i pojedinačni iznosi obroka premije osiguranja te datumi njihovog dospijeća na
plaćanje, to se stoga navodi tuženika da ne raspolaže činjenicom visine eventualnog
dugovanja prema tužitelju ukazuju u cijelosti neosnovanim. To pogotovo s obzirom
na to da je tuženik po obje ponude – police osiguranja izvršio uplatu prve rate
premije osiguranja tužitelju i to upravo u ugovorenom iznosu. Sukladno tome, sud je
smatrao suvišnim na prijedlog tuženika tražiti od Ministarstva financija, Porezne
uprave podatak o tome je li tuženik po predmetnim policama (računima) koristio
pravo na odbitak pretporeza. U svezi s tim, napominje se i da je, a obzirom da
tražbina tužitelja po obje police osiguranja ne prelazi iznos od 10.000,00 kn, odnosno

1.320,00 EUR, tuženik mogao, u smislu odredbi članka 221.b stavak 4. Zakona o
parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03,
88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i
155/23, dalje ZPP), dostaviti izvatke odnosno isprave iz svojih poslovnih knjiga u
odnosu na činjenicu knjiženja potraživanja tužitelja i korištenja prava na odbitak
pretporeza.

20. Kako je dakle, po stajalištu ovog suda, tužitelj dokazao postojanje svog
potraživanja prema tuženiku, to je stoga teret dokaza u ovom postupku, da nema
dugovanja prema tužitelju u utuženom iznosu, bio na tuženiku. Međutim, tuženik
tijekom ovog postupka nije dostavio sudu niti jedan pisani dokaz u prilog svojih
navoda kojima osporava utuženo potraživanje tužitelja. Tuženik je najprije u
prigovoru protiv rješenja o ovrsi tvrdio da ne zna na što se predmetno potraživanje
tužitelja odnosi, da bi zatim nakon što je tužitelj dostavio u spis sklopljene ugovore
(potpisane ponude) o osiguranju te police koje su na temelju istih izdane, tvrdio da je
s tuženikom postigao sporazum i to najprije o tome da će ugovori o osiguranju biti u
mirovanju za vrijeme za koje tuženik, zbog Covid-19 krize, ne može obavljati
ugostiteljsku djelatnost, a zatim da je s tužiteljem postigao dogovor prema kojem bi
ugovorni odnos koji je predmet ovog postupka bio konzumiran sklapanjem novog
ugovornog odnosa između stranaka na isto vremensko razdoblje te je u prilog tih
svojih navoda predložio saslušati zz tuženika.

21. Međutim, samo iz iskaza zz tuženika sud nije mogao na nedvojben način
utvrditi da bi između stranaka bio postignut bilo kakav dogovor o stavljanju u
mirovanje sklopljenih ugovora o osiguranju, odnosno o sklapanju novog ugovornog
odnosa između stranaka na isto vremensko razdoblje, a postojanje kojeg dogovora je
tužitelj u cijelosti osporio. Naime, u svom iskazu zz tuženika je potvrdio da su
predmetni ugovori o osiguranju između stranaka sklopljeni, kao i da su prve rate
premije po tim sklopljenim ugovorima od strane tuženika plaćene. Isto tako, iz
njegovog iskaza je razvidno i da nije došlo do otkaza sklopljenih ugovora o
osiguranju, a niti do sklapanja novog ugovora o osiguranju između stranaka. Stoga
se i naprijed izneseni navodi tuženika također ukazuju neosnovanim. Vezano za
navode tuženika da zbog pandemije Covid-19 nije bio u mogućnosti, za vrijeme
trajanja ugovornog odnosa, obavljati svoju ugostiteljsku djelatnost te da bi zbog toga
predmetne police bile nemoguće ili nedopuštene, potrebno je navesti da su
predmetni ugovori o osiguranju imovine između stranaka sklopljeni te da su isti

8 Poslovni broj: 12 Povrv-121/2023-10

sklopljeni od rizika potresa, poplave, olujne tuče, požara, provalne krađe i dr., a koji
osigurani rizici su mogli nastati neovisno od toga što je tuženikovo obavljanje
djelatnosti, zbog pandemije Covid-19, eventualno bilo otežano pa stoga ni ti navodi
tuženika ne dovode u pitanje osnovanost tužiteljeve tražbine, odnosno obvezu
tuženika da tužitelju plati dužnu premiju osiguranja.

22. Uzimajući u obzir naprijed navedeno i kod takvog stanja raspravnog
gradiva u ovom sporu male vrijednosti, a sukladno odredbama članka 8. ZPP-a i
primjenom pravila o teretu dokazivanja (članak 7. stavak 1. i članak 219. stavak 1.
ZPP-a), sud je zaključio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

23. Budući da je tužitelj dokazao da su između stranaka sklopljeni navedeni
ugovori o osiguranju imovine od 3. prosinca 2020., dok s druge strane tuženik kao
ugovaratelj osiguranja i ujedno osiguranik nije dokazao da je tužitelju, kao
osiguratelju u cijelosti platio ugovorenu premiju osiguranja, a niti je dokazao da je
između stranka postignut dogovor o neizvršavanju sklopljenih ugovora ili sklapanju
novog ugovornog odnosa za isto vremensko razdoblje, odnosno da bi njegova
obveza prestala na jedan od drugih zakonom propisanih načina o prestanku obveza,
to je stoga sud, sukladno odredbama članka 921. u vezi s člankom 936. stavak 1. i 2.
ZOO-a i člankom 9. ZOO-a, usvojio tužbeni zahtjev tužitelja kojim isti potražuje od
tuženika isplatu iznosa od 646,67 EUR (4.872,34 kn) na ime preostalog neplaćenog
dijela premije osiguranja po predmetna dva ugovora o osiguranju.

24. Tužitelju su na dosuđeni iznos glavnice tražbine, a sukladno odredbama
članka 29. stavak 1. ZOO-a, priznate i zatezne kamate koje teku od 4. studenog

2021., kao prvog slijedećeg dana od dana dospijeća na plaćanje posljednjeg obroka
premije po oba ugovora o osiguranju, do isplate i to po stopi za odnose iz trgovačkih
ugovora, budući da se u konkretnom slučaju radi o potraživanju koje proizlazi iz
takvog ugovora. U odnosu na visinu stope zakonskih zateznih kamata, a uzimajući u
obzir da se kod odlučivanja o zahtjevu za plaćanje zateznih kamatama radi o primjeni
materijalnog prava, tužitelju su za razdoblje od dospijeća tražbine do 31. prosinca

2022. priznate zatezne kamate po stopi za trgovačke ugovore propisanoj člankom

29. stavak 2. ZOO-a, zatim za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po
stopi za trgovačke ugovore propisanoj člankom 2. stavak 1. Zakon o izmjenama
Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 114/22), a za razdoblje od 30.
prosinca 2023. do isplate po stopi za trgovačke ugovore propisanoj člankom 1.
stavak 1. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne
novine broj 155/23).

25. Radi navedenog, a temeljem odredbi članka 451. stavak 3. ZPP-a, sud je
održao na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika u dijelu kojim je
tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 646,67 EUR (4.872,34 kn) zajedno sa
pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

26. Platni nalog iz rješenja o ovrsi valjalo je održati na snazi i za nastale
troškove ovršnog postupka u ukupnom iznosu od 812,50 kn, a što preračunato u
EUR po fiksnom tečaju konverzije iznosi 107,84 EUR. Ti troškovi odnose se na

9 Poslovni broj: 12 Povrv-121/2023-10

trošak javnobilježničke naknade u iznosu od 19,91 EUR (150,00 kn) s pripadajućim
PDV-om od 25% u iznosu od 4,98 EUR (37,50 kn), sukladno članku 5. i 9. Pravilnika
o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine broj 9/21 i
18/22, dalje: Pravilnik), kao i troškova tužitelja zastupanog po odvjetniku za sastav
prijedloga za ovrhu u iznosu od 66,36 EUR (500,00 kn) s pripadajućim PDV-om od
25% u iznosu od 16,59 EUR (125,00 kn), sukladno Tbr. 11. t. 1. u vezi s Tbr. 7. t. 1.
Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, sve to zajedno s
pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj nastali trošak teku, po
zatraženoj stopi za ostale odnose, od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate. U
konkretnom slučaju radi se o nastalim troškovima koji su bili potrebni za vođenje
postupka i na čiju naknadu, s pripadajućim zateznim kamatama, tužitelj ima pravo u
smislu odredbi članka 14. stavak 4. i članka 30. stavak 3. Ovršnog zakona (Narodne
novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20).

27. Slijedom svega naprijed navedenog, a temeljem odredbi članka 451.
stavak 3. ZPP-a, odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

28. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka

154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a, uz primjenu odredbi važeće Tarife o nagradama i
naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje OT), kao i
odredbi Tarife sudskih pristojbi iz Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine
broj 37/23), a sve to obzirom na vrijednost predmeta spora od 646,67 EUR. Budući
da je tuženik izgubio ovu parnicu, isti je dužan naknaditi tužitelju parnične troškove
koji su mu bili potrebni za vođenje ovog postupka.

29. Tužitelju su kao osnovani priznati troškovi za sastav obrazloženog
podneska od 28.9.2022. u iznosu od 100,00 EUR, sukladno Tbr. 8. t. 1. u vezi s Tbr.

54. OT-a, zatim za zastupanje na ročištima od 17.10.2023., 14.11.2023. i 16.1.2024.
u iznosu od po 100,00 EUR za svako od tih ročišta, sukladno Tbr. 9. t. 1. u vezi s Tbr.

54. OT-a, kao i za zastupanje na ročištu od 15.12.2023. u iznosu od 25,00 EUR,
sukladno Tbr. 9. t. 5. u vezi s Tbr. 54. OT-a, a na koji trošak zastupanja po odvjetniku
kao punomoćniku u ukupnom iznosu od 425,00 EUR je tužitelju trebalo priznati i
pripadajući PDV po stopi od 25% u iznosu od 106,25 EUR, sukladno Tbr. 46. OT-a.
Isto tako, tužitelju je priznat i zatraženi trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu
od 26,54 EUR, sukladno Tar. br. 2. stavak 1. Tarife sudskih pristojbi.

30. Tužitelju nije priznat više zatraženi trošak za zastupanje na ročištu od

15.12.2023. u iznosu od 75,00 EUR, jer je to ročište odgođeno prije početka
raspravljanja, zbog izostanka zz tuženika koji je na tom ročištu trebao biti saslušan,
pa stoga tužitelju za to ročište pripada naknada troška po Tbr. 9. t. 5. OT-a (25%)
odnosno u iznosu od 25,00 EUR koliko mu je i priznato, a ne u iznosu od 100,00
EUR koliko je zatraženo. Nadalje, tužitelju nije priznat ni zatraženi trošak za pristup
na ročište za objavu presude u iznosu od 50,00 EUR, jer na to ročište za tužitelja nije
nitko pristupio. Na tako nepriznati trošak u ukupnom iznosu od 125,00 EUR, tužitelja
ne pripada ni obračunati PDV u iznosu od 31,25 EUR.

10 Poslovni broj: 12 Povrv-121/2023-10

31. Slijedom navedenog, tužitelju su kao osnovani priznati troškovi parničnog
postupka u ukupnom iznosu od 557,79 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim
zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove presude do isplate, dok je
njegov zahtjev za naknadu više zatraženih troškova postupka u ukupnom iznosu od
156,25 EUR trebalo odbiti kao neosnovan pa je stoga o troškovima parničnog
postupka odlučeno kao u točkama II. i III. izreke ove presude.

U Splitu 1. ožujka 2024.

Sudac

Paško Bačić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike
Hrvatske u Zagrebu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u tri primjerka, u
roku od petnaest dana od dana dostave ove presude. Presuda ili rješenje kojim se
završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo pod
uvjetima iz članka 467. ZPP-a.

Dna:

- tužitelju po punomoćniku
- tuženiku po punomoćniku
- u spis