REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U

SPLITU

Ex. vojarna Sv. Križ,

Dračevac

Dračevac bb 21 000 Split

Posl. broj:  Ref 51P: P-2058/2019-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Irmi Dujić, u pravnoj stvari tužitelja M. Š., OIB …, C. D.. F. T. …, ….K.

L. zastupanog po punomoćniku S. K., odvjetniku iz S., protiv tuženika Z. b. d. d., OIB …., T. bana J.

J. ., …. Z., zastupanog po punomoćnici S. P., odvjetnici iz

Z., radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 12. srpnja 2021. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja odvjetnika S. K. te zamjenice punomoćnika tuženika odvjetničke vježbenice A. K. G., na ročištu za objavu i uručenje presude dana 25. kolovoza 2021.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 1. Ugovora o kreditu broj 3210264460/07 od 16.7.2007. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je u članku 1. ugovoreno kako se odobrava i stavlja na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti 21.372,09 CHF, obračunato prema srednjem tečaju HNB, na dan isplate kredita, u dijelu u kojem je ugovoreno kako se ovaj iznos kredita korisnik kredita obvezuje vratiti uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama, u vrijeme i na način utvrđen ovim ugovorom, članak 2., u dijelu u kojem je u članku 2. ugovoreno kako je korisnik kredita dužan kreditoru u anuitetima platiti iznos kredita od 21.372,09 CHF i redovnu kamatu u kunskoj protuvrijednosti obračunatu prema srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, članak 6., u dijelu u kojem je u članku 6. ugovoreno kako korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF 253,48, odnosno jednom od 5.114,75 CHF, obračunato prema srednjem tečaju HNB važećem za CHF na dan plaćanja.

II. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 2. Ugovora o kreditu broj 3210264460/07 od 16.7.2007. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je, ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem odluke o kamatnim stopama Z. banke d.d., članak 6., stavak 4. u dijelu u kojem je ugovoreno kako za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno odluci o kamatnim stopama

2  Posl. broj: Ref 51P: P-2058/2019-17

kreditora korisnik kredita pristaje da kreditor snizi ili povisi iznos anuiteta/ostatka vrijednosti utvrđen ovim člankom, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete/ostatak vrijednosti.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju, u roku 15 dana, isplati iznos od 33.001,04 kuna, sve sa pripadajućom zateznom kamatom, obračunatoj po stopi 15% do 31.12.2007., od 1.1.2008. do 31.7.2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 1.8.2015. g. do isplate, obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koje zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, i to na iznos 5.020,54 kn kako slijedi: na iznos od 70,24 kn od 12.11.07. na iznos od 69,73 kn od12.12.07. na iznos od 69,20 kn od12.01.08. na iznos od 68,72 kn od 12.02.08. na iznos od102,27 kn od 12.03.08. na iznos od 101,51 kn od 12.04.08. na iznos od 100,73 kn od 12.05.08. na iznos od 99,96 kn od 12.06.08. na iznos od 99,17 kn od 12.07.08. na iznos od 98,39 kn od 12.08.08. na iznos od 97,59 kn od 12.09.08. na iznos od 96,80 kn od 12.10.08. na iznos od 95,98 kn od 12.11.08. na iznos od 95,18 kn od 12.12.08. na iznos od 94,36 kn od 12.01.09. na iznos od 93,55 kn od 12.02.09. na iznos od 92,75 kn od 12.03.09. na iznos od 91,94 kn od 12.04.09. na iznos od 91,09 kn od 12.05.09. na iznos od 90,26 kn od 12.06.09. na iznos od 89,41 kn od 12.07.09. na iznos od 154,22 kn od 12.08.09. na iznos od 152,79 kn od 12.09.09. na iznos od 151,33 kn od 12.10.09. na iznos od 149,90 kn od 12.11.09. na iznos od 148,44 kn od 12.12.09. na iznos od 146,96 kn od 12.01.10. na iznos od 145,49 kn od 12.02.10. na iznos od 144,01 kn od 12.03.10. na iznos od 142,50 kn od 12.04.10. na iznos od 140,96 kn od 12.05.10. na iznos od 139,45 kn od 12.06.10. na iznos od 137,96 kn od 12.07.10. na iznos od 136,41 kn od 12.08.10. na iznos od 134,87 kn od 12.09.10. na iznos od 133,31 kn od 12.10.10.

3  Posl. broj: Ref 51P: P-2058/2019-17

na iznos od 131,73 kn od 12.11.10.

na iznos od 130,18 kn od 12.12.10.

na iznos od 128,60 kn od 12.01.11.

na iznos od 126,99 kn od 12.02.11.

na iznos od 125,42 kn od 12.03.11.

na iznos od 123,77 kn od 12.04.11.

na iznos od 122,15 kn od 12.05.11.

na iznos od 64,27 kn od 18.05.11.,

a na iznos 27.980,50 kn kako slijedi:

na iznos od 15,91 kn od 12.11.07.

na iznos od 3,71 kn od 12.12.07.

na iznos od 32,25 kn od 12.01.08.

na iznos od 45,89 kn od 12.02.08.

na iznos od 66,95 kn od 12.03.08.

na iznos od 51,38 kn od 12.04.08.

na iznos od 32,19 kn od 12.05.08.

na iznos od30,86 kn od 12.06.08.

na iznos od 21,03 kn od 12.07.08.

na iznos od 17,54 kn od 12.08.08.

na iznos od 29,27 kn od 12.09.08.

na iznos od 85,09 kn od 12.10.08.

na iznos od 105,77 kn od 12.11.08.

na iznos od 54,39 kn od 12.12.08.

na iznos od 136,27 kn od 12.01.09.

na iznos od 158,07 kn od 12.02.09.

na iznos od 173,14 kn od 12.03.09.

na iznos od 130,42 kn od 12.04.09.

na iznos od 136,61 kn od 12.05.09.

na iznos od 116,40 kn od 12.06.09.

na iznos od 124,50 kn od 12.07.09.

na iznos od 107,46 kn od 12.08.09.

na iznos od 127,42 kn od 12.09.09.

na iznos od 110,40 kn od 12.10.09.

na iznos od 121,91 kn od 12.11.09.

na iznos od 118,03 kn od 12.12.09.

na iznos od 153,32 kn od 12.01.10.

na iznos od 170,16 kn od 12.02.10.

na iznos od 165,02 kn od 12.03.10.

na iznos od 191,60 kn od 12.04.10.

na iznos od 217,19 kn od 12.05.10.

na iznos od 236,22 kn od 12.06.10.

na iznos od 277,53 kn od 12.07.10.

na iznos od 243,69 kn od 12.08.10.

na iznos od 338,68 kn od 12.09.10.

na iznos od 297,63 kn od 12.10.10.

na iznos od 318,06 kn od 12.11.10.

na iznos od 362,87 kn od 12.12.10.

na iznos od 425,40 kn od 12.01.11.

na iznos od 349,83 kn od 12.02.11.

4  Posl. broj: Ref 51P: P-2058/2019-17

na iznos od 379,92 kn od 12.03.11.

na iznos od 342,69 kn od 12.04.11.

na iznos od 401,97 kn od 12.05.11.

na iznos od 20.955,86 kn od 18.05.11.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 9.613,00 kuna sa zateznom kamatom od 25. kolovoza 2021. pa do isplate, po kamatnoj stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Kod Općinskog suda u Splitu dana 10. svibnja 2019. zaprimljena je tužba tužitelja M. Š. protiv tuženika Z. b. d.d., a radi utvrđenja i

isplate. U tužbi je tužitelj naveo da je dana 16. srpnja 2007. g. s tuženikom, kao kreditorom, zaključio Ugovor o kreditu broj 3210264460/07, temeljem kojeg mu je tuženik stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 21.372,09 CHF u protuvrijednosti kuna. Tuženik je u tom, unaprijed formuliranom standardiziranom Ugovoru, i to u čl. 1. Ugovora ugovorio valutnu klauzulu u valuti CHF, otplatu kredita je u čl. 2. i čl. 6. Ugovora vezao uz ovu valutu te je u čl. 2. Ugovora naveo visinu kamatne stope u iznosu od 5,20% godišnje ugovorivši u istom čl. Ugovora kako je ista promjenjiva i to na način da ovisi jedino i isključivo o jednostranoj odluci same banke (''temeljem odluke o kamatnim stopama Z. b. d.d.''), bez navođenja egzaktnih,

jasnih i provjerljivih parametara na koji način će se kamata mijenjati. Postupajući na ovakav način, odnosno na način da je u Ugovor ugradio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu o tome da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, odnosno ugovorivši odredbu o jednostranoj promjeni kamatne stope, a da prije i u vrijeme zaključenja Ugovora nije s tužiteljem pojedinačno pregovarao niti utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na promjenu stope ugovorene kamate, tuženik da je suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, Zakona o obveznim odnosima i načela savjesnosti i poštenja te protivno zakonodavstvu EU ugrađenom u ZPP, prouzročio neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu tužitelja. Radi opisanog ponašanja tuženika da je protiv njega vođen sudski postupak zbog zaštite kolektivnih interesa potrošača, a time i zaštite interesa tužitelja, i to pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod brojem P 1401/12 u kojem je 13. lipnja 2014. g. donesena odluka Visokog trgovačkog suda RH koji je, odlučujući o žalbama tuženika, presudom pod brojem Pž-7129/13 potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu kojom se utvrđuje da je tuženik, kao tuženik pod 1) u tom postupku, u razdoblju od 10. rujna 2003. g. do 31. prosinca 2008. g. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Isti sud da je presudom pod brojem Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. g. potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P 1401/12 kojom se utvrđuje da je tuženik, kao tuženik pod 1) u tom postupku, u razdoblju od 1. travnja 2005. g. do 31. prosinca 2008. g. povrijedio interese i prava potrošača

5  Posl. broj: Ref 51P: P-2058/2019-17

korisnika kredita, a time i tužitelja, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupao suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača iz Narodnih novina broj 96/13, a od 7. kolovoza 2007. g. do 31. prosinca 2008. g. protivno odredbama čl. 96. i 97. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača iz Narodnih novina 79/07 i dalje. Na temelju dokumentacije iz kredita tužitelj da je dao izraditi obračun u smislu utvrđenja razlike u pogledu neosnovano naplaćenih i stečenih mjesečnih iznosa kako s osnova ništetne odredbe o valuti CHF tako i ništetne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamati te je došao do iznosa od 33.314,17 kn, koji je tuženik neosnovano stekao. S obzirom da su odredbe koje su izdvojene ništetne od samog početka, odnosno od kada su ugovorene, tužitelj da ima pravo pokrenuti ovaj postupak, i to temeljem odredbe čl. 138. a Zakona o zaštiti potrošača, čl. 502. c Zakona o parničnom postupku te čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima, u smislu individualne pravne zaštite radi povrata sredstava što ih je banka neosnovano stekla temeljem ništetnih odredbi ugovora radi čega je predloženo donošenje presude kojom će se utvrditi da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba čl. 1. Ugovora o kreditu broj 3210264460/07 od 16. srpnja 2007. g. zaključenog između tužitelja i tuženika u dijelu u kojem je ugovoreno kako se odobrava i stavlja na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti 21.372,09 CHF, obračunato prema srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita, u dijelu u kojem je ugovoreno kako se ovaj iznos kredita korisnik kredita obvezuje vratiti uz valutnu klauzulu s pripadajućim kamatama, u vrijeme i na način utvrđen ovim ugovorom, čl. 2. u dijelu kojim je ugovoreno kako je korisnik kredita dužan kreditoru u anuitetima platiti iznos kredita od 21.372,09 CHF i redovnu kamatu u kunskoj protuvrijednosti obračunatu prema srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, čl. 6. u dijelu kojim je ugovoreno kako korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF 253,48 CHF odnosno jednom od 5.114,75 CHF obračunatoj prema srednjem tečaju HNB važećem za CHF na dan plaćanja, zatim i odredba čl. 2. u dijelu kojim je ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem odluke o kamatnim stopama Z. banke d.d., čl. 6. st. 2. u kojem je ugovoreno kako za slučaj izmjene kamatne stope u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora korisnik kredita pristaje da kreditor snizi ili povisi iznos anuiteta te s obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. Zatražena je i isplata iznosa od 33.314,17 kn s pripadajućim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu u pogledu osnove, visine i razloga koje je naveo tužitelj u tužbi te je istakao prigovor zastare navodeći da je, vezano za valutnu klauzulu, tužitelj upoznat s valutnim rizikom, a valutna klauzula je izrijekom dopuštena zakonom te predstavlja legitimnu ugovornu odredbu. Nakon što je valjano ugovorena ne može postati ništetna zbog kretanja tečaja kune prema stranoj valuti, niti je kretanje tečaja kune prema nekoj stranoj valuti protivno Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu društva. Nije sporan ni drugi bitan sastojak Ugovora: redovna kamata odnosno početna kamata od 5,20%. Tuženik je, nadalje, elaborirao da tuženik ne samo da nije znao nego nije imao niti jedan razlog sumnjati u buduće kretanje tečaja predmetne valute niti je u vrijeme

6  Posl. broj: Ref 51P: P-2058/2019-17

zaključenja predmetnog kredita znao ili mogao znati da će doći do svjetske financijske krize i pritiska na CHF u mjeri u kojoj švicarska vlada neće uspjeti ''obraniti'' tečaj CHF/EUR. Uloga i cilj HNB da je održati stabilnost tečaja kune prema EUR, a HNB ne štiti tečaj kune prema CHF već se isti posredno formira preko EUR. Tuženik da je prilikom sklapanja Ugovora pružio tužitelju sve potrebne informacije odnosno informirao je tužitelja kao korisnika kredita o (poznatim) parametrima vezanim za odobrenje kredita uz valutnu klauzulu u CHF, pridržavajući se točno određenih smjernica. Tuženik da je bio posljednja banka koja je u svoju ponudu uvela kredite u CHF te navedene kredite nije reklamirao već je, upravo suprotno, destimulirao korisnike time što je su ti krediti imali najviše kamatne stope u odnosu na konkurentne kredite. Navodi kako je odlučna činjenica u ovome predmetu znanje banke p budućem smjeru kretanja tečaja, a da tužitelj nije dokazao da je banka znala ili mogla znati budući smjer kretanja tečaja CHF. U odnosu na način promjene kamatne stope tuženik je istaknuo da se kamatna stopa, počevši od 1. siječnja 2013. g. pa do prije izmjena ZIDZPK/12, mijenjala u skladu sa zakonom i ugovorom te isključivo sa promjenama tržišnih uvjeta ( čl.2.1.ugovora o kreditu). Naveo je da je člankom 18. J) Ugovora o kreditu, ugovoreno kako opći uvjeti čine sastavni dio ugovora o kreditu, dok je tužitelj potpisom ugovora potvrdio primitak istih i nije otklonio njihovu primjenu. Tuženik navodi kako su u vrijeme sklapanja ugovora, na snazi bili Opći uvjeti poslovanja Z. banke d.d. od 6. srpnja 1999. godine, a koji su se primjenjivali od 1. listopada 1999. (u daljnjem tekstu „OUP/1999“) te se poziva na odredbe čl. 5.1. prema kojoj se banka obvezala da će Odluku o kamatnim stopama mijenjati u skladu sa promjenama tržišnih uvjeta. Tuženik zaključno predlaže da sud odbije tužbene zahtjeve u cijelosti kao i da naloži tužitelju da tuženiku nadoknadi trošak postupka u cijelosti.

3. Tužbeni zahtjev konačno je uređen u podnesku od 07. lipnja 2021. te je tužitelj, osim utvrđenja ništetnosti dijelova odredbi čl. 1., 2. i 6. Ugovora o kreditu, zatražio isplatu iznosa od 33.001,04 kn s pripadajućim kamatama ( u ovome dijelu smanjio tužbeni zahtjev).

4. U postupku su izvedeni dokazi pregledom financijskog izračuna koji je tužitelj dostavio uz tužbu, Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila broj 3210264460/07 od 16.7.2007. godine, podataka o promjeni kamatne stope po kreditnoj partiji 7103738724, prometa po kreditu zaključno sa datumom 17. svibnja 2011., prometa po kreditu od 23. srpnja 2007. do 1. studenoga 2014., izlaganja vice- guvernera Švicarske narodne banke od 24. veljače 2000. g. i 19. veljače 2004. g. sa overenim prijevodom ( samo u eSpisu), priloženih novinskih članaka, izvatka iz edukacijskog materijala za djelatnike banke, Općih uvjeta poslovanja tuženika, Općih uvjeta promjene kamatnih stopa Z. banke u poslovanju s domaćim i stranim fizičkim osobama, ugovora o namjenskom kreditu za treće osobe koje je priložio tužitelj, ugovora o kreditu između trećih osoba priložen po tužitelju, priloženih sudskih odluka ( suske prakse), reklamnih materijala tuženika u promociji kredita u CHF, pravnog shvaćana sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020., knjigovodstveno-financijskim vještačenjem po sudskom vještaku A. B. koji je dana 12. ožujka 2021. izradio nalaz i mišljenje.

5. Stranke su popisale parnični trošak.

Tužbeni zahtjev je u cijelosti osnovan.

6. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim dijelova odredbi čl. 1., 2. i 6. Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila broj 3210264460/07 od 16.7.2007. godine, a koje odredbe se, prema mišljenju tužitelja, odnose na ugovaranje valutne klauzule u valuti CHF i na jednostrano ovlaštenje

7  Posl. broj: Ref 51P: P-2058/2019-17

tuženika mijenjati kamatnu stopu te predstavljaju nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe te zahtjev za isplatu iznosa od 33.001,04 kuna s pripadajućim kamatama na ime vraćanja stečenog bez osnove jer je nezakonitim ugovaranjem valutne klauzule u valuti CHF i povećanjem kamatne stope tuženik neosnovano stekao pretplatu u tom iznosu.

Među strankama nije bilo sporno da je između tuženika, kao kreditora, i tužitelja, kao korisnika kredita, dana 16.7.2007. godine sklopljen Ugovor kreditu za kupnju motornog vozila s valutnom klauzulom na iznos od 21.372,09 CHF s rokom otplate od 85 mjeseca te da je ugovorena otplata u mjesečnim anuitetima prema otplatnom planu u kunskoj protuvrijednosti mjesečnih iznosa u CHF u visini od 253,48 CHF obračunatih po srednjem deviznom tečaju tuženika na dan dospijeća pojedine rate te u jednom iznosu od 5.114,75 CHF. Nije sporno ni da su stranke odredbom čl. 2. Ugovora o kreditu ugovorile početnu ugovornu redovnu kamatnu stopu od 5,20 % godišnje, koja je tijekom postojanja obveze po Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Z. banke d.d. U odredbi čl. 6. Ugovora navedeno je da, za slučaj izmjene redovne kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, korisnik pristaje da kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete, a o izmijenjenom iznosu anuiteta kreditor će obavijestiti korisnika kredita u skladu s Općim uvjetima poslovanja kreditora. Nadalje, nije sporno ni da je tužitelj u cijelosti prijevremeno namirio kreditnu tražbinu.

Među strankama je sporno jesu li odredbe Ugovora o ugovaranju valutne klauzule u CHF i o promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštene ugovorne odredbe, a što bi ih činilo ništetnim, o čemu ovisi i osnovanost zahtjeva tužitelja za isplatu stečenog bez osnove u visini razlike zbog promjene tečaja CHF i razlike između početno ugovorene kamatne stope i promjenjive kamatne stope tijekom otplatnog perioda.

Istaknut je i prigovor zastare.

7. Tužitelj se pozvao na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem P 1401/12 od 4. srpnja 2013. g. kojom je utvrđeno da je tuženik pod 1) Z.

b. d.d., u ovoj parnici tuženik, u razdoblju od 10. rujna 2003. g. do 31. prosinca 2008. g. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. U navedenom dijelu citirana presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. g., a Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom odlukom broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. g. odbio je revizije tuženika od 1) do 7) kao neosnovane.

Postupak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, koji je pokrenut po tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača-Potrošač protiv sedam banaka, a među kojima je i tuženik, predstavlja kolektivni sudski postupak, a sukladno odredbi čl. 502. c Zakona o parničnom postupku („Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP). Prema ovoj odredbi pravomoćna presuda u kolektivnom sudskom postupku obvezuje prvostupanjske sudove koji u pojedinačnim parnicama sude povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava čija je povreda utvrđena u kolektivnom sporu.

U odluci Vrhovnog suda RH broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. g. između ostaloga je navedeno da nije sporno da su odredbe u ugovorima o kreditu koji su sklapani u spornom razdoblju između banaka, kao trgovaca, i korisnika kredita, kao

8  Posl. broj: Ref 51P: P-2058/2019-17

potrošača, a koje su se odnosile na ugovornu kamatu i promjenjivu kamatnu stopu bile uočljive i jasne, ali nisu bile razumljive, jer je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postojala u ugovorima o kreditu koje su banke sklapale s potrošačima bila takva da su na temelju nje potrošači jedino znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, ali ni približno nisu mogli ocijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa. Stoga buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena, a niti odrediva.

Konkretno je u odnosu na tuženika u odluci Trgovačkog suda u Zagrebu, a koja je potvrđena u odnosu na dio koji se tiče promjenjive kamatne stope, odlukom Visokog trgovačkog suda RH i Vrhovnog suda RH, već utvrđeno da je, između ostalih, upravo i tuženik postupao suprotno odredbama ZZP-a i suprotno odredbama ZOO-a i to koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja nije pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

Naime, tuženik je i u ovom postupku ponavljao svoje navode i tvrdnje iz postupka koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, i to navode da se pojedinačno pregovaralo sa strankama jer su bili valjano i pravovremeno informirani te da se radi o razumljivoj odredbi, odnosno navodi da je tužitelja upozorio na valutni rizik. U postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđeno je, međutim, da službenici tuženih banaka prilikom pregovaranja nisu na valjan i razumljiv način objasnili postupak formiranja kamatne stope odnosno da potrošači nisu raspolagali osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje kamatne stope u budućem razdoblju, da ugovorena kamatna stopa nije bila određena niti odrediva, nije bila razumljiva pa time niti poštena.

Stoga je sud zaključio da se s tužiteljem, kao ni s ostalim klijentima tuženika, prilikom sklapanja Ugovora o kreditu nije posebno pregovaralo o promjenjivoj kamatnoj stopi, niti su se pojašnjavale metode formiranja iste. Prema tome, u ovom postupku tuženik nije iznio nikakve nove činjenice, koje bi u konkretnom slučaju dovele do zaključka da odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi Ugovora nije nepoštena pa time i ništetna.

8. To, nadalje, znači da je odredbu čl. 2. Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka u dijelu kojim je ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem odluke o kamatnim stopama Z.

banke d.d. te odredbu čl. 6. st. 2. Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovoreno kako za slučaj izmjene kamatne stope u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora korisnik kredita pristaje da kreditor snizi ili povisi iznos anuiteta te s obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete trebalo utvrditi ništetnom, jer je odredba o ugovornoj kamati utvrđena nepoštenom, s obzirom da nije određena odnosno odrediva u smislu odredbe čl. 269. st. 2. i čl. 272. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje ZOO), pa su, u smislu odredbe 102. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine" broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13, dalje ZZP), te ugovorne odredbe ništetne te je odlučeno kao u t. I. izreke ove presude.

Temeljem čl. 324. ZOO-a, naime, ništetnost neke odredbe ugovora ili nekog dijela odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez te ništetne odredbe i ako ona nije bila uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Kako tuženik u postupku nije ni tvrdio da je uvjet i odlučujuća

9  Posl. broj: Ref 51P: P-2058/2019-17

pobuda Ugovora bio dio odredbi iz čl. 2. i 6. kojima je određeno da se korisnik obvezuje platiti banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci banke ocjena je suda da Ugovor o kreditu opstaje u preostalom dijelu, odnosno i u dijelu kojim je utvrđena kamatna stopa u visini od 5,20 % .

S obzirom da su odredbe Ugovora o kreditu, sadržane u čl. 2. i 6. koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu, utvrđene ništetnima to tužitelj ima pravo potraživati neosnovano stečeno po tom Ugovoru u skladu s odredbom čl. 1111. ZOO-a. Drugim riječima, tuženik je dužan vratiti tužitelju sve što je primio na ime razlike u povećanju kamate iznad početno ugovorene kamatne stope od 5,20%, a temeljem odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a, jer je ta razlika naplaćena na temelju odredbi Ugovora o kreditu koje je sud utvrdio ništetnima.

Nadaje, prema mišljenju ovog suda odredbe ZZP-a treba shvatiti i tumačiti na način da potrošač odnosno tužitelj može potraživati isplatu odnosno tražiti povrat isplaćenog temeljem odredbe koja je utvrđena ništetnom po bilo kojem pravnom institutu, a ne samo radi naknade štete koja mu je nastupila.

9. Što se tiče odredbi predmetnog Ugovora koji se odnose na ugovorne odredbe kojima je kao valuta uz koju je vezana glavnica ugovoren švicarski franak (CHF), po mišljenju ovog suda i te odredbe Ugovora su ništetne i nepoštene. Tužitelj se pravilno pozvao na stavove i utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. g. i odluke Trgovačkog suda u Zagrebu broj P 1401/12 od 4. srpnja 2013. g. jer se radi o nastavku postupka koji je pokrenut po tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača-Potrošač protiv sedam banaka, a među kojima je i tuženik, i koji, kako je već navedeno, predstavlja kolektivni sudski postupak, a sukladno odredbi čl. 502. c ZPP-a.

U navedenim je odlukama ocijenjeno da se i kod ugovaranja valutne klauzule vezane uz švicarski franak tuženik nije pridržavao načela savjesnosti i poštenja, da se o ugovornim odredbama kojima se glavnica veže uz valutu švicarski franak nije pojedinačno pregovaralo, da tuženik nije vodio računa o interesima tužitelja kao potrošača i nije mu dao nužne i osnovne informacije o rizicima ugovaranja valutne klauzule u CHF, što je uzrokovalo znatnu neravnotežu među strankama na štetu tužitelja, da je tuženik, kao financijska ustanova, mogao i po redovnom tijeku stvari morao znati da je u budućem ugovornom razdoblju vraćanja kredita moguće očekivati bitne promjene u kretanju tečaja švicarskog franka, s obzirom na vrijeme sklapanja Ugovora i okolnosti, kako u gospodarstvu RH, tako i globalno, koji će izvjesno utjecati na tečaj CHF prema kuni u budućem razdoblju, da je tuženik takve informacije uskratio tužitelju pri pregovaranju i sklapanju Ugovora, radi čega je tužitelj bio onemogućen procijeniti ukupne rizike i ekonomske posljedice koje će za njega proizaći sklapanjem predmetnog Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima, vezano za visinu i obujam njegovih obveza i za iznos zaduženja za čitavo vrijeme trajanja Ugovora, da je priroda i specifičnosti valute švicarski franak poznata bankama, ali ne i prosječnom potrošaču koji ne raspolaže stručnim znanjem, a kako ga banke kao profesionalci o tome ni na koji način nisu informirale, potrošač nije i ne može biti svjestan rizika kojeg preuzima.

Stoga je odredbe čl. 1., 2. i 6. Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka u dijelu u kojem je ugovoreno kako se odobrava i stavlja na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti 21.372,09 CHF, obračunato prema srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita, u dijelu u kojem je ugovoreno kako se ovaj iznos kredita korisnik kredita obvezuje vratiti uz valutnu klauzulu s pripadajućim kamatama, u vrijeme i na način utvrđen ovim ugovorom, u dijelu kojim je ugovoreno kako je korisnik kredita dužan kreditoru u anuitetima platiti iznos kredita od 21.372,09 CHF i redovnu kamatu

10  Posl. broj: Ref 51P: P-2058/2019-17

u kunskoj protuvrijednosti obračunatu prema srednjem tečaju HNB na dan plaćanja te u dijelu kojim je ugovoreno kako korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF 253,48 te jednokratno 5.114,75 CHF, sve obračunatoj prema srednjem tečaju HNB važećem za CHF na dan plaćanja trebalo utvrditi ništetnom, jer su navedene odredbe utvrđene nepoštenima, pa su, u smislu odredbe 102. ZZP-a, te ugovorne odredbe ništetne te je odlučeno kao u t. II. izreke ove presude.

I temeljem ništetnih dijelova odredbi čl. 1., 2. i 6. Ugovora o valutnoj klauzuli u valuti švicarski franak, koje su nepoštene, a time i ništetne i bez pravnog učinka, kao i one o promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s jednostranom odlukom tuženika, tužitelj je stekao pravo od tuženika zahtijevati isplatu novčanih iznosa koje je isplatio temeljem ništetnih odredbi kojima je kao valuta uz koju je vezana glavnica ugovoren švicarski franak (CHF).

10. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko- knjigovodstveno vještačenje po vještakinji za knjigovodstvo i financije A. B., oecc na okolnost postojanja preplate (više plaćenog) po valuti i kamati, na način da iz iste bude vidljivo koliko je preplata po kamati, a koliko po valuti, u konačnici zbrojeno, kako po mjesecima, tako i u ukupnom zbroju, sve uspoređujući kredit sa početnom kamatnom stopom i početnim tečajem, u kunama, sa stvarno plaćanim iznosima anuiteta u kunama u konkretnom kreditu, odnosno da se iskaže koliko je tužitelj više platio prilikom prijevremenog zatvaranja kredita.

U pisanom nalazu i mišljenju od 12. ožujka 2021. sudski vještak je utvrdio da je korisniku kredita M. Š., kreditor Z. b. d.d., ugovorom od

16.07.2007,. odobrila kredit u iznosu od 21.372,09 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita te da je namjena kredita bila kupnja motornog vozila, a da je rok otplate iznosio 84 mjeseca te da je ugovorena kamatna stopa od 5,20 %. Kao način vraćanja ugovoren je povrat u 84 jednaka mjesečna anuiteta u kunskoj protuvrijednosti CHF 253,48 te jednom, posljednjem iznosu koji predstavlja ostatak vrijednosti kredita u kunskoj protuvrijednosti CHF 5.114,75 obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja. Kredit je isplaćen dana 23. srpnja 2007., tečaj isplate 4,382493, a početni anuitet je iznosio 253,48 CHF. U razdoblju od 16.07.2007. godine do 18.05.2011. godine tuženik u više navrata izmijenio kamatnu stopu u odnosu na početnu kamatnu stopu od 5,20 % godišnje, pa je tako kamatna stopa na dan 16.07.2007. iznosila 5,20 % a iznos mjesečnog anuiteta 253,48 CHF, na dan 01.10.2007. iznosila 6,10 % a iznos mjesečnog anuiteta 264,29 CHF, na dan 01.02.2008. iznosila 6,55 % a iznos mjesečnog anuiteta 269,58 CHF, na dan 01.07.2009. iznosila 7,55 % a iznos mjesečnog anuiteta 278,93 CHF. Vještak je iznio mišljenje da ukupna pretplata (više plaćeno) po kamati iznosila 5.020,54 HRK, a iznose po mjesecima je prikazao u Tablici 3. stupcu 16. vještva odnosno naveo je da je korisnik kredita zbog promjene kamatne stope platio kredita u više iznosu od 5.020,54 HRK nego bi platio da je kamatna stopa ostala nepromijenjena, bez utjecaja promjene tečaja. Nadalje je naveo da je ukupna pretplata (više plaćeno) po valuti u iznosu od 27.980,50 HRK te je iznose po mjesecima prikazao u tablici 4. stupcu 14. vještva, a što bi značilo da je korisnik kredita zbog promjene tečaja, utjecaja tečajne razlike platio više kredita u iznosu od 27.980,50 HRK nego bi platio da je tečaj ostao nepromijenjen, bez utjecaja promjene kamatne stope.

11. Glede istaknutog prigovora zastare koji je trebalo raspraviti, primijeniti je trebalo odredbu čl. 215. st. 1. ZOO-a prema kojoj zastara počinje teći prvog dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze.

11  Posl. broj: Ref 51P: P-2058/2019-17

Što se tiče istaknutog prigovora zastare, to je pravno pitanje kao posebno važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a imajući na umu izuzetno veliki broj individualnih parničnih postupaka koji se u RH vode o zahtjevima za restituciju onog dijela novčane tražbine kojeg su po ugovorima o potrošačkim kreditima isplaćene bankama na temelju nepoštenih ugovornih odredbi vezano za jednostranu i netransparentnu promjenjivost redovne stope ugovorene kamate o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, razmatrao Vrhovni sud RH u odluci Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. g. te je zauzeto slijedeće pravno mišljenje:

-pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju odredbe čl. 241. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (za zaštitu kolektivnih interesa potrošača). Prilikom donošenja takvog shvaćanja posebno se imalo na umu postojanje znatnih teškoća prilikom ostvarivanja restitucijskih zahtjeva iz ništetnih ugovora zbog toga što takvi zahtjevi zastarijevaju u relativno kratkom zastarnom roku od pet godina, neovisno o tome što se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi (čl. 328. ZOO- a). Dakle, u nedostatku posebnih zakonskih odredbi koje bi izričito uređivale prekid zastare zbog pokretanja postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava, a vodeći računa i o tome da potrošači mogu ostvariti djelotvornu pravnu zaštitu bez obzira na kratak restitucijski rok iz ništetnih ugovora i bez obzira na to što je odredbom čl. 140. ZZP-a propisano da pokretanje ili vođenje postupka radi zaštite kolektivnih interesa potrošača ne sprječava potrošača da protiv trgovca pokrene pojedinačni postupak radi zaštite svojih povrijeđenih subjektivnih prava, Vrhovni sud RH donio je zaključak da je vođenjem kolektivnog spora došlo do prekida zastare u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a jer u protivnom vođenje postupka kolektivne zaštite u opisanim okolnostima ne bi imalo smisla. Sud je imao na umu i sadržaj odredbe čl. 502. c ZPP-a o proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presude jer se prema ovoj odredbi fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom su prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava te je u takvom slučaju sud vezan za ta utvrđenja.

Kako je u navedenoj odluci Vrhovnog suda RH bila riječ o postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P 1401/12, kao što je to slučaj i u ovoj pravnoj stvari, utvrđenje Vrhovnog suda RH da je u tom predmetu odluka u povodu tužbe radi zaštite kolektivnih interesa postala pravomoćna 13. lipnja 2014. g. (a u odnosu na nepoštene odredbe o ugovaranju valutne klauzule u valuti CHF 14. lipnja 2018. g.) trebalo je u cijelosti prihvatiti i ocijeniti da je u ovoj parnici tužba od 10. svibnja 2019. g. podnesena unutar petogodišnjeg zastarnog roka iz odredbe čl. 225. ZOO-a, pa da je prigovor zastare tuženika neosnovan.

12. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka za financije i računovodstvo A. B. kao stručan, temeljit i objektivan te je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja prema izvršenom izračunu iz vještačenja, a kako je to i zatražio tužitelj podneskom od 07. lipnja 2021. kojim je smanjio tužbeni zahtjev, te je odlučeno kao u izreci presude pod točkom III.

13. Na dosuđeni iznos glavnice tužitelj je zatražio isplatu zatezne kamate koja teče od plaćanja svakog pojedinog anuiteta Ugovora o kreditu koji je anuitet sadržavao i više isplaćeni iznos radi obračuna po tečaju CHF na dan dospijeća i radi povišenja ugovorene kamatne stope, što je sud u cijelosti prihvatio.

12  Posl. broj: Ref 51P: P-2058/2019-17

Prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

Prema ocjeni ovog suda tuženik je potraživao od tužitelja iznose anuiteta Ugovora o kreditu obračunate prema tečaju CHF na dan dospijeća anuiteta te uvećane za kamatu koja je obračunavana primjenom promjenjive kamatne stope znajući da se radi o primjeni nepoštenih ugovornih odredbi i stoga ništetnih pa tužitelju zatezna kamata na svaki pojedini iznos razlike zbog primjene valutne klauzule u CHF i radi više naplaćene kamate od početno ugovorene pripada od dana uplate odnosno stjecanja od strane tuženika, pri čemu je kamata određena pozivom na odredbu čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a.

14. Tužitelju je, tako, trebalo priznati trošak sastava tužbe, podnesaka od 19. siječnja 2021. i 07. lipnja 2021., zastupanja na ročištima od 10. veljače 2021. i 12. srpnja 2021. u iznosu od po 1.250,00 kuna za svaku radnju sukladno odredbama Tbr.7.t.1., 8.t.1., 9.t.1., 42. i 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( „Narodne novine" broj: 142/12, 103/14 i 107/15), a što ukupno iznosi 6.250,00 kuna. pored ovoga tužitelju su nastali trošak sudske pristojbe tužbe u iznosu od 683,00 kuna te će mu nastati i trošak sudske pristojbe presude u iznosu od 680,00 kuna što je u skladu sa odredbama Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine" broj: 118/18) te Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine" broj: 53/2019). Tužitelju je, a s obzirom da tuženik nije prihvatio obračun dostavljen uz tužbu, nastao i trošak vještačenja u iznosu od 2.000,00 kuna pa je tako tužitelju odmjeren trošak u sveukupnom iznosu od 9.613,00 kuna. Na iznos parničnog troška tužitelj je zatražio isplatu zatezne kamate, koja mu, prema odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17), pripada od presuđenja do isplate, a kako je i dosuđeno u točki IV. izreke.

U Splitu, 25. kolovoza 2021.

S u t k i nj a

Irma Dujić,v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe.

Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa odluke.

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se odluka objavljuje, sud neće dostavljati odluku prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se odluka objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava odluke obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se odluka objavljuje. Ovjereni prijepis odluke stranka može preuzeti u sudskoj zgradi. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se odluka objavljuje, sud će istu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena.

DNA:1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika

3. spis