Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž-1005/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sucu Milošu Lojenu kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja zavod Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnici M. Ž., protiv tuženika C.o. d.d. Z., OIB: …, zastupani po M. D. po generalnoj punomoći Su-338/11, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Osijeku od 19. svibnja 2021. poslovni broj P-264/2020-6, 25. kolovoza 2021.,
p r e s u d i o j e
I. Prihvaća se žalba tužitelja i preinačuje se presuda Općinskog suda u Osijeku od 19. svibnja 2021. poslovni broj P-264/2020-6 te se sudi:
C.o. d.d. Z., OIB: … dužan je tužitelju zavodu Z. (OIB:…) platiti na ime naknade štete iznos od 27.690,04 kune (dvadeset i sedam tisuća šesto devedeset kuna i četiri lipe) sa zateznom kamatom od 6,30% godišnje počevši od dana podnošenja tužbe, odnosno određenom kamatnom stopom za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od 1 godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodište za tri postotna poena, pa do isplate kao i naknaditi prouzročene parnične troškove, a sve to u roku od 8 dana."
II. Rješenje poslovni broj P-264/2020-6 od 19. svibnja 2021. nije bilo predmet drugostupanjskog postupka.
Obrazloženje
1. Sud prvog stupnja donio je presudu čija izreka glasi:
„I/ Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:
"C.o. d.d. Z. ( OIB:…) dužan je tužitelju zavodu Z., (OIB:…) platiti na ime naknade štete iznos od 27.690,04 kune sa zateznom kamatom od 6,30% godišnje počevši od dana podnošenja tužbe, odnosno određenom kamatnom stopom za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od 1 godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodište za tri postotna poena, pa do isplate kao i naknaditi prouzročene parnične troškove, a sve to u roku od 8 dana."
2. Protiv prvostupanjske presude pravodobnu i dopuštenu žalbu podnio je tužitelj po punomoćnici zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da drugostupanjski sud presudu preinači i usvoji tužbeni zahtjev tužitelja, a sve kako je to navedeno u žalbenom prijedlogu.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je osnovana.
5. Prvostupanjski sud je u ovom sporu radi isplate nakon ocjene provedenih dokaza utvrdio slijedeće činjenice:
- da je osiguranica tužitelja stradala u prometnoj nesreći kao suvozač u vozilu koje je u momentu štetnog događaja bilo obvezno osigurano kod tuženika te da tužitelj potražuje naknadu štete koju je pretrpio isplatom invalidske mirovine osiguranici S. D. za razdoblje od 1.11.2017. do 30.4.2020. te da je taj iznos od 26.202,23 kn isplaćen 23.1.2018., a da se tuženik protivi tužbi i tužbenom zahtjevu za isplatu iznad iznosa od 30.360,35 kn
- da prema pravnom shvaćanju prvostupanjskog suda koje je podudarno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje: VSRH) broj Rev x-388/2018-2 od 25. kolovoza 2020. slijedi da je za odluku u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguratelja štetnika (ovdje tuženik) radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete zavodu odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja (prometne nezgode) te da se u konkretnom postupku primjenjuje odredba članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 - dalje: ZOOP) i to stavak 1. koji članak propisuje da je društvo za osiguranje obvezno zavodima (ovdje tužitelj) nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika, a sve kako je to navedeno u obrazloženju prvostupanjske presude.
6. Pravni pristup prvostupanjskog suda i primjena materijalnog prava su pogrešni i tužitelj je to osnovano osporio u žalbi.
7. U žalbi se tužitelj osporavajući pravilnost primjene materijalnog prava poziva na pravnu praksu koja je navedena u žalbi, te tvrdi da su za štetu koja je za tužitelja nastala zbog ispunjenja obveze isplate mirovine osiguranika stradalo po štetnom događaju za koji je odgovoran osiguranik osiguratelja (kao u konkretnoj parnici) mjerodavni propisi o mirovinskom i invalidskom osiguranju koji su bili na snazi u vrijeme donošenja odluke kojom su korisnicima priznata prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja, a sve kako je to navedeno u žalbi tužitelja. Preciznije, u žalbi tužitelj tvrdi da su za zatraženu isplatu od 27.690,04 kn upravo mjerodavne odredbe prije citiranog Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13, 151/14, 33/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19 – dalje: ZMO) i nije u pravu tuženik pozivajući se na odredbe ZOOP kao pravni temelj isplate naknade štete (članak 27. stavak 2. tog zakona).
8. Prema pravnom stavu ovog suda (presuda broj Gž-247/21-2 od 10. lipnja 2021.) u ovom sporu valja primijeniti odredbe ZMO koji je bio na snazi u trenutku nastanka štete. Prema važećoj odredbi članka 161. stavak 1. ZMO Zavod, ovdje tužitelj, ima pravo zahtijevati naknadu štete koju predstavljaju novčana davanja na teret mirovinskog osiguranja, a prema stavku 2. te odredbe naknadu stvarne štete predstavljaju novčana davanja isplaćena na osnovu priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu te prema odredbi članka 162. stavak 1. ZMO Zavod ima pravo zahtijevati naknadu te štete od osobe koja je uzrokovala smanjenje radne sposobnosti, gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe i na temelju članka 164. stavak 1. ZMO takvu naknadu ima pravo zahtijevati i izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici odnosno korisnici motornog vozila bili osigurani od odgovornosti za štetu. Dosljedno tome, a tumačeći i stav iznesen u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske u Odluci broj Rev-1757/2012-2 od 10. srpnja 2018. za štetu koja za tužitelja nastaje zbog ispunjenja obveze isplate mirovine osiguranika stradalog u štetnom događaju (kakav je bio i štetni događaj u kojem je oštećena S. D.) mjerodavni su propisi mirovinskog osiguranja koji su bili na snazi u vrijeme isplata obveza o osnovi priznatih prava. Kada je prema stanju spisa predmeta i ispravama u spisu predmeta od strane ovdje tužitelja isplata izvršena u razdobljima od 1.11.2017. do 30.4.2020. ili ukupno 58.050,39 kn, to je prema izloženom pravnom stavu ovog suda koji slijedi iznesene pravne stavove Županijskog suda u Varaždinu, te Vrhovnog suda Republike Hrvatske, valjalo preinačiti pobijanu prvostupanjsku presudu obzirom na razdoblje isplate navedenih novčanih davanja od strane tužitelja što se niti ne osporava u samom postupku, te na ovaj način priznati i daljnju isplatu iznosa od 27.690,04 kn što neosnovano osporava tuženik u ovom postupku.
9. Bitne povrede parničnog postupka, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19 – dalje u tekstu: ZPP) nisu počinjene, sve činjenice bitne za sudsku odluku su utvrđene, osim što je, kako je i prije izloženo, zbog pogrešnog pravnog pristupa pogrešno primijenjeno materijalno pravo kada je prvostupanjski sud primijenio odredbe citiranog ZOOP, a ne mjerodavne odredbe ZMO u važećem razdoblju izvršene isplate (1.3.2017. do 30.4.2020.).
10. Slijedom navedenih razloga prvostupanjska presuda je preinačena na temelju članka 373. stavak 1. točka 3. ZPP-a budući su osnovani žalbeni razlozi u okviru pogrešne primjene materijalnog prava. Troškove postupka tužitelj nije tražio, kako troškove prvostupanjskog postupka, tako niti troškove žalbe i o tome ovom drugostupanjskom presudom nije odlučivano.
Koprivnica, 25. kolovoza 2021.
Sudac
Miloš Lojen v. r.