Poslovni broj Gž-1232/2021-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu po sudcu tog suda Marku Pribisaliću, kao sudcu pojedincu, u građanskopravnoj stvari tužiteljice S. G. J. iz M., OIB: ..., koju zastupa punomoćnica S. W., odvjetnica u M., protiv tuženika J. G. pok. J. iz M., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik A. B., odvjetnik u M., radi smetanja posjeda, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv rješenja Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj Psp-13/2020-17 od 27. svibnja 2021., dana 25. kolovoza 2021.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj Psp-13/2020-17 od 27. svibnja 2021.

II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je kako slijedi:

"I. Time što je dana 12. srpnja 2020., na nekretninama označenim u vještvu vještaka geodetske struke dipl. ing. M. V., koje vještvo je sastavni dio ovog rješenja, kao dio čest. zem. 12879/1 k.o. M. (nova izmjera) u skici lica mjesta označena kao lik A,B,C,Y,A površine 1 m[2] , koji predstavlja dio čest. zem. 5013/12 k.o. M. (stara izmjera), dijela čest. zem. 4215/2 k.o. M. (nova izmjera) u skici lica mjesta označena kao lik C,D,E,F,G,H,I,T,U,V,W,X,Y,C površine 29 m[2] , koji predstavlja dio čest. zem. 5013/11 k.o. M. (stara izmjera), te dio čest. zem. 4215/2 k.o. M. (nova izmjera) u skici lica mjesta označena kao lik I,J,K,L,M,N,O,P,Q,R,S,T,I površine 29 m[2] koji predstavlja dio čest. zem. 5013/5 k.o. M. (stara izmjera), tuženik sprječavao tužiteljicu u posjedu prava prolaza preko tih nekretnina do svoje parcele (čest. zem. 4218 k.o. M.), počinio je čin smetanja posljednjeg mirnog posjeda prava prolaza tužiteljice, pa je dužan uspostaviti ranije posjedovno stanje na način da će tužiteljici omogućiti prolazak pješice dijelom betonske i utabane staze i to baš onim dijelom nekretnina označenim u vještvu vještaka geodetske struke dipl. ing. M. V. označen likom A,B,C,D,E,F,G,H,I,J,K,L,M,N,O,P,Q,R,S,T,U,V,W,X,Y,A površine 59 m[2] , koje vještvo je sastavni dio ovog rješenja i ubuduće se kaniti svakog takvog ili sličnog smetanja posjeda prava prolaza tužiteljice, sve u roku od 15 dana.

II. Dužan je tuženik nadoknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 6.800,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama po stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 i 78/15) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 % poena, a koje kamate teku od presuđenja do isplate, a sve u roku od 15 dana."

2. Protiv navedenog rješenja žali se tuženik pobijajući tu odluku u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), predlažući rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak, odnosno rješenje preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti.

3. U odgovoru na tuženikovu žalbu, tužiteljica se usprotivila žalbenim navodima predlažući žabu obiti kao neutemeljenu i potvrditi pobijano rješenje.

4. Žalba nije osnovana.

5. Suprotno navodima iz žalbe, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, a niti koja druga bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a pa se zakonitost i pravilnost prvostupanjskog rješenja može ispitati.

6. Predmet spora i u ovom žalbenom stadiju postupka je tužiteljičin zahtjev za posjedovnom zaštitom i to zaštitom posjeda prava stvarne služnosti na poslužnoj nekretnini označenoj kao čest. zem. 4215/2 k.o. M. i čest. zem. 4215/2 k.o. M., omogućavanjem prolaska pješice dijelom betonske i utabane staze, onim dijelom nekretnina označenim u vještačenju vještaka mjeritelja dipl. ing. M. V. likom A,B,C,D,E,F,G,H,I,J,K,L,M,N,O,P,Q,R,S,T,U,V,W,X,Y,A, površine 59 m[2] .

7. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane odluke, prema stanju u spisu, prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio slijedeće:

- kako tužiteljica navodi da je mirna posjednica dijela nekretnine položene u konkretnom slučaju M., označene kao kat. čest. zem. 4215/2 te da je dio te nekretnine koristila na način što je prolazila do svoje parcele (čest. zem. 4218 k.o. M.) i to uz pomoćni objekt u tuženikovu vlasništvu, a otkako je tuženik prije šest ili sedam godina izvadio jedan red mandarina, kako prolazi sredinom te tuženikove zemlje do svoje zemlje, dok tuženik tvrdi kako je tužiteljice uvijek do svoje zemlje "išla K. z.", koja nekretnina se nalazi s južne strane u odnosu na njegovu nekretninu,

-kako je u postupku izveden dokaz očevidom na predmetnoj nekretnini 13. studenoga 2020., da je tužiteljica pokazala mjesto gdje se nalazi tuženikova nekretnina, dok se "dalje u produžetku" nalazi njezina nekretnina, navodeći kako je prolazila preko tuženikove nekretnine, i to od ... ulice pa pored tuženikove garaže, odmah uz betonski zidić, koji dijeli tuženikovu nekretninu od susjedne nekretnine, kako je prolazila "s karijolom" u kojoj je vozila alatke, da se na ovom dijelu tuženikove nekretnine nalaze dva reda mandarina, dok se na nekretnini tužiteljice nalaze voćke krušaka, kajsija, trešanja i smokvi, da je uz navedeni betonski zidić vidljiva utabana staza, a nekretnina koja se nalazi južno u naravi je "ledina" preko koje se također vidi utabana staza,

- kako je u nalazu i mišljenju od 14. siječnja 2021. sudski vještak mjeritelj M. V. identificirao predmetnu nekretninu, sačinio skicu lica mjesta na kojoj je prikazao stvarno stanje predmeta spora na dan očevida, predmet spora nalazi se u M., u naravi je dio betonske i utabane staze, na Skici lica mjesta označen je likom:

A,B,C,D,E,F,G,H,I,J,K,L,M,N,O,P,Q,R,S,T,U,V,W,X,Y,A površine 59 m[2] , a sastoji se od: dijela k.č. 12879/1 k.o. M. (nova izmjera) na Prilogu 1. - Skici lica mjesta označena kao lik A,B,C,Y,A površine 1 m[2] , koji predstavlja dio čest. zem. 5013/12 k.o. M. (stara izmjera), dijela k.č. 4215/2 u k.o. M. (nova izmjera) na Prilogu 1. - Skici lica mjesta označena kao lik C,D,E,F,G,H,I,T,U,V,W,X,Y,C površine 29 m[2] , koji predstavlja dio čest. zem. 5013/11 k.o. M. (stara izmjera) te dijela k.č. 4215/2 k.o. M. (nova izmjera) na Prilogu 1. - Skici lica mjesta označena kao lik I,J,K,L,M,N,O,P,Q,R,S,T,I površine 29 m[2] koji predstavlja dio čest. zem. 5013/5 k.o. M. (stara izmjera),

- kako iz službene zabilješke MUP-a RH, Policijske postaje M. od 12. srpnja 2020. proizlazi da su policijski službenici došli u ... ulicu u M. po pozivu tužiteljice, radi onemogućavanja prolaza na njezinu zemlju, kako su obavili razgovor sa strankama te su uzeli izjave od tužiteljice, tuženika i tuženikovog sina J. G.,

- kako iz iskaza svjedoka svjedoka H. Ć., tužiteljičina rođaka, proizlazi zaključak da je tužiteljica u posjedu zemljišta na kojem je jedan red voćaka, kako je prije i 20-ak godina kosio po zahtjevu majke tužiteljice nekretninu koja se nalazi "prema jugu" u odnosu na tuženikovu nekretninu, kako posljednje 3 do 4 godine nema nikakvih saznanja kud tužiteljica prolazi do svoje zemlje, a zna da je nekada davno prolazila ovim putem koji je održavao i kosio,

- kako je svjedokinja D. B., koja nije sa strankama u srodstvu, navela da živi u neposrednoj blizini ovih nekretnina, da tužiteljica ima u posjedu voćnjak koji se nalazi "ispod" tuženikove nekretnine i vidjela je tužiteljicu kako dolazi u taj svoj voćnjak, s desne strane tuženikove nekretnine, pored ploče gdje sada piše "privatno vlasništvo", a nije nikada vidjela da bi tužiteljica nekim drugim putem dolazila do tog svog voćnjaka i nije čula da bi netko ranije tužiteljicu spriječio u prolasku do voćnjaka, a svjedokinja tu živi od 1994. godine, kao i da je prije otprilike godinu dana došla na zemlju tužiteljice i prolazila je putem "uz zemlju K." i zemlju za koju ne zna u čijem je vlasništvu, položenu s druge strane,

- kako iz iskaza svjedoka Z. G., tuženikove supruge, proizlazi da tužiteljica ima voćnjak koji se nalazi "ispod njihove zemlje", viđala je tužiteljicu kada je išla do svoga voćnjaka, ali ne često i tada bi prolazila "zemljom do njihove zemlje", odnosno s lijeve strane i dolje pravo do svoje zemlje, kao i da je tužiteljica prošla do svog voćnjaka jedan put i to možda tjedan ili dva dana prije nego što je uredovala policija, i tada joj se obratio njezin muž, a svjedokinja nije bila nazočna događaju,

- kako je svjedok J. G., tuženikov sin, naveo da su on i otac tužiteljici rekli kako ne može prolaziti njihovom stazom, jer je ona godinama prolazila drugim putem na svoju zemlju, da tada nije bilo nikakvog sukoba, ali je ona zvala policiju, a prije toga je vidio tužiteljicu kako je išla na svoju zemlju, ali drugom zemljom koja je s lijeve strane uz zemlju njegovog oca, gledano s puta i nikada je nije vidio da bi prošla ovom zemljom njegovog oca,

- kako je tuženikova sestra, svjedokinja Z. P. navela da nikada nije vidjela tužiteljicu da bi išla, niti kuda je išla do svog voćnjaka gledajući od asfaltnog puta, kako do njezina voćnjaka ima put preko K. z. kuda je i ona išla dok je živjela u toj kući, a drugi put je "mrginj između tuženika i Ć.",

- kako je tuženikova nevjesta, svjedokinja A. G. navela da se udala za tuženikovog sina 2016. godine, da je viđala tužiteljicu dok je išla na ovu zemlju putem s lijeve strane njihove garaže, a u zadnje vrijeme je odlučila "ići s desne strane od garaže", kao i da je prolazila samo 2-3 puta prije uredovanja policijskih službenika,

- kako iz iskaza svjedokinje M. T., koja nije u srodstvu sa strankama, proizlazi da je bila podstanar u ... ulici i bila prvi susjed stranaka do 2015. godine, dok je tu živjela da je viđala tužiteljicu kako ide "u čizmama K. z.", koja se nalazi s lijeve strane tuženikove garaže gledano s asfaltnog puta, a nikada je nije vidjela da bi prolazila desnom stranom "od garaže",

- kako je svjedokinja M. P., tužiteljičina sestra, navela da je živjela u ... ulici u M. do unatrag 15-ak godina i kako su "cijeli život" išli do predmetnog voćnjaka pravcem koji je "išao uz mrginj pa do voćnjaka", unatrag sedam godina tuženik da je izvadio srednji red naranača koje su bile posađene na njegovoj zemlji pa oni nakon toga prvi dio puta od asfalta i dalje idu "uz mrginj", a nakon toga idu niz tuženikovu zemlju onim dijelom gdje je bio izvađeni red naranača, kao i kako im "je dozvoljeno" ići tim putem jer je to tuženik rekao njezinoj sestri,

kako tužiteljica u iskazu navodi da je cijeli život išla do svoje zemlje pored tuženikove garaže "uz među pa kroz mandarine", kako je to trajalo godinama i nitko nikoga nije smetao, jer tuženik ima svoj vinograd "ispod" njezine zemlje pa i on do svoga vinograda prolazi njezinom zemljom, kako tuženiku nije dopustila otvoriti prozor prema njezinoj stazi i potom joj je tuženik rekao kako neće proći ovim zemljištem, a kasnije je tuženik i na svoju garažu stavio ploču s napisom da je zabranjen prolaz, kao i da tuženik prolazi cijelim dijelom preko njezine zemlje "uz mrginj" kada ide do svog vinograda,

- kako iz tuženikova iskaza proizlazi da su tužiteljica, njezina sestra pa i njezina majka uvijek išle do svoje zemlje K. z., kako je prije 5-6 godina izvadio jedan red svojih mandarina, ali iz razloga što su mandarine bile pregusto zasađene, tužiteljicu da je prvi put vidio kako je prošla do svoje zemlje dva tjedna prije ovog događaja kada je bila policija i to je prošla sjevernim dijelom njegove garaže te joj je rekao da tu nije nikada prolazila i kako tuda nije put, a nakon dva tjedna ponovno je tužiteljica prošla sjevernom stranom i kada se vraćala nisu joj dopustili proći pa su na mjesto događaja izišli policijski službenici.

8. Imajući u vidu navedena utvrđenja, prvostupanjski sud je zaključio kako je tužiteljica bila u posjedu "prava prolaza" putem preko tuženikovih nekretnina do svoje nekretnine i to dijelom betonske i utabane staze, kako je to prikazano u nalazu sudskog vještaka M. V., da iz iskaza svjedokinje D. B., koji sud ocjenjuje preciznim i vjerodostojnim, kao i iz iskaza M. P., proizlazi kako je tužiteljica prolazila do svoje zemlje pored tuženikove garaže uz zid-među pa dalje "kroz mandarine", da to što je tužiteljica nekada prolazio i "tzv. K. z." nije od značaja u ovom postupku, jer je tužiteljica bila u posljednjem mirnom posjedu prava prolaza stazom preko tuženikove nekretnine, kako tuženik nije osporio činjenicu da je spriječio i zabranio tužiteljici prolaz preko njegove nekretnine te stavio na garažu "tablu da je zabranjen prolaz" te stoga sud zaključuje kako je tužiteljica prolazila tuženikovom zemljom, odnosno bila u posjedu prava prolaza pješice do svoje nekretnine, jer u protivnom ne bi bilo razloga za zabranu prolaza i stavljanje takve ploče, pa da tužiteljica ima pravo na posjedovnu zaštitu u smislu odredaba Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje: ZVDSP) te je tužbeni zahtjev u cijelosti prihvaćen.

9. Navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda imaju osnovu u sadržaju dokaza provedenih u postupku, a koje dokaze je sud prvog stupnja u bitnom pravilno cijenio u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a i o čemu prvostupanjsko rješenje sadrži prihvatljive razloge.

10. Člankom 21. stavak 1. ZVDSP-a propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. Iz članka 22. stavak 1. ZVDSP-a proizlazi da je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kako je bilo u času smetanja te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. Iz stavka 2. i 3. tog članka proizlazi kako sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu, a pravo na poduzimanje posjedovnih čina smije se isticati i o njemu se smije raspravljati jedino u vezi s prigovorom da oduzimanje, odnosno smetanje posjeda nije bilo samovlasno.

11. Člankom 16. stavak 1. ZVDSP-a propisano je da kad posjednik jedne nekretnine jednostrano učini glede nekretnine koju drugi posjeduje nešto što taj ne bi trebao trpjeti, a taj to ipak otrpi, posjednik prve nekretnine je time u korist te nekretnine, kao povlasne, izvorno stekao posjed prava stvarne služnosti na drugoj nekretnini kao poslužnoj. U smislu članka 29. stavak 2. istog Zakona posjed prava ne prestaje samim neizvršavanjem sadržaja prava stvarne služnosti dok ga njegov posjednik može izvršavati ako to želi, ali prestaje kad posjednik poslužne nekretnine prestane činiti što je dotada činio, prestane trpjeti da se i dalje izvršava sadržaj prava služnosti na njegovoj nekretnini, odnosno prestane propuštati što je do tada propuštao, ako posjednik prava ne ostvari zaštitu svoga posjeda.

12. Člankom 441. ZPP-a propisano je:

Raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničit će se samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

13. Dakle, čin smetanja posjeda je takav čin kojim se samovlasno mijenja postojeće posjedovno stanje, faktična vlast na stvari i to uznemiravanjem posjednika u posjedu ili oduzimanjem posjeda i samo u slučaju takvog smetanja posjednik ima pravo na posjedovnu zaštitu.

14. U konkretnom slučaju, kako je već navedeno, prvostupanjski sud je iz rezultata dokaznog postupka u bitnom zaključio kako je tužiteljica preko tuženikovih nekretnina prolazila pješice do svoje nekretnine, odnosno kako je bila u posjedu prava stvarne služnosti na tuženikovoj nekretnini kao poslužnoj, jer je prolazila putem preko tuženikovih nekretnina do svoje nekretnine dijelom betonske i utabane staze, kao i da nije sporna činjenica kako je tuženik 12. srpnja 2020. spriječio i zabranio tužiteljici prolaz preko njegove nekretnine. Ovakva činjenična utvrđenja u bitnom prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer ona proizlaze iz izvedenih dokaza, a žalitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda.

15. Dakle, tužiteljica može s uspjehom u ovom parničnom postupku zahtijevati posjedovnu zaštitu jer je u postupku utvrđeno kako je bila u posjedu prava stvarne služnosti na nekretnini koja je u tuženikovu posjedu, kao poslužnoj. Glede navoda žalitelja koji se svode na to da tužiteljica ne bi bila posljednji mirni posjednik predmetne nekretnine (odnosno posjednik prava služnosti) valja istaći kako je prvostupanjski sud iz rezultata dokaznog postupka pravilno utvrdio da je tužiteljica koristila predmetni dio nekretnine dugi niz godina te je utvrdio i na koji način je ostvarivala svoj posjed prava služnosti, a pritom je taj sud naveo i razloge zbog kojih je prihvatio kao vjerodostojan iskaz svjedokinje D. B. Koje će dokaze prihvatiti, odnosno koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje prvostupanjski sud prema svom uvjerenju sukladno članku 8. ZPP-a, a tuženik nije doveo u sumnju pravilnost navedenih zaključaka prvostupanjskog suda. Ne radi se o "paušalnoj i selektivnoj" ocjeni dokaza, kako to očito pogrješno drži tuženik, u okolnostima kada sud poklanja vjeru iskazu jednog svjedoka (koji svjedok nije u srodstvu sa strankama i očito nema razloga biti pristran) pravilno dovodeći u svezu taj iskaz s ostalim rezultatima dokaznog postupka i u tom pogledu nije odlučno pitanje možebitnih različitih navoda drugih svjedoka i to onih koji su u rodbinskom odnosu sa strankama i samim time zainteresirani za ishod postupka.

16. Glede žalbenih navoda treba istaći i kako tuženik u ovom žalbenom stadiju postupka u bitnom osporava navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, međutim gubi iz vida kako je prvostupanjski sud sve odlučne činjenice pravilno utvrdio iz rezultata provedenoga dokaznog postupka. Tuženik nije dokazao svoje navode prema kojima bi zabranom tužiteljici prolaska predmetnom nekretninom postupao u okviru i u granicama dopuštene samopomoći, a teret dokaza tih odlučnih, a među strankama prijepornih činjenica leži na tuženiku. Neutemeljeno tuženik navodi i da prvostupanjski sud ne bi utvrdio je li posjed predmetnog prava tužiteljice postao miran, odnosno koliko puta bi ona prošla poslužnom (njegovom) nekretninom i je li prolazila drugom nekretninom, jer je prvostupanjski sud navedene činjenice utvrdio iz iskaza svjedokinje D. B. pa utvrdio i kako tužiteljica predmetno pravo na poslužnoj nekretnini koristi još od 1994. godine. Pritom valja jasno navesti i kako se u ovom postupku radi smetanja posjeda prava služnosti raspravlja isključivo o stanju posjeda i nastalom smetanju, a isključeno je raspravljanje o samom pravu na posjed prava služnosti i o pravnoj osnovi, što može biti predmet odlučivanja u možebitnom nekom drugom sudskom postupku. Konačno, u pogledu žalbenih navoda koji se odnose na utvrđenje kako nekretnina koja je nedvojbeno u posjedu tužiteljice (označena kao kat. čest. zem. 4218 k.o. M.) ne postoji u katarskom operatu (već da postoji nekretnine označena kao čest. zem. 4218/1 k.o. M.) treba navesti kako se ne radi o bitnoj povredi odredaba postupka na koju ukazuje žalba, a navedena oznaka ne čini bitni sastojak odluke, s obzirom da je nekretnina koja je predmet spora dostatno identificirana, a takva identifikacija među strankama nije niti sporna.

17. Prvostupanjska odluka o troškovima postupka donijeta je pravilnom primjenom članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/15, 103/14, 144/14 i 107/15).

18. Iz navedenog proizlazi kako je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev prihvatio. Stoga je, postupajući temeljem članka 380. točka 2. u svezi s člankom 368. stavak 1. ZPP-a, trebalo žalbu odbiti kao neutemeljenu i potvrditi prvostupanjsku odluku.

19. Tuženikov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan jer tuženik nije uspio u žalbenom stadiju postupka.

20. Zbog navedenog je odlučeno kao u izrijeci ovog rješenja.

Split, 25. kolovoza 2021.

Sudac:

Marko Pribisalić, v. r.