Poslovni broj 46 P-811/2017-62

Republika Hrvatska

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji tog suda Nevi Lukin, u pravnoj stvari tužitelja N. K.-I. iz D., B. J. J. …, OIB: …,

zastupanog po punomoćnicima iz O. d. O. i p… d.o.o. D.,

V. …, protiv tuženika ad.1 D. D. iz D., T. …,

OIB: …, zastupanog po punomoćniku A. K., odvjetniku u D.,

K. T. …, i tužene ad.2 K. D. iz D., T. … , OIB: …, radi činidbe, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 07. srpnja 2021. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika ad.1 te izočnosti uredno pozvane tužene ad.2, 24. kolovoza 2021. javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženicima, o svom trošku i po pravilima građevinske struke, zatvoriti vrata na istočnom zidu prizemlja zgrade oznake čest. zgr. … upisane u zk. ul. … k.o. G. koja su označena crvenom strelicom i zaokružena crvenom bojom na stranici 7 Izvješća o graditeljskom vještačenju stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina A. M. od 18. veljače 2019. kao sastavnog dijela ove presude, do visine nekadašnjeg prozora kako je to prikazano na stranici 6 Izvješća o graditeljskom vještačenju stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina A. M. od 18. veljače 2019. kao sastavnog dijela ove presude, u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Nalaže se tuženicima po osnovi naknade troškova ovog parničnog postupka isplatiti iznos od 11.986,55 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 24. kolovoza 2021. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika ad.1 za naknadu parničnih troškova u iznosu od 6.562,50 kn kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj N. K. I. iz D. (dalje: tužitelj) 13. rujna 2017. sudu podnosi tužbu protiv tuženika D. D. (dalje: tuženik ad.1) i K. D. (dalje: tuženik ad.2) u kojoj navodi da su stranke vlasnici posebnih dijelova zgrade oznake čest. zgr. … upisane u zk. ul. … k.o. G.. Među njima da se vodi druga parnica u kojoj da je proveden očevid na označenoj nekretnini uz sudjelovanje građevinskog vještaka Z. N., koja da parnica nije od utjecaja na ovu već da se vještvo izrađeno za potrebe te parnice uzima kao konstatacija stvari i položaja u prostoru. Tuženici da su u svibnju 2017. bez ičije suglasnosti na nosivom zidu označene zgrade, istočnom zidu u nivou prizemlja od postojećeg prozora probili vrata do nivoa poda. U vještvu Z. N. ta da su vrata označena u Prilogu br. 2, a tužitelj da ih je u tom Prilogu br. 2. označio žutom bojom. Radovi na fasadi i nosivim dijelovima zgrade poput otvaranja prozora i pretvaranja prozora u vrata da su izvanredni poslovi za koje da je prema čl. 87. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima potreban pristanak svih suvlasnika. Kako tužitelj nije tuženicima dao suglasnost za probijanje vrata od postojećeg prozora, isti da je aktivno legitimiran tražiti uspostavu prijašnjeg stanja zatvaranjem vrata do nivoa prozora poradi čega tužitelj predlaže sudu naložiti tuženicima da o svom trošku i po pravilima građevinske struke zatvore vrata na istočnom zidu prizemlja zgrade označene kao čest. zgr. … zk. ul. … k.o. G., kako je to označeno žutim na Prilogu 2 vještva građevinskog vještaka Z. N. od 26. rujna 2008. do visine nekadašnjeg prozora.

2. U odgovoru na tužbu dostavljenom sudu 24. listopada 2017. tuženici prvotno ističu prigovor označenoj vrijednosti spora kao previsokoj, čime da se nepotrebno stvaraju odvjetnički i sudski troškovi, predlažući da sud vrijednost predmeta spora označni na najviše 10.000,00 kn. Opreza radi ističu prigovor zastare. Nadalje, ističu i prigovor promašene pasivne legitimacije i prigovor nedostatka aktivne legitimacije jer da tužitelj nije jedini suvlasnik predmetne nekretnine kao i jer tuženici nisu jedini suvlasnici nekretnine, što da znači da je tužitelj trebao tužbom obuhvatiti sve suvlasnike predmetne nekretnine, dodajući da iz tužbenog zahtjeva nije jasno na koju se nekretninu točno tužbeni zahtjev odnosi. Tužbeni zahtjev da je neodrediv, vještvo koje tužitelj označava da ne može biti sastavni dio presude kako to tužitelj traži, a tužbeni zahtjev da nije određen u dijelu što to točno tuženici trebaju napraviti. Postupati po željama tužitelja da nije obveza tuženika koji da uživaju pravo vlasništva kao nepovredivo pravo zajamčeno Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i Ustavom Republike Hrvatske te Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Zbog navedenog predlažu odbaciti tužbu, a ukoliko sud ne odbaci tužbu, navode da je tuženi zahtjev neosnovan iz razloga što da se zid zgrade ne nalazi na posebnim dijelu nekretnine tužitelja, jer da se ne radi o nosivom zidu te jer da promjene na istom ne utječu na izgled ni stabilnost zgrade, zatim jer da je zahvat izvršen na posebnom dijelu nekretnine koji propada tuženicima, da se ne radi o zajedničkom dijelu nekretnine, jer da zahvat ne smeta tužitelja u korištenju nekretnine niti zajedničkih dijelova nekretnine, jer da za taj zahvat nije tuženicima bila potrebna ničija suglasnost niti pristanak te jer da izvedeni zahvat ne predstavlja izvanredni posao. Citirajući odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima o pravu vlasništva i o vlasništvu posebnog dijela nekretnine, tuženici ističu da uspostava vlasništva posebnog dijela nekretnine stvara određena isključiva prava etažnom vlasniku na onom dijelu nekretnine na kojem je osnovano, čime da je ovaj oblik vlasništva izjednačen s pravom samovlasništva na stvari osim što etažni vlasnik mora svoje pravo vlasništva na posebnim dijelu izvršavati obazrivo poštujući ista takva prava drugih vlasnika posebnih dijelova nekretnine, u svezi čega ističu odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 502/2007. Smatraju da tužitelj ovom tužbom pokušava ograničiti njihovo pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini te predlažu odbiti tužbeni zahtjev.

3. Povodom prigovora tuženika da je u tužbi označena vrijednost predmeta spora na iznos od 200.001,00 kn suviše visoko određena, sud je temeljem čl. 40. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 122/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, dalje: ZPP) na pripremnom ročištu 30. listopada 2018. donio rješenje kojim je vrijednost predmeta spora odredio na iznos od 10.000,00 kn, kao prvo ocijenivši da je 200.001,00 kn kao vrijednost činidbe zatvaranja vrata na vanjskom zidu zgrade do visine nekadašnjeg prozora pretjerano visoka te kao drugo ocijenivši da iznos od 10.000,00 kn predstavlja vjerojatniju novčanu vrijednost građevinskih radova činidbe koja je predmet tužbenog zahtjeva.

4. U odnosu na navod tuženika da iz tužbenog zahtjeva nije jasno na koju se nekretninu točno odnosi tužbeni zahtjev te da nije jasno određeno što to točno tuženici trebaju napraviti, a što je u biti prigovor neurednosti tužbe, sud ističe kako je takav navod neosnovan budući je kao i u činjeničnom opisu tužbe tako i u samom tužbenom zahtjevu jasno označeno da je predmet spora činidba zatvaranja probijenih vrata do razine ranije postojećeg prozora na istočnom zidu zgrade oznake čest. zgr. … upisane u zk. ul. … k.o. G. čime je tužitelj u tužbenom zahtjevu kao prvo, jasno označio na koju se točno nekretninu odnosi predmetni tužbeni zahtjev te kao drugo, jasno naveo činidbu izvršenje koje traži od tuženika. Poradi navedenog, neosnovano tuženici predlažu odbaciti tužbu zbog neodređenosti tužbenog zahtjeva odnosno neurednosti tužbe.

5. S obzirom je predmet tužbenog zahtjeva činidba izvršenje koje tužitelj zahtjeva kao suvlasnik nekretnine od tuženika kao drugih suvlasnika te nekretnine u pogledu nekretnine s osnova svog prava vlasništva, to je neosnovan i prigovor zastare koji tuženici ističu budući za predmetno traženje tužitelja nema propisanog zastarnog roka, odnosno, budući predmetno traženje tužitelja ne zastarijeva.

6. Neosnovano tuženici tvrde i to da je tužitelj tužbom trebao obuhvatiti sve suvlasnike predmetne nekretnine budući je i samo jedan od suvlasnika nekretnine ovlašten postaviti zahtjev za zaštitu svog prava suvlasništva od radnji onih suvlasnika nekretnine koji, prema ocjeni tužitelja, neovlašteno narušavaju njegovo pravo suvlasništva, u ovom slučaju promjenama na vanjskom zidu zgrade kao nekretnine u suvlasništvu. Ne radi se u ovom slučaju o zahtjevu na predaju na koju se na odgovarajući način primjenjuju pravila o nedjeljivim obvezama.

7. U podnesku dostavljenom 17. kolovoza 2020. tužitelj, ovo nakon što je zaprimio nalaz i mišljenje stalnih sudskih vještaka izrađeno temeljem provedenog očevida na predmetnoj nekretnini, uređuje tužbu na način da precizira položaj vrata zatvaranje kojih traži prema tome kako su ta vrata označena u vještvu građevinskog vještaka A. M. od 18. veljače 2019. i na način da precizira položaj nekadašnjeg prozora do visine kojeg se traži zatvaranje vrata prema tome kako je taj prozor prikazan u vještvu građevinskog vještaka A. M. od 18. veljače 2019. Ocijenivši da je na takav način tužitelj isključivo pobliže precizirao položaj vrata uklanjanje kojih traži i visinu prozora do koje traži uklanjanje vrata, odnosno da takvom intervencijom u tužbeni zahtjev nije niti promijenjena istovjetnost zahtjeva niti je postojeći zahtjev povećan niti je istaknut drugi zahtjev uz postojeći, sud isto nije smatrao preinakom tužbe već dopuštenim preciziranjem tužbenog zahtjeva sukladno zaprimljenom nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka izrađenog za potrebe ovog spora. Osim toga, ovakvo je preciziranje tužbenog zahtjeva svrsishodno i za potrebe moguće ovrhe odluke suda te služi zaštiti prava i interesa obiju stranaka.

8. U odnosu na pitanje parnične sposobnosti tužene ad.2 za sudjelovanje u ovom postupku, sud ističe kako slijedi. Tužena ad.2 je zajedno s tužiteljem ad.1 sudu dostavila vlastoručno potpisan odgovor na tužbu u kojem je osporila činjenične navode i tužbeni zahtjev, predlažući odbaciti tužbu podredno odbiti tužbeni zahtjev. Već je davanjem takvog odgovora na tužbu povodom kojeg je sud tijekom postupka raspravljao o svim u odgovoru istaknutim prigovorima, tužena ad.2 ostvarila pravo na ravnopravno sudjelovanje u ovom parničnom postupku budući se je očitovala o zahtjevima i navodima protivne stranke te iznijela sve činjenice kojima osporava tužbeni zahtjev, poradi čega istoj na nikoji način nije uskraćeno pravo na raspravljanje u ovoj pravnoj stvari. Iz njenog odgovora na tužbu kao ni kasnije tijekom postupka vlastoručno potpisanih dostavljenim podnesaka sud nema osnove posumnjati niti utvrditi da se radi o osobi koja nema poslovnu sposobnost, a slijedom toga ni o osobi koja nije parnično sposobna. Nakon što je punomoćnik tuženika ad.1 na ročištu glavne rasprave 01. lipnja 2020. naveo da je nakon pokretanja ovog postupka tuženoj ad.2 oduzeta poslovna sposobnost te da joj je imenovan skrbnik, sud je od Centra za socijalnu skrb Dubrovnik kao nadležnog tijela dopisom od 08. lipnja 2020. zatražio podatak o lišenju poslovne sposobnosti tužene ad.2 te o podacima o osobi koja je imenovana njenim skrbnikom, po kojem je traženju nadležno tijelo sud obavijestilo da tužena ad.2 nije u evidenciji osoba lišenih poslovne sposobnosti i stavljenih pod skrbništvo (list spisa 99), dakle, da tužena ad.2 nije lišena poslovne sposobnosti. Kada u svezi takvog očitovanja nadležnog tijela, a koje je tijelo nedvojbeno provelo postupak pregleda i ispitivanja tužene ad.2 za potrebe donošenja odluke o njezinom zdravstvenom stanju i sposobnosti (što proizlazi iz dokumentacije sa lista spisa 91-98), sud cijeni zaključke pregleda i ispitivanja članova prvostupanjskog tijela vještačenja i stručnjaka (list spisa 97- 98) iz kojih proizlazi da zbog bolesti ovdje tužena ad.2 samo nije radno sposobna, sud ne nalazi dovedenom u pitanje parničnu sposobnost tužene ad.2, a poradi čega sud nije prihvatio prijedlog punomoćnika tuženika ad.1 da se na tu okolnost provede medicinsko vještačenje, ocijenivši da je taj prijedlog usmjeren isključivo na odugovlačenje postupka te da nema niti jednog dokaza iz kojeg bi proizlazila sumnja u parničnu sposobnost tužene ad.2, ovo posebno obzirom na činjenicu da je ista uredno tijekom postupka dala odgovor na tužbu i naknadna očitovanja na navode tužitelja.

9. U dokaznom je postupku sud pročitao potvrdu o plaćanju sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 2.350,00 kn (priloženo listu spisa 1), izvadak iz zemljišne knjige za k.o. G. zk. ul. … sa stanjem na dan 23. kolovoza 2017. (list spisa 5-6), izvješće o graditeljskom vještačenju sudskog vještaka Z. N. izrađeno 26. rujna 2008. za potrebe postupka koji se pred Općinskim sudom u Dubrovniku vodi pod poslovnim brojem P- 1237/2007 (list spisa 7-12), presudu Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž- 1426/2010 od 09. svibnja 2012. (list spisa 23-26), zapisnik o očevidu na licu mjesta uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka za geodeziju M. M. i stalnog sudskog vještaka za građevinu A. M. (list spisa 54-55), izvješće o graditeljskom vještačenju stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina A. M. od 18. veljače 2019. (list spisa 59-68), izvršen je uvid u fotografije u boji (list spisa 13-15), crno-bijelu fotografiju (list spisa 46) i skicu lica mjesta izrađenu po stalnom sudskom vještaku za geodeziju M. M. 21. veljače 2019. (list spisa 30-70) te je izveden dokaz saslušanjem stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina A. M. (list spisa 120). Ocijenivši pravno relevantno činjenično stanje dovoljno raspravljenim za donošenje odluke o tužbenom zahtjevu, sud nije izvodio dokaz saslušanjem svjedoka Z. N. dok dokaz saslušanjem svjedoka M. B. nije izveden jer je predložen na okolnost da su tuženici ugradnju vrata izvršili bez suglasnosti ostalih suvlasnika predmetne nekretnine, a koja činjenica među strankama nije sporna.

10. Tužbeni zahtjev je osnovan.

10.1. Tužbom tužitelj traži da sud tuženicima naloži zatvoriti vrata na istočnom zidu prizemlja zgrade oznake čest. zgr. … upisane u zk. ul. … k.o. G. do visine nekadašnjeg prozora na tom položaju pa je tako predmet ovog spora zaštita prava jednog suvlasnika glede stvari u suvlasništvu u svezi radova koju su na toj stvari poduzeli drugi suvlasnici.

11. Među strankama nije sporno da su tužitelj i tuženici suvlasnici čest. zgr. … upisane u zk. ul. … k.o. G., zgrade sa više samostalnih uporabnih cjelina (stanova), pri čemu uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za k.o. G. zk. ul. … sa stanjem na dan 23. kolovoza 2017. (list spisa 5-6) sud utvrđuje kao prvo, da osim ovdje parničnih stranaka postoji još suvlasnika predmetne nekretnine te kao drugo, da je sa suvlasničkim dijelom tužitelja neodvojivo povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine - ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2) - stan na drugom katu i potkrovlju dok je sa suvlasničkim dijelom tuženika neodvojivo povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine - ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-3) - stan na prvom katu. S obzirom na činjenicu da je tužitelj suvlasnik predmetne nekretnine, otklonjen je kao neosnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja u ovoj pravnoj stvari.

11.1. Sukladno čl. 66. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje: ZV) vlasništvo posebnog dijela nekretnine ovlašćuje suvlasnika na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno da upravljajući tim posebnim dijelom nekretnine umjesto svih suvlasnika izvršava sve vlasničke ovlasti i dužnosti kao da je posebni dio samo njegovo vlasništvo, pa da, ako nije drugačije određeno, čini s tim dijelom i koristima od njega što ga je volja te svakog drugog iz toga isključi.

12. Nadalje, u postupku nije sporno niti to da su tuženici u svibnju 2017. godine na vanjskom istočnom kamenom zidu zgrade (na mjestu koje je na nacrtu zgrade prikazanom na stranici 7 Izvješća o graditeljskom vještačenju stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina A. M. od 18. veljače 2019. zaokruženo crvenom bojom i označeno crvenom strelicom) gdje se nalazio prozor (prikazan na fotografiji vidljivoj na stranici 6 Izvješća o graditeljskom vještačenju stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina A. M. od 18. veljače 2019.) probili zid gotovo do nivoa poda dvorišta i na to mjesto postavili unutrašnja PVC i vanjska aluminijska vrata (koja su vidljiva na fotografiji 2. i fotografiji 3. na stranici 6 Izvješća o graditeljskom vještačenju stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina A. M. od 18. veljače 2019.).

12.1. Naime, tuženici tijekom postupka ne osporavaju tužbeni navod o probijanju zida na mjestu ranijeg prozora i postavljanju vrata na vanjskom istočnom kamenom zidu predmetne zgrade tijekom svibnja 2017. godine, čime je otklonjen i prigovor promašene pasivne legitimacije tužitelja u ovoj pravnoj stvari.

12.2. Međutim, tuženici tvrde da su navedene radnje poduzete na posebnom dijelu nekretnine u vlasništvu tuženika, zidu koji ne pripada zajedničkim dijelovima nekretnine već se nalazi na posebnom dijelu nekretnine u vlasništvu tuženika i zidu koji nije nosivi te ne utječe na izgled ni stabilnost građevine te da poduzetim radnjama tuženici nisu smetali tužitelja u korištenju nekretnina i zajedničkih dijelova zgrade i da ove radnje nemaju karakter izvanrednih poslova za koje bi bila potrebna suglasnost ostalih suvlasnika zgrade. Navedimo ovdje da među strankama nije sporno niti to da tuženici za izvođenje radnji probijanja zida na mjestu ranijeg prozora i postavljanju vrata na vanjskom istočnom zidu predmetne zgrade nisu niti tražili niti ishodili suglasnost ostalih suvlasnika zgrade.

13. Time je u ovom postupku ostalo sporno da li su predmetni radovi poduzeti na posebnom dijelu nekretnine u vlasništvu tuženika ili na zajedničkom dijelu zgrade te ovisno o tome da li je tuženicima za izvođenje spornih radnji bila potrebna suglasnost ostalih suvlasnika čest. zgr. … k.o. G..

14. Sukladno odredbi čl. 3. Uredbe o održavanju zgrada („Narodne novine“ br. 64/97) ako suvlasnici zgrade međuvlasničkim ugovorom ne urede drukčije, zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade smatraju se, među ostalim, nosiva konstrukcija zgrade (temelji, nosivi zidovi, stupovi, međukatna konstrukcija, krovna konstrukcija i sl.) te pročelja zgrade uključivo prozori i vrata. Iz navedenog proizlazi da je predmetni istočni kameni zid zgrade sa prozorima koji su se na njemu nalazili - istočno pročelje zgrade koji je ujedno i nosivi zid (što proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka A. M. – list spisa 67), zajednički dio zgrade, a o zajedničkim dijelovima zgrade na kojoj je na jednom ili više suvlasničkih dijelova osnovano vlasništvo posebnog dijela, sukladno čl. 85. ZV, upravljaju svi suvlasnici po pravilima propisanim ZV (suvlasnici odluke donose većinom glasova ako se radi o poslovima redovne uprave ili jednoglasno ako se radi o poslovima izvanredne uprave).

14.1. Kako prema ocjeni suda promjena vanjskog izgleda zgrade (pročelja zgrade) koji je pri tome i nosivi zid te promjene na prozorima na pročelju zgrade, probijanjem vanjskog kamenog zida i ugradnjom vrata na mjesto prozora, nedvojbeno predstavlja preuređenje zgrade i kao takvo u smislu čl. 41. st. 1. ZV izvanredni posao za poduzimanje kojeg je sukladno čl. 87. st. 1. ZV uz iznimku propisanu st. 2. tog članka potrebna suglasnost svih suvlasnika nekretnine, a tuženici nesporno prethodno izvedenim radovima takvu suglasnost nisu tražili niti su ju, makar i naknadno, pribavili, sud kao nedvojbeno utvrđuje da je tužitelj kao suvlasnik čest. zgr. … k.o. G. ovlašten tražiti da tuženici vrate nekretninu stanje u kojem je bila prije radova na vanjskom kamenom istočnom zidu zgrade (pročelju zgrade) kao zajedničkom dijelu zgrade, poradi čega je sud prihvatio tužbeni zahtjev i naložio tuženicima da o svom trošku i po pravilima građevinske struke zatvore vrata na istočnom zidu prizemlja zgrade oznake čest. zgr. … upisane u zk. ul. … k.o. G. koja su označena crvenom strelicom i zaokružena crvenom bojom na stranici 7 Izvješća o graditeljskom vještačenju stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina A. M. od 18. veljače 2019. do visine nekadašnjeg prozora kako je to prikazano na stranici 6 Izvješća o graditeljskom vještačenju stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina A. M. od 18. veljače 2019.

14.2. Istaknimo u svezi navedenog da tuženici tijekom postupka nisu niti tvrdili niti dokazali da je promjena na vanjskom kamenom zidu zgrade izvođenjem spornih radnji poduzeta radi osiguranja nesmetanog pristupa, kretanja ili rada osoba smanjene pokretljivosti, a u kojem slučaju sukladno čl. 87. st. 3. ZV za poduzimanje spornih radnji ne bi bilo potrebno odobrenje svih suvlasnika.

14.3. Također, tuženici tijekom postupka nisu adekvatnim dokazima kao nedvojbenu dokazali niti tvrdnju da su na mjestu gdje su oni probili vrata već prethodno postojala vrata pa da bi stoga sporne radnje bile dopuštene. Naime, među strankama je nesporno da su predmetna vrata tuženici izradili probijanjem zida na mjestu gdje se u svibnju 2017. godine nalazio prozor. Kada uz navedeno sud cijeni nalaz i mišljenje sudskog vještaka A. M. (list spisa 59-68) iz kojeg proizlazi da je za potrebe postavljanja vrata neadekvatno i nestručno obrađen rubni kamen u kamenom obrubu te da je električnom brusilicom pod kutom od 30 stupnjeva u odnosu na pročelje otpilan „Marko-pianu“ i da nije završno obrađen kao i iskaz sudskog vještaka A. M. (list spisa 120) koji na upit tuženika ad.1 da li su na mjestu sadašnjih vrata prije postojala vrata iskazuje da s obzirom na stanje grila na ranijem prozoru prikazanom na fotografiji broj 4 (list spisa 14) i obzirom na stanje dijela zida ispod grila budući nema prekida u zidanju zaključuje da na ovom mjestu nisu ranije postojala vrata, kao i činjenicu da se uvidom u crno-bijelu fotografiju (list spisa 46) ne može kao nedvojbeno utvrditi da se na mjestu spornih vrata na istočnom pročelju zgrade nalaze vrata, sud primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP utvrđuje da ranije, prije predmetnih vrata i prije nego što je na mjestu tih vrata bio prozor, nisu postojala vrata.

15. Sud posebno napominje da čak i kad bi sud uzeo da vanjski kameni istočni zid zgrade (pročelje zgrade) na kojem su tuženici nesporno izvršili predmetne radove nije zajednički dio zgrade već da je isti posebni dio nekretnine u vlasništvu tuženika, sud bi i u tom slučaju tužbeni zahtjev prihvatio kao osnovan i to iz razloga kako slijedi.

15.1. Sukladno čl. 82. st. 1. al. 1. i al. 2. ZV suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine ovlašten je, ne tražeći za to odobrenje od ostalih suvlasnika, u skladu s građevinskim propisima o svome trošku izvršiti prepravke u stanu ili drugoj samostalnoj prostoriji, uključujući i promjenu namjene, ako se pridržava pravila da promjena ne smije prouzročiti oštećenje zgrade i drugih dijelova nekretnine, a ni povredu onih interesa ostalih suvlasnika koji zaslužuju zaštitu, a osobito ne smije prouzročiti povredu vanjskoga izgleda zgrade ni opasnost za sigurnost osoba, zgrade ili drugih stvari te pravila da ako bi za promjenu bilo potrebno zadrijeti u zajedničke dijelove nekretnine, to je dopušteno samo ako je takva promjena uobičajena ili služi važnom interesu vlasnika posebnoga dijela, inače je svaki suvlasnik može zabraniti; ali ne može zabraniti postavljanje vodova za svjetlo, plin, energiju, vodu i telefon i sličnih uređaja, a ni postavljanje radijskih ili televizijskih antena, potrebnih prema stanju tehnike, ako nije moguć ili nije odobren priključak na postojeću antenu, te izvođenje radova kojima se osigurava nesmetan pristup, kretanje i rad osobama smanjene pokretljivosti.

15.2. Tumačenjem citirane odredbe čl. 82. st. 1. al. 1. i al. 2. ZV proizlazi da suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine, bez odobrenja ostalih suvlasnika, može izvršiti prepravke u stanu ili drugoj samostalnoj prostoriji, uključujući i promjenu namjene, međutim, ne i radnje kojima prouzroči oštećenje zgrade te osobito radnje kojima prouzroči povredu vanjskog izgleda zgrade dok u zajedničke dijelove nekretnine smije zadrijeti bez dopuštenja samo ako je takva promjena uobičajena ili služi važnom interesu vlasnika posebnoga dijela, ako postavlja vodove za svjetlo, plin, energiju, vodu i telefon i slične uređaje, radijske ili televizijske antene ili ako izvodi radove kojima se osigurava nesmetan pristup, kretanje i rad osobama smanjene pokretljivosti.

15.3. Prema ocjeni suda, probijanje vanjskog kamenog zida zgrade na mjestu prozora i postavljanje vrata umjesto prozora na vanjskom kamenom zidu zgrade nedvojbeno predstavlja radnju kojom je prouzročena povreda vanjskog izgleda zgrade te štoviše i radnju kojom je prouzročeno oštećenje zgrade budući je, a kako to proizlazi iz izvješća o graditeljskom vještačenju stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina A. M. od 18. veljače 2019. (list spisa 59-68) na koje stranke nisu imale prigovora, izrezano kameno pročelje i kameni prag zgrade, uklonjen dio kamenog pročelja i kamenog praga budući je otvor u vanjskom zidu zgrade bitno povećan za potrebe postavljanja vrata te je neadekvatno izveden prekid „Marko-pianu“ s lijeve i desne strane vrata kao što je neadekvatno izvedena i zidarska obrada na spoju vrata i kamenog pročelja zgrade te je napravljen rez u kamenu na pročelju ispod vanjskog kamenog praga na vratima. Irelevantno je pri tome da li je vanjski zid zgrade na kojem su izvršene sporne radnje nosivi zid odnosno da li je izvršenim radnjama ugrožena ili narušena statika zgrade budući za postojanje povrede vanjskog izgleda zgrade nije nužno da su radovi izvršeni na nosivom zidu ili da je istima ugrožena ili narušena statika zgrade.

15.4. Stoga, čak i da je sud prihvatio tvrdnju tuženika da su radovi poduzeti na posebnom dijelu nekretnine u vlasništvu tuženika, temeljem činjenice da je spornim radnjama prouzročena povreda vanjskog izgleda zgrade te štoviše i oštećenje zgrade, sud kao nedvojbeno utvrđuje da radnju probijanja vanjskog zida zgrade i ugradnje vrata na mjestu ranijeg prozora tuženici nisu mogli izvršiti bez traženja i ishođenja odobrenja ostalih suvlasnika nekretnine i to odobrenja svih suvlasnika nekretnine budući je prema ocjeni suda promjena vanjskog izgleda zgrade probijanjem vanjskog kamenog zida i ugradnjom vrata na mjesto prozora preuređenje zgrade u smislu čl. 41. st. 1. ZV, izvanredni posao za poduzimanje kojeg je sukladno čl. 87. st. 1. ZV potrebna suglasnost svih suvlasnika nekretnine. Kako je pri tome nesporno da takvo odobrenje tuženici prethodno izvedenim radovima niti tražili niti su ga, makar i naknadno, ishodili, sud bi tužbeni zahtjev i u ovom slučaju ocijenio osnovanim.

15.5. Istaknimo u svezi navedenog da tuženici tijekom postupka nisu niti tvrdili niti dokazali da je promjena na vanjskom kamenom zidu zgrade koju su izveli bila uobičajena ili služila važnom interesu tuženika kao vlasnika posebnog dijela niti da su radnje poduzete za potrebe postavljanja vodova za svjetlo, plin, energiju, vodu, telefon i slične uređaje ili za radijske ili televizijske antene.

16. Odluka o parničnom trošku donesena je temeljem čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 122/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19) koji propisuje da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, primjenom koje je odredbe sud odbio kao neosnovan zahtjev tuženika ad.1 za naknadu parničnog troška u iznosu od 6.562,50 kn dok je tužitelju priznao pravo na naknadu troškova u visini odmjerenoj prema vrijednosti predmeta spora koju je sud odredio na iznos od 10.000,00 kn i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 130/14, 118/14, 107/15, dalje: Tarifa). Tužitelju je priznato pravo na naknadu troška nastalog po osnovi zastupanja po punomoćniku iz reda odvjetnika i to trošak sastava tužbe dostavljene sudu 13. rujna 2017. (1 x 75 bodova x 10,00 kn sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife), sastava podneska kojim se očituje na odgovor na tužbu dostavljenog sudu 23. studenog 2017. (1 x 75 bodova x 10,00 kn sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife), sastava podneska kojim uređuje tužbeni zahtjev dostavljenog sudu 17. kolovoza 2020. (1 x 25% od 75 bodova x 10,00 kn sukladno Tbr. 8. toč. 3. Tarife) te troška zastupanja na ročištima održanim 30. listopada 2018., 08. veljače 2019., 22. veljače 2021. i 07. srpnja 2021. (4 x 75 bodova x 10,00 kn sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife) i pristupa na ročište određeno za dan 26. kolovoza 2020. koje je odgođeno prije početka raspravljanja o predmetu spora (1 x 25% od 75 bodova x 10,00 kn sukladno Tbr. 9. toč. 5. Tarife), a što sveukupno uz zatraženi i pripadajući PDV od 25% te uz materijalne troškove nastale za potrebe ovog spora u visini od 2.350,00 kn (trošak sudske pristojbe za tužbu), 3.342,80 kn (trošak izrade vještačenja i izlaska suda na očevid) i 200,00 kn (trošak ½ sudske pristojbe za presudu) iznosu 11.986,55 kn. Nije kao osnovan priznat zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava požurnica kao ni troška sastava podneska dostavljenog sudu 07. siječnja 2019. jer sastav ovih podnesaka sud ne cijeni radnjama nužnim za vođenje ovog postupka u smislu čl. 155. ZPP, požurnica jer sud postupa u predmetu sukladno važećim zakonima neovisno o požurnicama stranke te podneska u kojem se navodi da se u prilogu dostavlja potvrda o plaćanju predujma vještačenja jer je sudu bilo dovoljno samo dostaviti potvrdu o uplati bez potrebe sastava pratećeg podneska. Nije priznat kao osnovan niti zahtjev za naknadu troška zastupanja na ročištu određenom za 01. lipnja 2020. jer punomoćnik tužitelja nije pristupio na isto kao ni trošak za pravni savjet jer su svi troškovi nastali za potrebe ovog postupka priznati u okviru naknade troškova za sastav podnesaka i pristup na ročišta pred sud.

U Dubrovniku, 24. kolovoza 2021. godine

S u d a c

Neva Lukin, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

1. Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.

2. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.

3. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćnicima uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu,

2. Tuženiku ad.1 po punomoćniku,

3. Tuženoj ad.2.