Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj:10 Gž-810/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, po sucu toga suda Dijani Hofer kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Z. g. Š. d.o.o. (OIB: ...) iz Š., zastupanog po punomoćnici V. P., odvjetnici iz Z. protiv tuženika D. Š. (OIB: ...) iz Z., zastupanog po punomoćnici N. B. R., odvjetnici iz Z., radi isplate, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Povrv-2875/20-12 od 3. ožujka 2021., dana 24. kolovoza 2021.,
p r e s u d i o j e
I/Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Povrv-2875/20-12 od 3. ožujka 2021. u pobijanom dosuđujućem dijelu toč.I izreke te u odluci o troškovima postupka sadržanoj u toč. II izreke.
II/U nepobijanom odbijajućem dijelu sadržanom u toč.III izreke, navedena presuda ostaje neizmijenjena.
Obrazloženje
1.Toč.I izreke prvostupanjske presude održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Lade Draškić iz Zagreba broj Ovrv-831/20 od 9. ožujka 2020. kojim je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 504,13 kn sa zateznom kamatom tekućom na pojedine, mjesečno dospjele novčane iznose od njihovog dospijeća do isplate. Toč.II/izreke naloženo mu je da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 800,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.
1.1.Nepobijanom toč.II/ izreke odbijen je tužiteljev zahtjev radi naknade mu parničnog troška, preko dosuđenog toč.II izreke (ne navodi se u kojem iznosu).
2.Pravodobno izjavljenom žalbom tuženik pobija navedenu presudu u toč.I - i toč.II izreke (u žalbi očitom omaškom u pisanju navedeno „toč.III“ izreke) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe „čl.354. u vezi čl.7., 8. i 2.„ te odredbe čl.354.stav.2.toč.11. Zakona o parničnom postupku, pogrešne primjene materijalnog prava i kako navodi - „zbog pogrešne odluke o troškovima postupka“, s prijedlogom ovom sudu da žalbu usvoji i „ukine pobijanu presudu te istu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev“ a podredno da se „žalba usvoji te predmet vrati na ponovno odlučivanje“.
3.Na žalbu nije odgovoreno.
4.Žalba tuženika je neosnovana.
5.Naime, u obrazloženju uvodno opisanog stajališta o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja koji se odnosi na naknadu za izvršenu uslugu odvoza komunalnog otpada za period od siječnja 2019. do rujna 2019. za tuženikovu nekretninu u Š., u T. ulici broj .. (šifra kupca 1202767), prvostupanjski sud je, polazeći od činjenica koje su između parničnih stranaka nesporne - da tuženik ima prijavljeno prebivalište u Z., da u predmetnoj nekretnini boravi zajedno sa svojom obitelji privremeno i povremeno i da je u utuženom periodu na taj način i boravio u istoj (o čemu je u spis dostavio i evidenciju boravka), dokazni postupak koncentrirao na raspravljanje prigovora tuženika u odnosu na visinu utužene tražbine.
5.1.Pri tom je prvostupanjski sud pošao od sadržaja odredbe čl. 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu (dalje: ZKG – „Narodne novine“ broj 26/03, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 94/13 i 153/13) koja sakupljanje i odvoz komunalnog otpada određuje komunalnom djelatnošću održavanja čistoće, od odredbe čl.20. stav. 1. toč. 5. i toč.6. ZKG-a kojom je propisano da visinu cijene, način obračuna i način plaćanja komunalnih usluga određuje isporučitelj usluge, a tu cijenu, koja se plaća isporučitelju usluge, plaća vlasnik nekretnine ili korisnik kada je vlasnik obvezu plaćanja ugovorom prenio na korisnika, od odredbe čl. 30. stav. 5. i stav. 6. Zakona o održivom gospodarenju otpadom (dalje: ZOGO - „Narodne novine“ broj 94/13, 73/17 i 14/19) prema kojoj se korisnikom javne usluge prikupljanja komunalnog otpada na području pružanja javne usluge smatra vlasnik nekretnine koji je obvezan snositi troškove gospodarenja komunalnim otpadom razmjeno količini otpada kojeg je predao davatelju usluge, dok je davatelj usluge prema odredbi čl. 33. stav. 1. ZOGO-a dužan obračunati cijenu odvoza komunalnog otpada na način koji osigurava primjenu načela „onečišćivač plaća“, ekonomski održivo poslovanje te sigurnost, redovitost i kvalitetu pružanja usluge, time da je sukladno odredbi čl. 33. stav. 2. ZOGO-a dužan korisniku usluge obračunavati cijenu te javne usluge razmjeno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju, s time da su kriterij količine otpada u obračunskom razdoblju masa predanog otpada ili volumen spremnika otpada i broj pražnjenja spremnika sukladno odluci tijela jedinice lokalne samouprave o načinu pružanja javnih usluga. U odnosu na strukturu cijene predmetne javne usluge prvostupanjski sud je istu razmatrao iz aspekta odredbe čl. 20. stav. 2. Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom (dalje: Uredba - „Narodne novine“ broj 50/17) kojom je propisano je istu čini cijena javne usluge za količinu predanog miješanog komunalnog otpada, cijena obvezne minimalne javne usluge i cijena ugovorne kazne, time da se obveznom minimalnom javnom uslugom smatra dio javne usluge koju je potrebno osigurati kako bi sustav sakupljanja komunalnog otpada mogao ispuniti svoju svrhu poštujući pri tome obvezu o osiguranju primjene načela „onečišćivač plaća“, ekonomski održivo poslovanje te sigurnost, redovitost i kvalitetu pružanja javne sluge.
5.2. Utvrdivši iz spisu priložene Evidencije odvoza da je tužitelj kao davatelj javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada u Š. u utuženom razdoblju pružio navedenu uslugu tuženiku, da je ispostavljene račune izradio sukladno važećem Cjeniku javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada (u periodu do zaključno travnja mjeseca 2019. prema Cjeniku broj 2844/18, a za period od svibnja do zaključno rujna mjeseca 2019. prema Cjeniku broj 1644/19 – oba objavljena u Službenom glasniku Grada Šibenika broj 9/2017 i 6/2018) i odredbi čl.20.stav.2. Uredbe, prvostupanjski sud je prigovor tuženika na visinu utužene tražbine ocijenio neutemeljenom naglašavajući da korisnik javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada nije ovlašten sam određivati što će platiti na ime te usluge i održao na snazi uvodnom opisani platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika.
6.Stajalište prvostupanjskog suda u pogledu ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, a neosnovanosti prigovora tuženika, pravilnim i osnovanim utemeljenim na pravilnoj primjeni materijalnog prava i rezultatu zakonite ocjene provedenih dokaza, u smislu odredbe čl.8. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19) prihvaća i ovaj sud te ista nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima tuženika.
7.No prije upuštanja u ocjenu osnovanosti žalbenih navoda tuženika valja navesti da se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti, sukladno odredbi čl. 458. stav. 1. ZPP-a obzirom da potraživanje tužitelja iz tužbenog zahtjeva ne prelazi iznos od 10.000,00 kn, zbog čega se, prema daljnjoj odredbi čl. 467. stav. 1. ZPP-a, presuda kojom se završava spor u postupku male vrijednosti može pobijati samo zbog bitne
ZPP-a (osim zbog povrede
povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stav. 2.
iz članka 354. stav. 2. toč. 3. istog), što znači da se presuda u sporovima male vrijednosti ne može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a niti zbog relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl.354.stav.1. ZPP-a.
7.1.Navedeno se drži potrebnim posebno naglasiti obzirom da tuženik presudu suda prvog stupnja pobija zbog relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. stav.1. u vezi sa čl.2., 7. i 8. ZPP-a, dok sadržajem žalbe u dijelu kojem osporava da bi tužitelj dokazao izvršavanje utužene usluge i količinu preuzetog otpada ukazuje na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
8.Pobijajući opisanu presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl.354.stav.2.toč.11. ZPP-a tuženik iznosi njezin zakonski opis no pri tom iznesene manjkavosti ne razrađuje niti konkretizira u odnosu na obilježja pobijane presude niti u odnosu na sadržaj prvostupanjskog postupka. No razmatrajući pobijanu presudu i stanje prvostupanjskog spisa iz aspekta iznesenog žalbenog razloga, ovaj sud je, suprotno žalbenom stajalištu tuženika utvrdio da pobijana presuda ne sadrži nikakve nedostatke zbog kojih se navodno ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost, naprotiv – ista sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, izneseni razlozi su jasni i određeni i bez ikakvog proturječja slijedom čega nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stav. 2. toč. 11. ZPP-a na koju ukazuje tuženik, a niti i jedna druga bitna povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. stav. 2 ZPP-a.
9.Nastavno tuženik u žalbi opširno osporava stajalište prvostupanjskog suda o visini utužene tražbine ponavljajući tijekom postupka isticani prigovor da je sukladno odredbi čl. 33.stav.2. ZOGO tužitelj trebao obračunati cijenu predmetne usluge razmjerno količini predanog otpada. No pri tom tuženik sadržaj citirane odredbe iznosi tek fragmentarno jer ta odredba u svom cjelovitom obliku propisuje da je davatelj usluge dužan korisniku usluge obračunavati cijenu takve javne usluge doduše razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju, no time da su kriterij količine otpada u obračunskom razdoblju - masa predanog otpada ili volumen spremnika otpada i broj pražnjenja spremnika sukladno odluci tijela jedinice lokalne samouprave o načinu pružanja javnih usluga. Iz sadržaja u spis priloženih računa i odnosnih Cjenika, vidljivo je da je tuženik tretiran povremenim korisnikom i da mu je cijena minimalne javne usluge prema kriteriju volumena spremnika i broju pražnjenja spremnika, dakle sukladno cjelovitom sadržaju prethodno citirane odredbe ZOGO.
10. Obzirom da ranije iznesenim, uopćenim žalbenim navodima tuženik nije doveo u dvojbu zakonitost i pravilnost stajališta prvostupanjskog suda, kraj činjenice što tijekom postupka nije doprinio niti jedan dokaz kojim bi sadržaj u spis priložene opširne dokumentacije tužitelja kojom potkrijepljuje visinu utužene tražbine, doveo u sumnju, te kako je i odluka o troškovima postupka kojom je tuženik obvezan naknaditi tužitelju prouzročeni trošak postupka zasnovana na pravilnoj primjeni odredbi čl.154.stav.1. i čl.155. ZPP-a, te na pravilnoj primjeni Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnim postupcima te Zakonu i Tarifi sudskih pristojbi, valjalo je pozivom na odredbu čl.368.stav.1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dosuđujućem dijelu toč.I izreke te u odluci o troškovima pod toč.II izreke.
Nepobijana toč.III izreke prvostupanjske presude, ostaje neizmijenjena.
U Varaždinu, 24. kolovoza 2021.
Sutkinja
Dijana Hofer v.r.
