Republika Hrvatska
Poslovni broj: Gž R-781/2021-
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Andrei Boras-Ivanišević, na temelju nacrta odluke kojeg je izradila sudska savjetnica Helena Silić Ivanković, u pravnoj stvari tužiteljice A. T., OIB: ..., iz Z., koju zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., protiv tuženog Bolnice, OIB: ..., Z., kojeg zastupa punomoćnik po zaposlenju D. M., radi isplate, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3346/2018 od 28. svibnja 2021., 24. kolovoza 2021.,
p r e s u d i o j e
i
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3346/2018 od 28. svibnja 2021. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke.
II. Uvažava se žalba tužiteljice, preinačuje rješenje o trošku sadržano u dijelu pod točkom II. izreke i to u dijelu u kojem tužiteljici nije dosuđen daljnji trošak zastupanja na ročištu za objavu presude i u tom dijelu rješava:
“Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 312,15 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 28. svibnja 2021. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.”
III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici trošak žalbenog postupka u iznosu od 156,25 kuna, dok se za više zatraženi iznos zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 3.981,46 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanog u dosuđenom bruto iznosu), a koje na pojedine mjesečne iznosu teku kako je to pobliže navedeno u izreci prvostupanjske odluke te joj naknaditi troškove postupka u ukupnom iznosu od 6.687,50 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 28. svibnja 2021. do isplate (točka I. izreke), dok je zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u preostalom dijelu preko dosuđenog odbijen kao neosnovan (točka II. izreke).
2. Protiv navedene presude u dijelu pod točkom I. izreke žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, a koji su žalbeni razlozi predviđeni odredbom članka 353. stavka 1. t. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14.; dalje: ZPP-a), a koji se zakon u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe članka 117. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19.), predlažući ovom sudu da istu preinači na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Protiv rješenja o trošku sadržanog u dijelu pod točkom II. izreke navedene presude u dijelu u kojem mu nije dosuđen daljnji trošak zastupanja na ročištu za objavu presude žali se tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a koji je žalbeni razlog predviđen odredbom članka 353. stavka 1. točke 3. ZPP-a.
4. Žalba tuženika nije osnovana.
5. Žalba tužiteljice je osnovana.
6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike isplaćene plaće i one koja je trebala biti isplaćena u vezi s prekovremenim radom u mjesecima u kojima je blagdan ili drugi neradni dan "padao" na standardno radni dan (od ponedjeljka od petka) i to na temelju članka 51. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", broj 88/13., 143/13.; dalje: KU 143/13), odnosno članka 49. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", broj 29/18.; dalje KU 29/18), a u vezi s člankom 1. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 33/96, 96/01, 13/02, 136/02, 112/05, 59/06, 55/08, 74/11 i 130/11; dalje Zakon o blagdanima).
6.1. Predmet spora je i zahtjev tužiteljice za isplatu razlike naknade plaće na temelju odredbe članka 36. stavka 2. KU 143/13 odnosno članka 34. stavka 2. KU 29/18.
7. U konkretnom slučaju, s obzirom na vrijednost predmeta spora, radi se o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavka 1. ZPP-a, radi čega se presuda može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, sve sukladno odredbi članka 467. stavka 1. ZPP-a.
7.1. Ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe tuženika ovaj sud je utvrdio da nije ostvarena istaknuta bitna povreda postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, budući da je sud naveo jasne razloge za prihvaćanje tužbenog zahtjeva, utemeljene na slobodnoj ocjeni dokaza, pa se presuda može ispitati. Ovaj sud utvrđuje da nije počinjena niti koja druga bitna povreda postupka na koju ovaj sud, sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti niti da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno.
8. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda, a koje je ovaj drugostupanjski sud dužan respektirati budući da se radi o sporu male vrijednosti, proizlazi da tuženik tužiteljici kao svom zaposleniku na radnom mjestu medicinske sestre nije isplatio povećanu plaću za rad u vrijeme blagdana i drugih neradnih dana kada su isti "padali" na standardno radni dan te da joj je, posljedično, naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćivao u pogrešnom (umanjenom) iznosu.
9. Odredbom članka 51. stavka 1. KU 143/13 i članka 49. stavka 1. KU 29/18 propisano je da će se osnovna plaća radniku uvećati za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50% i za rad u drugoj smjeni 10% ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima.
9.1. Odredbom članka 58. stavka 9. KU 143/13 i članka 49. stavaka 9. i 10. KU 29/18 propisano je da se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati te da redovni mjesečni fond radnih sati čine sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati.
9.2. Odredbom članka 1. Zakona o blagdanima koji je bio na snazi u utuženom razdoblju određeno je da su blagdani u Republici Hrvatskoj 1. siječnja – Nova godina, 6. siječnja – Bogojavljanje ili Sveta tri kralja, Uskrs i Uskrsni ponedjeljak, Tijelovo, 1. svibnja – Praznik rada, 22. lipnja – Dan antifašističke borbe, 25. lipnja – Dan državnosti, 5. kolovoza – Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja, 15. kolovoza – Velika Gospa, 8. listopada – Dan neovisnosti, 1. studenoga – Svi sveti, 25. prosinca – Božić, 26. prosinca, prvi dan po Božiću, Sveti Stjepan te da se na navedene dane u Republici Hrvatskoj ne radi.
9.3. Dakle, iz naprijed navedenog proizlazi da mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati, a da su blagdani neradni dani, zbog čega moraju biti isključeni iz navedenog umnoška.
9.4. Za naglasiti je da ovdje nema mjesta primjeni Zaključka br. 153 Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja kojim je određeno da se sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan evidentiraju kao redovni rad i ubrajaju u mjesečnu satnicu, a to iz razloga što je zakonskom odredbom izričito propisano da se u dane blagdana u Republici Hrvatskoj ne radi.
9.5. Kako je u konkretnom slučaju tuženik redovni mjesečni fond sati utvrđivao suprotno naprijed iznesenom, pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je prihvatio tužbeni zahtjev u tom dijelu.
10. Što se tiče zahtjeva tužiteljice za naknadu razlike plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, za istaknuti je da je odredbom članka 36. stavka 2. KU 143/13 i članka 34. stavka 2. KU 29/18 popisano da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca ako je to za njega povoljnije.
10.1. Kako je tuženik tužiteljici u utuženom razdoblju pogrešno obračunavao plaću i istu isplaćivao u umanjenom iznosu, došlo je i do pogrešnog obračuna naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, slijedom čega je pravilno postupio prvostupanjski sud kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice i u tom dijelu.
11. Odlučujući o troškovima postupka, prvostupanjski je sud pogrešno postupio kada je odbio zahtjev tužiteljice za naknadu troška zastupanja na ročištu za objavu presude, a s obzirom da je u konkretnom slučaju vrijednost predmeta spora bila 3.981,46 kuna, sukladno Tbr. 7.1. i Tbr. 9.3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.; dalje: OT), tužiteljici je za zastupanje na navedenom ročištu trebalo priznati 25 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda od 10,00 kuna (Tbr. 50 OT) i uvećano za PDV (Tbr. 42 OT) iznosi ukupno 312,15 kuna. Priznavanje navedenog troška u skladu je s pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela Županijskog suda u Splitu održanoj 1. rujna 2020., a prema kojem shvaćanju stranci pripada trošak zastupanja na ročištu na kojem se objavljuje presuda sukladno odredbama Tbr. 9. toč. 3. OT.
11.1. Također, s obzirom da je tužiteljica u potpunosti uspjela u žalbi, imajući na umu vrijednost predmeta spora ožalbenog dijela odluke o trošku od 312,15 kuna, istoj je s tog osnova, sukladno Tbr. 10.5. i Tbr. 7.1. OT-a, trebalo dosuditi iznos od 125,00 kuna što uvećano za PDV iznosi 156,25 kuna.
12. Slijedom svega navedenog, na temelju odredaba članka 368. stavka 1., članka 380. točke 3. ZPP-a i članka 166. stavaka 1. i 2. ZPP-a, trebalo je odlučiti kao u izreci.
Split, 24. kolovoza 2021.
Sutkinja:
Andrea Boras Ivanišević, v. r.
