Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: II Kž-313/2021-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića predsjednika vijeća te mr.sc. Marijana Bitange i Sanje Katušić - Jergović članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog V. N., zbog kaznenih djela iz članka 110. u vezi članka 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog V. N. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci broj Kv-I-253/2021-5 (K- 11/2021.) od 6. kolovoza 2021. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 24. kolovoza 2021.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba optuženog V. N. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Rijeci broj Kv-I-253/2021-5 (K- 11/2021.) od 6. kolovoza 2021., nakon podignute optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Rijeci broj K-DO-51/2019. od 10. prosinca 2019. koja je potvrđena rješenjem prvostupanjskog suda broj Kov-21/2019. od 30. siječnja 2020., protiv optuženog V. N., zbog kaznenih djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi članka 34. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) produljen istražni zatvor protiv optuženog V. N. iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točka 1. i 3. U istražni zatvor optuženiku je uračunato vrijeme lišenja slobode od 15. kolovoza 2019. pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je optuženi V. N. po branitelju odvjetniku I. S. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske preinačiti pobijano rješenje "na način da se okrivljenik trenutno pušta na slobodu."

3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je, zakonito i potpuno prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog V. N. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. i 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge u odnosu na optuženika i inkriminirana kaznena djela, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebnih pretpostavki za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora podobna ostvariti svrhu zbog koje je istražni zatvor protiv optuženika i do sada primjenjivan i neprikladnosti zamjene blažim mjerama. Te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud.

5.1. Stoga, neosnovani su žalbeni navodi optuženog da je pobijano rješenje nejasno i nerazumljivo smjerajući time na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

6. Nadalje, ističe se da je prvostupanjski sud zakonito utvrdio i pravilno obrazložio da osnovana sumnja da je optuženik počinio kaznena djela za koja se tereti proizlazi iz materijalnih i personalnih dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica, a takav zaključak pravilnim nalazi i drugostupanjski sud. Stoga nije u pravu žalitelj da dalje ne egzistira odgovarajući stupanj osnovane sumnje nakon što je nepravomoćna presuda od 4. prosinca 2020. broj K-2/2020. ukinuta rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj II Kž-45/2021. od 24. ožujka 2021.

6.1. Ponovno se napominje da prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora sudovi nisu ovlašteni ulaziti u ocjenu vjerodostojnosti i prihvatljivosti dokazne snage predloženih dokaza. To je, naime, kao i ocjena pravne oznake kaznenog djela prilikom donošenja prvostupanjske presude, a nakon provedene rasprave, ovlast i zadatak raspravnog suda. Stoga žalbeni navodi kojima žalitelj tumači i ocjenjuje vjerodostojnost pojedinih dokaza, kao i tumači pravnu kvalifikaciju djela, nisu od značaja.

7. Osporavajući pravilnost činjeničnih utvrđenja u odnosu na postojanje posebnih pretpostavki iz članka 123. stavak 1. točka 1. i 3. ZKP/08. žalitelj zapravo tvrdi da se svrha radi koje je primijenjena mjera istražnog zatvora zbog opasnosti od bijega može ostvariti i jamčevinom, odnosno da ne postoje zakonski uvjeti za produljenje mjere istražnog zatvora.

7.1. Međutim, istaknutim žalbenim navodima nije s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o nužnosti primjene mjere istražnog zatvora iz osnova u članku 123. stavak 1. točka 1. i 3. ZKP/08. i nadalje. Opravdanost daljnje primjene te mjere u odnosu na osnovu u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. ogleda se prvenstveno u činjenici da optuženik osim hrvatskog ima i talijansko državljanstvo, s obitelji živi i radi u R. I. već 26 godina, a osnovano je sumnjiv da je kaznena djela za koja se tereti počinio odmah po dolasku u R. H. Pravilno prvostupanjski sud te okolnosti povezuje se s težinom kaznenih djela za koja se optuženik tereti potvrđenom optužnicom. Navedeno predstavlja one osobite okolnosti koje upućuju na opasnost da će optuženik boravkom na slobodi pobjeći te tako postati nedostupan nadležnim tijelima R. H.

7.2. Osim toga, na strani optuženika postoji i opasnost od ponavljanja kaznenog djela koja se ogleda prvenstveno u okolnostima koje proizlaze iz naravi i načina počinjenja kaznenih djela za koja se u ovom kaznenom postupku tereti. Naime, navodi optužnice ukazuju na intenzivne, grube i uporne fizičke napade optuženika, popraćenim verbalnim napadima, prema žrtvama - bratu optuženika i bratovoj izvanbračnoj supruzi. Navedeno, uz činjenicu da su žrtva B. N. i optuženik vlasnici stanova u istoj kući, upućuje na realnu i predvidivu opasnost da će optuženik, boravkom na slobodi, dovršiti pokušana kaznena djela odnosno ponoviti ista ili slična kaznena djela.

7.3. Time je i po ocjeni drugostupanjskog suda opravdana daljnja primjena mjere istražnog zatvora protiv optuženog V. N. iz osnova u članku 123. stavku 1. točki 1. i 3. ZKP/08., u svrhu otklanjanja utvrđene opasnosti od bijega i opasnosti od ponavljanja djela na slobodi, dok se ista svrha, za sada, ne bi s uspjehom mogla ostvariti blažim mjerama, a kako predlaže optuženik. Stoga nije u pravu žalitelj kada tvrdi da ne egzistiraju razlozi za daljnjom primjenom mjere istražnog zatvora.

8. Daljnja primjena mjere istražnog zatvora protiv optuženika je razmjerna postizanju opravdanog cilja. U konkretnom slučaju zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom optuženika na slobodu. Stoga, neosnovani su žalbeni navodi iz kojih proizlazi da prvostupanjski sud nije pažljivo i u dovoljnoj mjeri ispitao postojanje opravdanosti daljnje primjene istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 1. i 3. ZKP/08, smjerajući da nije postupljeno prema članku 124. stavka 3. ZKP/08.

9. U tom kontekstu, a imajući na umu sve ranije rečeno, nije nađeno da bi prvostupanjski sud pristupio procjeni istražnozatvorskih osnova na način koji bi predstavljao kršenje ustavnih prava optuženika.

10. Za žalbene navode žalitelja kojim upire na dugotrajnost boravka u istražnom zatvoru, drugostupanjski sud nalazi da ni načelo razmjernosti u ovom slučaju nije povrijeđeno duljinom trajanja istražnog zatvora. Naime, prilikom ocjene je li riječ o eventualnoj povredi tog načela, sukladno članku 122. stavak 2. ZKP/08., vođeno je računa o razmjeru između, s jedne strane težine kaznenih djela za koja se tereti optuženik, propisane kazne (od najmanje 5 godine zatvora), te, s druge strane, kazni koja se, prema podacima, može očekivati ako se utvrdi krivnja optuženika, kao i o potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora, posebno imajući u vidu kriminalnu količinu. Suprotno tvrdnjama žalitelja prvostupanjski sud je do sada u postupku pokazao dovoljan stupanj marnosti i nije bilo zastoja u postupanju. Bez značaja su pretpostavke optuženika u žalbi o tome što je za očekivati u nastavku rasprave u ovom postupku.

11. Protivno žalbenim navodima žalitelja usmjerenim da se dosadašnji boravak u istražnom zatvoru pretvara u izdržavanje kazne ističe se da mjera istražnog zatvora nikad i ni u kojem slučaju ne može predstavljati kaznu. Naime, svrha istražnog zatvora, pored sprečavanja bijega ili počinjenja odnosno dovršenja kaznenog djela, u širem smislu je dovođenje osobe lišene slobode pred nadležni sud (Europski sud za ljudska prava, Lawless v. Ireland (no. 3), §§ 13-14). Svrha istražnog zatvora se razlikuje od svrhe kažnjavanja (čiji je jedan od ciljeva specijalna prevencija - popravljanje konkretnog počinitelja kaznenog djela). O tome sud mora voditi računa tek ako i kada odmjerava kaznu za konkretno kazneno djelo prilikom donošenja osuđujuće presude.

12. Budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 24. kolovoza 2021.

Predsjednik vijeća:

Željko Horvatović, v.r.