REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1592/2016-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Goranke Barać Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H.-L. S. d.o.o. Z., OIB ... (sada B. M. L. d.o.o. Z.), kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva H., K. & p. d.o.o. iz Z., protiv tuženice Z. G. iz K., OIB ..., koju zastupa punomoćnik M. J., odvjetnik u S., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-1183/14-3 od 11. siječnja 2016., kojom je djelomično potvrđena, te djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Slatini broj P-490/12-63 od 29. studenoga 2013., u sjednici održanoj 24. kolovoza 2021.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tuženice odbija se kao neosnovana u dijelu u kojem je presudom Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-1183/14-3 od 11. siječnja 2016. djelomično preinačena prvostupanjska presuda Općinskog suda u Slatini broj P-490/12-63 od 29. studenoga 2013. u toč. I. izreke.

r i j e š i o  j e:

Revizija tuženice odbacuje se kao nedopuštena u dijelu u kojem je presudom Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-1183/14-3 od 11. siječnja 2016. djelomično preinačena prvostupanjska presuda Općinskog suda u Slatini broj P-490/12-63 od 29. studenoga 2013. u toč. III. glede odluke o troškovima postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja održan je na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika L. D. iz Z. broj Ovrv-192/09 od 31. prosinca 2009. u dijelu kojim je naloženo tuženici da tužitelju isplati iznos od 52.209,06 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju R. A. d.d. Z. koja vrijedi na 22. dan mjeseca koji prethodi dospijeću obveze, i to sa zateznim kamatama po stopi i na pojedinačne iznose kako je to navedeno u toč. I. izreke prvostupanjske presude, te u dijelu u kojem je naloženo tuženici naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 11.776,05 kn, sa zateznim kamatama tekućim od 1. siječnja 2010. do isplate (toč. I.). Ukinut je platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika L. D. iz Z. broj Ovrv-192/09 od 31. prosinca 2009. u dijelu kojim je naloženo tuženici da tužitelju isplati iznos od 142,54 EUR u kunskoj protuvrijednosti, zajedno sa zateznom kamatom, kao i u dijelu u kojem je naloženo tuženici da tužitelju naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 351,31 kn, s pripadajućom kamatom (toč. II.). Tuženica je obvezana tužitelju nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 54.835,50 kn (toč. III.), dok je tužitelj odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 45.614,50 kn (toč. IV.).

2. Presudom suda drugog stupnja žalba tuženice je djelomično uvažena, a djelomično odbijena, te je u pogledu toč. I. i III. izreke prvostupanjske presude suđeno da se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika L. D. iz Z. broj Ovrv-192/09 od 31. prosinca 2019. u dijelu kojim je naloženo tuženici da tužitelju:

a) isplati iznos od 52.209,06 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju R. A. d.d. Z. koji vrijedi na 22. dan mjeseca koji prethodi dospijeću obveze, u pojedinačnim iznosima i po stopi kamata kako je to navedeno u toč. I. a.,

b) isplati na ime zateznih kamata na iznos glavnice od 52.209,06 EUR u kunskoj protuvrijednosti dospjelih do dana 8. srpnja 2013. ukupni iznos od 24.394,49 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate,

c) isplati iznos od 2.179,56 kn sa zateznim kamatama tekućim od 9. srpnja 2013. do isplate,

d) naknadi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 11.776,05 kn sa zateznim kamatama tekućim od 1. siječnja 2010. do isplate (toč. I.).

Ukinut je platni nalog u navedenom rješenju o ovrsi u dijelu u kojem je naloženo da tužitelju isplati iznos glavnice od 39.613,53 kn, kao i u odnosu na zatezne kamate preko dosuđenih iznosa pod toč. I. izreke drugostupanjske presude, te je u tom dijelu zahtjev odbijen (toč. II.). Naloženo je tuženici da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 49.527,42 kn (toč. III.), dok je u preostalom dijelu odbijen zahtjev tužitelja s iznosom od 5.308,08 kn (toč. IV.). U nepobijanom dijelu, toč. II. i IV. izreke, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

3. Protiv presude suda drugoga stupnja tuženica je pravodobno podnijela reviziju na temelju čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – dalje: ZPP), zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te zbog odluke o troškovima postupka. Predlaže se da se revizija prihvati, pobijana presuda preinači u skladu s revizijskim navodima.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija tuženice glede merituma spora nije osnovana, dok revizija tuženice glede odluke o troškovima postupka nije dopuštena.

6. Prema odredbi čl. 392. a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st .1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Predmet konkretnog parničnog postupka je zahtjev tužitelja da mu tuženica, kao jamac platac, plati dugovanja po Ugovoru o financijskom leasingu broj 3052/04, 3053/04, 3054/04, 3055/04, 3056/04, 3057/04 i 3058/04, a koje ugovore o leasingu su sklopili tužitelj i otac tuženice N. G. kao korisnik kredita, na ukupno 7 predmeta na vrijeme od 60 mjeseci.

8. Tuženica u reviziji ističe samo revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Kod toga se navodi da su nižestupanjski sudovi olako uzeli kao dokazanu činjenicu o visini duga tužiteljice, budući da je visina utvrđena na temelju nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje Đ. S. B. koji nije napravljen u skladu s pravilima struke, pri čemu se u samo reviziji ne ukazuje u čemu je protivnost nalaza vještaka pravilima struke.

9. Kako je već rečeno prema odredbi čl. 392. a st. 1. ZPP revizijski sud je odlučuje u granicama iznesenih razloga. U samoj reviziji tuženica ne navodi zbog čega smatra da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, niti koje je eventualno materijalnopravne odredbe sud trebao primijeniti. Ukazivanje na činjenicu da bi nalaz vještaka bio sačinjen protivan pravilima struke, a kojima se osporava sadržaj vještačkog nalaza, zapravo predstavlja pobijanje činjeničnog stanja utvrđenog od strane nižestupanjskih sudova, a zbog tog razloga reviziju uopće nije moguće podnijeti (čl. 385. ZPP).

10. Radi navedenog revizija tuženice glede merituma spora nije osnovana, pa je istu valjalo odbiti na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

11. Revizija tuženice glede odluke o troškovima postupka nije dopuštena. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom "postupak" iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet – meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, kao i da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP) te da odluka o njima nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na kojeg bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP (tako npr. u Rev-1353/11-2).

Stoga glede odluke o troškovima postupka revizija nije dopuštena, pa je valjalo u tom dijelu odbaciti reviziju tuženice na temelju odredbe čl. 400. st. 1. ZPP.

Zagreb, 24. kolovoza 2021.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.