Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 78 Gž-1952/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ines Smoljan, predsjednice vijeća, Jadranke Matić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Burcar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. S. iz B., …, OIB: …, koju zastupa punomoćnica S. P. Š., odvjetnica u O., protiv tuženice R. H., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi poništenja ugovora i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-7121/15-74 od 1. travnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 24. kolovoza 2021.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Republike Hrvatske kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-7121/15-74 od 1. travnja 2021.

II. Odbija se zahtjev tuženika R. H. za naknadu troška žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom poništen je Kupoprodajni ugovor zaključen između stranaka 6. svibnja 2009., kojim je tuženik tužiteljici prodao česticu koja se nalazi u O., na adresi J…, stan broj 3, površine 34,82m2, kčbr 1171, k.o. O., poduložak 18925 za cijenu od 174.100,00 kn (točka I. izreke), naloženo je tuženiku platit tužiteljici 174.100,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 4. kolovoza 2010. do isplate (točka II. izreke) i naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 25.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 1. travnja 2021. do isplate (točka III. izreke).

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. i 89/14. -Odluka USRH, 70/19., dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da tužbeni zahtjev odbije kao neosnovana ili da ju ukine i da predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje te zahtjeva naknadu troška nastalog mu podnošenjem žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Tijekom postupka tuženik je istakao da je tužiteljica prekludirana u pravu na podnošenje tužbe kakva je predmetna.

5. Taj prigovor sud prvoga stupnja ocijenio je neosnovanim uz obrazloženje (točka 5. obrazloženja) da iz potvrde o primitku pošiljke proizlazi da se tužiteljica tuženiku obratila zahtjevom za mirno rješenje spora 6. svibnja 2010. što da je unutar prekluzivnog roka.

6. Tuženica u žalbi i nadalje ostaje kod tvrdnje da je došlo do prekluzije i da izneseni zaključak prvostupanjskoga suda nije pravilan.

7. Točno je utvrđenje suda prvoga stupnja da se tužiteljica obratila tuženiku radi pokušaja mirnog rješenja spora (čl. 186.a ZPP-a). Međutim, tim se zahtjevom tuženiku obratila radi rješavanja pitanja vraćanja dijela plaćenog iznosa kupoprodajne cijene jer smatra da je ista određena i plaćena u iznosu bitno većem od stvarne vrijednosti predmeta prodaje, što da je tužiteljica saznala nakon sklapanja i ispunjenja ugovora. Dakle, tužiteljica se tuženici nije obratila sa zahtjevom za poništenje kupoprodajnog ugovora i vraćanje onoga što je ispunjeno. Stoga ne postoji identitet između zahtjeva za mirno rješenje spora na koji se referira sud i predmetne tužbe pa je pogrešan i zaključak suda prvoga stupanja da se radi rješenja predmeta ovoga spora tužiteljica obraćala tuženici zahtjevom za mirno rješenje spora i da zbog toga nije osnovan prigovor prekluzije.

8. Međutim, čl. 186.a st. 1. ZPP propisana je iznimka od obveze obraćanja Republici Hrvatskoj zahtjevom za mirno rješenje spora i to u slučajevima u kojima je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe, a što je situacija u ovom predmetu.

9. Tužiteljica u činjeničnim navodima tužbe traži poništenje kupoprodajnog ugovora uz obrazloženje da je ubrzo nakon sklapanja ugovora saznala da je prometna vrijednost nekretnine manja od one koju je platila, što da nije znala niti morala znati u trenutku sklapanja ugovora te se poziva na čl. 375. ZOO-a (očiti nerazmjer uzajamnih činidba), a st. 2. te odredbe propisan je prekluzivni rok za traženje poništenja po ovoj osnovi od godine dana od sklapanja pravnog posla.

10. Kako nije sporno da je pravni posao kupoprodaje sklopljen 2. lipnja 2009. (podnesak tužiteljice od 21. travnja 2011., a tužba je podnesena 4. kolovoza 2010., iako u tužbi tužiteljica kao datum sklapanja navodi dan 6. svibnja 2009., kada je, kako navodi, dano odobrenje za sklapanje ugovora, a tuženica nije problematizirala da se radi o upravo o predmetnom ugovoru neovisno od datuma, a i iz opisa sadržaja ugovora jasno je o kojem se ugovoru radi) to bi u trenutku podnošenja tužbe, da nije došlo do činjenične preinake tužbe čemu se tuženica nije protivila, prigovor prekluzije po osnovi vezanoj uz čl. 375. ZPP-a bio osnovan.

11. Međutim, tijekom postupka tužiteljica je izvršila činjeničnu preinaku tužbe (podnesak 21. travnja 2011.) ističući da je u trenutku sklapanja predmetnog pravnog posla bila ograničeno poslovno sposobna i da je predloženo da se pokrene postupak oduzimanja poslovne sposobnosti na temelju psihijatrijskog nalaza od 4. listopada 2010. (čl. 330. ZOO), a u kojem slučaju je, s obzirom da se tuženik nije protivio toj činjeničnoj preinaci, tužbu trebalo podnijeti unutar prekluzivnih rokova koje propisuje čl. 335. toga Zakona.

12. Ocjenjujući stoga prigovor prekluzije unutar rokova iz čl. 335. ZOO-a ovaj sud zaključuje da je tužba podnesena unutar prekluzivnog roka iz st. 2. te odredbe, kao i da se prekluzivni rok iz st. 1. ne može primijeniti u konkretnom slučaju.

13. Stvarna mogućnost tužiteljice za razumijevanje i poduzimanje pravnih poslova unutar kapaciteta koje ima objektivno je problematizirana tek nakon što je tužiteljice pregledana po specijalistu psihijatru (psihijatrijski nalaz od 4. listopada 2010.), a konačno je stanje poslovne nesposobnosti i potvrđeno nakon obrade u Centru za socijalnu skrb u O. (obrada koja je nad tužiteljicom napravljena po psihologu V. R. 10. lipnja 2013. za potrebe oduzimanja poslovne sposobnosti, što je i uslijedilo). Stoga ni subjektivni rok za podnošenje tužbe iz st. 1. čl. 335. ZOO-a nije mogao početi teći prije toga, jer je i saznanje za razlog pobojnosti objektivno verificiran nakon podnošenja tužbe. Time je osnovanost prigovora prekluzije trebalo u konkretnom slučaju sagledati kroz rok iz st. 2. te odredbe, prema kojem je tužba podnesena pravovremeno ako je podnesena unutar tri godine od sklapanja ugovora, a u predmetnom slučaju od sklapanja ugovora 2. lipnja 2009. (pa ni od datuma sklapanja ugovora koji se navodi u petitu tužbenog zahtjeva i izreci) do preinake tužbe u smislu navedenih činjenica, 21. travnja 2011., taj rok nije protekao.

14. Sklapanje ugovora po poslovno nesposobnoj osobi regulirano je čl. 276. ZOO-a u vezi s čl. 18. toga Zakona. U smislu tih odredbi poslovna sposobnost je svojstvo osobe vlastitim očitovanjem volje stvarati pravne učinke poslova u koje se upušta. Zato osoba koja nije sposobna slobodno i ozbiljno izraziti svoju volju i na taj način štiti svoje interese, odnosno koja nije svjesna svojih čina i posljedica ili značenja ugovora nije sposobna za rasuđivanje pa nema poslovnu sposobnost i ne može sklapati pravno valjane ugovora, pri čemu nije pravno odlučno što joj u vrijeme sklapanja ugovora nije bila formalno oduzeta poslovna sposobnost (tako i Rev-509/11 od 24. rujna 2013. ili Rev-1291/14 od 7. listopada 2014.).

15. Imajući stoga na umu činjenice od kojih je sud prvoga stupnja pošao:

- da u trenutku sklapanja pravnog posla pa i u trenutku podnošenja tužbe tužiteljici nije formalno bila oduzeta poslovna sposobnost, već je do toga došlo tijekom ovog postupka,

- ali da je tijekom ovog postupka, nakon izvršene obrade tužiteljice u Centru za socijalnu skrb O. po psihologu dr. V. R., koji je kod izrade svoga mišljenja uzeo u obzir osobno opaženo stanje tužiteljice, nalaze psihijatra dr. D. od 4. listopada 2010. i iz 2013., zaključeno:

a) da se radi o osobi koja je blage prema umjerenoj retardaciji,

b) koja je bila u stanju završiti prilagođenu školu (završila je osnovnu školu), steći neko zanimanje (tužiteljica je radila kao čistačica) i koja je mogla funkcionirati u redovnom životu (brinuti o osobnoj higijeni, nabavci hrane, odijevanju, a od 2016. više niti to ne može te ne živi sama),

c) ali i o osobi koja nije u stanju razumjeti stvarne dosege i pravne posljedice pravnih poslova koji izlazi izvan okvira redovnog funkcioniranja (tako primjerice ne može realno, a niti približno ocijeniti stvarne vrijednosti predmeta veće vrijednosti ili nekretnina te kod psihologa daje odgovor da bilo auto bilo stan vrijedili 20.000,00 kn, što je za tužiteljicu pojam velike vrijednosti, a ne razumije niti značenje pojma punomoći) i

- da iz njenog iskaza pred sudom proizlazi da se ne snalazi u odgovorima vezanim bilo uz kupnju predmetne nekretnine, bilo neku daljnju prodaju iste (navodi da ne zna s kim je sklopila ugovor niti tko joj je uzeo kuću, da je u kući živjela kratko vrijeme, a da sada u njoj žive neki ljudi, ali da ona ne zna kako su se oni uselili i da sada živi kod svoje sestrične),

ovaj je sud stava, kao i sud prvoga stupnja, da se radi o stanju koje je postojalo i u vrijeme sklapanja predmetnog pravnog posla. Ovo jer u spisu nema dokaza iz kojeg bi se moglo zaključiti da je mentalna retardacija utvrđena kod tužiteljice posljedica nekih i kojih čimbenika koji su se pojavili nakon sklapanja predmetnog pravnog posla, već proizlazi da se radi o mentalnoj retardaciji s kojom je tužiteljica rođena i s kojom je živjela i živi u granicama svojim mogućnosti. Stoga je i prema shvaćanju ovoga suda dokazano da tužiteljice prilikom sklapanja sporne kupoprodaje nije bila sposobna ozbiljno izraziti svoju volju i na taj način štiti svoje interese, pa tako niti glede visine cijene za koju je prodaja izvršena, odnosno da nije bila poslovno sposobna.

16. Zbog toga je sud prvoga stupnja pravilnom primjenom prava iz čl. 330. ZOO-a zakonito odlučio kao pod točkom I. izreke pobijane odluke.

17. Na navode žalbe valja odgovoriti i da u situaciji kada je po stručnim osobama nadležnog Centra za socijalnu skrb proveden postupak koji zakon propisuje kao potreban kada se predlaže oduzimanje poslove sposobnosti i kada je u tom postupku dano relevantno, stručno i nepristrano mišljenje glede stvarne sposobnosti tužiteljice da poduzima pravne poslove, što je sve dovelo do oduzimanja poslovne sposobnosti, između ostalog i za sklapanje poslova kakav je predmetni, tada se ovaj sud slaže sa stavom prvostupanjskoga suda da nije bilo potrebno provođenje medicinskog vještačenja koje je tužiteljica prvo predlagala, a potom od istog odustala upravo jer je nad njom izvršena stručna obrada. Isto tako naknadno pogoršanje tužiteljičina stanja i činjenica da je ranije mogla funkcionirati samostalno u redovnom životu, a sada niti to više ne može, ne dovodi u pitanje njezino stanje glede poslovne sposobnosti koju je imala vezano uz pravne poslove kakav je predmetni u trenutku sklapanja istog.

18. Kako nije sporno da je tužiteljica isplatila kupoprodajnu cijenu to je u skladu s čl. 332. st. 1. ZOO-a sud prvoga stupnja nakon što je poništio predmetni pravni posao zakonito postupio kada je prihvatio i tužbeni zahtjev pod točkom II. izreke, a tuženiku koji nije postavio zahtjev na vraćanje ili naknadu ostaje pravo zahtijevati isto u smislu čl. 333. toga Zakona.

19. Odluka o troškovima postupka ocijenjena je pravilnom i zakonitom u smislu čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a u vezi s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnik (Nar. nov. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15 na koje se pozvao sud prvoga stupnja.

20. Slijedom navedenog, imajući na umu da u postupku pred sudom prvoga stupanj nisu počinjene povrede iz čl. 354. st. 2. ZZP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude (čl. 368. st. 1. ZPP- a).

21. Trošak žalbe tuženiku nije dosuđen jer sa žalbom nije uspio (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. .1 ZPP-a).

U Zagrebu 24. kolovoza 2021.

Predsjednica vijeća:

Ines Smoljan