Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 77 Gž-2276/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Diani Preglej, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HEP-Toplinarstvo d.o.o. Zagreb, Miševečka 15A, OIB: 15907062900, kojeg zastupa punomoćnik Zdenko Gecaj, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika LF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Kuren, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-261/19-14 od 3. svibnja 2021., dana 23. kolovoza 2021.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-261/19-14 od 3. svibnja 2021. u pobijanom dijelu pod točkama I i IV izreke te pod točkom III u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 6.417,50 kn.
II Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-261/19-14 od 3. svibnja 2021. pod točkom III izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak preko iznosa od 6.417,50 kn do iznosa od 7.980,00 kn (za iznos od 1.562,50 kn), i sudi:
Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.562,50 kn. III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja je pod točkom I izreke djelomično održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesen po javnom bilježniku Tihani Sudar iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-1450/18 od 19. studenog 2018., kojim je tuženiku naloženo tužitelju isplatiti iznos od 10.057,94 kune sa zateznim kamatama koje teku od 27. veljače 2018. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena.
U točki II izreke je djelomično ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Tihane Sudar iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-1450/18 od 19. studenog 2018., u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 338,04 kn s pripadajućim zateznim kamatama.
Pod točkom III izreke je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu 7.980,00 kn, u roku 15 dana.
U točki IV izreke je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.
2. Protiv navedene presude (u dijelu u kojem nije uspio u sporu) žali se tuženik zbog svih zakonskih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19- dalje: ZPP) te predlaže preinačiti pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda ili istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Žalba tuženika je neosnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom naknade za isporučenu toplinsku energiju u poslovnom prostoru u Zagrebu, Koranska 1A.
5. S obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, da su razlozi jasni te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Također nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP- a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.
6. Žalitelj neosnovano osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava.
7. Sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da je tuženik vlasnik poslovnog prostora (lokala) u Zagrebu, Koranska 1A, te da je sukladno odredbi čl. 88. st. 10. Općih uvjeta za opskrbu toplinskom energijom ("Narodne novine" br. 129/06- dalje: Opći uvjeti/2006) koji su doneseni na temelju čl. 29. Zakona o energiji ("Narodne novine" br. 68/01 i 177/04) obvezan podmiriti troškove za isporučenu toplinsku energiju u razdoblju od studenoga 2015. do veljače 2018.
8. Odredbom čl. 88. st. 10. Općih uvjeta/2006 je propisano da je obveznik plaćanja računa iz čl. 88. st. 8. i 9. Općih uvjeta/2006 vlasnik nekretnine, a uz vlasnika i korisnik nekretnine, kada je vlasnik obvezu plaćanja ugovorom prenio na korisnika nekretnine, pod uvjetom da se s prijenosom obveze plaćanja suglasio distributer toplinske energije, odnosno opskrbljivač toplinskom energijom.
9. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda kako iz citirane odredbe proizlazi da je vlasnik nekretnine uvijek obveznik plaćanja, a uz njega to može biti i korisnik nekretnine, uz uvjete iz čl. 88. st. 10. Općih uvjeta.
10. Na žalbene navode tuženika da je u ovoj pravnoj stvari valjalo primijeniti Opće uvjete za opskrbu toplinskom energijom iz 2014. ("Narodne novine" br. 35/14- dalje: Opći uvjeti/2014), treba odgovoriti sljedeće.
11. Odredbom čl. 51. Općih uvjeta/2014 je propisano da prestaju važiti odredbe Općih uvjeta za opskrbu toplinskom energijom ("Narodne novine" br. 129/06) u dijelu koji se odnosi na međusobne ugovorne odnose između distributera toplinske energije i korisnika mreže, obveze i odgovornosti distributera toplinske energije i korisnika mreže, uvjete mjerenja, obračuna i naplate isporučene toplinske energije i uvjete za primjenu postupaka ograničenja ili obustave isporuke toplinske energije.
12. Tuženik, sukladno odredbi čl. 3. t. 13. Zakona o energiji ("Narodne novine" br. 120/12, 14/14, 95/15 i 102/15), ima status krajnjeg kupca (i to tarifnog kupca), a ne korisnika mreže (kako to pogrešno ističe žalitelj) pa u odnosu na njegova prava i obveze nisu prestale važiti odredbe Općih uvjeta/2006.
13. U odredbi čl. 88. st. 8. Općih uvjeta/2006 je propisano da se tarifnim kupcima ispostavlja se temeljem ugovora o opskrbi i korištenju distribucijske mreže jedan račun koji sadrži osobito:
– dio koji proizlazi iz cijene prema tarifnim stavkama za toplinsku energiju,
– dio koji proizlazi iz cijene prema tarifnim stavkama za korištenje distribucijske mreže,
– dio koji proizlazi iz pojedinih naknada koje su određene zakonom,
a upravo su takvi računi izdani tuženiku za utuženo razdoblje (list 25-71 spisa).
14. Točni su žalbeni navodi da je tužitelj prvotno izdavao račune na ime korisnika MF, ali ta činjenica ne utječe na postojanje obveze tuženika da kao vlasnik nekretnine, sukladno odredbi čl. 88. st. 10 Općih uvjeta/2006, podmiri račune za isporučenu toplinsku energiju.
15. Na žalbene navode tuženika da je u čl. 20. st. 5. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", br. 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03 - pročišćeni tekst, 82/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 94/13, 153/13, 147/14 i 36/15) propisano da je obveznik plaćanja komunalne usluge vlasnik nekretnine ili korisnik kad je vlasnik obvezu plaćanja ugovorom prenio na korisnika, valja odgovoriti da je odredbom čl. 1. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", br. 82/04), a koja je na temelju čl. 15. tog Zakona stupila na snagu danom stupanja na snagu zakona kojim će se urediti djelatnosti proizvodnje, distribucije i opskrbe toplinskom energijom, "opskrba toplinskom energijom" ne smatra se (više) komunalnom djelatnošću. Kako je na temelju odredbe 41. Zakona o proizvodnji, distribuciji i opskrbi toplinskom energijom ("Narodne novine", br. 42/05) taj Zakon je stupio na snagu 26. ožujka 2005., to u utuženom razdoblju opskrba toplinskom energijom ne podliježe pod odredbe Zakona o komunalnom gospodarstvu pa nema mjesta ni primjeni odredbe čl. 20. st. 5. tog Zakona, a na koju se žalitelj poziva.
16. Stoga je u odnosu na odluku o glavnoj stvari valjalo odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.
17. U odnosu na odluku o troškovima postupka, tuženik osnovano ističe da tužitelju pripada pravo na naknadu parničnog troška, sukladno odredbama Tbr. 9. toč. 2. i Tbr 8. toč. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15), za pristup na ročište održano dana 26. veljače 2020. u iznosu od 500,00 kn (dok je prvostupanjski sud priznao trošak u iznosu od 1.000,00 kn) te za sastav podneska od 15. prosinca 2020. iznos od 250,00 kn (umjesto pobijanom odlukom priznatih 1.000,00 kn), sve uvećano za PDV.
18. To znači da je odluku o troškovima postupka, na osnovi odredaba čl. 368. st. 1. i čl. 373. t. 3. ZPP-a, valjalo potvrditi za iznos od 6.417,50 kn, a za iznos od 1.562,50 kn (1.250,00 kn + 312,50 kn) istu preinačiti i odbiti zahtjev tužitelja.
19. S obzirom da je tuženik u žalbenom postupku uspio samo u pogledu odluke o trošku, ali ne i u pogledu glavnog zahtjeva, temeljem odredaba čl. 35. st. 2., čl. 154. st. 5. i čl. 166. st. 2. ZPP-a nema pravo na naknadu troškova nagrade punomoćniku za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu (točka III izreke).
U Zagrebu 23. kolovoza 2021.
Sudac:
Diana Preglej
