Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 34 Gž R-163/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sutkinji Slavici Garac, u pravnoj stvari tužitelja K. F. /OIB…/ iz O., kojeg zastupa D. M., odvjetniku u O., protiv tuženice Republike Hrvatske /OIB…/, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u P.¹, Građansko upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-108/2020-16 od 21. prosinca 2020., nadnevka 23. kolovoza 2021.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-108/2020-16 od 21. prosinca 2020. pod stavkom I.,

III. i IV. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 42.759,09 kn sa zateznim kamatama navedenim u stavku prvom izreke (stavak I. izreke) i naknaditi parnični trošak u iznosu od 4.687,50 kn (stavak III. izreke). Odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu daljnjeg iznosa od 3.887,19 kn sa zateznim kamatama (stavak II. izreke) i zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška u iznosu 3.500,00 kn (stavak IV. izreke).

2. Protiv presude pod stavkom I., III. i IV. izreke žali se tuženica iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., u daljnjem tekstu: ZPP-a), predlaže ukidanje ili preinaku pobijanog dijela uz naknadu parničnog troška i zahtijeva trošak žalbenog postupka u iznosu 2.500,00 kn.

3. U odgovoru na žalbu tuženice protivi se tužitelj navodima iste, predlaže odbiti je kao neosnovanu i potvrditi pobijani dio prvostupanjske presude.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora jest zahtjev za isplatu 42.759,09 kn po osnovi prava na sedmodnevni plaćeni dopust za posjet obitelji svaka tri mjeseca i naknadu troškova prijevoza za takve posjete za 2015., 2016. i 2017. (članak 75. u vezi sa člankom 74. Zakona o policiji /Narodne novine, broj: 34/2011., 130/2012., 89/2014., 151/2014., 33/2015., 121/2016., 66/2019., u daljnjem tekstu: ZP-a/) sa zateznim kamatama i troškovima predmetne parnice.

6. Ispitivanjem pobijanog dijela prvostupanjske presude po službenoj dužnosti nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, niti je materijalno pravo pogrešno primijenjeno u dijelu kojim je prihvaćen glavni tužbeni zahtjev. Odlučio je sud prvog stupnja o zahtjevu iz sudske nadležnosti s osobama koje mogu biti stranke i postupku i pravilno su zastupane, a vezano za koji zahtjev nije u tijeku druga parnica, pravomoćno suđeno, sklopljena sudska niti s njom izjednačena nagodba, presudom jasne izreke i obrazloženja, zakonitost koje se ne dovodi u dvojbu.

7. Naime, iz rezultata raspravljanja pred prvostupanjskim sudom proizlazi:

- da je tužitelj /p. s./ rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: MUP RH) od 11. listopada 2010. trajno premješten iz Policijske uprave o. u Policijsku upravu i… s nadnevkom 25. listopad 2010. na radno mjesto p. s. za g. k. i da su mu istim rješenjem priznata prava iz članka 104. ZP-a među kojima je i pravo na sedmodnevni plaćeni dopust za posjet obitelji svaka tri mjeseca i naknadu troškova prijevoza za takve posjete (razlog premještaja je bila njegova zaštita, a ne osobna volja ili zahtjev za premještaj);

- da je tužitelju prije premještaja iz Policijske uprave o.. u Policijsku upravu i.. živio s majkom u O. na istoj adresi … B., u zajedničkom domaćinstvu, gdje mu je prijavljeno prebivalište od 1985. /list 36. spisa/;

- da je tužitelj na temelju izdavanih rješenja sukladno ZP-u, zaključno sa travnjem 2010. ostvarivao pravo na sedmodnevni plaćeni dopust za posjet obitelji (majci u O.) svaka 3 mjeseca i naknadu troškova prijevoza za takve posjete (nije osnovao obitelj - nema suprugu ni djecu);

- da je tužitelj rješenjem MUP RH od 28. srpnja 2012. raspoređen na radno mjesto p. s. za g. k. u istoj Policijskoj upravi i.. (Policijska postaja P.²), a rješenjem od 10. lipnja 2013. na radno mjesto vođe ekipe za očevid u cestovnom prometu (Policijska postaja P.²;

- da je između tužitelja kao zaposlenika i tuženica kao poslodavca vođena i pravomoćno okončana parnica, vezano za troškove prehrane (presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-256/2018-25 od 20. rujna 2019. potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-801/2019-4 od 27. veljače 2020.,) u kojoj je između ostalog zauzeto shvaćanje da tužitelj na temelju rješenja MUP RH od 28. srpnja 2012. i 10. lipnja 2013. nije promijenio mjesto rada (i dalje je radio u Policijskoj upravi i..), već radno mjesto i da je isto bez utjecaja na stečena prava temeljem ZP-a;

- da je udaljenost između O. i P.¹ u oba smjera 1052 kn, a naknada iznosi 3.887,19 kn (56 sati dopusta - 1.783,19 kn + troškovi prijevoza - 2.104,00 kn);

- i da je tužitelju 15. siječnja 2018. prestala služba jer je ostvario pravo na mirovinu.

8. Mjerodavnim odredbama ZP-a propisano je da policijskom službeniku koji je trajno premješten u drugo mjesto rada udaljeno više od 100 km od mjesta stanovanja, pripada između ostalog i pravo na sedmodnevni plaćeni dopust za posjet obitelji svaka 3 mjeseca i naknadu troškova prijevoza za takve posjete (članak 75. stavak 1. u vezi s člankom 74. stavkom 1.).

9. Pored navedenog, ne mogu se prihvatiti žalbeni navodi tuženice da činjenično stanje koje u bitnome nije sporno, nije pravilno utvrđeno i da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno, odnosno da tužitelju ne pripada pravo na sedmodnevni plaćeni dopust za posjet obitelji svaka 3 mjeseca i naknadu troškova prijevoza za takve posjete jer da je tužitelj na vlastiti zahtjev trajno premješten u Policijsku upravu i.., a nastavno na drugo radno mjesto u Policijskoj upravi i.. i da nema obitelj (majka tužitelja ne smatra se obitelji prema Kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike).

10. Naime, za ostvarenje prava na sedmodnevni plaćeni dopust za posjet obitelji svaka 3 mjeseca i naknadu troškova prijevoza za takve posjete, priznatog člankom 75. stavkom 1. u vezi s člankom 74. stavkom 1. ZP-a nije odlučno to što je tužitelj na vlastiti zahtjev premješten na drugo radno mjesto unutar istog mjesta rada (Policijska uprava i..) jer time nije prestao njegov trajni premještaj iz Policijske uprave o.., niti se na tužitelja može odnositi odredba članka 75. stavak 3. ZP-a s obzirom da nije na vlastiti zahtjev trajno premješten u Policijsku upravu i.. iz Policijske uprave o.., niti za vrijeme trajanja obveze proistekle iz ugovora o školovanju. S tim u vezi promašeno je i pozivanje tuženice na Pravilnik o unutarnjem radu MUP od 28. srpnja 2012., odnosno da je tužitelj mogao ostvarivati samo ona prava koja su mu utvrđena „važećim rješenjem o premještaju“ i da je pravno nelogično i neživotno da se policijskom službeniku i nakon što mu se osigura stambeno zbrinjavanje i dalje omogućava pravo na sedmodnevni plaćeni dopust i naknadu putnih troškova za takvu posjetu.

11. Suprotno žalbenim navodima, ovaj sud je suglasan sa shvaćanjem prvostupanjskog suda da tužitelj svoje pravo na sedmodnevni plaćeni dopust i naknadu putnih troškova za takvu posjetu ne temelji na Kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike, niti na poreznim pravilima, već na ZP-u, prema kojem tužitelju pripada predmetno pravo i za 2015., 2016. i 2017., a na ime kojih je tuženica priznavala i isplaćivala tužitelju naknadu do zaključno sa travnjem 2010. godinom, pod istim uvjetima (tužitelj je prije trajnog premještaja živio u zajedničkom kućanstvu s majkom o kojoj se brinuo i radio u O., a nakon trajnog premještaja odlazio kod iste koristeći se pravom na sedmodnevni plaćeni dopust i naknadu putnih troškova za takvu posjetu), odnosno da za razrješenje predmetnog odnosa nije mjerodavna odredba članka 51. Kolektivnog ugovora za službenike i namještenike niti tumačenje pojma obitelji u smislu te odredbe po Zajedničkoj komisiji, a niti u smislu poreznih propisa.

12. Neargumentirani su, a time i neosnovani navodi i u dijelu osporavanja visine potraživanja, a u prilog čega valja imati u vidu da tuženica tijekom postupka nije osporavala da se naknada određuje na temelju 56 radnih sati (1.784,19 kn) i putnih troškova (1052 km x 2,00 kn =2.104,00 kn), i da iznosi 42.759,09 kn, odnosno od po 3.887,19 kn za lipanj, rujan, i prosinac 2015., ožujak, lipanj, rujan i prosinac 2016., te ožujak, lipanj, rujan, i prosinac 2017.

13. Pravilna je i odluka o parničnim troškovima, koju tuženica pobija nastavno pobijanju odluke o glavnom tužbenom zahtjevu. Naime, tuženica koja je izgubila predmetnu parnicu dužan je tužitelju naknaditi pripadajuće parnične troškove i sam snositi svoje troškove iste, kako je to odlučio i sud prvog stupnja (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

14. Budući da tuženica nije uspjela s predmetnom žalbom to joj ne pripada niti trošak žalbenog postupka (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

15. Zaključno, ispitivanjem pobijanog djela prvostupanjske presude nisu utvrđeni razlozi zbog kojih se pobija, a ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, zbog čega je odlučeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a za stavak I., članak 166. stavak 1. ZPP-a za stavak II.).

U Zagrebu 23. kolovoza 2021.

Sutkinja:

Slavica Garac, v.r.