Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Poslovni broj: Gž R-531/2021-2
Split, Gundulićeva 29a
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, po sucu tog suda Arijani Bolanča, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice M. M. iz P., OIB ..., zastupane po punomoćniku M. P., odvjetniku iz Z. protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB ... zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zlataru, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini broj Pr- 27/19-17 od 2. travnja 2021., dana 17. kolovoza 2021.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini broj Pr-27/19-17 od 2. travnja 2021.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova odgovora na žalbu kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
"Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, za Ministarstvo unutarnjih poslova, da tužitelju M. M. iz P., OIB ..., na ime dodatka za rad na terenu isplati iznos od 7.950,00 kn (slovima: sedamtisućadevetsto pedeset kuna) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na slijedeće iznose:
-
450,00
kuna
od
01.02.2016.,
-
900,00
kuna
od
01.03.2016.,
-
300,00
kuna
od
01.04.2016.,
- 1.050,00 kuna od 01.05.2016.,
- 600,00 kuna od 01.06.2016.,
- 750,00 kuna od 01.07.2016.,
- 750,00 kuna od 01.08.2016.,
- 300,00 kuna od 01.09.2016.,
- 300,00 kuna od 01.10.2016.,
- 340,00 kuna od 01.08.2018.,
- 340,00 kuna od 01.09.2018.,
- 1.360,00 kuna od 01.10.2018.,
- 510,00 kuna od 01.11.2018., do isplate i to za razdoblje od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 6.250,00 kn (slovima: šesttisućadvijestopedeset kuna) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana 02. travnja 2021. do isplate, sve u roku 8 dana."
2. Žalbu u zakonskom roku izjavljuje tuženik, pobijajući odluku suda prvog stupnja iz svih žalbenih razloga predviđenih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje u tekstu: ZPP), te pogrešne primjene materijalnog prava 353. stavak 2. i 3. uvezi s člankom 355. i 356. ZPP-a, te predlaže da se pobijana presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak. U smislu odredbe članka 359. stavak 1. ZPP-a, sud prvog stupnja žalbu tuženika dostavio je na odgovor tužiteljici.
Tužiteljica je odgovorila na žalbu tuženika porekavši žalbene navode kao neosnovane s prijedlogom da žalba bude odbijena.
Žalba tuženika nije osnovana.
3. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kao policijskog službenika Republike Hrvatske za isplatom dodatka za rad na terenu za vremensko razdoblje siječanj 2016. do studenog 2018., zbog obavljanja policijskih poslova granične kontrole na međunarodnom graničnom prijelazu Lupinjak-Dobovec, Hum na Sutli-Rogatec, Mali Tabor-Rajnkovec i to na području Republike Slovenije a temeljem Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu (Međunarodni ugovor objavljen u Narodnim novinama, broj 2/2004).
4. Pravilno je sud prvog stupnja donio pobijanu odluku za što je dao valjane i uvjerljive razloge koje kao takve prihvaća ovaj žalbeni sud i nisu dovedeni u sumnju žalbeni navodi tuženika.
5. U konkretnom slučaju radi se o sporu u postupku u sporovima male vrijednosti regulirane odredbom članka 457. do članka 467.a ZPP-a jer je predmet tužbenog zahtjeva tužiteljice isplata u iznosu od 7.950,00 kuna, radi čega sud u razmatranju osnovanosti žalbenih navoda tuženika ne smije ocjenjivati osnovanost onih žalbenih razloga kojima se ne može osporavati odluka kojom se dovršava postupak u sporovima male vrijednosti, temeljem odredbe članka 467. ZPP-a.
Žalbeni navodi tuženika usmjereni na osporavanje utvrđenog činjeničnog stanja, je žalbeni razlog koji nije moguće pobijati presudom kojom se završava spor u postupku sporovima male vrijednosti te je to suprotno odredbama članka 467. stavak 1. ZPP-a.
Neosnovano se tužena poziva i na žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, a razlozi o svim odlučnim činjenicama su jasni i ne proturječe, ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danima u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, a presuda nema niti bilo koji nedostatak zbog kojih se ne bi mogla ispitati.
6. Iz rezultata provedenog parničnog postupka proizlazi da je tužiteljica zaposlenik RH MUP-a, PU Krapinsko-zagorske, Postaje granične policije Macelj sa sjedištem u Macelju gdje je raspoređena i na svoje radno mjesto. U utuženom vremensko razdoblju tužiteljica je raspoređena na posebne dnevne poslove mjesečnim rasporedom upućivanje na rad na Međunarodni cestovni granični prijelaz Lupinjak-Dobovec, Hum na Sutli-Rogatec i Mali Tabor-Rajnkovec, na području druge države odnosno na teritoriju Republike Slovenije jer je tako uređeno između dvije države što predstavlja iznimku od pravila da se kontrolne stanice granične kontrole nalaze na području matične države. Tuženica nije isplaćivala tužiteljici dodatak za rada na terenu policijskog službenika koji su obavljali graničnu kontrolu na zajedničkim graničnim prijelazima.
7. S obzirom na tako utvrđeno činjenično stanje presudom je prihvaćen tužbeni zahtjev pravilnom primjenom materijalnog prava sadržanog u članku 56. ranijeg KU/12 odnosno članka 50. KU/17 u kojem je ugovoreno da službenik odnosno namještenik, za vrijeme rada izvan stalnog radnog mjesta u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegovog stalnog boravka, ima pravo na dodatak za rad na teretnu, ako je na terenu proveo najmanje osam sati bez obzira na to koliko je dana radio.
8. Pod pojmom stalno mjesto rada podrazumijeva se mjesto odnosno područje u kojem službenik-namještenik obavlja poslove radnog mjesta na koje je raspoređen, s obzirom na opis poslova radnog mjesta iz Pravilnika o unutarnjem redu i nadležnosti ustrojbene jedinice u kojoj je raspoređen, utvrđen u aktima o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela (članak 56. stavak 3. KU).
9. Kolektivnim ugovorom stanke uređuju obveze i prava iz radnih odnosa, a u vezi s radnim odnosom te se njegova prava pravilno primjenjuju neposredno i obvezno na sve osobe na koje se taj kolektivni ugovor primjenjuje. Odrede kolektivnog ugovora kao i svakog drugog ugovora primjenjuje se onako kako glase.
9.1. U slučaju nesuglasnosti glede smisla i donošenja ugovornih odredbi ugovorne strane mogu predvidjeti da će netko treći tumačiti ugovor (članak 321. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje u tekstu: ZOO). U tom slučaju, ako ugovorom nije drukčije određeno, stranke mogu pokrenuti spor pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dok prethodno ne pribave tumačenje ugovora, osim ako treća osoba odbije dati tumačenje ugovora (članak 321. stavak 1. ZOO).
10. Iz stanja spisa proizlazi da je Zajednička komisija za tumačenje odredaba i praćenja primjene kolektivnog ugovora dala tumačenje broj 7/55 od 20. svibnja 2014. i 22/56 od 11. studenog 2016., koje je sud iz navedenog razloga pravilno prihvatio kao mjerodavno i prema kojem tumačenju službenik koji je temeljem posebnog rasporeda upućen obavljati poslove radnog mjesta na području graničnog prijelaza u Republici Sloveniji ima pravno na terenski dodatak u visini od 150,00 kuna ako je na terenu proveo najmanje osam sati u koje vrijeme se ubraja i vrijeme putovanja.
11. Terenski dodatak i dnevnice se isključuju te stoga službenik ne ostvaruje pravo na dnevnicu.
12. Suprotno navodima žalbe utvrđeno je da su tužiteljici kao policijskoj službenici upućenoj na rad na teritorij druge države izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlena i izvan mjesta njenog stalnog boravka pa s obzirom na vrijeme provedeno na terenu ima pravo na dodatak za rad na terenu sukladno navedenoj odredbi KU/12 i KU/17.
13. Konačno u predmetnom slučaju nema mjesta primjeni o žalbi citiranih poreznih propisa koji su regulirani pravnom na terenski dodatak.
14. Radi iznijetog ukazuje se da je žalba tuženog neosnovana pa je radi toga odlučeno kao u izreci odluke ovog žalbenog suda pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. i 380. točka 2. ZPP-a, kako je to odlučeno pod točkom I. odluke ovog žalbenog suda. Primjenom odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a zahtjev tužiteljice za naknadom troškova odgovora na žalbu ukazuje se neosnovanim pa je shodno tome odlučeno kao u izreci pod točkom II. ovog žalbenog suda.
U Splitu 17. kolovoza 2021.
Sutkinja:
Arijana Bolanča, v. r.
