Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: II Kž-306/2021-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinje dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća, te Željka Horvatovića i mr.sc. Marijana Bitange, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. D., zbog kaznenog djela iz članka 158. stavka 5. u vezi sa stavkom 1. i drugih Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 22. srpnja 2021. broj Kvm-32/2021, Kzd-2/2021 o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 19. kolovoza 2021.,
r i j e š i o j e:
Odbija se žalba optuženog D. D. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog D. D. zbog kaznenog djela spolne zloporabe djeteta mlađeg od petnaest godina iz članka 158. stavka 5. u vezi sa stavkom 1. i drugih KZ/11., na temelju članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog D. D. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.
II Kž 306/2021-5
2. Protiv tog je rješenja žalbu podnio optuženi D. D. po branitelju, odvjetniku M. S., s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se ukine istražni zatvor optuženiku.
3. Žalba nije osnovana.
4. U skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08. spis je dostavljen Državom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razmatranje.
5. U najvećem dijelu žalbe optuženi D. D. opetovano, vrlo opsežnim i detaljnim navodima, prigovara pravilnosti utvrđenja prvostupanjskog suda o postojanju osnovane sumnje da bi optuženik počinio kaznena djela koja mu se u ovom kaznenom postupku potvrđenom optužnicom stavljaju na teret, kao temeljnog preduvjeta za primjenu mjere istražnog zatvora.
6. Naime, žalitelj se u ponovljenim žalbenim navodima upušta u ocjenu dokaza, dajući detaljnu i opsežnu ocjenu te analizu provedenih dokaza u dosadašnjem tijeku kaznenog postupka, tvrdeći da dokazi za koje optužba smatra da potkrepljuju iskaze žrtava nisu dostatni da bi se s pouzdanom uvjerljivošću moglo zaključiti da su se predmetna kaznena djela doista i dogodila.
7. Međutim, suprotno viđenju žalitelja prvostupanjski je sud pravilno utvrdio i valjano obrazložio da osnovana sumnja da bi optuženi D. D. počinio dva kaznena djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina na štetu djeteta K. B. te kazneno djelo silovanja na štetu djeteta L. B. proizlazi iz dokaza na kojima se potvrđena optužnica temelji i to upravo temeljem iskaza žrtava te u obrazloženju pobijanog rješenja pobrojanih i sadržajno ukratko iznesenih iskaza svjedoka, ponajprije osoba kojima su se žrtve nakon počinjenja predmetnih kaznenih djela povjerile.
8. Prema tome, kako je prilikom odlučivanja o postojanju opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora dovoljan odgovarajući stupanj osnovane sumnje da bi optuženik počinio kaznena djela koja mu se stavljaju na teret, iznesenim žalbenim navodima nije dovedena u sumnju valjanost pobijanog rješenja. Žalitelju se napominje da će osnovanost tih prigovora biti razmatrana prilikom odlučivanja o kaznenopravnoj odgovornosti optuženika i o stupnju njegove krivnje od strane raspravnog vijeća.
9. Nadalje, optuženi D. D., u žalbi prigovara ispravnosti utvrđenja prvostupanjskog suda o postojanju onih osobitih okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv njega iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i to kao nužne i jedine prikladne mjere za otklanjanje opasnosti od ponavljanja kaznenih djela.
10. Žalitelj ponavlja žalbeni navod da procjena opasnosti od ponavljanja djela ne smije biti apstraktna, činjenično neutemeljena i isključivo preventivna, bez opravdanja ranijom dokazanom opasnošću počinitelja kaznenog djela. U prilog navedenom, ističe da je optuženik neosuđivana osoba, pri čemu predmetna kaznena djela datiraju
II Kž 306/2021-5
pet godina unatrag u odnosu na žrtvu dijete K. B., odnosno šest mjeseci unatrag u odnosu na žrtvu dijete L. B., slijedom čega se ne radi ni o kakvom kontinuitetu vršenja kaznenih djela ili pak o njihovoj učestalosti.
11. Međutim, postojanje onih osobitih okolnosti koje u svojoj ukupnosti opravdavaju bojazan da će optuženik boravkom na slobodi nastaviti s kriminalnom aktivnošću, činjenjem novih, istovrsnih ili sličnih kaznenih djela, prvostupanjski sud s pravom nalazi u načinu počinjenja kaznenih djela za koja se optuženik u ovom kaznenom postupku tereti.
12. Naime, optuženi D. D. se potvrđenom optužnicom osnovano sumnjiči da je koristeći dugogodišnje poznanstvo s obitelji žrtava u ljeto 2016. te 15. studenog 2016. na štetu žrtve djeteta K. B. počinio dva kaznena djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina i to izvršenjem uz primjenu sile spolnog odnošaja te izvršenjem bludne radnje, a 23./24. svibnja 2020. kazneno djelo silovanja na štetu njezine sestre žrtve djeteta L. B., koja je u vrijeme počinjenja djela imala svega petnaest godina. Navedeno, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ukazuje na seksualnu sklonost optuženika prema djeci, kao i na bezobzirnost te odlučnost u protupravnom postupanju optuženika i viši stupanj njegove kriminalne volje, a time i na realnu opasnost od ponavljanja djela. Pritom, je od osobitog značaja što se radi o policijskom službeniku kojem je nedvojbeno poznata protupravnost takvog ponašanja i nedopuštenost zadiranja u tuđu spolnost, osobito kada su u pitanju djeca, iz kojeg razloga prvostupanjski sud s pravom zaključuje da će se jedino daljnjom primjenom mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. kao krajnje i najstrože mjere, ostvariti njegova svrha i s uspjehom otkloniti opasnost od ponavljanja djela.
13. Žalitelj neosnovano u ovom konkretnom predmetu ističe odluke Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda, u kojima se odlučivalo o iznimnosti lišenja slobode, uz obrazloženje da se slobode može lišiti tako da se tumači smisao odredbe prema svrsi i cilju. Međutim, ispravno je prvostupanjski sud naveo da je jedino moguće, za sada u tijeku kaznenog postupka, produljiti istražni zatvor, kako bi se spriječila opasnost od ponavljanja kaznenog djela, zbog posebno ranjivih žrtava i osnovane sumnje za počinjenje kaznenih djela, čime je obrazložena svrha i cilj lišenja slobode.
14. Slijedom svega navedenog, drugostupanjski sud nalazi da dosadašnja neosuđivanost nije od značaja, stavljena u odnos sa svim prethodno opisanim okolnostima, kao što na pravilnost odluke prvostupanjskog suda ne utječe promjena prebivališta optuženika na adresu u Č., kako se to ističe u žalbi. Naprotiv, sve prethodno izneseno ukazuje na to da u konkretnoj situaciji primjena jedne ili više mjera opreza iz članka 98. stavka 2. ZKP/08., pa tako ni žalbom predložene mjere opreza zabrane posjećivanja određenog mjesta ili područja, te zabrane približavanja i zabrane uspostavljanja veze sa žrtvama, nisu dovoljna garancija za prevenciju opasnosti od ponavljanja kaznenih djela. Naime, opasnost od ponavljanja kaznenog djela utvrđena na strani optuženika se odnosi na žrtve u predmetnom kaznenom postupku, ali i na drugu djecu s kojom bi optuženik boravkom na slobodi mogao doći u kontakt.
II Kž 306/2021-5
15. Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bila ostvarena neka od povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 19. kolovoza 2021.
Predsjednica vijeća:
Lana Petö Kujundžić,v.r.
