REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5

Poslovni broj: 2 Us I-442/2021-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Sofije Germovšek, u upravnom sporu tužiteljice T. D., iz O., koju zastupa opunomoćenica L. J., odvjetnica u R., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, radi poništenja rješenja – starosne mirovine, 18. kolovoza 2021.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: 140-02/20-03/03069184836, URBROJ: 341-99-06/2-20- 006646 od 23. veljače 2021. godine.

II. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci, KLASA: UP/I-140-02/20-03/03069184836, URBROJ: 341- 14-06/2-20-3753 od 29. srpnja 2020. godine.

III. Obustavlja se postupak poništenja rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci, KLASA: UP/I-140-02/20- 03/03069184836, URBROJ: 341-14-05/3-19-028913 od 3. veljače 2020. godine.

IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljici T. D. nadoknadi troškove ovoga upravnog spora u iznosu od 2.500,00 (dvije tisuće pet stotina) kuna, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima ovoga upravnog spora. Ako tuženik u navedenom roku tužiteljici ne nadoknadi troškove spora, tužiteljici pripadaju i zakonske zatezne kamate, od dana izvršnosti odluke o troškovima spora (tj. od dana što neposredno slijedi nakon posljednjeg dana roka za dobrovoljno ispunjenje ove obveze od strane tuženika po primitku pravomoćne odluke o troškovima spora) do isplate.

r i j e š i o  j e

Otkazuje se ročište za raspravu zakazano za 8. rujna 2021. kao bespredmetno.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci, KLASA: UP/I-140-02/20-03/03069184836, URBROJ: 341- 14-06/2-20-3753 od 29. srpnja 2020. poništeno je rješenje navedenog tijela, KLASA:

UP/I-140-02/20-03/03069184836, URBROJ: 341-14-05/3-19-028913 od 3. veljače 2020., te je odbijen zahtjev tužiteljice za priznanje prava na starosnu mirovinu. Potonjim rješenjem tužiteljici je, počevši od 1. siječnja 2020., priznato pravo na starosnu mirovinu, uz određivanje isplate predujma mirovine i ostala prateća utvrđenja. Rješenje od 29. srpnja 2020. doneseno je u primjeni izvanrednoga pravnog lijeka poništavanja rješenja (čl. 129. st. 1. i 3. Zakona o općem upravnom postupku, „Narodne novine“, broj 47/09, u nastavku teksta: ZUP). Ovo je pravno sredstvo primijenjeno slijedom naknadnog saznanja o trajanju tužiteljičina mirovinskog osiguranja u Saveznoj Republici Njemačkoj na dan tuzemnog priznavanja prava na starosnu mirovinu. Slijedom toga, prvostupanjsko tijelo zaključilo je da je rješenjem od 3. veljače 2020. došlo do očite povrede materijalnog prava (čl. 37. Zakona o mirovinskom osiguranju, „Narodne novine“, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16,18/18,62/18, 115/18 i 102/19, u nastavku teksta: ZOMO).

2. Tuženik je rješenjem, KLASA: 140-02/20-03/03069184836, URBROJ: 341-99-06/2-20-006646 od 23. veljače 2021., odbio žalbu tužiteljice izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja od 29. srpnja 2020. godine.

3. Tužiteljica osporava zakonitost tuženikove odluke i tvrdi, u bitnome, da za njeno donošenje nije postojala valjana pravna osnova. Prigovara i nedostacima u obrazloženju osporavanog rješenja. Tužiteljica predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika, te da predmet vrati tuženiku na ponovni postupak. Traži i naknadu troškova ovoga upravnog spora, u iznosu od 2.500,00 kuna.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje, u osnovi, kod navoda osporenog rješenja i predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

5. Sud je odlučio ovaj spor riješiti bez rasprave (čl. 36. t. 4. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, u nastavku teksta: ZUS, vezano uz čl. 8. toga Zakona). Pritom je, nevezan razlozima tužbe (čl. 31. st. 1. ZUS-a), utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. U osporavanim rješenjima citirane su mjerodavne odredbe ZOMO-a. Te su odredbe tužiteljici, stoga, poznate.

7. Izvanredan pravni lijek poništavanja i ukidanja nezakonitog rješenja uređen je odredbama članka 129.-132. ZUP-a. U predmetnom slučaju nije sporno da je rješenje o poništenju rješenja donijelo nadležno javnopravno tijelo po službenoj dužnosti u smislu odredbi članka 131. stavka 1. i 3. ZUP-a, te da je ranije rješenje ukinuto u roku iz stavka 2. navedenoga članka. Sporna je primjena odredbe članka 129. stavka 3. ZUP-a, kojom je propisano da se, u slučaju očite povrede materijalnog propisa, rješenje kojim je stranka stekla neko pravo može poništiti ili ukinuti ovisno o prirodi upravne stvari i posljedicama koje bi nastale poništenjem ili ukidanjem rješenja (čl. 129. st. 3. ZUP-a).

8. Ustaljena je pravna interpretacija prema kojoj se – kada se cijeni je li u rješavanju upravne stvari došlo do povrede materijalnog propisa prema kojem je odnosna stvar riješena – ne ulazi i u preispitivanje činjeničnog stanja na koje je primijenjen materijalni propis, jer ono ostaje onakvo kakvo je u postupku utvrđeno, bez obzira na to što je činjenično stanje možda nepravilno ili nepotpuno utvrđeno, pa i kada je upravo zbog tako utvrđenoga činjeničnog stanja povrijeđen materijalni propis. Ni situacija u kojoj je povreda materijalnog propisa nastala zbog pogrešno izvedenog zaključka o činjeničnom stanju ne daje podlogu za poništavanje odnosno ukidanje rješenja po ovoj osnovi, jer izvođenje zaključaka spada u utvrđivanje činjeničnog stanja, pa ako je zaključak pogrešan, onda je i činjenično stanje pogrešno utvrđeno. Dodatno se napominje da razlog za poništavanje/ukidanje rješenja ne može biti ni možebitna povreda pravila upravnog postupka, što pripada u područje postupovnoga, a ne materijalnog prava.

9. U predmetnom slučaju, prvostupanjsko tijelo je ovaj izvanredan pravni lijek primijenilo slijedom zaprimanja tiskanice njemačkog nositelja mirovinskog osiguranja, što sadržava podatak o obveznom osiguranju tužiteljice u Saveznoj Republici Njemačkoj, koji podatak, po ocjeni tog tijela, čini zapreku za priznavanje tužiteljici prava na starosnu mirovinu. No, osiguranje tužiteljice u Njemačkoj predstavlja činjenicu, pa nije bilo mjesta primjeni odredbe članka 129. stavka 3. ZUP- a, bez obzira na to je li propuštanjem utvrđivanja ove činjenice u postupku donošenja rješenja od 3. veljače 2020. došlo do očite povrede materijalnog prava.

10. Prvostupanjsko tijelo je, dakle, bez valjanoga pravnog temelja poništilo svoje konačno, izvršno i pravomoćno rješenje od 3. veljače 2020., što je tuženik, odlučujući o žalbi tužiteljice, propustio sanirati. Netom izneseno daje dovoljnu osnovu za usvajanje tužbenog zahtjeva.

11. Sukladno prethodnom, Sud je poništio osporavana rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela (čl. 58. st. 1. ZUS-a). Na taj način Sud predmet nije vratio na ponovni postupak, već je ovom presudom sam riješio stvar, te je ujedno utvrdio obustavu predmetnog postupka, za čije vođenje više ne postoje pravne pretpostavke, kao način dovršenja tog postupka, odgovarajućom primjenom odredbe čl. 46. st. 5. ZUP-a (premda ZUP ne sadržava izričite odredbe o obustavi postupka povodom izvanrednih pravnih lijekova, stajalište je ovog Suda da i postupak povodom izvanrednoga pravnog lijeka može biti obustavljen zbog razloga poput prestanka pretpostavki za vođenje postupka, odustanka stranke od prijedloga, ili smrti stranke kod nenasljedivog prava ili obveze).

12. Sud je time na snazi ostavio rješenje od 3. veljače 2020. godine. Ishod ovog spora nije zapreka za primjenu drugih izvanrednih pravnih lijekova u odnosu na to rješenje, pod za to propisanim pretpostavkama, o čemu se odlučuje u novome, zasebnom postupku.

13. Kako tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, te uzevši u obzir propisana oslobođenja od plaćanja sudskih pristojbi, tužiteljica nije pozvana na plaćanje sudske pristojbe, sukladno odredbama članka 22. stavka 1. i članka 11. stavka 1. točke 16. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine,“ broj 118/18).

14. Odluka Suda o troškovima spora donesena je na temelju odredbi članka 79. ZUS-a te Tbr. 23 i Tbr. 50 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15), u okviru troškovnika podnesenog u tužbi, polazeći od toga da je tuženik u cijelosti izgubio spor. Kao radnja u odnosu na koju tužiteljica može ostvariti pravo na naknadu troškova zastupanja priznat je sastav tužbe (2.500,00 kn) Rok za isplatu naknade troškova (pri čemu je odluka o troškovima spora sadržana u točki IV. ove presude) određen je sukladno članku 81. stavku 2. ZUS-a, dok je početak tijeka roka zakonskih zateznih kamata vezan uz izvršnost odluke o troškovima spora, tj. uz istek paricijskog roka što počinje teći dostavom stranci pravomoćne odluke o troškovima spora (čl. 80. st. 1. ZUS-a).

15. Neovisno o zakazivanju rasprave, Upravni sud može donijeti presudu bez rasprave prije negoli je rasprava otvorena. Imajući na umu da prethodno navedena ustaljena pravna interpretacija omogućuje presuđenje u korist tužiteljice i bez provedbe rasprave (koja dosad nije otvorena), presuda je, donesena bez rasprave, zbog čega je trebalo otkazati zakazano ročište za raspravu. Na taj način Sud je postupio u skladu s načelom učinkovitosti (čl. 8. ZUS-a).

U Rijeci 18. kolovoza 2021.

S u d a c

dr. sc. Alen Rajko, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

Protiv ovog rješenja žalba nije dopuštena (čl. 67. st. 1., vezano za čl. 65. st. 1. i 2. ZUS-a).