REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 78 Pž-4315/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mladen Šimundić, u pravnoj stvari tužitelja J. J., ranije vl. obrta E. J., O., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik K. K., odvjetnik iz S. B., protiv tuženika A. M., vl. obrta B. za izradu šumskih asortimenata, P., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik J. B., odvjetnik iz Z. odvjetničkog ureda D. V. i J. B. iz V., radi isplate iznosa od 51.795,22 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv dijela presude Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-282/2019-32 od 7. kolovoza 2020., 17. kolovoza 2021.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-282/2019-32 od 7. kolovoza 2020., u pobijanim točkama I. i II. njene izreke.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-282/2019-32 od 7. kolovoza 2020. održan je na snazi platni nalog za utuženi iznos glavnice, kamata i dijela ovršnog troška (točka I. izreke), naloženo je tuženiku platiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 3.368,00 kn (točka II. izreke), dok je tužitelj odbijen s dijelom zahtjeva za naknadu parničnih troškova u iznosu od 2.812,50 kn (točka III. izreke). U bitnome, prvostupanjski sud navodi kako je, nakon provedenog postupka, utvrdio kako nije sporno da su stranke bile u poslovnom odnosu temeljem ugovora o kupoprodaji iz čl. 376. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, i 29/18; dalje: ZOO), kao i da je tuženik robu primio, a utuženi iznos nije platio.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima. Navodi kako u ovom postupku nije provedeno knjigovodstveno vještačenja, te da iz dokumentacije tuženika ne proizlazi postojanje dugovanja prema tužitelju. Smatra kako sud nije mogao, samo na temelju računa i otpremnica, utvrditi postojanje tuženikovog duga, te da se na otpremnicama nalazi samo paraf bez potpisa i pečata, pri čemu tuženiku nije poznato čiji je to paraf. Zbog toga smatra kako je odluka u ovom predmetu pogrešna, pa je pogrešna i odluka o troškovima. Stoga predlaže preinačiti pobijanu presudu, odnosno istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Bez obzira na to što tuženik navodi kako se žali protiv presude u cijelosti, iz sadržaja same žalbe jasno proizlazi kako se ista odnosi na točke I. i II. izreke presude, odnosno na dio u kojemu tuženik nije uspio u sporu. Stoga presuda nije niti ispitivana u točki III. izreke, kojom je tužiteljev zahtjev za naknadu troška djelomično odbijen, a za koji tuženik niti nema pravni interes za podnošenje žalbe.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Pobijana odluka ispitana je na temelju odredbe čl. 44. st. 2. i 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Ovaj sud prvenstveno navodi kako u žalbenim postupku nije ispitivao žalbene navode koji se odnose na istinitost isprava u spisu (računa, otpremnica), jer iste tuženik prvi puta navodi u žalbi. Ovo iz razloga što se, prema odredbi čl. 352. st. 1. ZPP-a, u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se iste činjenice i dokazi odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti. Kako se iz tuženikove žalbe može utvrditi da su nove činjenice u žalbi istaknute radi osporavanja utvrđenog činjeničnog stanja (pitanje primitka robe), iste nisu mogle biti predmetom ispitivanja u žalbenom postupku.

8. Imajući u vidu navode tuženika iznesenih u prigovoru protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, kao i činjenicu da tuženik tijekom postupka nije osporio istinitost kasnije dostavljenih isprava niti potpise na otpremnicama, prvostupanjski je sud pravilno primijenio pravila o teretu dokazivanja (čl. 219. i čl. 221. ZPP-a) te zaključio kako je tuženik primio robu po računima koji su predmet spora, te da istu nije platio u utuženom iznosu. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski je sud isto tako pravilno primijenio odredbe čl. 29. st. 2. i čl. 376. ZOO, te održao na snazi platni nalog (čl. 451. st. 3. ZPP-a).

9. U odluci o troškovima postupka prvostupanjski je sud primijenio odredbe čl. 154. i 155. ZPP-a, odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14 i 118/14) kao i Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 112/12 i 157/13) i Tarifu sudskih pristojbi.

10. Kako žalitelj odluku o trošku osporava samo načelno te ne ukazuje da bi prvostupanjski sud pogrešno primijenio neku od zakonskih odredbi, a takva povreda nije utvrđena niti ispitivanjem odluke po službenoj dužnosti, žalba je i u tom dijelu neosnovana.

11. Slijedom navedenog, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, tuženikova je žalba odbijena kao neosnovana, a prvostupanjska presuda potvrđena.

Zagreb, 17. kolovoza 2021.

Sudac

Mladen Šimundić