REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Splitu
Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac
21000 Split
Poslovni broj: Ref 30 P : P-2428/2020-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Ljiljani Mustapić u pravnoj stvari tužitelja G. S. K. S., OIB:…, zastupan po punomoćniku M. R. odvjetnik u T., protiv tuženika D. B.S. r. G. iz K. S., OIB:…, zastupan p o punomoćniku M. A. odvjetnik u V., radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 01. lipnja 2021 godine presudom objavljenom dana 17. kolovoza 2021. godine
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"1.Utvrđuje se da je tužitelj naspram tuženoj vlasnik 2/6 cjeline čest. zem.1836/12 k.o. K. S., pa je tužitelj temeljem ove presude zatražiti i postići upis vlasništva na čest. zem.1836/12 k.o. K. S. svoje ime za 2/6, uz istovremeno brisanje tog prava s imena tužene za 2/6, sve to u roku od 15 dana."
II Odbija se podredni tužbeni zahtjev koji glasi:
"1.Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik 2/6 cjeline čest. zem.1836/12 upisane u ZU 1277 k.o. K. S. koji idealni dio je povezan s vlasništvom za cijelo stana na prvom katu kuće sagrađene na navedenoj nekretnini, koji se sastoji od hodnika, kupaonice i tri sobe, kojem pripada vanjsko stepenište i stepenišna terasa, balkon, te zapadni dio okućnice, sve kako je prikazano u Očevidnom izvješću i prijedloga diobe "S., travanj 2009.g." koji je izradio D. inž. S. sudski vještak za graditeljstvo u spisu koje je sastavni dio izreke ove presude, pa je ovlašten tužitelj temeljem ove presude u zemljišnoj knjizi zatražiti i postići upis prava vlasništva na predmetnoj nekretnini na svoje ime za cijelo, uz istovremeno brisanje tog prava s imena tužene u cijelosti, sve u roku od 15 dana.
2.Dužna je tužena u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak s zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koje teku od dana presuđenja pa sve do konačne isplate."
III Dužan je tužitelj u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu od 13.612,50 kn.
Obrazloženje
1.U tužbi tužitelj navodi na nekretnini označenoj kao čest. zem.1836/12 upisanoj u ZU 1277 k.o. K. S. pravo vlasništva uknjiženo je na ime tužene, u zemljišnim knjigama stoji upis da se predmetna nekretnina sastoji od oranice površine 547 metara četvornih, ista u naravi predstavlja vrt, obiteljsku kuću s dograđenim gospodarskim objektima i to konobom, drvarnicom, ostavom i natkrivenim parking prostorom. Nekretnina je stečena radom i financijskim sredstvima pok M. S. i njegove supruge pok.I. S. rođ. M. koji su se vjenčali 1957 g., te ista predstavlja njihovu bračnu stečevinu za po ½zemljišnoknjižno stanje nije bilo uredno, obzirom da se kao vlasnik donedavno vodilatreća osoba po imenu M. L..Umrla je I. S. ž. M. 2001.godine, a njeni zakonski nasljednici su:tužitelj za 1/3, M. S. za 1/3, te S.S. za 1/3. Ostavinski postupak iza smrti I. S. je prekinut rješenjem Općinskog suda u S., poslovni broj O- 19/09 od 26. travnja 2016.g. M. S.je nakon smrti prve supruge počeo živjeti s izvanbračnom suprugom-tuženom a kasnije je s njom zaključio brak. Bez znanja tužitelja i S. S., njihov otac u sudskom postupku Općinskog suda u S. posl. broj:Pst-1205/13 dana 28. svibnja 2014.g. ishodio presudu podobnu za upis prava vlasništva na čest. zem.1836/12 k.o. K. S., na svoje ime i to za cijelo. Na temelju te presude ishodio je upis prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime za cijelo, iako ga po zakonu pripadaju 4/6 od čega je 3/6 njegov dio bračne stečevine, a 1/6 nasljedstvo temeljem zakona iza smrti prve supruge-majke tužitelja I. S..M. S. je s tuženom D. B. S. zaključio ugovor o doživotnom uzdržavanju dana 21.06.2007.g. i anex tog ugovora o doživotnom uzdržavanju 08. rujna 2014.g. predmet kojeg je bila čest. zem.1836/12 k.o. K. S., da bi nakon smrti M.S. tužena zatražila je i postigla upis prava vlasništva na svoje ime za cijelo.Tužene ja u vrijeme zaključenja ugovora o doživotnom uzdržavanju i aneksa istom znala i morala znati da tužitelju i njegovom bratu S. S. pripada pravo vlasništva predmetne nekretnine kao nasljednicima njihove majke.Stoga predlaže donošenje presude radi utvrđenja prava suvlasništva 1/6 predmetne nekretnine.
2.U odgovoru na tužbu tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja. Tužitelj drži kako je predmetna nekretnina stečena radom i financijskim sredstvima M. S. i njegove tada po. supruge I. S. te da kao takva predstavlja
njihovu bračnu stečevinu i to svakog u ½ dijela.Nadalje, tužitelj u svojoj tužbi navodi kako je njegov otac M. S. bez njegova znanja i bez znanja njegovog brata
S. S. u sudskom postupku Općinskog suda u S., broj:Pst 1205/13,
dana 28. svibnja 2014.godine ishodio presudu podobnu za upis prava vlasništva nekretnine koja je predmet ovog postupka i to 1/1 iako mu po zakonu pripadaju samo 4/6.Tuženica u cijelosti osporava činjenicu da bi predmetna nekretnina upisana u zk. ul. br.1277, nak.č.br.1836/12, k.o. K. S. predstavljala bračnu stečevinu pok. M. S. i njegove prve supruge pok. I. S., već predstavlja vlastitu imovinu pok. M. S., u skladu sa odredom čl.39 Obiteljskog zakona. Slijedom toga, predlažemo da sud kao prethodno pitanje sukladno čl.12. Zakona o parničnom postupku riješi pitanje da li nekretnina koja je predmet ovog postupka predstavlja bračnu stečevinu pok. M. S. i pok. I. S., odnosno imovinu koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice. Volja strica pok. S. S. za života je bila da se zemljište sa štalom (k.č.br.1836/12) daruje M. S., a što je strina M. S. znala te prenijela svojoj sestri M. L. koja mu je pred svjedocima 1961 godine usmeno darovala česticu koja je predmet ovog postupka, a na kojoj je M. S. kasnije dogradio kuću.U trenutku kada je i sama M. L. kao primateljica uzdržavanja zaključila dana 4. rujna 1978 godine Ugovor o doživotnom uzdržavanju sa P. K. i J. K. kao davateljima uzdržavanja, jasno je u ugovoru u čl. II i čl.III Ugovora navela da ustupa svu svoju imovinu davateljima uzdržavanja, osim zemljišta na kojemu je M. S. sagradio obiteljsku stambenu kuću,(decidirano navedeno u ugovoru).Dakle, sve to vrijeme, nekretnina na k.č.br.1836/12, k.o. K. S., predstavljala je izvanknjižno vlasništvo, pok. Matije Smojvera, a vodila se na imenu pok. M. L., sve dok M. S. nije ishodio presudu podobnu za upis njegova prava vlasništva.S obzirom da su se P. K. i J. K. uknjižili kao vlasnici nekretnina pok. M. L., dana 23. listopada 2013.godine M. S. podnio je tužbu pred Općinskim sudom u S. protiv istih te ishodio presudu (posl. broj Pst-1205/13 od 26. svibnja 2014 godine) podobnu za upis prava vlasništva nekretnine koja je predmet ovog postupka te se uknjižio kao vlasnik 1/1.Kada je vođena ostavinska rasprava iza pok.I. S. čestica, br.1836/12, nije ušla u ostavinsku masu odnosno ista nije uopće bila niti spomenuta od strane zakonskih nasljednika u ostavinskom postupku.Predmetna nekretnina predstavljala je izvanknjižno vlasništvo M. S. koja mu je usmeno darovana i tužitelj je sa takvom činjenicom bio upoznat budući je u predmetnoj nekretnini živio i odrastao. Djelomičnim rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u K. L., posl. broj O-273/01, od 20. listopada 2001 godine kao jedini nasljednik iza pok. I. S. određen njezin suprug M. S. budući su se njihovi sinovi ovdje tužitelj i S. S. privatili nasljedstva i ustupili ga svome ocu.Tek u ostavinskom postupku iza pok.M. S. tužitelj navodi kako kuća upisana na k.č.br.1836/12, k.o. K. S. predstavlja ostavinsku imovinu njegova pok.oca, dok je njegova supruga ovdje tuženica istaknula kako ista ne čini ostavinsku imovinu obzirom da je M. S. istom raspolagao za života Ugovorom o doživotnom uzdržavanju.Tužitelj u tužbi navodi i kako je M. S. sa tuženicom zaključio Ugovor o doživotnom uzdržavanju dana 21. lipnja 2007 godine i aneks tog Ugovora o doživotnom uzdržavanju dana 08. rujna 2014 godine temeljem kojeg ugovora se tuženica nakon smrti M. S. uknjižila kao vlasnica predmetne nekretnine, a da je u vrijeme zaključenja ugovora o doživotnom uzdržavanju i aneksa istom znala i morala znati da tužitelju i njegovom bratu S. S. pripada pravo vlasništva predmetne nekretnine budući su isti zakonski nasljednici pok. majke I. S..U trenutku kada je M. S. zaključio Ugovor o doživotnom uzdržavanju sa tuženicom isti se sudski sporio sa tužiteljem i drugim sinom u pogledu druge imovine te je iz tog razloga kao i iz razloga što je kuća bila izvanknjižno vlasništvo kao predmet ugovora naveo 4/6 da bi kasnije nakon što se uknjižio kao vlasnik 1/1 zaključio predmetni aneks Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 08. rujna 2014.godine i to isključivo radi usklađenja stanja u zemljišnim knjigama.U konkretnom slučaju,neosnovano tužitelj smatra kako se isti treba utvrditi suvlasnikom u odgovarajućem suvlasnikom dijelu nekretnine upisane u zk.ul.br.1277, na k.č.br.1836/12 k.o. K. S. s osnova bračne stečevine prema tuženici koja je postala vlasnik iste temeljem gore navedenog Ugovora o doživotnom uzdržavanju budući je predmetni ugovor naplatni pravni posao.Rezimirajući navedeno, radilo se o usmenom ugovoru o darovanju nekretnina između M. L. i M. S. gdje je prava volja stranaka bila darovanje nekretnine sa predajom u posjed, s time da je predmetni ugovor u cijelosti bio ispunjen.Predmetna nekretnina ne predstavlja na bilo koji način bračnu stečevinu pok. M. S. i pok. I. S. odnosno ne predstavlja zajedničku imovinu bračnih drugova. Gore navedene činjenice, potvrđuje i iskaz tužitelja u parničnom postupku pred Općinskim sudom u S., u parničnom predmetu broj:P-254/09 do dana 16. lipnja 2010 godine kojom prilikom je isti iskazao citiramo:"točno je da u trenutku braka roditelji nisu imali ništa od imovine. Očev strice je svoju imovinu u K. prebacio na svoju ženu, a ona na sestru L. M. koja je to darovala mom ocu…"Nadalje, saslušan na glavnoj raspravi, pok. M. S. iskazao je, sljedeće, citiramo:"zemljište 1836/12 dala je M. S., moja strina svojoj sestri L. M., a L. M. je meni dala ovu zemlju usmenim ugovorom o darovanju pred svjedocima 1961 godine…".Nadalje, tuženica ističe i kako su se pok. M. S. i njegovi sinovi (ovdje tužitelj i S. S.) u više navrata sudski sporili vezano za podjelu nekretnina koje nisu predmet ovog postupka, a bile su u vlasništvu M. S..U tužbi od dana 10. rujna 2018.godine tužitelj navodi ugovorom zaključenim dana 18. studenog 2010 godine između M.-M. S. pok. F. s jedne strane i njegovih sinova S. S. i G. S.-tužitelj s druge strane "podvučena je crta" na prethodno razdoblje ispunjeno neslaganjima i svađama, te sudskim sporovima koji su taksativno navedeni pod točkom I tog Ugovora. Istom točkom ugovora utvrđen je " da obiteljska kuća u K. S.,
s pripadajućim objektima i zemljištem sve označeno kao čest. zem.1836/12 k.o. K. S. u izvanknjižnom suvlasništvu stranaka". U točki II Ugovora određen je način razrješenja međusobnih imovinskopravnih odnosa tako da se:pod1) danom potpisa povlače međusobne tužbe i protutužbe, pod 2) M. S. daruje sinovima sve nekretnine u k.o. G. i k.o. C. o čemu će sačiniti poseban ugovor o darovanju,Pod 3) obiteljska kuća u K.S., gospodarska građevina pomoćna dvorišna građevina i okućnica sve označeno kao čest. zem.1836/12 k.o. K. S. dijeli se na način da S. S. u izvanknjižno vlasništvo i posjed pripada I kat obiteljske kuće s pripadajućim stubištem i zapadni dio okućnice u površini od cca 100 metara četvornih, dok M.-M. S. pripada cjelokupni preostali dio obiteljske kuće, gospodarska građevina pomoćna dvorišna građevina, te preostali dio okućnice". Odredbom u točki IV Ugovora stranke su međusobno uvedene u zakonit i materijalan posjed nekretnina. Kako je zemljšnoknjižno stanje čest. zem. 1836/12 k.o. K. S. na dan zaključenja Ugovora 18. studenog 2010.g. bilo takvo da je kao vlasnica u cijelosti bila upisana M. L. pok. L. ugovornici M. S. pok. F. i S. S. su, prema svojoj odluci, sukladno Ugovoru imali mogućnosti kad se na to odluče, urediti zemljišnoknjižno tanje na način da se provede sudski postupak i ishodi odgovarajuća odluka,t e da se M. S. pok. F. upiše kao suvlasnik na 2/3 (4/66, a S. S. sin M.-M. na 1/3 (2/6) te nekretnine. M. M. S. pok. F. je suprotno Ugovoru od 18. studenog 2010.g. potajno-bez obavještavanja svog sina S. S. s kojim je cijeli život živio"pod istim krovom", podnio tužbu sudu protiv pravnih slijednika M. L. pok. L., te ishodio presudu Općinskog suda u S., posl. broj Pst-1205/13 dana 28. s svibnja 2014.g., te ispravak od 01. srpnja 2014.g. na temelju koje je zatražio i postigao upis prava vlasništva na čest. zem.1836/12 k.o. K. S. za cijelo umjesto ispravnog za 2/3 (4/6). Time je M. M. S., suprotno Ugovorom zaključenim dana 18. studenog 2010 godine, postupanjem suprotnim društvenom moralu svog sina S. S. de facto lišio njegove imovine kao i mogućnosti da i on u odnosu na svoj suvlasnički dio-173 (2/6) uskladi zemljišnoknjižno i stvarno stanje čest. zem.1836/12 k.o. K. S., te da se upiše kao suvlasnik iste u zemljišnim knjigama za 1/3 (2/6). Tužitelj je za činjenice navedene u ovoj točki tužbe saznao nakon smrti M. S. umrlog 14. travnja 2016 godine u ostavinskom postupku Općinskog suda u S. posl. broj :O-1993/16 i nakon smrti S. S. umrlog 15. kolovoza 2016. godine. Tužitelj je jedini nasljednik svog brata S. S. što proizlazi iz rješenja Općinskog suda u S. posl. broj :O- 4151/16 01. veljače 2017.g. M. S. je s tuženom, nakon što je na nemoralan i prijevaran način ishodio upis prava vlasništva na čest. zem.1836/12 k.o. K. S. na svoje ime za cijelo, s tuženom pomajkom tužitelja zaključio u svojstvu primatelja uzdržavanja Ugovor o doživotnom uzdržavanju dana 21.06.2007.g. ovjerenom po sucu Općinskog suda u K. L. pod posl. brojem R1-65/07 dana 13. rujna 2007 i Anex tog ugovora o doživotnom uzdržavanju 08. rujna 2014.g. ovjerenom po sucu Općinskog suda u K. L. pod posl. brojem R1-517/14 dana 15. rujna 2014. kojim je davateljici uzdržavanja tuženoj nakon njegove smrti u vlasništvo trebala pripasti čest. zem.1839/12 k.o. K. S. u cijelosti.Nakon smrti Matije Smojvera 14. travnja 2016.g. tužena je zatražila i postigla upis prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime za cijelo. Tužena je u vrijeme zaključenja Ugovora o doživotnom uzdržavanju i Aneksa istom znala i morala znati da S. S. pripada pravo vlasništva 1/3 predmetne nekretnine, tim više što je stanovala u obiteljskoj kući-sa svojim suprugom M. S. 4-5 godina prije zaključenja Ugovora od 18. studenog 2010.g. Dakle, i tužena je zaključujući Ugovor postupila suprotno moralu društva.Ugovor o doživotnom uzdržavanju dana 21.06.2007 g. i Anex tog ugovora o doživotnom uzdržavanju 08. rujna 2014.g. zaključen između M. S. kao primatelja uzdržavanja i D. S.- tužene u ovoj pravnoj stvari kao davateljice uzdržavanja je djelomično ništetan u odnosu na 1/3 čest. zem.1836/12 k.o. K. S. zbog toga što je zaključena suprotno društvenom moralu-čl.322 i 324. Zakona o obveznim odnosima.
3.Dana 8. rujna 2016 g. zaprimljena je tužba tužitelja posl br 4438/2016 radi utvrđenja suvlasništva 2/6 predmetne nekretnine naspram tužene.U tužbi se navodi na nekretnini označenoj kao čest zem. 1836/12 upisanoj u ZU 1277 k.o. K. S.pravo vlasništva uknjiženo je na ime tužene u cijelosti. Iako u zemljišnim knjigama stoji upis da se predmetna nekretnina sastoji od oranice površine 547 metara četvornih ista u naravi predstavlja vrt, obiteljsku kuću s dograđenim gospodarskim objektima i to konobom, drvarnicom, ostavom i natkrivenim parking prostorom. Nekretnina iz točke I stečena je radom i financijskim sredstvima M. S. i njegove supruge I. S. rođ.M. koji su se vjenčali 1957 g. te ista predstavlja njihovu bračnu stečevinu za po ½ zemljišnoknjižno stanje predmetne nekretnine nije bilo uredno, obzirom da se kao vlasnik donedavno-do 2014 godine vodila treća osoba po imenu M. L.. Umrla je I. S. ž. M. 2001 godine, a njeni zakonski nasljednici su tužitelj za 1/3 M. S. za 1/3, te S. S. za1/3. Ostavinski postupak iza smrti Ike Smojver je prekinut rješenjem Općinskog suda u S., poslovni broj O-19/09 od 26. travnja 2016.g.M. S. je nakon smrti prve supruge počeo živjeti s izvanbračnom suprugom-tuženom D. B., a kasnije s tom osobom je zaključio brak. Bez znanja tužitelja i S. S., njihov otac M. S. je u sudskom postupku Općinskog suda u S. posl. broj:Pst-1205/13 dana 28. svibnja 2014.g. ishodio presudu podobnu za upis prava vlasništva na čest. zem.1836/12 k.o. K. S., na svoje ime i to za cijelo. Na temelju te presude ishodio je upis prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime za cijelo, iako ga po zakonu pripadaju 4/6 od čega je 3/6 njegov dio bračne stečevine, a 1/6 nasljedstvo temeljem zakona iza smrti prve supruge-majke tužitelja I. S.. S. S. su ugovorom pripale 2/6 predmetne nekretnine.M. S. je s tuženom D. B. S. zaključio ugovor odoživotnom uzdržavanju dana 21.6.2007.g. i anex tog ugovora o doživotnom uzdržavanju 8. rujna 2014.g. predmet kojeg je bila čest. zem.1836/12 k.o. K. S. da bi nakon smrti M. S. tužena zatražila i postigla upis prava vlasništva na svoje ime za cijelo. Tužena je u vrijeme zaključenja ugovora o doživotnom uzdržavanju i aneksa istom znala i morala znati da tužitelju i njegovom bratu S. S. pripada pravo vlasništva predmetne nekretnine kao nasljednici njihove majke I. S.. Umro je i S. S. dana 15. kolovoza 2016.g.., a njegov isključivi nasljednik na temelju Zakona o nasljeđivanju je njegov brat-tužitelj.
4.U odgovoru na tužbu tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja, osporava činjenicu da bi predmetna nekretnina upisana u zk. ul.br.1277, na k.č.br.1836/12,k.o. K. S. predstavljala bračnu stečevinu pok. M. S. i njegove prve supruge pok.I. S., već predstavlja vlastitu imovinu pok. M. S., u skladu sa odredbom čl.39 Obiteljskog zakona. Slijedom toga, predlaže da sud kao prethodno pitanje sukladno čl.12 Zakona o parničnom postupku riješi pitanje da li nekretnina koja je predmet ovog postupka predstavlja bračnu stečevinu pok. M. S. i pok. I. S., odnosno imovinu koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili pak njegovu vlastitu imovinu.Volja strica pok. S. S. za života je bila da se zemljište sa štalom (k.č.br.1836/12)daruje M. S., a što je strina M. S. znala te prenijela svojoj sestri M. L. koja ju je naslijedila (budući nisu imali zajedničke djece), a koja mu je pred svjedocima 1961 godine usmeno darovala česticu koja je predmet ovog postupka, a na kojoj je M. S. kasnije dogradio kuću. U trenutku kada je i sama M. L. kao primateljica uzdržavanja zaključila dana 04. rujna 1978 godine Ugovor o doživotnom uzdržavanju sa P. K. i J. K. kao davateljima uzdržavanja, jasno je u ugovoru u čl. II i čl.III Ugovora navela da ustupa svu svoju imovinu davateljima uzdržavanja, osim zemljišta na kojemu je M. S. sagradio obiteljsku stambenu kuću(decidirano navedeno u ugovoru).Dakle, sve to vrijeme, nekretnina na k.č.br.1836/12, k.o, K. S. predstavljala je izvanknjižno vlasništvo pok. M. S., a vodila se na imenu pok. M. L., sve dok M. S. nije ishodio presudu podobnu
za
upis
njegova
prava
vlasništva.S obzirom da su se P. K. i J. K. uknjižili kao vlasnici nekretnina pok. M. L., dana 23. listopada 2013 godine M. S. podnio je tužbu pred Općinskim sudom protiv istih te ishodio presudu (Posl. broj Pst-1205/13 od 28. svibnja 2014 godine) podobnu za upis prava vlasništva nekretnine koja je predmet ovog postupka te se uknjižio kao vlasnik 1/1. Kada je vođena ostavinska rasprava iza pok. I. S. čestica, br.1836/12, nije ušla u ostavinsku masu odnosno ista nije uopće bila niti spomenuta od strane zakonskih nasljednika u ostavinskom postupku. Predmetna nekretnina predstavljala je izvanknjižno vlasništvo M. S. koja mu je usmeno darovana i tužitelj je sa takvom činjenicom bio upoznat budući je u predmetnoj nekretnini živio i odrastao. Predmetnim djelomičnim rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u K. L., posl. broj:O-273/01, od
20. listopada 2001 godine kao jedini nasljednik iza pok. I. S. određen njezin suprug M. S. budući su se njihovi sinovi ovdje tužitelj i S. S. privatili nasljedstva i ustupili ga svome ocu.Tek u ostavinskom postupku iza pok. M. S. tužitelj navodi kuća upisana na k.č.br.1836/12, k.o. K. S. predstavlja ostavinsku imovinu njegova pok. oca, dok je njegova supruga ovdje tuženica istaknula kako ista ne čini ostavinsku imovinu obzirom da je M. S. istom raspolagao za života Ugovorom o doživotnom uzdržavanju. Tužitelj u tužbi navodi i kako je M. S. sa tuženicom zaključio Ugovor o doživotnom uzdržavanju dana 21. lipnja 2007 godine i aneks tog Ugovora o doživotnom uzdržavanju dana 08. rujna 2014 godine temeljem kojeg ugovora se tuženica nakon smrti M. S. uknjižila kao vlasnica predmetne nekretnine, a da je u vrijeme zaključenja ugovora o doživotnom uzdržavanju i aneksa istom znala i morala znati da tužitelju i njegovom bratu S. S. pripada pravo vlasništva predmetne nekretnine budući su isti zakonski nasljednici pok. majka I. S..
5.U trenutku kada je M. S. zaključio Ugovor o doživotnom uzdržavanju isti se sudski sporio sa tužiteljem i drugim sinom u pogledu druge imovine te je iz tog razloga kao i iz razloga što je kuća bila izvanknjižno vlasništvo kao predmet ugovora naveo 4/6, da bi kasnije nakon što se uknjižio kao vlasnik1/1 zaključio predmetni aneks Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 08. rujna 2014 godine i to isključivo radi usklađenja stanja u zemljišnim knjigama. U konkretnom slučaju neosnovano tužitelj smatra kako se isti treba utvrditi suvlasnikom u odgovarajućem suvlasničkom dijelu nekretnine upisane u zk. ul.br.1277, na k.č.br.1836/12 k.o. K. S. s osnova bračne stečevine prema tuženici koja je postala vlasnik iste temeljem gore navedenog Ugovora o doživotnom uzdržavanju budući je predmetni ugovor naplatni pravni posao, radilo se u o usmenom ugovoru o darovanju nekretnina između strica odnosno M. L. i M. S. gdje je prava volja stranaka bila darovanje nekretnine sa predajom u posjed, s time da je predmetni ugovor u cijelosti bio ispunjen.
6.Raspravnim rješenjem pripojen je spis posl. br. P 4188/2018 spisu posl. br. P 2428/2020 (ranije oznake P3897/2016) te se nastavio voditi pod posl brojem P 2428/2020.
7.Podneskom od dana 9. svibnja 2017 g. tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev i zatražio da bude suđeno kao u izreci.
8.Tijekom postupka sud je u dokazne svrhe pregledao cjelokupnu pisanu dokumentaciju saslušao stranke, svjedoke,pregledao priložene spise, odustao od izvođenja daljnjih dokaza kao suvišnih.
9.Tužbeni zahtjev i podredni tužbeni zahtjev nije osnovan.
10.Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je tužitelj suvlasnik nekretnine označene kao čest br 1836/12 KO K.S. za 1/6 dijela ( ukupno ) i to temeljem nasljeđivanja pok. majke I. S. ( preminula 2001 godine ) a koja je prema navodima tužitelja bila suvlasnica iste za 1/2 iz osnova bračne stečevine s ocem tužitelja pok. M. S. pa je tužitelj kao njezin zakonski nasljednik suvlasnik njezinog dijela, a po smrti brata S. S.(preminuo 2016 godine) suvlasnik kao njegov jedini nasljednik.
11.Prema odredbi čl.114 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91 /96, dalje ZV )vlasništvo se može steći na temelju pravnog posla,odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju Zakona st.2 na temelju st.1 ovog čl. stečeno je pravo vlasništva kada su ispunjene pretpostavke određene zakonom.
12.Među strankama nije sporno da je dana 1. listopada 2007.g. između tuženika i pok prednika oca tužitelja zaključen Ugovor o doživotnom uzdržavanju.čl I Ugovora pok prednik tužitelja ustupio je tuženoj pravo vlasništva na 4/6 dijela čestice zem.1836/12 u naravi dvor površine 369 m2 i kuću površine 178 m2, te 4/6 dijela čest.1836 /24 u naravi put 270 m2 ko K. S. koji ugovor je ovjeren u Općinskom sudu u K. L. dana 13. rujna 2007 g.,R1 65/07. Među strankama nije sporno da je dana 8. rujna 2014 godine sklopljen Anex ugovora o doživotno uzdržavanju čl.2 kojim su stranke sporazumno izmijenile čl.1 Ugovora koji glasi:Primatelj uzdržavanja nakon smrti ustupa pravo vlasništva i uknjižbu na nekretnini upisnu u zk. ul. br. 12777 Općinskog suda u S. Stalne službe u K.L. i to zk. č. br.1836/12 u naravi oranica površine 547 m2 K. K. S. koji je ovjeren na Općinskom sudu u S. Stalna služba u K. L> dana 15.rujna 2014 g. (R1517/14).
13.Iz iskaza tužitelja proizlazi predmetna nekretnina u naravi predstavlja obiteljsku kuću u naravi jednokatnicu, prizemlje sa katom i nusprostorijama.Kuća iznosi 8X8 m2 a dvorište oko 300 m2.Kada je imao pet godina obitelj otac, majka on i brat bili su pozvani od očeve strine, a u kući je živio stric koji nije imao djece.Nakon što je stric preminuo strina je dozvolila pok ocu da naprave kuću na dijelu stričevog imanja,nije sačinjen nikakav ugovor o darovanju.Strina nikada nije prenijela vlasništvo nekretnine njegovim roditeljima već je vlasništvo prenijela na svoju sestru M. L. a M. S. je bila očeva strina.Kad su došli živjeti na predmetnu nekretninu u naravi je predstavljala štalu i urušen je objekat koju su srušili i na njoj izgradili kuću 1985.g. kada sam se vjenčao. dogradio je dio kuće 1985.g. cca 80 m2. Majka I. preminula je 2001.g., a otac 2016.g., te brat 2016.g.Predmetna nekretnina vođena je kao suvlasništvo odnosno vanknjižno vlasništvo prednika.kojom su isti raspolagali..Tijekom života pokojni otac M. S. upisao je vlasništvo kao zk vlasnik na cijelokupnu nekretninu, objekat i zemljište.Iako nije bio isključivi vlasnik iste jer su on i brat bili suvlasnici. Pokojni otac je za života zaključio ugovor o doživotnom uzdržavanju sa tuženom predmetna nekretnina u cijelosti pripala tuženoj nakon smrti pokojnog oca, osim Ugovora o doživotnom uzdržavanju postoji Aneks istog ugovora a sve u korist tužene, izgradnja predmetne kuće kad je početa trajala je 4-5 godina.,kuća je dovršena 1970 godine. pok. M. L. sestra od pok. strine govorila da će zemljište prepisati na pok. roditelje.koji su vodili brigu o pok. M. L. i živili u njenoj kući, u predmetnoj kući živio njegov pok. brat koristio cijelu kuću nakon što je on odselio 2013.godine u novu kuću, saznao da se njegov otac uknjižio na predmetnu nekretninu i zemljište tužitelj nakon smrti oca, da li je predmetna nekretnina unesena u ostavinski postupak iza smrti pok. majke tužitelj odgovara da ne zna da li su oni pok. brat prihvatili se nasljedstva iza smrti p. majke tužitelj odgovara da imovina iza smrti majke nije raspravljena, pok. otac tužitelja stekao predmetnu nekretninu stekao na osnovu darovanja pok. sestre od strine M. L., darovana nekretnina tužitelj u naravi predstavljala vrt i štalicu a samo sjeverni zid je ostao od štale kad je izvršena rekonstrukcija i nadogradnja, gradnja je započela 1960 godine, vršena je po etapama uz pomoć prijatelja pok. otac i majka imali su trgovinu mješovite robe u centru K. S. pa su prihodima od trgovine gradili kuću.
14.Iz iskaza tužene prozlazi kako je došla živjeti prije 16 godina na predmetnu nekretninu kada je upoznala pokojnog oca tužitelja koji je živio sam jer su ga svi napustili.pa mu je pružala pomoć prve dvije godine a nakon toga su počeli zajedno živjeti tada je pokojni otac tužitelja imao 60 godina.Nakon nekoliko godina zaključili su brak.Prema njenim saznanjima nekretnina u kojoj je živio pok. otac tužitelja bila je u njegovom vlasništvu. Zaključila je Ugovor o doživotnom uzdržavanju prije vjenčanja jer je on želio a nakon njegove smrti postala vlasnica .O pokojnom suprugu vodila je brigu ona a o tome mogu potvrditi svi susjedi.Tada je glede Ugovora o doživotnom uzdržavanju nije vođen nikakav sudski postupak. O pokojnom ocu tužitelj nije vodio brigu. između p. oca tužitelja i njegovih sinova tužena odgovara je bilo više sudskih sporova.Nakon toga je bio postignut dogovor između pk. oca tužitelja i sinova da mu ostave predmetnu nekretninu a da sve druge nekretnine osim predmetne mogu raspodijeliti među sobom.,da li su potpisali nekakvi međusobni sporazum sa pok. nije joj poznato jer nije ulazila u njihove međusobne odnose.poznato da p. Mate govorio da papiri od kuće nisu bili u redu tužena odgovara da joj je to poznato i da je on u međuvremenu riješio zk stanje predmetne nekretnine to je bilo 5-6 godina prije njegove smrti.Ugovor o doživotnom uzdržavanju sačinjen na inicijativu pokojnog supruga, pok. brat tužitelja živio cijelo vrijeme u kući koja je predmet spora do smrti a o istom se također brinula posebno kada je otišao u mirovinu a bolovao je od demencije (Alzheimerova bolest).
15.Iz iskaza svjedoka Z. K. proizlazi glede stjecanja nekretnine poznato mu je prema kazivanju pok. očuha M. S. da je predmetnu nekretninu stekao dobivši od strica a kako nisu imali djece njega je naslijedila strina a nakon strinine smrti naslijedila je njena sestra M. L. a ona također nije imala djece i o njoj je brigu vodila jedna obitelj iz S., pok. očuh uknjižio se kao z.k. vlasnik. Pok. S. S. brat tužitelja, bio je bolestan i u mirovini a o njemu je brigu vodila tužena.Poznavala je obitelj S. oko 40 godina, njena je tetka bila kuma obitelji S. a tetka se zvala B. K., njen pok. očuh bio vanknjižni vlasnik a prije tri četiri godine pok. očuh se upisao kao z.k. vlasnik,
16.Iz iskaza svjedoka B. P. proizlazi pok. otac tužitelja predmetnu nekretninu stekao od strica. Ne zna kako se zvao strica ali zna da se strina zvala M.. koja u naravi predstavlja obiteljsku kuću, prizemlje i kat a tko ju je sagradio nije joj poznato. Za života pok. otac tužitelja je govorio da će svu imovinu ostaviti tuženoj iz razloga što je ona bila njegova supruga i brinula je o njemu a nitko drugi nije brinuo o njemu, govorio da će sačiniti Ugovor a kad ga je sačinio i kada je napravljen nije mi poznato.
17.Iz iskaza svjedoka D. I. proizlazi pokojni otac tužitelja predmetnu nekretninu stekao prema njegovom kazivanju od strica, koja u naravi predstavlja prizemlje i kat a u međuvremenu je renovirana., za života je podijelio svu imovinu a kazao je da će tužena naslijediti kuću.
18.Iz iskaza svjedoka M. M. proizlazi doselila se iz S. 1968.g. kada su ih primili roditelji tužitelja na određeno vrijeme dok se ne snađu u staroj kući tada u to vrijeme roditelji tužitelja započeli su gradnju kuće koja je predmet postupka, gradnja kuće trajala je duže roditelji tužitelja nisu imali financijskih sredstava da istu.Pok. roditelji tužitelja su govorili da će graditi kuću na njihovoj zemlji a kakav je status tog zemljišta bio ne zna. Za života roditelja kuća je u naravi predstavljala prizemlje, kat sa okućnicom oko 500 m2, tužitelj nakon što se oženio dogradio jednosoban stan u prizemlju, u međuvremenu sagradio novu kuću i odselio s prizemnog dijela.Nakon toga u kući su živjeli pokojni roditelji i pokojni brat..Pokojni roditelji tužitelja su govorili da će gornji kat ostati pokojnom bratu a u prizemlju će živjeti njegovi roditelji.Pokojni brat bolovao je od demencije a preminuo je od posljedica prometne nezgode. na zemlji koja je predmet ovog postupka prije gradnje kuće nalazila se štala,gospođa M. živila kod pokojnih roditelja tužitelja i oni su se o njoj brinuli.
19.Is iskaza svjedoka S. S. proizlazi pok. roditelji tužitelja za života sagradili kuću na predmetnoj nekretnini , nisu imali dovoljno sredstava u naravi je predstavljala prizemlje, kat, imala je krov.Tužitelj je sagradio kuću, prizemlje, stan u kojem je živio tužitelj sa svojom obitelji, u čijem je vlasništvu bila zemlja na kojoj je sagrađena kuća, pokojni brat tužitelja živio na gornjem katu do svoje smrti a u prizemlju su živili roditelji, nakon smrti majke tužitelja u kuća došla živjeti druga žena .
20.Iz iskaza svjedoka J. S. proizlazi pok. roditelji tužitelja započeli gradnju predmetne kuće 60-tih godina a u čijem vlasništvu bilo zemljište na kojem je sagrađena kuća nije mu poznato., pomagao je u gradnji kuće , tužitelj je sagradio nadogradnju sa istočne strane u kojoj je živio sa svojom obitelji., a u međuvremenu kuću je sagradio na drugoj lokaciji.U prizemlju kuće živjeli su roditelji a na katu je živio pok. brat tužitelja., pok. otac tužitelja zaključio brak sa tuženom, na zemlji prije nego što je izgrađena nalazila se štala-kućica i vrt, sve je obnovljeno koliko se sjeća.
21.Svjedok R. B. navodi da mu je poznato iz kazivanja pokojnih roditelja tužitelja na koji je način građena kuća kako su zajednički gradili kuću a otac mu je pomagao u uređenju interijera. Kad je kuća izgrađena predstavljala je u naravi prizemnicu, kat, imala je krov a tužitelj je nadogradio dio u prizemlju kuće u kojoj je živio dok nije sagradio novu kuću kada je preselio sa obitelji. Tužitelj je dogradnju napravio vlastitim sredstvima a vjerojatno su mu to roditelji dopustili., nije mu poznato da li je pokojni otac za života izvršio diobu.
22.Pregledom povijesnog ZK izvatka za čest. zem. 1836/12 KO K. S.utvrđeno je predmetna nekretnina predstavljala izvanknjižno vlasništvo pok M. S., a vodila se na ime M. L. pok L. sve dok M. S. nije ishodio upis prava vlasništva U vrijeme zaključenja Ugovora od dana 21. lipnja 2007 godine pok otac tužitelja, bio vanknjižni vlasnik, a aneksom Ugovor usklađeno je zk stanje u zemljišnim knjigama.
23.Prema odredbi čl.5 st.3 Zakona o nasljeđivanju ( NN br.48/03,163/03 i 35/05 dalje ZN).Ostavina se sastoji od svega što je bilo ostaviteljevo u trenutku njegove smrti osim onoga što se ne može naslijediti zbog svoje pravne naravi ili po zakonu. No nije ostavina ono što je tuđi udio u zajedničkoj imovini ili što netko u trenutku ostaviteljeve smrti stekne po posebnom pravnom temelju.
24.Prema odredbi članka 277 ZBPO-s imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice predstavljala je zajedničku imovinu tj. zajedničko vlasništvo u kojemu suvlasnički dijelovi nisu određeni nego ih je tek potrebno utvrditi sporazumom ili odlukom suda.Za razliku od takvog uređenja Obiteljski je zakon koji je stupio na snagu 1. srpnja 1999 godine "Narodne Novine" broj 162/98 i sada važeći Obiteljski zakon (Narodne Novine broj 116/0,17/04,136/04,07/07,57/11 i 61/11) je imovinu stečenu radom za vrijeme trajanja bračne zajednice regulirao kao bračnu zajednicu tj. kao suvlasništvo bračnih drugova za koje postoji zakonska pesumpcija o jednakim dijelovima.Bračna stečevina predstavlja imovinu koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, pozivom na odredbu čl.248 Obiteljskog zakona ukoliko bračnim ugovorom nisu drugačije ugovorili.
25.Pregledom rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u K. L. posl. br. O-273/01 od dana 20. listopada 2001 godine utvrđeno je pok otac tužitelja M. S. proglašen zakonskim nasljednikom iza smrti pok. supruge I. S. Tužitelj je sudjelovao u ostavinskom postupku u kojem nije isticao prigovor na sastav i opseg ostavinske imovine. Učinak pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju i zapisu propisan je odredbama čl.232 Zakona o nasljeđivanju ("Narodne Novine" 48/03,153/02 i 35/05-dalje:ZN/03) tako da se smatra da je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju utvrđeno, između ostalog što je u sastavu ostavine (st.1), a ono što je utvrđeno pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju može pobijati jedino onaj koji je po odredbama ZN-a nije vezan pravomoćnošću rješenja o nasljeđivanju (st.2). Osobe koje su kao stranke sudjelovale u ostavinskoj raspravi su na nju bile uredno osobno pozvane, kakav slučaj je ovdje ostvaren, vezane su pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju (čl.232 st.5 ZN-a), uz izuzetke propisane tom odredbom i to a) glede prava koja bi za njih proizlazila iz naknadno pronađene oporuke, b) glede prava čije je utvrđenje ovisilo o tome kako će neko sporno pitanje biti riješeno u parnici ili upravnom postupku na koji ih je ostavinski sud uputio, ili ih je trebalo uputiti, c) ako to pitanje nije bilo riješeno prije pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanu, ako su ispunjene pretpostavke pod kojim bi u parničnom postupku mogle zahtijevati ponavljanje postupka.
26.U konkretnom slučaju, glede činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjevi tužitelj se nije pozivao na naknadno pronađenu oporuku niti na pretpostavke za ponavljanje postupka, a pitanje sastava ostavine u ostavinskom postupku uopće nije bilo sporno pa tužitelj nije bio upućen na parnicu, niti su na parnicu radi sastava ostavine trebali biti upućeni, što znači da ovdje nije ostvaren niti izuzetak od vezanosti za pravomoćno rješenje o nasljeđivanju naprijed označen. Dakle, u danim okolnostima, tužitelj je sudjelovalo u ostavinskom postupku iza smrti pok majke, ne osporavajući sastav i opseg ostavine, u smislu čl.232 ZN-a, a nije mu priznato pravo da u parnici pobija ono što je utvrđeno za ostavinu pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju donesenim u tom postupku. U tom smislu tuženik se kao stjecatelj poziva na načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige jer njegova pravo vlasništva temelji se na valjanom pravnom poslu. pa ocjenom svih okolnosti konkretnog slučaja zaljučuje da, predmetni Ugovor i Aneks Ugovora nisu ništetni, a rezultat su usuglašene volje stranaka. Zemljišno knjižni upis ima svoj učinak samo u slučaju ispunjenja općih i posebnih pretpostavki za uknjižbu propisanih odredbama Zakona o zemljišnim
knjigama
("Narodne
Novine"
broj
91/96,137/99
114/01,100/04,107/07,152/08 i 126/10). Kako je jedna od tih pretpostavki ispunjenja valjanost pravnog posla, stajalište je ovog suda da se u konkretnom slučaju tuženik stekao pravo vlasništva na temelju povjerenja u zemljišne knjige.Tužitelj nije dokazao tužbene navode predmetna nekretnina ne predstavlja bračnu stečevinu pok majke I. S.,odnosno suvlasništvo pok brata S. S. koji je preminuo dana 15. kolovoza 2016 g jer isti temeljem Ugovora o darovanju od dana 18. studeni 2010 g svoje pravo nije uknjižio u zemljišnu knjigu, a u vrijeme donošenja rješenja o nasljeđivanju posl.br. O-4151/16 pok otac tužitelja nije bio vlasnik predmetne nekretnine preminuo je dana 14. travnja 2016 g već tužena temeljem odredbe čl.114 st.1 ZV.
27.Prema odredbi čl.125 st.1 i st.2 ZV propisano je kad je više osoba sklopilo s otuđivateljem pravne poslove radi stjecanja vlasništva iste nekretnine vlasništvo će steći ona koja je je u dobroj vjeri prva zatražila upis u zemljišnu knjigu ako su ispunjene i sve ostale pretpostavke za stjecanje vlasništva. Brisanje upisa vlasništva iz stavka 1 ovog članka uknjižbu u svoju korist može zahtijevati osoba kojoj je otuđivatelj otuđio nekretninu i predao joj u samostalni posjed ako dokaže da stjecatelj nije postupao u dobroj vjeri. Zahtjev za brisanje može se postaviti u roku od tri godine od upisa čije se brisanje zahtjeva predmetna nekretnina nalazi se u posjedu tuženika jer je pok otac tužitelja u vrijeme zaključenja Ugovora bio vanknjižni vlasnik i Aneksa Ugovora bio u vlasnik, tužitelj nije dokazao tužbene navode, pravni slijed stjecanja, stoga je tužbeni zahtjev i podredni tužbeni zahtjev pozivom na odredbu čl.188 ZPP- a odbijen kao neosnovan.
28.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154 st.1 ZPP-a pa je tuženiku priznat trošak VPS(20.000,00kn)sastava dva odgovora na tužbu, zastupanja tri ročišta po 1.000,00 kn, pristupa na šest ročišta po 500,00 kn, sastava dva podneska po 250,00 kn,sastava žalbe 1.250,00 kn što uvećano za PDV iznosi 12.812,50 kn i dvije pristojbe odgovora na tužbu po 400,00 kn odnosno 800,00 kn što sveukupno iznosi 13.612,50 kn koliko je tuženiku dosuđeno. U Splitu, 17.kolovoz 2021 godine
S U D A C
Ljiljana Mustapić
PRAVNA POUKA: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu na Županijski sud putem ovog suda u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u tri primjerka.Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
Rj:
1. odluka nepravomoćna
2. pisarnica – vidi upisnik
3. kal .._.._.._.._.._.._.._.. dana
U Splitu, 17. kolovoza 2021..godine.
Broj zapisa: eb2fe-a232b
Kontrolni broj: 0f0a9-dee8b-ab8bf
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=LJILJANA MUSTAPIĆ, L=SPLIT, O=OPĆINSKI SUD U SPLITU, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web
adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-
dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
