Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: I Kž-uv-123/2021-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića predsjednika vijeća te dr. sc. Lane Petö Kujundžić i mr. sc. Marijana Bitange članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika R. S., zbog kaznenog djela iz članka 326. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17., dalje: KZ/11.-I), odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku broj Ik-I-103/2021-12 od 7. lipnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 17. kolovoza 2021.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba zatvorenika R. S. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijski sud u Sisku na temelju članka 59. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.-II), u vezi članka 157. stavka 1. i članka 159. stavka 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 128/99., 55/00., 59/00. – ispravak, 129/00., 59/01., 67/01. – ispravak, 11/02. – ispravak, 190/03. – pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11. – Kazneni zakon, 56/13., 150/13. i 98/19., dalje: ZIKZ), odbio prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika R. S. kao neosnovan. Zatvorenik se nalazi u kaznionici na izdržavanju kazne zatvora u trajanju 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci, na koju je osuđen pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Karlovcu broj K-407/2018. od 21. ožujka 2019. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Rijeci broj Kž-256/2019. od 12. lipnja 2019., zbog kaznenog djela iz članka 326. stavak 2. KZ/11.-I. Predviđeni istek kazne zatvora je 30. ožujka 2022.
2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je osobno zatvorenik R. S. zbog bitne povrede odredbi kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, povrede materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da prihvati žalbu i "preostali dio kazne pretvori u uvjetni otpust", podredno ukinuti pobijano rješenje i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Spis je u skladu s člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), na čiju
ZIKZ, prije dostave sucu izvjestitelju, primjenu upućuje članak 44. stavak 2.
dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba zatvorenika nije osnovana.
5. Premda žalitelj uvodno navodi da se žali zbog bitne povrede odredbi kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i povrede materijalnog prava to ne konkretizira. Međutim, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijano rješenje sukladno članku 494. stavka 4. ZKP/08. i nije utvrdio da bi bila počinjena neka od povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Pravilno je prvostupanjski sud uzeo u obzir i ocijenio sve za to odlučne okolnosti u smislu članka 59. stavak 2. KZ/11. i pravilno zaključio da do sada izdržani dio kazne zatvora nije u dovoljnoj mjeri utjecao na zatvorenika u smislu uključivanja u život na slobodi bez rizika od kriminalnog povrata te da je radi postizanja svrhe kažnjavanja nužno da on nastavi s izdržavanjem kazne zatvora, što je pretpostavka za primjenu instituta uvjetnog otpusta propisana u članku 59. stavku 1. KZ/11. Za svoju odluku prvostupanjski sud je dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge. Te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud, a to što ih žalitelj ne prihvaća pitanje je činjenične naravi.
6. Neslaganjem s razlozima iznesenim u pobijanom rješenju žalitelj suštinski obrazlaže žalbenu osnovu iz članka 470. ZKP/08. Žalitelj tvrdi da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio pozitivne okolnosti na njegovoj strani kao ni da je doživio moždani udar i posljedice toga, njegove "pozne" godine i izloženost stresu zbog pandemije i potresa.
7. Međutim, po ocjeni drugostupanjskog suda, pravilno je pri donošenju pobijanog rješenja prvostupanjski sud imao u vidu pozitivne okolnosti na strani zatvorenika, koje proizlaze iz izvještaja Kaznionice u kojoj se on nalazi na izdržavanju kazne zatvora (kazneno djelo priznaje, kaznu prihvaća, drugi postupak se ne vodi, urednog je ponašanja, u provedbi pojedinačnog programa izvršavanja kazne procijenjen je na razini "uspješan", stegovno nije tretiran niti kažnjavan). Pravilno je cijenjeno i da zatvorenik ima podršku obitelji i osiguran smještaj na adresi prebivališta u B. i H. kao i njegovo trenutno zdravstveno stanje, ali i negativne okolnosti da nema utvrđene izvankaznioničke pogodnosti s obzirom da je stranac, prijašnju kaznenu osuđivanost i vjerojatnost kriminalnog povrata koja se ne može isključiti.
8. S obzirom na to da članak 59. stavak 2. KZ/11. izričito propisuje da će se okolnost prijašnjeg života i osuđivanosti cijeniti prilikom odlučivanja o prijedlogu za uvjetni otpust, to je u ovoj situaciji neosnovan žalbeni argument da je "višestruko uzimanje u obzir te okolnosti suprotno slovu i duhu zakona".
9. Slijedom svega iznijetog, očito je da je značaj onih okolnosti, zbog kojih je prvostupanjski sud ocijenio da na strani zatvorenika još uvijek nije ostvarena svrha kažnjavanja, u konkretnom slučaju prevladao, a razloge koji su za takvu odluku izneseni u prvostupanjskom rješenju u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud, a žalbeni navodi nisu isto uspjeli osporiti.
10. Svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11. (izražavanje društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecaj na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućavanje počinitelju ponovnog uključivanja u društvo) treba se postići ne samo izricanjem kazne, već i načinom te duljinom njezinog izvršavanja.
11. Dakle, iako na strani zatvorenika dijelom postoje određene pozitivne okolnosti, (što svakako jesu i podrška obitelji te izraženo kajanje i žaljenje za počinjeno), prema ocjeni drugostupanjskog suda na strani zatvorenika još uvijek nije ostvarena svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11. Radi njezina ostvarenja je nužno da zatvorenik nastavi s izdržavanjem kazne zatvora.
12. Pravilnost pobijanog rješenja nije s uspjehom dovedena u pitanje navodima žalitelja o njegovom lošem zdravstvenom stanju, godinama života te uvjetima u Kaznionici uslijed posljedica potresa i pandemije, niti to dovodi u pitanje značaj onih okolnosti koje ukazuju na potrebu nastavka izdržavanja kazne.
13. Ni navodi žalitelja da je doveden u nejednak položaj jer su neki zatvorenici koje poimence navodi, a "koji su ranije osuđivani dobili uvjetni otpust" ne utječu na pravilnost pobijanog rješenja jer se postojanje zakonskih uvjeta za odluku o uvjetnom otpustu utvrđuje in concreto, dakle, u odnosu na pojedinog zatvorenika.
14. Budući da ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno članku 494. stavak 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bile ostvarene zakonske povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 17. kolovoza 2021.
Predsjednik vijeća:
Željko Horvatović, v.r.
