Poslovni broj: 8 Kv II-85/2024-3

2 Kir-184/2024-10

 

 

Poslovni broj: 8 Kv II-85/2024-3

2 Kir-184/2024-10

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Dejana Repića, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog B. B., zbog kaznenih djela iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15 , 61/15, 101/17, 118/18, 126/19., 84/21., 114/22. i 114/23., dalje: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi okrivljenog protiv rješenja sutkinje istrage Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj: 2 Kir-184/2024-6 od 22. veljače 2024., na sjednici vijeća održanoj 1. ožujka 2024.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

Žalba okrivljenog B. B. odbija se kao neosnovana.

 

 

     Obrazloženje

 

1.              Pobijanim rješenjem sutkinje istrage Županijskog suda u Varaždinu je, na temelju čl. 127. st. 1. u vezi čl. 123. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22, dalje: ZKP/08), protiv okrivljenog B. B. određen istražni zatvor, u kaznenom postupku zbog kaznenih djela iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11 (sutkinja istrage propustila je navesti broj Narodnih novina 114/23.), čl. 179. a KZ/11 i čl. 117. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/11, koji po tom rješenju može trajati najdulje mjesec dana od dana lišenja slobode, odnosno do 20. ožujka 2024.    

 

2.              Protiv tog rješenja žali se okrivljeni B. B. putem branitelja po službenoj dužnosti H. Ž., odvjetnika, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene zakona (pravilno povrede kaznenog zakona), s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se istražni zatvor ukine, uz podredno da se istražni zatvor zamijeni nekom od mjera opreza iz čl. 98. ZKP/08.

 

3.              Žalba okrivljenika nije osnovana.

 

4.              Prije svega, valja primijetiti da okrivljenik ostvarenje žalbene osnove povrede kaznenog zakona nalazi kao posljedicu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, u kakvom slučaju se, međutim, ne radi o toj žalbenoj osnovi. Naime, o žalbenoj osnovi povrede kaznenog zakona je riječ samo u situaciji kada žalitelj u svemu prihvaća činjenična utvrđenja suda, ali smatra da je na ista pogrešno primijenjen kazneni zakon.

 

4.1.              Povodom žalbe okrivljenika, a sukladno ovlaštenju iz čl. 494. st. 4. ZKP/08, ovo žalbeno vijeće je ispitalo pobijano rješenje i po službenoj dužnosti, te nije utvrdilo da bi sutkinja istrage ostvarila neku od povreda taksativno navedenih u citiranoj odredbi, pa tako niti da bi na štetu žalitelja povrijedila kazneni zakon.

 

5.              Žalitelj nije u pravu niti kada se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

5.1.              Okrivljenik, prije svega, nije u pravu kada u žalbi osporava pravilnost utvrđenja sutkinje istrage o postojanju temeljnog uvjeta za određivanje istražnog zatvora – postojanje osnovane sumnje da je počinio kaznena djela za koja se tereti, konkretno kaznena djela nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11, tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 2. KZ/11, te prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. istog Zakona.

 

Pritom se žalitelj u bitnome poziva na svoju obranu u kojoj tvrdi kako je doduše točno da se u situaciji kada bi bio pod utjecajem alkohola znao posvađati sa suprugom, u kojim prilikama bi dolazilo do obostranog vrijeđanja, međutim, do toga je dolazilo isključivo zbog prigovaranja i provokacija od strane žrtve, koja bi uvijek prva zapodijevala svađe, tako da se on ustvari branio od njezinog istodobnog i izravnog verbalnog napada.

 

Uz to ističe da se konzumacijom alkohola dovodio u stanje samoskrivljene neubrojivosti, zbog čega nije kriv i ne može biti kažnjen.

 

5.2.              Suprotno žalitelju, sutkinja istrage pravilno uočava da iz dokaza i podataka koji prileže u spisu, za sada, glede načina i dinamike odvijanja inkriminiranih događaja proizlazi suprotan zaključak od onog kakav u svojoj obrani sugerira okrivljenik, posebice iz izjave same žrtve, a koju podupire i niz drugih dokaza, posebice medicinska dokumentacija za istu, fotodokumentacija na kojoj su vidljive ozljede koje je zadobila kritične zgode, rezultati provedenog alkotestiranja okrivljenika (kojim je utvrđena koncentracija apsolutnog alkohola u njegovoj krvi od čak 2,10 g/kg), te izjava presumptivnog svjedoka M. B.

 

Slijedom toga, sutkinja istrage je, a suprotno žalitelju, pravilno zaključila da iz do sada pribavljenih dokaza i podataka proizlazi visok stupanj vjerojatnosti, svakako na razini osnovane sumnje, da je isti počinio kaznena djela za koja se tereti u ovom predmetu.

 

Na ovom mjestu a vezano za žalbene navode kojim okrivljenik upire da se prilikom poduzimanja inkriminiranih radnji nalazio u stanju samoskrivljene neubrojivosti, a što po njegovom mišljenju isključuje krivnju za terećena kaznena djela, valja primijetiti, iako takvo njegovo stanje, za sada, nije utvrđeno, da u smislu čl. 25. KZ/11 stanje samoskrivljene neuobrojivosti ne isključuje krivnju, ako je na strani počinitelja u vrijeme kada se svojom krivnjom dovodio u takvo stanje, djelo što ga je počinio bilo obuhvaćeno njegovom namjerom ili je glede tog djela kod njega postojao nehaj, a zakon propisuje kažnjivosti i za taj oblik krivnje.

 

6.              Okrivljenik nije u pravu niti kada u žalbi osporava pravilnost utvrđenja sutkinje istrage o postojanju osobitih okolnosti koje upućuju na opasnost da bi boravkom na slobodi mogao ometati kazneni postupak utjecajem na svjedoke, konkretno na žrtvu D. B. i presumptivnog svjedoka M. B. (istražno-zatvorska osnova iz čl. 123. st. 1. toč. 2. ZKP/08).

 

6.1.              Prije svega, žalitelj nije u pravu kada u žalbi smatra da takva opasnost ne postoji budući da su žrtva i spomenuti presumptivni svjedok već dali svoje iskaze.

 

Naime, okrivljenik očito ispušta iz vida da su žrtva i navedeni presumptivni svjedok za sada dali samo obavijesne izjave, koje ne predstavljaju dokaz, odnosno svjedočki iskaz, te da tek trebaju biti ispitani u svojstvu svjedoka, a kako je riječ o osobama koje su u bliskom odnosu sa okrivljenikom (žrtva mu je supruga, a presmuptivni svjedok sin) s kojim i žive u zajedničkom domaćinstvu, sutkinja istrage s pravom smatra da stoga postoji realna i objektivno predvidiva bojazan da bi isti boravkom na slobodi mogao utjecati na način njihova iskazivanja.

 

7.              Žalitelj nije u pravu niti kada u žalbi pobija pravilnost utvrđenja sutkinje istrage o postojanju osobitih okolnosti koje upućuju na realnu i objektivno predvidivu opasnost da bi boravkom na slobodi mogao ponoviti isto ili istovrsno kazneno djelo, odnosno ostvariti teže kazneno djelo kojim prijeti žrtvi (istražno-zatvorska osnova iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08).

 

7.1.              Sasvim suprotno okrivljeniku, sutkinja istrage prije svega pravilno uočava da je okrivljenik do sada već bio pravomoćno osuđen zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji počinjenog na štetu iste žrtve, a koje kažnjivo ponašanje ima isti zaštitni objekt kao i kazneno djelo nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ/11 za čije počinjenje je, između ostalog, osnovano sumnjiv u ovom postupku, a što upućuje da izrečena prekršajna sankcija očito nije ostvarila svoj cilj – usklađenje njegovog ponašanja sa zakonom i odvraćanje od daljnjeg kažnjivog ponašanja na štetu iste žrtve.

 

Imajući uz to u vidu dokaze i podatke, koji za sada sugeriraju da okrivljenik ima ozbiljne probleme zbog prekomjerne konzumacije alkohola, a u kakvom stanju se nasilno ponaša prema supruzi (kako verbalno tako i fizički), s time da mu je ranije spomenutom prekršajnom osudom bila izrečena i mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, koja očito nije rezultirala očekivanim ishodom (naime, povodom počinjenja kaznenih djela za koja je osnovano sumnjiv u ovom predmetu provedeno je alkotestiranje okrivljenika kojim je utvrđena koncentracija apsolutnog alkohola u njegovoj krvi od čak 2,10 g/kg), sutkinja istrage s pravom smatra da je u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti riječ o osobitim okolnostima koje upućuju na realnu i objektivno predvidivu opasnost da bi boravkom na slobodi mogao ponoviti isto ili istovrsno kazneno djelo, odnosno ostvariti teže kazneno djelo kojim prijeti žrtvi (istražno-zatvorska osnova iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08).

 

8.              Polazeći od brojnosti i prirode prethodno navedenih okolnosti, naročito onih koje govore o tome da žalitelja od počinjenja kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv u ovom postupku nisu odvratile niti ranije izricane prekršajne sankcije, te onih koje govore o tome da isti ima ozbiljnih problema sa prekomjernom konzumacijom alkohola, a u kakvom stanju se, na razini osnovane sumnje, nasilno ponaša prema supruzi, sutkinja istrage je, a suprotno žalitelju, pravilno zaključila da se ostvarenje svrha radi koje je protiv njega određen istražni zatvor u ovom slučaju razumno ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera.

 

9.               Budući da žalba okrivljenika nije osnovana, a kako ispitivanjem pobijanog rješenja po službenoj dužnosti u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08, nisu utvrđene povrede na koje sud pazi po službenoj dužnosti, te je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 valjalo odlučiti kao u izreci ove odluke.

 

U Varaždinu 1. ožujka 2024.

 

Predsjednik vijeća

                     Igor Pavlic, v.r.