Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1419/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, po sutkinji Tihani Pivac, u pravnoj stvari tužitelja T. o. d.d. Z., Z., OIB: ..., zastupan po Odvjetničkom društvu M. & L., odvjetnicima iz Z., protiv tuženika L. d. F., H., OIB: ..., zastupano po F. P., odvjetniku iz Č., radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Čakovcu pod poslovnim brojem P-279/18-42 od 16. srpnja 2020., dana 12. kolovoza 2021.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Čakovcu pod poslovnim brojem P-279/18-42 od 16. srpnja 2020. u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke koji se odnosi na odluku o isplate glavnice u iznosu od 2.150,00 kuna.

II. Preinačuje se pobijana presuda u dijelu pod točkom I. izreke kojim su tužitelju dosuđene zakonske zatezne kamate na iznos od 2.150,00 kuna, te u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 2.150,00 kuna sa traženim kamatama, i u tom dijelu sudi:

Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju u roku od 15 dana iznos od 2.150,00 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 25. travnja 2017. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi polugodištu za tri postotna poena, kao i zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 2.150,00 kuna počevši od 25. travnja 2017. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi polugodištu za tri postotna poena.

Za više tražene zakonske zatezne kamate, u dijelu koji se odnosi na uvećanje za 5 postotnih poena, tužbeni zahtjev se odbija.

III. Preinačuje se odluka o troškovima postupka (točka II. izreke prvostupanjske presude) i u tom dijelu sudi:

Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana na ime parničnog troška isplatiti tužitelju iznos od 12.439,35 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 11.458,10 kuna teku počevši od 16. srpnja 2020., a na iznos od 981,25 kuna počevši od 12. kolovoza 2021., sve do konačne isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, točkom I. izreke, naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 2.150,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od dana 25.04.2017. do isplate, dok je odbijen sa potraživanjem iznad dosuđenih 2.150,00 kuna do potraživanih 4.300,00 kuna zajedno sa zateznom kamatom od 25. travnja 2017. do isplate. Točkom II. izreke odlučeno je da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

2. Protiv prvostupanjske presude, odbijajućeg dijela točke I. i odluke o trošku (točka II. izreke) žali se tužitelj pobijajući istu zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje u tekstu: ZPP-a), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje.

3. Protiv prvostupanjske presude, dosuđujućeg dijela točke I. i odluke o trošku (točka II. izreke) izreke žali se tuženik pobijajući istu zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. ZPP-a, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači.

4. Na žalbe nije odgovoreno.

5. Žalba tužitelja je osnovana.

6. Žalba tuženika nije osnovana.

7. Donoseći pobijanu presudu u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 2.150,00 kuna, prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti i na koje izrijekom ili opisno u izjavljenoj žalbi ukazuje tuženik. Presuda o odlučnim činjenicama sadrži pravno osnovane, valjano obrazložene i jasne razloge, te u navedenom dijelu nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 4.300,00 kuna, a koji iznos je dana 24. travnja 2017. tužitelj, kao osiguravatelj, po polici osiguranja automobilskog kaska br. 020107686009, isplatio osiguraniku tužitelja na ime osigurnine za imovinsku štetu na vozilu. Šteta je nastala na način da je pred vozilo registarske oznake ČK ... kojim je upravljao M. V., osiguranik tužitelja, i to kolnikom Županijske ceste broj 2026, između naselja H. i G., iz smjera zapada u smjeru istoka, u lijevu bočnu stranu osobnog automobila udarila srneća divljač koja je pretrčavala kolnik, čime je na vozilu nastala imovinska šteta.

9. Prvostupanjski sud je djelomično prihvatio zahtjev tužitelja, te naložio tuženiku da tužitelju isplati iznos od 2.150,00 kuna, nakon što je utvrdio:

- da se 17. ožujka 2017., oko 5,40 sati, na kolniku na kolniku Županijske ceste broj 2026, između naselja H. i G., dogodila prometna nezgoda, kada je pred, vozilo registarske oznake ČK ... kojim je upravljao M. V., s područja lovišta tuženika, istrčala srneća divljač koja je udarila u vozilo, te se nakon udara udaljila u nepoznatom smjeru, uslijed čega je na navedenom vozilu nastala imovinska šteta;

- da je vlasnik navedenog automobila registarske oznake ČK ... M. V., te da je predmetni automobil u vrijeme nastanka štetnog događaja bio osiguran od automobilske odgovornosti kod tužitelja;

- da je tužitelj dana 24. travnja 2017. osiguraniku tužitelja isplatio iznos od 4.300,00 kuna;

- da je tuženik u tijeku postupka isticao da se prometna nezgoda dogodila na području drugog l. d. (S. G.-D. K.), te je na navedenu okolnost provedeno mjerničko vještačenje po vještaku H. R.;

- da je imenovani vještak utvrdio da nije moguće utvrditi mjesto gdje je došlo do naleta srne na osobno vozilo jer nije mogao s obzirom na postojeći opis utvrditi koji dio ceste pripada kojem od navedena dva lovačka društva obzirom na to da u Odluci o ustanovljavanju lovišta XX/104 i XX/105 koja opisuje razgraničenje između ta dva lovišta nije opisan asfaltni kolnik koji se nalazi na terenu i koji je bio u vrijeme prometne nezgode, odnosno, da se ne može precizno utvrditi granica između dva lovačka društva;

- da je provedeno prometno tehničko vještačenje po vještaku D. P. te je utvrđeno da se prometna nezgoda desila izvan naselja gdje je brzina kretanja prometnim pravilom ograničena na 90 km/h, da je uz kolnik postavljen znak opasnosti – Divljač na cesti, dopunskom pločom u duljini od 3200 m. Također, utvrđeno je da se osiguranik tužitelja kretao unutar dozvoljene brzine kretanja, da je brzina prije samog naleta bila 70-80 km/h te da vozač nije mogao izbjeći nalet na srnu obzirom na iznenadnost iskakanja divljači.

- da tuženik nije dokazao niti jednu od zakonskih pretpostavki koje bi isključivale njegovu odgovornost.

10. Odluka o tužbenom zahtjevu donesena je pozivom na odredbe članka 1045., 1063., 1064. i 1067. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11,78/15 i 29/18), a prvostupanjski sud je smatrao da je tuženik, kao lovoovlaštenik, odgovoran za štetu nastalu na automobilu osiguranika tužitelja, obzirom na mogućnost da je šteta nastala djelovanjem srneće divljači iz njegovog lovišta, pri čemu je tužitelju dosudio polovinu traženog iznosa, ocjenjujući da je "odgovornost lovačkih društava podijeljena" i da nije moguće pouzdano utvrditi je li stanište divljači sa lijeve ili s desne strane ceste jer lovišta nisu ograđena.

11. Osnovano tužitelj žalbenim navodima osporava pravilnost i zakonitost pobijane presude u odbijajućem dijelu navodeći da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo.

12. Imajući u vidu utvrđenje prvostupanjskog suda da je predmetni štetni događaj izazvalo izlijetanje divljači na cestu, u konkretnom slučaju srneće divljači, neposredno ispred vozila osiguranika tužitelja, kao i utvrđenje da nije bilo tehničkih mogućnosti izbjegavanja prometne nezgode, nedvojbeno je da je tuženik, kao osoba koja gospodari lovištem, odgovorna za nastanak štetnog događaja, a time i nastanak ukupne štete, sukladno odredbama članka 83. Zakona o lovstvu ("Narodne novine", broj 140/05, 75/09, 153/09, 14/14, 21/16, 41/16, 67/16 i 62/17).

13. Naime, navedenim zakonskim odredbama uređena je objektivna odštetna odgovornost osobe koja gospodari lovištem, prema kojim odredbama je za štetu koju počini divljač u lovištu odgovoran lovoovlaštenik lovišta, pod uvjetom da je oštećeni poduzeo propisane mjere za sprječavanje štete od divljači, koje je u smislu ovoga Zakona bio obvezatan poduzeti.

14. Divljač u pokretu koja se nekontrolirano kreće predstavlja opasnu stvar u smislu odredbe članka 1045. stavka 3. ZOO-a, a da bi se vlasnik stvari ili osoba kojoj je stvar povjerena na čuvanje oslobodio odgovornosti u ovom slučaju tuženik koji gospodari lovištem), na njemu je teret dokazivanja ostvarenja pretpostavki propisanih odredbama članka 1067. stavka 2. ZOO-a, koje reguliranju oslobođenje od odgovornosti.

15. Tijekom postupka tuženik nije dokazao da srneća divljač koja je istrčala iz smjera zapada u smjeru istoka, ne prebiva u lovištu tuženika, obzirom da predmetna prometnica ne predstavlja prirodnu granicu lovišta niti ista može spriječiti migraciju divljači.

16. Odredbom članka 1107. stavkom 1. propisano je da za štetu koju je više osoba prouzročilo zajedno svi sudionici odgovaraju solidarno. Kad je nedvojbeno da je štetu prouzročila neka od dviju ili više određenih osoba koje su na neki način međusobno povezane, a ne može se utvrditi koja je od njih štetu prouzročila, te osobe odgovaraju solidarno (stavak 4.).

17. U konkretnom slučaju, kako se sa sigurnošću ne može utvrditi kojem lovištu (lovištu H. ili lovištu G.) pripada srneća divljač koja je izletjela na cestu i udarila u vozilo osiguranika tužitelja, postoji solidarna odgovornost oba lovačka društva za nastalu štetu.

18. Utoliko je prvostupanjski sud pogrešno smatrao da je tuženik u obvezi tužitelju isplatiti samo 1/2 traženog iznosa kojeg je tužitelj nedvojbeno na ime naknade isplatio oštećeniku, s obzirom da se radi o solidarnoj odgovornosti koja daje osnovu tužitelju da od svakog solidarnog dužnika, u ovom slučaju tuženika, zahtjeva cjelokupan dugovani iznos. Stoga, kako u ovom stadiju postupka nije sporna visina štete koju je pretrpio oštećenik, kao i njezin nastanak kao direktna posljedica naleta divljači,pravilnom primjenom mjerodavnih materijalnopravnih odredaba članka 1107. stavka 4. ZOO-a, tuženika je valjalo obvezati da tužitelju isplati cjelokupno traženi iznos od 4.300,00 kuna i u tom smislu regresni zahtjev tužitelja prihvatiti u cijelosti.

19. Osim toga, pravilnom primjenom materijalnog prava, na dosuđeni iznos glavnice od 4.300,00 kuna tužitelju pristoji pravo na zakonske zatezne kamate u skladu s odredbama članka 29. ZOO-a po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi polugodištu za tri postotna poena, a ne uz uvećanje za pet postotnih poena, kao je pogrešno dosuđeno prvostupanjskom presudom, imajući u vidu da se u ovom slučaju ne radi o trgovačkom ugovoru niti o ugovoru između trgovca i osobe javnog prava.

20. Kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje, a pogrešno primijenio materijalno pravo u dijelu kojim je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja radi isplate zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos od 2.150,00 kuna, te u dijelu kojim je odbio tužbeni zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 2.150,00 kuna, iz naprijed obrazloženih razloga, uz pravilnu primjenu materijalnog prava, temeljem odredaba članka 373. točke 3. ZPP-a, prvostupanjsku presudu u citiranom odbijajućem te dosuđujućem dijelu koji se odnosi na zakonske zatezne kamate valjalo je preinačiti te odlučiti kao u izreci.

21. Kako u preostalom dijelu nisu ostvareni žalbeni razlozi tuženika, a ni oni na koje u tom dijelu ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu tuženika valjalo je odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi u dosuđujućem dijelu koji se odnosi na isplatu glavnice u iznosu od 2.150,00 kuna.

22. Kako je djelomično preinačena odluka o glavnoj stvari, valjalo je, temeljem odredbe članka 166. stavka 2. ZPP-a, preinačiti i odluku o troškovima postupka.

23. Pravilno primjenjujući odredbe članka 154. stavka 1. i članka 155. stavka 1. ZPP-a, odredbe Tbr. 7. do 10. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje u tekstu: Tarife), te s obzirom na vrijednost predmeta spora, a sve unutar granica postavljenog zahtjeva za naknadu troška postupka, tužitelju je valjalo priznati za sastav tužbe 50 bodova, za zastupanje na ročištu od 21. kolovoza 2018. 12,50 bodova, za zastupanje na ročištu 21. veljače 2019. 50 bodova, za sastav podneska od 27. veljače 2019. 12,50 bodova, za zastupanje na ročištu od 03. travnja 2019. 50 bodova, za očevid od 06. lipnja 2019. 50 bodova, za sastav podneska od 18. lipnja 2019., 14. siječnja 2020. i 4. veljače 2020. svaki po 50 bodova, za zastupanje na ročištu od 09. lipnja 2020. 50 bodova, ukupno 425 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 10,00 kuna daje iznos od 4.250,00 kuna kojem iznosu je onda pridodan iznos od 1.062,50 kuna na ime PDV-a, na koji način se došlo do iznosa od 5.312,50 kuna. Također, tužitelju je valjalo priznati i 781,25 kuna za sastav žalbe, 2.872,80 kuna za troškove predujma za očevid i geodetsko vještačenje, 2.872,80 kuna za troškove predujma za očevid i geodetsko vještačenje, 200,00 kuna za sudsku pristojbu na tužbu, 200,00 kuna za sudsku pristojbu na presudu, 200,00 kuna za sudsku pristojbu za žalbu, dakle, sveukupno 12.439,35 kuna.

24. Iz iznesenih razloga, uvažavanjem žalbe tužitelja, odluku o troškovima postupka sadržanu pod točkom II. pobijane presude valjalo je preinačiti, temeljem odredba članka 380. točke 3. ZPP-a, te tuženiku naložiti da tužitelju na ime parničnog troška isplati iznos od 12.439,35 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 11.458,10 kuna teku počevši od 16. srpnja 2020., a na iznos od 981,25 kuna počevši od 12. kolovoza 2021. sve do konačne isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi polugodištu za tri postotna poena.

U Splitu 12. kolovoza 2021.

Sutkinja:

Tihana Pivac, v. r.