Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 5 Kž-400/2020-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Rajka Kipkea, predsjednika vijeća, te Zdravka Pintarića i Tomislava Brđanovića, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Ana-Marije Runjić, u kaznenom predmetu protiv optuženog V. S. zbog kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. u svezi čl. 21. st. 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-574/2019-31 od 24. siječnja 2020., u sjednici održanoj 12. kolovoza 2021.,

r i j e š i o  j e

I. U povodu žalbe državnog odvjetnika, po službenoj dužnosti ukida se pobijana presuda te se predmet upućuje sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem.

II. Uslijed odluke pod točkom I. žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom optuženi V. S. je temeljem čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – dalje u tekstu:

ZKP/08, valja primijetiti da sud prvog stupnja u pobijanoj presudi pogrešno nije naveo i broj NN 126/19 u kojim su objavljene izmjene i dopune Zakona koje su stupile na snagu u vrijeme donošenja pobijane presude), oslobođen optužbe za kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz čl. 118. st. 1. u svezi čl. 21. st. 3. KZ/11.

1.1. Na temelju čl. 158. st. 3. ZKP/08 oštećeni O. R. je sa imovinskopravnim zahtjevom u iznosu od 32.000,00 kn upućen na parnicu.

1.2. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 odlučeno je da troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv navedene presude žali se državni odvjetnik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se žalba prihvati, pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu je optuženi po branitelju, odvjetniku V. K. s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana i pobijana presuda potvrdi.

4. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledavanje, koje je spis vratilo uz podnesak broj KŽ-DO-454/2020-2 od 1. rujna 2020.

5. Žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.

6. Naime, ispitujući pobijanu presudu, povodom žalbe državnog odvjetnika koji se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, po službenoj dužnosti u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08 utvrđeno je da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 u vidu proturječnosti izreke i razloga presude, te u vidu potpune nejasnoće razloga o odlučnim činjenicama.

6.1. Što se tiče bitne povrede u vidu proturječnosti izreke i razloga presude, navedeni vid bitne povrede iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 ostvaren je time što sud prvog stupnja, prema izreci presude, optuženika oslobađa optužbe temeljem čl. 453. toč. 3. ZKP/08, dok se razlozi presude odnose na zakonsku osnovu iz čl. 453. toč. 1. ZKP/08 za oslobađajuću presudu. Naime, prema razlozima presude proizlazi da je sud prvog stupnja utvrdio da je optuženik oštećeniku nanio tešku tjelesnu ozljedu u nužnoj obrani, a ne u prekoračenju granica nužne obrane, kako mu je stavljeno na teret u izmijenjenoj optužnici. Prema čl. 21. st. 1. KZ/11 kad je djelo počinjeno u nužnoj obrani, tada je isključena protupravnost djela, pa stoga djelo počinjeno u nužnoj obrani ne predstavlja kazneno djelo, jer nema protupravnosti djela. S obzirom da dakle djelo počinjeno u nužnoj obrani nije kazneno djelo, u situaciji kad je utvrđeno da je optuženik djelo počinio u nužnoj obrani, istog treba osloboditi temeljem čl. 453. toč. 1. ZKP/08, jer djelo za koje se optužuje po zakonu nije kazneno djelo, a ne temeljem čl. 453. toč. 3. ZKP/08, po kojoj zakonskoj osnovi se optuženik oslobađa optužbe ako nije dokazano da je počinio djelo za koje se optužuje. S obzirom da je prema izreci pobijane presude optuženik oslobođen optužbe temeljem čl. 453. toč. 3. ZKP/08, dok iz razloga presude proizlazi da je oslobođen optužbe temeljem čl. 453. toč. 1. ZKP/08, ostvarena je bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 u vidu proturječnosti izreke i razloga presude.

6.2. Nadalje, sud prvog stupnja je ostvario bitnu povredu iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 u vidu potpune nejasnoće razloga u svezi odlučne činjenice postojanja i intenziteta protupravnog napada oštećenika u odnosu na T. M. i optuženika (koji protupravni napad je prema utvrđenju suda prvog stupnja optuženik odbijao inkriminiranom radnjom kojom je oštećeniku nanio tešku tjelesnu ozljedu).

6.3. Naime, sud prvog stupnja navodi da iz iskaza svjedoka T. M., I. D., A. P. i optuženika proizlazi da je oštećenik najprije zadao T. M. šamar odnosno udarac otvorenim dlanom u predjelu lica, a nakon što je optuženik stao između njega i T. M. kako bi spriječio oštećenika u daljnjem fizičkom napadu na T. M., da je oštećenik zamahivao rukama prema T. M. i optuženiku, kada je započeo fizički sukob između optuženika i oštećenika u kojem su razmijenili udarce, u kojoj razmjeni je optuženik oštećeniku zadao udarac šakom silom do srednjeg intenziteta u predjelu glave tj. nosa, te na kraju pali preko ograde, uslijed čega je oštećenik pretrpio tešku tjelesnu ozljedu, s time da je ovakav slijed događaja potkrijepljen nalazima i mišljenjima sudsko-medicinskih vještaka dr. D. M. i dr. M. B.. Također, sud prvog stupnja navodi da je T. M. od zadobivenog šamara pala na tlo, te da je usvojio obranu optuženika koju je iznio prilikom prvog ispitivanja u kojoj je naveo da je po zaprimanju prvog udarca od strane oštećenika pao na pod, kada je oštećenik ponovno fizički nasrnuo na T., zbog čega je oštećenika primio za noge uslijed čega je oštećenik pao na pod, gdje su se međusobno udarali rukama, a kada se pokušao dići s poda, zajedno sa oštećenikom pao je preko ograde.

6.4. Dakle, prema navedenim razlozima, sud prvog stupnja prihvaća obranu optuženika koju je iznio prilikom prvog ispitivanja, u kojoj je naveo da je uslijed zadobivenog udarca od oštećenika pao na pod, nakon čega je sa oštećenikom razmjenjivao udarce na podu (jer je hvatajući za noge oštećenika oborio na pod), no unatoč tome, također zaključuje i utvrđuje, prihvaćajući iskaze svjedoka T. M., I. D., A. P., ali i obranu optuženika, da su optuženik i oštećenik razmjenjivali udarce kada je optuženik stao između oštećenika i T. M., kako bi spriječio daljnji napad oštećenika na T. M., s time da utvrđuje da je T. zbog zadobivenog šamara pala na tlo. S obzirom da sud prvog stupnja utvrđuje da je optuženik inkriminiranom radnjom odbijao oštećenikov napad i u odnosu na sebe, činjenica postojanje fizičkog napada oštećenika na optuženika, kao i intenzitet tog napada, predstavlja odlučnu činjenicu u svezi koje su, kao što je navedeno, u pobijanoj presudi izneseni potpuno nejasni razlozi. Izneseni razlozi su dodatno potpuno nejasni iz razloga što slijed događanja kako ga utvrđuje sud prvog stupnja (razmjenjivanje udaraca između optuženika i oštećenika, udaranje optuženika od strane oštećenika s rukom u predjelu glave uslijed kojeg udarca bi optuženik pao na tlo) ne potvrđuje nalaz i mišljenje sudsko- medicinskih vještaka dr. M. i dr. B., kako to zaključuje sud prvog stupnja, s obzirom da iz njihovih nalaza i mišljenja proizlazi da je optuženik zadobio ozljede oguljotine kože desnog lakta, oguljotine kože koljena, te otok i napetost u području lijevog ramena uslijed pada ili hrvanja na podlozi, dakle, ne potvrđuju opis događaja u kojem bi optuženik i oštećenik razmjenjivali udarce, u kojem bi oštećenik rukom udario optuženika u predjelu glave, uslijed kojeg udarca bi optuženik pao na pod. Također, u pobijanoj presudi su izneseni potpuno nejasni razlozi o postojanju i intenzitetu fizičkog napada oštećenika na T. M., s obzirom da sud najprije navodi da je optuženik stao između oštećenika i T., nakon što je oštećenik ošamario T., kako bi spriječio oštećenika u daljnjem napadu na T., a nakon toga utvrđuje da je T. od zadobivenog šamara pala na tlo, premda iz pobijane presude nije jasno na temelju kojih dokaza sud to utvrđuje, tim više što T. u svom iskazu, kojeg sud usvojio, nije navela da bi uslijed šamara pala na tlo.

6.5. Zbog navedenih razloga je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu iz čl.468. st.1. toč. 11. ZKP/08 u vidu potpune nejasnoće razloga o odlučnoj činjenici postojanja i intenziteta protupravnog napada oštećenika u odnosu na T. M. i optuženika, koji protupravni napad je prema utvrđenju suda prvog stupnja optuženik odbijao inkriminiranom radnjom kojom je oštećeniku nanio tešku tjelesnu ozljedu.

7. Postupajući u skladu sa zakonskom obvezom iz čl. 487. st. 4. ZKP/08 ovaj je žalbeni sud ocijenio i žalbene navode državnog odvjetnika vezano za pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. U pravu je državni odvjetnik kada presudu pobija stvarno samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s obzirom da ne tvrdi da neka odlučna činjenica ne bi bila utvrđena, u kojem slučaju bi se sukladno čl. 470. st. 3. ZKP/08 radilo o nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, s bitnom tvrdnjom da je pogrešno utvrđenje suda prvog stupnja da je optuženik počinio inkriminiranu radnju, kojom je oštećeniku nanio utvrđenu tešku tjelesnu ozljedu, u nužnoj obrani odbijajući od sebe i od T. M. istodobni protupravni napad oštećenika, kod čega ukazuje na jačinu napada oštećenika na T., te na ozljede koje je zadobio optuženik, prema mišljenju vještaka prilikom pada na tvrdu podlogu, i oštećenik uslijed optuženikovog udarca stisnutom šakom silom do srednjeg intenziteta u predjelu korijena nosa.

7.1. Naime, kao što je ranije navedeno, sud prvog stupnja utvrđuje da je optuženik počinio inkriminiranu radnju odbijajući od sebe i od T. M. istodobni protupravni napad, s time da je radnja koju je poduzeo optuženik (udaranje stisnutom šakom silom do srednjeg intenziteta u predjelu korijena nosa oštećenika) bila prijeko potrebna za odbijanje napada oštećenika.

7.2. Što se tiče postojanja i intenziteta napada oštećenika na T. M. sud prvog stupnja ne samo što je u svezi te odlučne činjenice iznio potpuno nejasne razloge, kao što je ranije navedeno, već je i tu odlučnu činjenicu za sada pogrešno utvrdio, a to iz razloga što nije dovoljno kritički analizirao i ocijenio obranu optuženika i iskaze svjedoka u svezi navedene odlučne činjenice, budući da isti iskazuju različito u svezi jačine šamara, da li je uslijed šamara oštećenica pala na tlo ili je ostala stajati, da li je oštećenik nakon zadavanja šamara (prema tvrdnji oštećenika htio T. nategnuti za uho kako bi s njim krenula kući) namjeravao nastaviti sa fizičkim napadom na T. M., s time da sud kontradiktorno utvrđuje da je nakon zadobivenog šamara T. M. ostala stajati, te je optuženik stao između nje i oštećenika odnosno utvrđuje da je nakon zadobivenog šamara T. pala na tlo.

7.3. Također je sud prvog stupnja za sada pogrešno utvrdio postojanje i intenzitet napada oštećenika na optuženika, u svezi koje odlučne činjenice je također iznio potpuno nejasne razloge, kao što je ranije navedeno, što je također posljedica nedovoljne kritičke analize i ocjene obrane optuženika i iskaza svjedoka, koji i u svezi te odlučne činjenice različito iskazuju. Tako sud prvog stupnja, nedovoljno kritički analizirajući navedene iskaze, za sada pogrešno, a i kontradiktorno, utvrđuje da je oštećenik optuženiku zadao udarac u predjelu glave uslijed kojeg je pao na pod, s time da su optuženik i oštećenik na podu razmjenjivali udarce odnosno utvrđuje da su optuženik i oštećenik razmjenjivali udarce kada je optuženik stao između oštećenika i T. M., kako bi spriječio daljnji fizički napad oštećenika na T. M., premda ozljede koje je zadobio optuženik, prema mišljenju vještaka, ne upućuju da bi oštećenik optuženiku zadavao udarce u predjelu glave, a posebno ne udarac od kojeg bi optuženik pao na tlo. Stoga je za sada pogrešno utvrđenje suda prvog stupnja da je oštećenik fizički napao optuženika, koji fizički napad oštećenik osporava, te da je optuženik poduzimajući inkriminiranu radnju poduzeo prijeko potrebnu obranu kako bi otklonio oštećenikov protupravni napad kako na sebe, tako i na T. M..

8. Slijedom svega izloženog valjalo je ukinuti pobijanu presudu i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem sukladno čl. 484. st. 1. ZKP/08.

9. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će ponovno provesti već provedene dokaze, prema potrebi i druge dokaze, koje će sa većom dozom kritičnosti analizirati i cijeniti, te će na temelju potpune i pravilne analize i ocjene dokaza činjenično stanje pravilno i potpuno utvrditi, prije svega sadržaj i intenzitet fizičkog napada oštećenika na T. M., da li je oštećenik, nakon što mu je pristupio optuženik kako bi ga spriječio u daljnjem fizičkom napadu na T. M., fizički napao optuženika, ako da na koji način, te da li je postupanje optuženika prema oštećeniku bilo prijeko potrebno radi odbijanja protupravnog napada oštećenika na T. M. i optuženika, na koje će pravilno primijeniti kazneni zakon i donijeti novu i pravilnu odluku koju će valjano obrazložiti.

10. Stoga je slijedom navedenog temeljem čl. 483. st. 1. ZKP/08 riješeno kao u izreci rješenja.

U Varaždinu 12. kolovoza 2021.

Predsjednik vijeća

Rajko Kipke