1              Poslovni broj Kž-65/2024-7

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj Kž-65/2024-7

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Marija Kovača, kao predsjednika vijeća te sudaca Vlaste Šimenić-Kovač i Azre Salitrežić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Mee Ribić, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. N. G., OIB: …, zbog kaznenog djela iz čl. 314. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – u daljnjem tekstu: KZ/11), povodom žalbe optuženika protiv presude Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj K-517/2017-67 od 5. prosinca 2023., u javnoj sjednici vijeća održanoj 1. ožujka 2024.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

              Odbija se žalba opt. N. G. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj K-517/2017-67 od 5. prosinca 2023., na temelju čl. 455. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 - dalje u tekstu: ZKP/08) opt. N. G. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv javnog reda – prisila prema službenoj osobi, opisano i kažnjivo po čl. 314. st. 1. KZ/11 pa je na temelju čl. 314. st. 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci, a na temelju čl. 56. st. 1., 2. i 3. KZ/11 opt. N. G. izrečena je uvjetna osuda s rokom kušnje od dvije godine.

 

1.1. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 u vezi s čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08. naloženo je opt. N. G. podmiriti trošak kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 327,51 euro  / 2.467,62 kuna i to paušalni trošak u iznosu od 60,00 eura / 452,07 kn, trošak vještačenja u iznosu od 171,21 eura / 1.290,00 kn,  trošak svjedoka u iznosu od 96,30 eura / 725,60 kn, sve u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio opt. N. G. putem braniteljice M. A., odvjetnice iz V. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da drugostupanjski sud uvaži žalbu te ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Optuženik je u roku za žalbu podnio i dopunu žalbe putem iste braniteljice po istim žalbenim osnovama, s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu, ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

3. U odgovoru na žalbu državni odvjetnik predlaže da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

 

4. U skladu s čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u O..

 

5. Za 1. ožujak 2024. zakazana je javna sjednica vijeća o kojoj su uredno obaviješteni zamjenik ŽDO u Osijeku, opt. N. G. i braniteljica optuženika M. A., odvjetnica iz V.. Na sjednicu vijeća su pristupili zamjenik Županijskog državnog odvjetnika u O. D. P. te branitelj optuženika po zamjeničkoj punomoći Z. D., odvjetnik iz O., dok na sjednicu vijeća nije pristupio opt. N. G., koji je uredno obaviješten o sjednici vijeća, pa je javna sjednica vijeća održana u njegovoj odsutnosti na temelju čl. 475. st. 4. ZKP/08.

 

6. Žalba opt. N. G. nije osnovana.

 

7. Iako se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, osim što u žalbi parafrazira tekst zakonske odredbe čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, u nastavku žalbe takvu povredu ne obrazlaže, a ispitivanjem ožalbene presude po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08, ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio da bi prvostupanjski sud počinio neku od postupovnih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti.

 

8. U žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj (optuženik) upire da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda kada ga je proglasio krivim zbog kaznenog djela prisile prema službenoj osobi iz čl. 314. st. 1. KZ/11, tražeći ujedno preocjenu izvedenih dokaza, tj. da je sud morao detaljnije i kritičnije cijeniti iskaz oštećenika L. naspram drugih dokaza, posebice onih koji idu u prilog optuženiku, tj. s jedne strane iskaz ošt. I. L. te dio iskaza svjedoka Đ. N. u kojem je imenovani svjedok naveo da "takvo ponašanje oštećenika nije bilo potrebno niti primjereno, da oni s obzirom na službu moraju biti kulturni, da je na traženje oštećenika koji je želio provjeriti ima li kod sebe oružje, opt. N. G. otkopčao jaknu, te da prema njegovom mišljenju optuženik nije njega a niti ošt. I. L. sprječavao u obavljanju dužnosti". Ujedno, upire da je oštećenik imao određenih predrasuda prema optuženiku s obzirom ga zna iz ranijih postupanja, a da se iz ni jednog provedenog dokaza ne može nedvojbeno i bez ikakve sumnje utvrditi da je optuženik upotrijebio silu prema oštećeniku, kao i da je sud propustio cijeniti motiv oštećenika za provođenjem naknadne kontrole oružja jer je to nakon obavljene granične i carinske kontrole krajnje neuobičajeno (nosi li osoba prilikom prelaska državne granice oružje za pasom ispod jakne).

8.1. Suprotno takvim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je nakon što je naveo nesporne i sporne okolnosti, savjesnom ocjenom svih izvedenih dokaza, svakog dokaza pojedinačno i svih dokaza u međusobnoj vezi, pravilno ih cijenio i vrednovao, pri čemu je dao i ocjenu proturječnih dokaza te pravilno zaključio da je opt. N. G. počinio kazneno djelo iz čl. 314. st. 1. KZ/11, za što je dao jasne, argumentirane i provjerljive razloge. Naime, ošt. i žrtva I. L. uvjerljivo je i okolnosno opisao događaj, a iz njegovog iskaza proizlazi da su optuženik i njegov prijatelj A. B. već imali agresivan nastup prema kolegici M. D., što se potom nastavilo i prema njemu kada je nakon što je carinik N. završio svoj dio posla, zatražio od optuženika detaljniju pretragu vozila i osoba te kada je pristupio otvaranju vozačevih vrata ista zalupio, a nakon što je drugi puta otvorio vrata s ciljem da uporabi silu prema optuženiku, ovaj ga spriječio naglim zalupljivanjem vrata koja su mu zahvatila ruku, nakon čega se optuženik s vozilom u kojem se nalazio njegov prijatelj A. B. na mjestu suvozača, udaljio. Takav iskaz oštećenika potvrđuju snimke videonadzora graničnog prijelaza iz kojih je vidljivo da se oštećenik kreće oko vozila kojim upravlja optuženik, da u dva navrata otvara vrata automobila koja se u dva navrata zatvaraju od strane optuženika koji se nalazi na mjestu vozača automobila, koji potom odlazi s graničnog prijelaza. S tim u vezi je za istaknuti da sud opravdano nije povjerovao iskazu svjedoka A. B. koji se nalazio u društvu optuženika i koji je iskazao na raspravi 30. prosinca 2022. da se policajac L. u trenutku kada su se udaljavali s graničnog prijelaza nalazio ispred kućice graničnog prijelaza, dakle, dalje od automobila, s obzirom iz snimke nadzorne kamere graničnog prijelaza proizlazi drugačije, a što su potvrdili svojim iskazima i svjedoci M. D. i Đ. N.. Povrh toga je i svjedokinja M. D. potvrdila negodovanje optuženika i njegovog prijatelja B. zbog postupanja policije pri kontroli vozila na graničnom prijelazu jer joj je optuženik, nakon što mu je rekla da se vrate u vozilo odgovorio "a što ako se ne vratimo", što se ponovilo obostrano više puta, nakon čega je policajac ošt. I. L. istima izdao naredbu da se vrate u vozilo, što su ovi učinili po toj naredbi, a i kasnije je u jednom trenutku uočila da je optuženik kao vozač zalupio vrata u trenutku dok se oštećenik nalazio uz vozačeva vrata, nakon čega se svojom voljom udaljio s graničnog prostora. Nastavno tome, svjedok N. također potvrđuje vulgaran nastup optuženika, koji  mu je kod pregleda automobila rekao "evo gledaj, što hoćeš koji k****, imam oružja i što te boli k****", nakon čega je ošt. I. L. krenuo za njim, da bi mu potom optuženik zalupio vrata dok se policijski službenik I. L. nalazio neposredno kod vrata te se samovoljno udaljio sa graničnog prijelaza u pravcu Ž., kao i da je prilikom ulaska optuženika u automobil smirivao optuženika, kao i policajca L., te da je policijski službenik I. L. želio pristupiti pregledu vozila i osobi optuženika jer je sumnjao da ovaj ima oružje. To što je svjedok N. iskazao da po njegovom mišljenju nije bio potreban pregled radi pronalaska oružja i da je bilo povišenih tonova u međusobnoj komunikaciji između optuženika i oštećenika te da po njegovom mišljenju postupanje ošt. I. L. nije bilo primjereno, nije od odlučnog značenja s obzirom su ovlasti policijskog službenika, u konkretnom slučaju oštećenika, bitno različita od ovlasti carinika, pa u tom slučaju i ovlast policijskog službenika ukoliko ima sumnje da je optuženik kod sebe imao oružje (što također proizlazi iz iskaza N.), još dodatno izvršiti pregled osobe i vozila. Napokon, neosnovani su i žalbeni navodi kako iz nalaza medicinskog vještaka ne proizlazi da bi ozljeda na oštećeniku veličine 5 mm mogla biti prouzročena radnjom naglog zalupljivanja vrata. Naime, iz dokumentacijskog lista pregleda u ambulanti na ime ošt. I. L. (str. 4) proizlazi da se isti javio u Zavod 14. ožujka 2017. u 21,04 sata gdje mu je pregledom konstatirana površinska ozljeda u plantarnom dijelu šake u središnjem dijelu u vidu ekskorijacije kože u veličini od 0,5 x 0,5 cm u odnosu na koju je sudsko-medicinski vještak dr. A. B. u nalazu i mišljenju naveo da je riječ o sitnoj oguljotini promjera 5 mm, da se radi o tangencijalnom vrlo plitkom i malom površinskom oštećenju natkožice koju nije moguće tretirati kao ozljedu u sudsko medicinskom smislu. Upravo navedeno govori u prilog istinitosti iskaza oštećenika da su mu vrata vozila koja je drugi puta zatvorio optuženik zahvatila ruku u predjelu gornjeg dijela ručnog zgloba, uslijed čega je na istom dijelu ruke nastalo poprečno (tangencijalno) plitko i malo površinsko oštećenje natkožice.

 

9. Optuženik se žali iz zbog povrede kaznenog zakona na njegovu štetu jer da je sud po službenoj dužnosti morao ispitati postoje li okolnosti temeljem kojih bi mogao primijeniti odredbu čl. 314. st. 4. KZ-a, po kojoj se odredbi počinitelj kaznenog djela iz čl. 314. st. 1., st. 2. i st. 3. KZ/11 može osloboditi kazne ako je bio izazvan protuzakonitim, bezobzirnim ili osobito grubim postupanjem službene osobe ili osobe koja joj ovlašteno pomaže. Takvim žalbenim navodima zapravo osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja po prvostupanjskom sudu, sugerirajući da je ponašanje oštećenika policijskog službenika L. bilo protuzakonito, bezobzirno ili osobito grubo, a da sud to nije utvrdio iako je na temelju izvedenih dokaza to trebao utvrditi. Iznijetim navodima optuženik ističe tzv. "posrednu povredu kaznenog zakona", smatrajući da bi iz onog činjeničnog stanja koje bi, po njegovom mišljenju, proizašlo iz dokaza koji su izvedeni, bilo moguće jedino izvesti zaključak da je postupanje optuženika bilo izazvano protuzakonitim, bezobzirnim ili osobito grubim postupanjem službene osobe, a što bi u konačnici rezultiralo oslobađanjem od kazne. Međutim, ispušta iz vida da sud primjenjuje kazneni zakon na onako činjenično stanje kako je utvrdio, a ne na ono koje je prema stajalištu žalitelja, trebao utvrditi.

 

9.1. Osim toga, ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio da bi prvostupanjski sud povrijedio kazneni zakon na štetu optuženika.

 

9.2. Stoga je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično  stanje, a onda na tako pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio kazneni zakon kada je opt. N. G. proglasio krivim zbog kaznenog djela prisile prema službenoj osobi iz čl. 314. st. 1. KZ/11 jer je tijekom inkriminiranog događaja, nakon što je policijski službenik I. L. u dva navrata otvorio vrata automobila kojim je upravljao, ista u dva navrata zalupio s ciljem sprječavanja policijskog službenika u obavljanju službene radnje te svojevoljno napustio granični prijelaz te tako silom spriječio policijskog službenika kao službenu osobu u obavljanju službene radnje (pregled osobe i vozila) koja je u okviru njezine ovlasti.

 

10. Kako žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (a optuženik je uložio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog stanja), sukladno odredbi čl. 478. ZKP/08 u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o uvjetnoj osudi, ovaj sud je i u tom dijelu ispitao pobijanu presudu nalazeći da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti od kojih zavisi vrsta i mjera kazne, pa da je tako pravilno kao olakotnu okolnost cijenio protek vremena od počinjenja kaznenog djela i neosuđivanost optuženika a od otegotnih okolnosti da je kazneno djelo počinio s najvišim stupnjem krivnje (izravnom namjerom prvog stupnja), povredu zaštićenog dobra, pobudu zbog koje je djelo počinjeno a koja bi upućivala na to da je svojim ponašanjem želio omalovažiti rad policijskog službenika, upornost u počinjenju kaznenog djela, skrivljenu posljedicu u vidu nanošenja štete ugledu policije ali i činjenicu da je prekršajno osuđivan zbog prekršaja protiv javnog reda i mira. Stoga, polazeći od stupnja krivnje, ličnosti optuženika te svrhe kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, a krećući se u granicama zapriječene kazne za predmetno kazneno djelo (za kazneno djelo iz čl. 314. st. 1. KZ/11 zapriječena je kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina), pravilno je prvostupanjski sud osudio opt. N. G. na kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci, a onda smatrajući da se svrha kažnjavanja može ostvariti i uvjetnom osudom, posebice imajući u vidu da je riječ o osobi koja nije osuđivana, izrekao uvjetnu osudu s rokom provjeravanja od dvije godine. Za svoju odluku sud je dao provjerljive, iscrpne i argumentirane razloge, a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

11. Kako, dakle, ne postoje razlozi zbog kojih opt. N. G. pobija presudu prvostupanjskog suda, a niti je ovaj drugostupanjski sud ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. ZKP/08 utvrdio neku od povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je na temelju čl. 482. ZKP/08 kao u izreci ove presude.

 

 

Osijek, 1. ožujka 2024.

 

                                   Predsjednik vijeća

                                                                                                                          Mario Kovač, v. r.