Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj 6 Gž-767/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sutkinji Verici Kos, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja J. V. iz H., OIB: …, zastupan po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda K. K. i Z. K., odvjetnici iz K., protiv tuženika E. & S. b. d.d. R., OIB: …, zastupanog po punomoćnici D. H., odvjetnici iz Odvjetničkog društva H. & P. d.o.o. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-489/2019-12 od 20. svibnja 2021., 11. kolovoza 2021.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika E.&S. b. d.d. i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-489/2019-12 od 20. svibnja 2021.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika E.&S. b. d.d. za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 625,00 kn.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem riješeno je:

"I. Određuje se prekid postupka u predmetnoj stvari obzirom da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu poslovni broj Rev-1042/2017 podnio zahtjev za prethodnu odluku Sudu Europske unije o tumačenju Direktive br.93/13 o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a koji zahtjev je zaprimljen 30. rujna 2020. pod poslovnim brojem C-474/20.

II. Postupak će se nastaviti kad se pravomoćno završi postupak pred Sudom Europske unije, pokrenut po zahtjevu za prethodnu odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu posl. br. Rev-1042/2017 ili kad sud ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka na njegov završetak."

2. Protiv toga rješenja žalbu je podnio tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka s prijedlogom da se rješenje ukine te predmet vrati na daljnji postupak. Za sastav žalbe zahtijeva naknadu od 625,00 kn. Navodi da je prvostupanjski sud nezakonito odredio prekid postupka, jer da je u konkretnom slučaju mogućnost prekida postupka propisana isključivo u odnosu na sud koji podnese zahtjev Sudu EU o tumačenju prava ili o valjanosti akata koje su donijele institucije EU.

3. Žalba nije osnovana.

4. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu radi utvrđenja ništetnim odredbe čl. 3., čl. 7. st. 3 i čl. 8. Ugovora o kreditu kojeg su stranke zaključile 18. kolovoza 2004. te radi isplate bez osnove stečenih iznosa. Tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da je sa tuženikom zaključio Ugovor o kreditu u švicarskim francima i promjenljivom kamatnom stopom, da je tijekom trajanja ugovora tuženik više puta jednostranim odlukama mijenjao kamatnu stopu, da je pored promjenljive kamatne stope i odredba o valutnoj klauzuli nepoštena te da su te odredbe ništetne, a da uzrok ništetnosti nije nestao ni tzv. konverzijom ugovora koju su stranke provele 9. veljače 2016.

5. Tuženik se protivi tužbenom zahtjevu, jer da su tužitelj i tuženik sklopili Aneks ugovoru o kreditu sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, kojim je tužitelju pružena zaštita.

6. Sud prvog stupnja, imajući u vidu navode stranaka, pozivom na odredbu čl. 213. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) određuje prekid postupka do završetka postupka u predmetu Vrhovnog sud Republike Hrvatske u kojem je Vrhovni sud podnio Zahtjev za prethodnu odluku Sudu Europske unije, koji je zaprimljen pod brojem C-474/20, smatrajući da odluka u ovom postupku ovisi o rješenju Zahtjeva za prethodnu odluku.

7. U predmetu poslovni broj Rev 1042/2017 Vrhovni sud Republike Hrvatske je Sudu Europske unije podnio Zahtjev za prethodnu odluku, koji je zaprimljen pod brojem C- 474/20, sa pitanjima: treba li Direktivu 93/13 o nepoštenim uvjetima o potrošačkim ugovorima tumačiti na način da se njezine odredbe primjenjuju na ugovor o kreditu koji je sklopljen prije pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji, ali koji je konvertiran nakon pristupanja Uniji na temelju zakona koji je Republika Hrvatska donijela nakon stupanja u članstvo Europske unije te, s tim u vezi, ima li nadležnosti Suda Europske unije za odgovaranje na drugo pitanje, a pod pretpostavkom da je odgovor na prvo pitanje potvrdan. Dakle, treba li članak 6. stavak 1. Direktive 93/13 o nepoštenim uvjetima o potrošačkim ugovorima tumačiti na način da mu se protivi nacionalni propis, poput posebnog zakona iz glavnog postupka – ZID ZPK/15 koji s jedne strane, prisilnom odredbom obvezuje pružatelja usluga ponuditi potrošaču sklapanje dodatka Ugovora o kreditu na način propisan tim Zakonom, a kojim dodatkom se pojedine ugovorne odredbe, koje su u trenutku stupanja na snagu tog zakona (odredba o jednostranoj izmjeni kamatne stope) ili kasnije (odredba o valutnoj klauzuli u CHF) sudskom odlukom utvrđene ništetnima, zamjenjuju valjanim ugovornim odredbama na način kao da je među strankama od početka bilo ugovoreno ono što je ugovoreno dodatkom, a čime se osigurava valjanost ugovora, dok se, s druge strane, potrošaču koji je dobrovoljno prihvatio sklapanje dodatka, uplate izvršene po osnovi nepoštenih ugovornih odredbi iskorištavaju za namirenje njegovih obveza koje proizlaze iz odredbi valjanog dodatka, uz sporazum o raspolaganju eventualnom preplatom ili vraćanjem uplata potrošaču onda kad preplata premašuje zbroj anuiteta prema novom otplatnom planu, sve na način kako je to predviđeno tim zakonom.

8. Imajući u vidu činjenične navode iz tužbe i postavljeni tužbeni zahtjev, pravilno je prvostupanjski sud, sukladno odredbi čl. 213. st. 1. toč. 1. ZPP odredio prekid postupka , a sukladno odredbi čl. 215. st. 4. ZPP odredio da će se postupak nastaviti kada se postupak pod brojem C-474/20 završi ili kad sud ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka na njegov završetak. Naime, odredbom čl. 213. st. 1. toč. 1. ZPP propisano je da će sud odrediti prekid postupka ako je odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju, a odluka suda Europske unije je to za ovaj postupak.

9. Prema tome, pravilno je sud prvog stupnja primijenio odredbu čl. 213. st. 1. toč. 1. ZPP kada je odredio prekid postupka, pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 213. st. 1. toč.1. ZPP na koju sadržajem žalbe upire tužitelj. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama te se može ispitati.

10. Kako nisu osnovani žalbeni razlozi tužitelja, a ne postoje ni oni na koje sud drugog stupnja, na temelju odredbe čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. ZPP, pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP kao neosnovanu odbiti žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

11. Na žalbene navode tuženika valja reći da prvostupanjski sud odluku ne temelji na odredbi čl. 213. st. 2. toč. 2. ZPP, već na odredbi čl. 213. st. 1. toč. 1. ZPP, pa navodi o nemogućnosti primjene odredbi Novele ZPP/19 za odluku nisu odlučni.

12. Odluka pod točkom II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP. Zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava žalbe odbijen je kao neosnovan, jer je žalba neosnovana.

U Velikoj Gorici 11. kolovoza 2021.

Sutkinja

Verica Kos, v.r.