Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 21 Gž-303/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Željke Rožić Kaleb predsjednice vijeća, Mirele Mijoč Kramar članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ane Gradišek članice vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja MSĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], drugotužiteljice ŽSĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trećetužitelja ASĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i četvrtotužitelja ŠSĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Ivanu Rudiću, odvjetniku u Zadru, protiv prvotuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, Građansko-upravni odjel, OIB:52634238587, drugotuženika MS, sina M iz [adresa], trećetuženice ŽS, kćeri M iz [adresa], četvrtotuženika AS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], osobno i kao nasljednika pok. oca ŠS, a ovaj pok. sestre i zk. vlasnice ĆS i kao nasljednik GS, nasljednice pok. sestre i zk. vlasnice ĆS, petotuženice IS iz [adresa], osobno i kao nasljednice pok. oca i zk. vlasnika OS, šestotuženice LS, sina M iz [adresa] i sedmotuženice FS kćeri M iz [adresa], drugo do sedmo tuženici zastupani po punomoćniku HS, odvjetniku u [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1063/18-27 od 18. prosinca 2019., u sjednici vijeća održanoj 10. kolovoza 2021.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1063/18-27 od 18. prosinca 2019. pod točkom I. izreke u dijelu u kojem tužitelji nisu uspjeli sa tužbenim zahtjevom i pod točkom II. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da su tužitelji MSĆ, ĆSĆ, ASĆ i ŠSĆ suvlasnici čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pov. 945 m2 označene likom žute boje i slovima A-B-C-D-E; čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pov. 510 m2 označene likom plave boje i slovima D-E-F-G-H, sve prikazano na Skici 1 dipl. ing. geod. Frane Vlatkovića, Stalnog sudskog vještaka za geodeziju i realnog dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pov. 2069 m2 označenog likom žute boje i točkama A-B-C-D i realnog dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pov. 532 m2, označenog likom plave boje i točkama C-D-E-F, sve prikazano na Skici 2 dipl. ing. geod. Frane Vlatkovića, Stalnog sudskog vještaka za geodeziju, i to prvotužitelj MSĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] za 1/12 dijela; drugotužiteljica ĆSĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] za 1/12 dijela; trećetužitelj ASĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] za 1/24 dijela i četvrtotužitelj ŠSĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] za 1/24 dijela, slijedom čega su ovlašteni tužitelji da temeljem ove presude, a nakon njezine pravomoćnosti, zatraže i postignu uknjižbu prava vlasništva utuženih nekretnina na svoje ime i u svoju korist u zem. knjigu Općinskog suda Zadar u navedenim suvlasničkim udjelima, uz istovremeni upis brisanja postojećeg prava sa imena tuženika, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu, preko dosuđenog, tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan (toč. I. izreke).

2. Pod točkom II. izreke naloženo je tužiteljima da nadoknade prvotuženici troškove postupka u iznosu od 3.000,00 kn sa zateznim kamatama od dana donošenja presude (18. prosinca 2019.) pa do isplate (toč. II. izreke).

3. Protiv prvostupanjske presude u dijelu u kojem su odbijeni sa tužbenim zahtjevom i u dijelu odluke o trošku žale se tužitelji iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku(Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19-dalje: ZPP) te predlažu da ovaj sud sukladno žalbenim navodima prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinači na način da prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti.

4. Žalba tužitelja je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrde suvlasnicima čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pov. 945 m2 označene likom žute boje i slovima A-B-C-D-E; čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pov. 510 m2 označene likom plave boje i slovima D-E-F-G-H; realnog dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pov. 2069 m2 označenog likom žute boje i točkama A-B-C-D i realnog dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pov. 532 m2, označenog likom plave boje i točkama C-D-E-F, sve prikazano na Skici dipl. ing. geod. Frane Vlatkovića, te uknjižba prijenosa prava vlasništva na tim nekretninama na njihovo ime i vlasništvo u zatraženim suvlasničkim udjelima uz istovremenu uknjižbu brisanja tog prava s imena tuženika pri čemu je činjenična i pravna osnova tužbenog zahtjeva tužitelja tvrdnja da su pravo vlasništva utuženih nekretnina stekli nasljeđivanjem ŠSĆ i GSĆ, a njihov prednik ( TS) agrarom (list 95 spisa).

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

7. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te na osnovu izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom u smislu odredbe čl. 8. ZPP utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva.

8. Prvostupanjski sud je utvrdio:

- da su sporne nekretnine upisane u k. o. [katastarska općina], da je na čest. 3446/2 vinograd površine 945 m2 uknjižena prvotuženica, na čest. 3446/5 vinograd površine 510 m2 upisano je društveno vlasništvo, a na čest. 2027 vinograd površine 2086 m2 i čest. 2031 vinograd površine 6206 m2 upisani su svi tuženici, u tamo navedenim suvlasničkim udjelima,

-da su sve utužene nekretnine poljoprivredno zemljište, time da prema potvrdi Upravnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo Grada Zadra slijedi da se čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na dan 24. srpnja 1991. i 16. listopada 1990. nalazila izvan granica građevinskog područja, zoni intenzivne poljoprivrede,

-da su utužene nekretnine bile agrarna zemlja, a da težački odnosi koji nisu pravomoćno razriješeni na osnovu Zakona o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine Dalmacije od 19. listopada 1930. su ukinuti Zakonom o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja od 20. studenog 1946. (Narodne novine, broj 138/46 i 111/47), pa nakon toga, to zemljište prestaje biti zemljište na kojem postoje kmetski odnosi i prava po osnovi agrara, te postaje zemljište na kojemu se nakon toga može stjecati i mijenjati pravo vlasništva na svim dopuštenim načinima propisanim pravnim pravilima OGZ, koji je tada bio na snazi, kao i svim ostalim zakonima donesenim nakon njega koji su regulirali pravo vlasništva,

-da je prednik tužitelja PS utužene nekretnine stekao nasljeđivanjem svojeg oca TS koji je pak iste stekao razrješenjem agrarnih odnosa,

-da iz sadržaja rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Darije Grigillo Ramljak u [adresa], kao povjerenika ovog suda u predmetu broj O-1212/11, UPP/OS-186/11 od 20. travnja 2012. iza pok. ISĆ iz [adresa], rođenog **.**.1917., a umrlog **.**.2004. u [adresa], državljanina RH, proizlazi da je njegovom ostavinskom imovinom, pored ostalih tamo navedenih nekretnina, utvrđene kao izvanknjižna imovina, prema posjedovnom listu, i ovdje utužene čest. 3446/2 površine 945 m2, čest. 3446/5 površine 510 m2, kao i čest. 2027 površine 532 m2 i čest. 2031 površine 2069 m2, a njegovim nasljednicima proglašeni su supruga JS rođ. Ž iz [adresa], zatim ovdje prvo i drugotužitelji te BS, svi za po ¼ dijela (list 11 spisa),

-da tužitelji nemaju hrvatsko državljanstvo,

-da prema odredbi čl. 358. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 100/04, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/15 – dalje: ZV) strana osoba ne može biti vlasnikom nekretnine koja leži na području koje je radi zaštite interesa i sigurnosti Republike Hrvatske zakonom proglašeno područjem na kojem strane osobe ne mogu imati pravo vlasništva, osim ako je zakonom što drugo određeno, a da ako strana osoba ne može na području iz stavka 1. ovog članka steći vlasništvo nekretnine koje bi inače stekla nasljeđivanjem, ona ima pravo na naknadu prema propisima o izvlaštenju, kao da joj je ta nekretnina oduzeta u postupku izvlaštenja (stavak 3.),

-da je odredbom čl. 1. st. 1. i 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu (Narodne novine, broj 66/01 i 87/02, dalje u tekstu: ZPZ/01) bilo propisano da je poljoprivredno zemljište dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu, a da nositeljima prava vlasništva na zemljištu iz stavka 1. ovog članka ne mogu biti strane pravne i fizičke osobe, osim ako međunarodnim ugovorom nije drugačije određeno,

-da je odredbom čl. 2. ZPZ/01 bilo propisano da se poljoprivrednim zemljištem u smislu tog zakona smatraju poljoprivredne površine: oranice, vrtovi, livade, pašnjaci, voćnjaci, maslinici, vinogradi, ribnjaci, trstici i močvare kao i drugo zemljište koje se može privesti poljoprivrednoj proizvodnji,

-da stoga strane osobe( a tužitelji su strane osobe) u vrijeme važenja ZPZ/01, koji se ima primijeniti glede nasljeđivanja iza pok. ISĆ umrlog **.**.2004. u smislu odredbe čl. 4. st. 4. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine, broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13 i 33/15, dalje u tekstu: ZN), nisu mogle steći vlasništvo poljoprivrednog zemljišta (ni) nasljeđivanjem,

-da je majka, odnosno baka tužitelja OSĆ iz [adresa], državljanka RH, umrla **.**.2013., iza koje je doneseno rješenje o nasljeđivanju od strane javnog bilježnika mr.sc. Davora Miškovića u [adresa], kao povjerenika suda u predmetu broj O-834/14, UPP/OS-96/14 kojim je njezinom ostavinskom imovinom, pored ostalih tamo navedenih nekretnina, utvrđena i imovina naslijeđena prema rješenju o nasljeđivanju iza smrti supruga ISĆ broj O-1212/11, UPP/OS-186/11, uz naznaku da je ista upisana kao JS, a njezinim nasljednicima proglašeni su prvo i drugotužitelji svaki za po 2/6 dijela, te treće i četvrtotužitelji za po 1/6 dijela,

-da je odredbom čl. 2. st. 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu (Narodne novine, broj 39/13, dalje u tekstu: ZPZ/13) propisano da je poljoprivredno zemljište dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu, da prema stavku 2. nositeljima prava vlasništva na zemljištu iz stavka 1. istog članka ne mogu biti strane pravne i fizičke osobe, osim ako međunarodnim ugovorom i posebnim propisom nije drugačije određeno, a stavkom 3. istog članka propisano je da iznimno od stavka 2., strane pravne i fizičke osobe mogu stjecati pravo vlasništva na poljoprivrednom zemljištu iz stavka 1. ovoga članka nasljeđivanjem,

-da su stoga tužitelji, iako strani državljani, mogli steći pravo vlasništva na poljoprivrednom zemljištu nasljeđivanjem majke, odnosno bake GSĆ, koja je, naslijedila ¼ utuženih nekretnina iza smrti supruga PS,

-da ostavinsku imovinu čini sva imovina koja može biti predmet nasljeđivanja koju je ostavitelj kao svoje vlasništvo posjedovao, da to podrazumijeva i nepokretnu imovinu za koju nasljednici tvrde da je vlasništvo ostavitelja, pri čemu nije od značaja to što su eventualno određene nekretnine upisane u zemljišnoj knjizi na imenu druge osobe, kao što je to slučaj u ovom predmetu te se u takvom slučaju takva imovina nasljeđuje kao izvanknjižno vlasništvo.

9. Polazeći od navedenih utvrđenja, te nesporne činjenice da je Antina nasljednica njegova supruga OSĆ i to za ¼ dijela, a da su taj suvlasnički udio od ¼ dijela na utuženim nekretninama naslijedili upravo tužitelji, i to prvo i drugotužitelji po 1/3 dijela, a treće i četvrtotužitelji po 1/6 dijela, prvostupanjski sud je ocijenio osnovanim zahtjev prvo i drugotužitelja za udio od po 1/12 dijela, te zahtjev treće i četvrtotužitelja po 1/24 dijela, a u preostalom dijelu, preko dosuđenog, tužbeni zahtjev ocijenio kao neosnovan.

10. Imajući u vidu ovakva utvrđenja prvostupanjskog suda, koja utvrđenja tužitelj u tijeku postupku, a niti u navodima žalbe nije s uspjehom osporio, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio zahtjev tužitelja osnovan samo u dijelu kako je to navedeno u izreci pobijane presude, a u preostalom dijelu ga ocijenio neosnovanim, za koji zaključak je dao valjane i argumentirane razloge, pa suprotni navodi žalbe tužitelja takav zaključak suda nisu doveli u sumnju.

11. Nije sporno da su predmet spora čestica zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pov. 945 m2 označena likom žute boje i slovima A-B-C-D-E, čestica zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pov. 510 m2 označena likom plave boje i slovima D-E-F-G-H, realni dio čestice zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pov. 2069 m2 označen likom žute boje i točkama A-B-C-D i realni dio čestice zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pov. 532 m2 označen likom plave boje i točkama C-D- E-F, koje su predmet spora, prikazano su na Skici dipl. ing. geod. Frane Vlatkovića (list 9 i 10 sudskog spisa), koje nekretnine su u zemljišnoj knjizi upisane na tuženike pravilno pobrojane u tužbi.

12. Sporno je da li su tužitelji stekli pravo vlasništva utuženih nekretnina u cijelosti.

13. Odredbom čl. 114. st. 1. ZV propisano je da se vlasništvo može steći na temelju pravnoga posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona, a na temelju stavka 1. toga članka stečeno je pravo vlasništva kad su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom (st.2.).

14. U konkretnom slučaju tužitelji svoj zahtjev temelje na tvrdnji da su predmetne nekretnine stekli nasljeđivanjem prednika, a prednik agrarom (list 95 spisa).

15. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je pok. TS utužene nekretnine stekao razrješenjem agrarnih odnosa, koje je naslijedio prednik tužitelja pok. PS, a njega pok. OSĆ i to za ¼ dijela u kojem dijelu je utvrdio da su istu naslijedili tužitelji (znači u ¼ ) jer na tužitelje nije moglo preći više prava nego što ga je stekla pok. OSĆ u ostavinskom postupku u kojem su sudjelovali tužitelji.

16. Naime, rješenjem o nasljeđivanju poslovni broj O-1212/12 od 20 travnja 2012. iza pokojnog ISĆ (oca prvo i drugotužitelja i djeda treće i četvrtotužitelja) su, između ostalog i za utužene nekretnine, proglašeni nasljednici supruga JS za 1/4 dijela, prvo i drugotužitelji (sin i kćerka) svaki u ¼ dijela i sin BS u ¼ dijela (list 12 spisa), a rješenjem o nasljeđivanju poslovni broj O- 834/2014 od 3. rujna 2014. iza pokojne LSĆ (JS), koja je ISĆ naslijedila u ¼ dijela su proglašeni nasljednici njezini sin i kćerka (prvo i drugo tužitelji) i unuci (treće i četvrto tužitelji) jer je njezin sin FSĆ umro prije nje, i istim rješenjem je, između ostalog, za dio koji je FSĆ naslijedio iza pokojnog ISĆ (1/4 dijela) su za njegove nasljednike proglašena njegova djeca, treće i četvrtotužitelji (list 13 do 14 spisa).

17. Pri tome je pravilnom primjenom odredbe čl. 1. st. 1. i 3. ZPZ/01 te odredbe čl. 4. st. 4. ZN prvostupanjski sud utvrdio da tužitelji nisu mogli steći pravo vlasništva nasljeđivanjem ISĆ.

18. Naime, odredbom čl. 1. st. 1. ZPZ/01, koji Zakon je bio na snazi u trenutku smrti ISĆ (**.**.2004.), bilo je propisano da je poljoprivredno zemljište dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu, a prema stavku 3. istog članka nositeljima prava vlasništva na zemljištu iz stavka 1. ovoga članka ne mogu biti strane pravne i fizičke osobe, osim ako međunarodnim ugovorom nije drugačije, dok je odredbom čl. 4. st. 4. ZN propisano da se nasljedno pravo stječe u trenutku ostaviteljeve smrti.

19. Žalbenim navodima tužitelj u biti ne osporava takav zaključak prvostupanjskog suda (nemogućnost stjecanja prava vlasništva nasljeđivanjem ISĆ) nego iscrpno obrazlaže okolnosti vezano za povijest posjeda utuženih nekretnina, a koji navodi nisu od značaja za odlučivanje o stjecanju prava vlasništva nasljeđivanjem.

20. Naime, činjenična osnova o pravnom osnovu (titulus) stjecanja prava vlasništva određuje tužbeni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva i sud je, u skladu s odredbom čl. 2. st. 2. ZPP ovlašten odlučivati samo o tako određenom zahtjevu. Tu se, dakle, ne radi o pravnoj osnovi tužbenog zahtjeva iz odredbe čl. 186. st. 3. ZPP, za koju sud nije vezan, nego o činjeničnoj osnovi tužbenog zahtjeva, a tužitelj se tijekom postupka decidirano izjasnio da svoj zahtjev temelji na činjenici da su predmetne nekretnine stečene na temelju razrješenja agrarnih odnosa i nasljeđivanjem.

21. Nadalje, budući su prvo i drugotužitelji tražili 1/3 dijela, a suđeno im je 1/12 dijela, a treće i četvrtotužitelji 1/6 dijela, a suđeno im je 1/24 dijela, tužitelji su uspjeli sa 1/4 dijela pa je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 5. i čl. 163. ZPP prvotuženici dosuđen trošak time da tužitelji određeno niti ne prigovaraju broju i vrstama radnji za koje je prvotuženici dosuđen trošak.

22. Stoga je primjenom odredbe čl. 368. toč. 1. ZPP valjalo odbiti žalbu tužitelja i odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 10. kolovoza 2021.

Predsjednica vijeća:

Željka Rožić Kaleb