REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 32 Pž-3504/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Zubović, predsjednice vijeća, dr. sc. Srđana Šimca, suca izvjestitelja te Nevenke Marković, članice vijeća, u predstečajnom postupku nad dužnikom M. d.o.o. u stečaju, Z., OIB …, odlučujući o žalbi vjerovnika I. – L. d.o.o. Z., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik Z. K., odvjetnik u Odvjetničkom društvu K. & P. j.t.d., Z., protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-153/2021 od 15. lipnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 10. kolovoza 2021.

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba vjerovnika I. – L. d.o.o. Z., i preinačuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-153/2021 od 15. lipnja 2021. u pobijanom dijelu točke II.4. izreke kojim je utvrđeno da je dužnik osporio tražbinu tog vjerovnika u iznosu od 73.280,94 kn za koju tražbinu nema ovršnu ispravu, te kojim je taj vjerovnik upućen u parnicu protiv dužnika radi utvrđenja osporene tražbine i rješava:

Utvrđuje se da je dužnik osporio tražbinu vjerovnika I. – L. d.o.o. Z. u iznosu od 73.280,94 kn za koju tražbinu ima ovršnu ispravu, te se upućuje dužnik kao osporavatelj, pokrenuti parnicu protiv tog vjerovnika radi utvrđenja osnovanosti osporavanja, u roku od osam dana od primitka ovog rješenja, jer će se u suprotnom smatrati da je osporavanje otklonjeno.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem prvostupanjski je sud utvrdio osporenom tražbinu predstečajnog vjerovnika I. – L. d.o.o. Z., u iznosu od 73.280,94 kn, kao tražbinu za koju ne postoji ovršna isprava, te uputio ga u roku od osam dana od pravomoćnosti tog rješenja pokrenuti parnicu radi utvrđenja osporene tražbine, jer će se u protivnom smatrati da je odustao od prava na vođenje parnice (čl. 48. i 50. Stečajnog zakona, „Narodne novine“ broj 71/15 i 104/17; dalje: SZ, jer su tražbinu osporili dužnik i povjerenik.

2. Protiv ovog rješenja u dijelu kojim je osporena tražbina tog vjerovnika, žalbu je podnio stečajni vjerovnik I. – L. d.o.o. Z., navodeći u njoj da za tu tražbinu postoji ovršna isprava i to zadužnica koju je 20. listopada 2016. solemnizirao javni bilježnik V. K. pod poslovnim brojem OV-16086/16 i tu je ispravu priložio uz prijavu. To je nesporna okolnost kako je to označeno i u zapisniku s ročišta za ispitivanje tražbina. Slijedom toga predložio je da drugostupanjski sud pobijano rješenje preinači. Uz navedeno, naveo je da je predstečajni dužnik prestao ispunjavati svoje obveze iz ugovora o leasingu, slijedom čega je ugovor raskinut, pa je osporavanje tražbine neosnovano. Pored izlučnog zahtjeva za povrat predmeta leasinga, vjerovnik ima i novčanu tražbinu na ime naknade za leasing.

3. Žalba je osnovana.

4. Nakon što je pobijano rješenje ispitano na temelju odredaba čl. 365. st. 1. i 2. i čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), u vezi s odredbom čl. 10. SZ-a, u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka propisane čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da ono nije pravilno i zakonito.

5. Na ispitnom ročištu od 8. lipnja 2021., dužnik i povjerenik su osporili prijavljenu tražbinu stečajnog vjerovnika uz obrazloženje da ugovor o leasingu nije raskinut, pa vjerovnik nema tražbinu prema dužniku, nego izlučno pravo na vozilu, a za osporenu tražbinu postoji ovršna isprava – zadužnica. Dakle, već je u zapisniku s ispitnog ročišta izrijekom navedeno da za predmetnu tražbinu vjerovnik ima ovršnu ispravu.

6. Uz prijavu tražbine vjerovnik je dostavio navedenu ovršnu ispravu i naveo kako za prijavljenu tražbinu ima ovršnu ispravu.

7. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud nije pravilno postupio kada je u pobijanom rješenju utvrdio osporavanje predmetne tražbine kao tražbine za koju ne postoji ovršna isprava, jer suprotno proizlazi iz dokumentacije u spisu (prilozi uz prijavu tražbine, zapisnik s ročišta o ispitivanju prijavljenih tražbina) i iz očitovanja dužnika i povjerenika. Posljedično tome, nije pravilna ni odluka o upućivanju u parnicu.

8. Pravilnom primjenom odredaba čl. 48., 50. st. 3., u vezi s čl. 266. st. 4. i čl. 267. st. 2. SZ-a, na temelju očitovanja dužnika i povjerenika, valjalo je utvrditi da je osporena predmetna tražbina kao tražbina za koju postoji ovršna isprava (zadužnica), te pravilno uputiti u parnicu osporavatelja da dokaže osnovanost osporavanja.

9. O razlozima na koje se vjerovnik u žalbi poziva smatrajući da je osporavanje njegove tražbine neosnovano, raspravit će se u parnici.

10. Slijedom navedenog, riješeno je kao u izreci (čl. 380. t. 3. ZPP-a, u vezi s čl. 10. SZ-a).

Zagreb, 10. kolovoza 2021.

Predsjednica vijeća

Dubravka Zubović