Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž Ovr-830/20-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu, po sutkinji Tihani Pivac, u pravnoj stvari ovrhovoditeljice D. P. iz Z., OIB: ..., zastupana po punomoćniku T. M. odvjetniku u Z. protiv ovršenika pod 1) J. K., iz Kanade, pod 2) D. K., nepoznatog boravišta, zastupan po privremenom zastupniku B. K., odvjetniku u Z., pod 3) M. K., iz Kanade, i pod 4) A. K., iz Kanade, zastupana po punomoćnici M. Š., odvjetnici u Z., radi ovrhe, odlučujući o žalbi i dopuni žalbe ovršenice pod 4) A. K. protiv rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Ovr-3005/19-10 od 31. listopada 2019. protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Ovr-3005/19-44 od 20. srpnja 2020., 10. kolovoza 2021.,
r i j e š i o j e:
I. Uvažava se žalba ovršenice pod 4) A. K., ukida rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Ovr-3005/19-10 od 31. listopada 2019. u dijelu kojim je određena ovrha radi naplate novčane tražbine ovrhovoditeljice protiv ovršenice pod 4) A. K. i predmet i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
II. Uvažava se žalba ovršenice pod 4) A. K., ukida rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Ovr-3005/19-44 od 20. srpnja 2020. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
Obrazloženje
1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem o ovrsi na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P- 5039/02 od 30. siječnja 2014. radi prisilne naplate novčane tražbine ovrhovoditeljice u iznosu od 37.875,00 kuna zajedno s zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 30. siječnja 2014. do isplate, određena je ovrha na nekretnini u vlasništvu ovršenika od 1) do 4) koja je u zemljišnim knjigama upisana u Z.U. 22443 k.o. G. Z. kao zk. č- br- 8595/24 u naravi visokoprizemna stambena zgrada popisni broj 18059, dvojna garaža i dvorište, ... površine 243,5 čhv odnosno 876 m[2] i to na suvlasničkim dijelovima ovršenika.
2. Prvostupanjskim rješenjem pod poslovnim brojem Ovr-3005/19-44 od 20. srpnja 2020. odbijen je prijedlog za odgodu ovrhe ovršenice pod 4) A. K. od 15. lipnja 2020., kao neosnovan.
3. Protiv citiranog rješenja o ovrsi žali se ovršenica pod 4) A. K. zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje u tekstu: ZPP-a), u vezi članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20; dalje: OZ-a), uz prijedlog da se obustavi predmetni ovršni postupak te donese rješenje o odbijanju prijedloga za ovrhu, te da provedene ovršne radnje stavi izvan snage.
4. Protiv rješenja o odgodi ovrhe žali se ovršenica pod 4) A. K. zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. ZPP-a, u vezi članka 21. stavak 1. OZ-a, uz prijedlog da sud donese rješenje o odgodi ovrhe do pravomoćnog okončanja parničnog postupka pokrenutog tužbom ovršenice, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.
5. Ovrhovoditeljica je odgovorila na žalbe ovršenice pod 4) osporavajući žalbene navode s prijedlogom da se iste odbiju i potvrde pobijana rješenja.
6. Žalbe su osnovane.
7. Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud je odredio provedbu ovrhe na temelju ovršne isprave-pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-5039/02 od 30. siječnja 2014., (kojom je ovršenicima naloženo da na ime naknade parničnog troška isplate iznos od 37.875,00 kuna) radi naplate dosuđenog novčanog iznosa od 37.875,00 kuna zajedno s zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 30. siječnja 2014. do isplate, očito ocjenjujući da je prijedlog ovrhovoditeljice u potpunosti utemeljen na ovršnoj ispravi koja predstavlja osnovu ovrhe.
8. S pravom ovršenica pod 4) žalbenim razlozima ukazuje na nezakonitost prvostupanjskog rješenja o ovrsi prvenstveno ističući kako je prvostupanjski sud propustio ocijeniti je određivanjem predložene ovrhe narušena pravična ravnoteža sukladno odredbi članka 80.b OZ-a.
9. Odredbom članka 80.b. stavkom 2. propisano je da ako glavnica tražbine radi čijeg se namirenja ovrha traži prelazi iznos od 40.000,00 kuna, sud može odbiti prijedlog za ovrhu na nekretnini ako ocijeni da bi prodaja nekretnine narušila pravičnu ravnotežu između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja. Pri ocjeni je li narušena pravična ravnoteža iz stavka 2. ovoga članka, sud će uzeti u obzir okolnosti slučaja, a osobito: je li vrijednost tražbine koja se namiruje nerazmjerno manja od vrijednosti nekretnine na kojoj se predlaže provesti ovrhu, je li ovrhovoditelj učinio vjerojatnim da je ovrha na drugim predmetima ovrhe bila bezuspješna, odnosno da nema drugih prikladnih mogućnosti da se tražbina u cijelosti ili u pretežnom dijelu namiri, služi li nekretnina za stanovanje i zadovoljavanje osnovnih životnih potreba ovršenika te ima li ovršenik drugih nekretnina ili drugih mogućnosti da svoje potrebe zadovolji, ima li ovrhovoditelj osobito opravdan interes za hitnim namirenjem tražbine radi ostvarenja vlastitoga uzdržavanja ili drugih važnih razloga, je li se ovršenik izjavom sadržanom u javnoj ispravi ili ovjerovljenoj privatnoj ispravi izričito suglasio s time da ovrhovoditelj radi namirenja određene tražbine zatraži namirenje prodajom određene nekretnine (stavak 3.).
10. Naime, iako je u ovršnom postupku sud dužan voditi računa o tome da ovrhovoditelj namiri svoju tražbinu, isto tako je dužan paziti na dostojanstvo ovršenika, tj. na to da ovrha za njega bude što manje nepovoljna.
11. Na zajedničkom sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH održanom dana 5. studenoga 2020. prihvaćeno je pravno shvaćanje po kojem, u slučaju kada je ovršenik prigovor da je narušena pravična ravnoteža između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja u smislu članka 80.b. stavka 2. i 3. Ovršnog zakona/17 prvi puta istaknuo u žalbi, drugostupanjski sud bi trebao ukinuti prvostupanjsko rješenje i naložiti prvostupanjskom sudu da u ponovljenom postupku da ocijeni navode ovršenika i da razloga je li (ili nije) došlo do narušavanja ravnoteže između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja.
12. U konkretnom slučaju, prvostupanjski sud je propustio razmotriti, u okolnostima konkretnog slučaja, bi li prodaja nekretnine ovršenika narušila pravičnu ravnotežu između interesa ovršenice i interesa ovrhovoditeljice, imajući u vidu vrijednost ovrhovoditeljičine tražbine, služi li predmetna nekretnina za stanovanje i zadovoljavanje osnovnih životnih potreba ovršenice, te može li ovršenica drugom svojom imovinom zadovoljiti svoje potrebe, kao i sve druge pravno značajne okolnosti na koje upućuju citirane odredbe članka 80.b OZ-a.
13. Osim toga, u pravu je ovršenica kad tvrdi da njezina obveza određena ovršnom ispravom nije solidarna te da je stoga ovrhovoditeljica ovlaštena od ovršenice pod 4) zahtijevati isplatu te tražiti ovrhu samo radi isplate novčanog iznosa koji se odnosi na žaliteljicu.
14. Naime, kako je ovršnom ispravom naloženo ovršenicima (tuženicima u postupku iz kojeg ovršna isprava potječe) isplatiti ovrhovoditeljici na ime parničnih troškova iznos od 37.875,00, bez izrijekom utvrđene solidarnosti, svaki ovršenik kao dužnik djeljive obveze dužan je naknaditi ovrhovoditeljici jednaki dio njegove tražbine.
15. Stoga, ovrhovoditeljica ne može osnovano protiv ovršenice pod 4) M. K. zahtijevati ispunjenje cijele tražbine, nego upravo iznos od 1/4 dosuđenog iznosa od 37.875,00 kuna, za koji iznos je moguće i odrediti predloženu ovrhu.
16. Međutim, u ovom slučaju, s tim u svezi potrebno je voditi računa o ograničenju za dopuštenje ovrhe na nekretnini ovisno o visini novčane tražbine (glavnice), u smislu naprijed citiranih odredaba članka 80.b. stavka 2. OZ-a, a s obzirom na navode ovršenice pod 4), i o dokazima koje je dostavila ovršenica pod 4) o plaćenom (dijelu) dugovanja.
17. Ukazuje se prvostupanjskom sudu, obzirom na žalbu ovršenice pod 4), da je ovrhu moguće odrediti samo na suvlasničkom dijelu nekretnine konkretnog ovršenika i to radi naplate onog dijela tražbine ovrhovoditeljice koji se odnosi na tog ovršenika.
18. U okolnostima kada je ukinuto rješenje o ovrsi, prihvaćena je i žalba ovršenice pod 4) protiv rješenja kojim je odbijen njezin prijedlog za odgodu ovrhe te je ukinuto i rješenje pod poslovnim brojem Ovr-3005/19-44 od 20. srpnja 2020. kojim je odbijen prijedlog za odgodu ovrhe ovršenice pod 4) A. K. od 15. lipnja 2020.
19. Slijedom navedenog, kako pobijano rješenje o ovrsi ne sadrži pravno valjane razloge o narušavanju pravične ravnoteže između interesa stranaka prodajom predmetne nekretnine, kao niti razloge o ostvarenju pretpostavki za određivanje ovrhe na nekretnini žaliteljice s obzirom na visinu tražbine ovrhovoditeljice prema žaliteljici, valjalo je uvažiti žalbu ovršenice pod 4) i ukinuti rješenje o ovrsi, tako i rješenje kojim je odbijen prijedlog ovršenice pod 4) za odgodu ovrhe, te temeljem odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a, u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a, predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
20. Prvostupanjski sud će u nastavku postupka o prijedlogu za ovrhu ovrhovoditeljice protiv ovršenice pod 4) odlučiti pravilnom primjenom mjerodavnih zakonskih odredaba, imajući u vidu primjedbe iz ovoga rješenja.
U Splitu 10. kolovoza 2021.
Sutkinja:
Tihana Pivac, v. r.