Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: II Kž-285/2021-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Juriše, predsjednika vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i mr.sc. Marijana Bitange, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom postupku protiv optuženog J. R. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 120. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 53/91., 39/92., 91/92., 31/93. – pročišćeni tekst, 35/93. – ispravak, 108/95., 16/96. – pročišćeni tekst i 28/96., dalje: OKZRH), odlučujući o žalbi optuženog S. G. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Kv-Rz-6/2021. (K-Rz- 2/2019.) od 16. srpnja 2021. o određivanju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 10. kolovoza 2021.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog S. G. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kv-Rz-6/2021. (K- Rz-2/2019.) od 16. srpnja 2021., u tijeku postupka nakon podignute i potvrđene optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj K-DO-41/17. od 27. rujna 2018., protiv optuženog J. R. i drugih, zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz članka 120. OKZRH, na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.- Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) određen je istražni zatvor protiv optuženog S. G., iz osnove u članku 123. stavku 1. točaka 1. i 4. ZKP/08. te mu je u istražni zatvor uračunato vrijeme lišenja slobode od 14. svibnja 2021. pa nadalje.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi S. G. po branitelju, odvjetniku A. N., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se preinači pobijano rješenje i ukine istražni zatvor, podredno da se ukine pobijano rješenje i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Spis je u skladu sa člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Točni su žalbeni navodi da je optuženik sudska pismena primao na adresi prebivališta u R. S. te da nije bio dužan pristupiti sjednici optužnog vijeća, međutim, ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da navedene okolnosti nisu odlučne te da prvostupanjski sud zaključak o postojanju opasnosti od bijega optuženika s pravom temelji na činjenici da je optuženi S. G. od početka ovog kaznenog postupka nedostižan državnim tijelima R. H. zbog čega mu je tijekom istrage određen istražni zatvor kao i rješenjem optužnog vijeća 1. srpnja 2019., od donošenja kojeg rješenja pa do uhićenja optuženika u R. Nj. su protekle gotovo dvije godine. Ima li se na umu da je uhićen u R. Nj., iako je prilikom ispitivanja pred Višim sudom u Beogradu, povodom zamolnice Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu, 14. prosinca 2017. upozoren da je dužan obavijestiti sud o svakoj promjeni adrese te činjenica da je državljanin I. gdje ima stalnu adresu boravka dok za područje R. H. nije niti osobno niti poslovno vezan, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da bi optuženik, suočen i s činjenicom vođenja ovog kaznenog postupka zbog kaznenog djela za koje je propisana kazna zatvora u trajanju 20 godina, boravkom na slobodi mogao pobjeći i otežati daljnje vođenje ovog postupka.
5.1. U tom smislu bez utjecaja na pravilnost prvostupanjske odluke je žalbeni navod da je I. pridružena Schengenska država te da je Odlukom Vijeća 2014/835/EU odobren Sporazum o postupku predaje između zemalja EU i I. koji omogućuje realizaciju europskog uhidbenog naloga kao niti žalbeni navod da i između R. H. i R. S. postoji Ugovor o izručenju od 28. lipnja 2010. po kojem bi se optuženika moglo izručiti R. H..
5.2. Pritom se napominje da sukladno odredbi članka 8. Ugovora između R. H. i R. S. o izručenju od 29. lipnja 2010., na koji se optuženik poziva, izručenje državljana zamoljene države ili osobe bez državljanstva s prebivalištem u zamoljenoj državi, će se dopustiti samo za kaznena djela organiziranog kriminala i korupcije u skladu s njihovim međunarodno prihvaćenim definicijama uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda protiv transnacionalnog organiziranog kriminala od 5. studenog 2010. s protokolima, Konvencijom Ujedinjenih naroda protiv korupcije od 31. listopada 2003. i Kazneno-pravnu Konvenciju o korupciji od 27. siječnja 1999. s protokolima. U konkretnom slučaju se ne radi o takvom kaznenom djelu, pa niti ne postoji mogućnost izručenja optuženika iz R. S. u R. H..
6. Protivno žalbenim navodima da u pobijanom rješenju opasnost od bijega nije na nedvojben način utvrđena, objašnjena i konkretizirana, drugostupanjski sud je utvrdio da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. i to kao nužne i za sada jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti istražnozatvorska svrha te da je svoju odluku iznio jasne, valjane, neproturječne i dostatne razloge, a koje razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud.
7. Nadalje, protivno žalbenim navodima optuženika, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i da su ispunjene sve zakonske pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog S. G. iz osnove u članku 123. stavku 1. točke 4. ZKP/08. Osnovan je zaključak prvostupanjskog suda da je daljnja primjena mjere istražnog zatvora nužna radi neometanog odvijanja postupka, te da javni interes ima prednost pred osobnim pravom na slobodu optuženog S. G., a u skladu sa pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 19. veljače 2016. kazneno djelo iz članka 120. stavka 1. OKZRH za koje je propisana kazna zatvora u trajanju 20 godina, u pogledu primjene procesnih odredbi, izjednačava se s kaznom dugotrajnog zatvora kao najtežom kaznom propisanom KZ/11.
7.1. Ispravno prvostupanjski sud utvrđuje da su okolnosti predmetnog kaznenog djela teške i nadilaze uobičajeni način počinjenja kaznenih djela ratnog zločina jer se optuženika tereti da je sa suoptuženikom J. R., bez ikakva povoda i razloga, nakon što su ušli u obiteljsku kuću obitelji K. usmrtili M. i G. K. te njihovu malodobnu djecu, A. K. i T. K. koja su imala 9 i 13 godina i ubijena su na spavanju, a činjenica da je optuženi J. R. kasnije viđen kako nosi kožnu jaknu i zlatni lančić, vlasništvo ubijenog M. K. upućuje i na motiv stjecanja materijalne koristi.
7.2. Kada se navedene okolnosti dovedu u vezu s činjenicom da su članovi obitelji K. bili nenaoružani civili i osobe koje nisu predstavljale nikakvu prijetnju, prvostupanjski sud je opravdano zaključio da okolnosti počinjenja predmetnog kaznenog djela ukazuju na iznimnu bezobzirnost, agresivnost, bešćutnost i odlučnost u postupanju odnosno sve navedene činjenice u svojoj ukupnosti predstavljaju posebno teške okolnosti počinjenja kaznenog djela.
7.3. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je primjena mjere istražnog zatvora u konkretnom slučaju nužna za neometano odvijanje kaznenog postupka jer bi boravak na slobodi počinitelja ovakvog kaznenog djela, nesumnjivo izazvao uznemirenje javnosti, kako obitelji žrtava tako i drugih stanovnika kraja u kojemu je zločin počinjen, ali isto tako i uznemirenje šire javnosti, posebno one uključene u obranu domovine od agresora te bi se na taj način umanjio ugled i povjerenje u kazneno pravosuđe.
8. Slijedom svega navedenog, budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja niti su u njemu ostvarene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 10. kolovoza 2021.
Predsjednik vijeća:
Tomislav Juriša, v.r.
