Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 4 Kž-209/2021-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća, te Tomislava Brđanovića i Ljiljane Kolenko, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Ana-Marije Runjić, u kaznenom predmetu protiv optuženika R. F. zbog kaznenih djela iz čl. 139. st. 2. u vezi st. 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15, dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu (ODO Karlovac) protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj K-215/2017-23 od 8. veljače 2021., u sjednici vijeća održanoj 10. kolovoza 2021.

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba ODO Karlovac, ukida se pobijana presuda i predmet upućuje sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku pred drugim sucem pojedincem.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvoga stupnja opt. R. F. oslobođen je optužbe primjenom čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka USRH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – dalje: ZKP/08) za kaznena djela protiv osobne slobode i prava, prijetnjama iz čl. 139. st. 2. u vezi st. 4. KZ/11.

2. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08, nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelju padaju na teret proračunskih sredstava.

3. Protiv te presude žalbu je podnijelo ODO Karlovac zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, odnosno "podredno da preinači prvostupanjsku presudu na način da okrivljenog R. F. proglasi krivim za učin kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. i 4. u vezi sa člankom 51. KZ/11".

4. Na žalbu državnog odvjetnika odgovorio je optuženik po branitelju.

5. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje.

6. Žalba ODO Karlovac je osnovana, ali samo po žalbenoj osnovi pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Podnijetom žalbom, državni odvjetnik najprije ističe postojanje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 u obliku proturječja izreke razlozima presude, da u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a dani razlozi su potpuno nejasni. Prvu od istaknutih povreda državni odvjetnik obrazlaže tvrdnjom da postoji proturječje izreke presude kojom je optuženik oslobođen od optužbe i obrazloženja u kojem sud prvog stupnja navodi da nije uspio utvrditi sve činjenice bitne za donošenje osuđujuće presude. Nije jasno zašto sud prvog stupnja u cijelosti diskreditira iskaze žrtve i svjedoka F. V., navodom da su pristrani, pa državni odvjetnik tvrdi da takvom logikom nikada ne bi moglo biti utvrđeno počinjenje istovrsnog kaznenog djela na štetu bliske osobe. Zaključno, državni odvjetnik smatra da je sud prvog stupnja paušalno ocijenio iskaze ovo dvoje svjedoka kao pristrane, ne dajući analizu istih, pa u tome nalazi izostanak izlaganja razloga o odlučnim činjenicama.

7.1. Suprotno od navoda žalbe, sud prvog stupnja nije ostvario istaknute bitne povrede, na način kako to obrazlaže državni odvjetnik. Nema proturječja između izreke oslobađajuće presude i istaknutog dijela obrazloženja, jer je posljedica nemogućnosti utvrđenja s izvjesnošću počinjenja kaznenog djela optuženika, upravo donošenje oslobađajuće presude, argumentom a contrario iz čl. 455. st. 1. ZKP/08. Tvrdnja da nije jasno zašto sud prvog stupnja u cijelosti ne prihvaća iskaze žrtve i svjedoka F. V. kao vjerodostojne, ocjenjujući ih paušalnim, uz hipotetsku tvrdnju da bi postupajući na takav način trebalo osloboditi od optužbe svakog optuženika od optužbe za istovrsno kazneno djelo na štetu bliske osobe, ako ne postoji "nepristrani" dokaz, ne predstavlja obrazloženje žalbene osnove da su razlozi pobijane presude potpuno nejasni. Ovaj oblik bitne povrede postoji kada su dani razlozi o odlučnim činjenicama, ali ne na način da daju jasno obrazloženje utvrđenih odlučnih činjenica, već su ti razlozi potpuno nejasni, ne odnose se na predmet postupka ili uopće ne obrazlažu odlučne činjenice. Žalbeni prigovor da nije jasno zašto sud ocjenjuje iskaze ovo dvoje svjedoka nevjerodostojnima je stvarno prigovor pogrešnom zaključivanju suda prvog stupnja kod utvrđivanja činjeničnog stanja, o čemu više u nastavku u odnosu na žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Nadalje, nije ostvarena niti posljednja od istaknutih oblika bitne povrede, jer ista postoji kada nema nikakvih razloga o odlučnim činjenicama, a ovdje je sud prvog stupnja dao, iako sumarne, razloge na temelju kojih ocjenjuje vjerodostojnost iskaza svjedoka (str. 5., posljednji odlomak). Iz navedenih razloga u pobijanoj presudi nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.

8. Ispitujući pobijanu presudu, po službenoj dužnosti, u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08, ovaj sud drugog stupnja nije utvrdio postojanje koje od povreda iz navedene odredbe.

9. U pravu je žalitelj kada naznačuje da je sud prvog stupnja, za sada, pogrešno utvrdio činjenično stanje. Ovaj žalitelj, sasvim određenom žalbenom argumentacijom, dovodi u sumnju pravilnost utvrđenja činjeničnog stanja u pobijanoj presudi, utemeljenog na ocjeni vjerodostojnosti izvedenih personalnih dokaza, ali i u pogledu primjene pravnog pravila "in dubio pro reo". Žalitelj prigovara prihvaćanju, kao jedinog, vjerodostojnog dokaza, iskaza svjedoka E. M., ističući, uz postojanje poslovnog odnosa, sasvim određene prigovore vezane uz ocjenu sadržaja tog iskaza, kako zasebno, tako i u vezi s drugim izvedenim dokazima. Tako žalitelj ukazuje na činjenice da se ovaj svjedok nije sjećao određenih dijelova događaja, ali i da je, sukladno suglasnim iskazima svjedoka V. i F. V., iskazivao o poremećenim odnosima između optuženika i imenovanih, da je došlo do verbalne prepirke u kojoj se spominjala riječ "Remetinec". U odnosu na svjedoke čije iskaze sud ocjenjuje pristranim, žalitelj sasvim jasno upire da se radi o sumarnoj i necjelovitoj ocjeni vjerodostojnosti dokaza, gdje se uopće ne procjenjuje sadržaj iskaza, već samo na temelju jedne činjenice u odnosu na svakog svjedoka govori o pristranosti i time nevjerodostojnosti svjedoka.

9.1. Navedenom, ukratko citiranom žalbenom argumentacijom, žalitelj je s uspjehom, za sada, doveo u sumnju pravilnost ocjene vjerodostojnosti dokaza na kojoj ocjeni počiva utvrđenje suda da ne može s izvjesnošću utvrditi da je optuženik počinio kazneno djelo, pa ga oslobađa optužbe, kod toga pogrešno primjenjujući pravilo "in dubio pro reo". Naime, sud prvog stupnja propustio je sagledati sadržaj svakog od dokaza zasebno, a potom iste dovesti u međusobnu vezu, ocjenjujući vjerodostojnost proturječnih dokaza, kako to nalaže odredba čl. 459. st. 5. ZKP/08. Žalitelj, upirući u sadržaj iskaza svjedoka V. i F. V. i dovodeći iste u vezu s iskazom svjedoka E. M., ukazuje na određene podudarnosti između tih dokaza i potrebu ocjene vjerodostojnosti svih dokaza s tog aspekta, kako to traži i citirana odredba. Sud prvog stupnja je, i po ocjeni ovog suda drugog stupnja, koji prihvaća argumente žalitelja, sasvim sumarno i suviše formalistički, rukovodeći se, očito, i stavovima izloženim u presudi Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-1011/18-13, procijenio izvedene dokaze, odričući vjerodostojnost iskazima svjedoka V. i F. V., te prihvaćajući kao vjerodostojan iskaz svjedoka M.. Ocjena vjerodostojnosti iskaza svjedoka koja počiva isključivo na procjeni sadržaja međusobnih odnosa optuženika, žrtve i njihovog sina, što bi inače moglo predstavljati pomoćnu činjenicu za ocjenu vjerodostojnosti iskaza, bez upuštanja u ocjenu sadržaja dokaza i međusobnog odnosa istih, nije izvedena ispravno. Isti zaključak odnosi se i na ocjenu vjerodostojnosti iskaza svjedoka M., opet isključivo na temelju sadržaja odnosa svjedoka i optuženika i uzimanjem u obzir profesije svjedoka, bez upuštanja u ocjenu sadržaja iskaza svjedoka i povezivanja istoga s ostalim izvedenim dokazima.

9.2. Sud prvog stupnja je, ocjenjujući nevjerodostojnima iskaze svjedoka V. i F. V. i ocjenjujući vjerodostojnim iskaz svjedoka E. M., nadovezujući na ovu ocjenu tvrdnju da ovaj svjedok potvrđuje obranu optuženika, čiju vjerodostojnost nije, na drugačiji način ocijenio, pogrešno primijenio pravilo "in dubio pro reo". Dosljedna primjena navedenog pravila iz čl. 3. st. 3. ZKP/08 moguća je tek ako izvođenjem svih raspoloživih dokaza i njihovom ocjenom, sud ne može s izvjesnošću utvrditi činjenice opisane u toj odredbi. Dakle primjena navedene odredbe moguća je tek ako postoje jednakovrijedne, jednako vjerodostojne dvije verzije u vezi određene činjenice iz čl. 3. st. 3. ZKP/08, koja dvojba se ne može drugačije razriješiti, nego primjenom navedene odredbe. U konkretnom slučaju sud prvog stupnja ocjenjuje iskaze svjedoka V. i F. V. nevjerodostojnim, dok obranu optuženika, iako sumarno, ocjenjuje vjerodostojnom jer istu potvrđuje iskaz nepristranog svjedoka. Već iz navedenoga slijedi da nije bilo moguće primijeniti ovo pravno-logičko pomoćno pravilo, jer je sud prvog stupnja ocijenio da jedna verzija događaja nije vjerodostojna, pa nije imao na raspolaganju jednakovrijedno ocijenjene verzije, kada bi, ispravno mogao primijeniti ovo pravilo. Na navedeno, opisno, ali dovoljno određeno, opravdano ukazuje žalba državnog odvjetnika.

9.3. Primjenom odredbe čl. 487. st. 3. ZKP/08 u ponovljenom će suđenju sud prvog stupnja izvesti sve već do sada izvedene dokaze, koje će ispravno ocijeniti primjenom odredbe čl. 459. st. 5. ZKP/08, pri čemu će ocijeniti i međusobno usporediti sadržaj proturječnih dokaza, uz naglasak na potrebi ocjene cjelovitih dokaza, nakon čega će donijeti novu odluku.

10. Slijedom svega navedenoga, valjalo je ukinuti pobijanu presudu primjenom čl. 483. st. 1. ZKP/08 i predmet uputiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku pred drugim suce pojedincem, sukladno čl. 484. st. 1. ZKP/08.

U Varaždinu 10. kolovoza 2021.

Predsjednik vijeća

Rajko Kipke